Opšte je poznato da uvoznici robe, radi ispravnog sprovođenja uvoznog carinskog postupka u Republici Srbiji, moraju nadležnom carinskom organu na propisan način i u propisanoj formi podneti deklaraciju kojom, shodno članu 84. Carinskog zakona („Sl. glasnik RS”, br. 18/2010, 111/2012, 29/2015 i 108/2016 – u daljem tekstu: CZ), mora biti obuhvaćena sva roba nad kojom treba da se sprovede carinski postupak. Suprotno postupanje stvara uslove za nastanak prekršajne odgovornosti uvoznika.
Iako na prvi pogled deluje da pri deklarisanju podataka o količini i vrsti robe ne postoji rizik od činjenja carinskog prekršaja, praksa to demantuje. Ne tako retko dešava se da u inostranstvu pri utovaru robe dođe do neopažene greške, te se u pošiljku, delom ili u potpunosti, uvrsti i roba čija isporuka uopšte nije ugovorena ili se utovari pogrešna količina ugovorene robe. Takođe, uobičajena je praksa da strane kompanije kao gest zahvalnosti dugogodišnjem poslovnom partneru ili pred najznačajnije verske praznike, kao „prijatno” iznenađenje, nenajavljeno i samoinicijativno dodaju i neku drugu robu u pošiljku naručene robe. Posmatrano iz ugla stranog partnera, ta roba predstavlja vid nagrade za uspešnu saradnju ili poklon, pa se isporučuje bez naknade i ne iskazuje se u pratećim robnim dokumentima.
Ukoliko uvoznik nije ujedno i vozar koji je u inostranstvu prisustvovao utovaru robe, on u navedenim slučajevima nema saznanje da pošiljka ne odgovara onome što je naručio, pa stoga ni on ni njegov eventualni carinski zastupnik nisu u mogućnosti da carinskom organu prijave stvarne podatke ili da prilože potrebne isprave, čime čine carinski prekršaj.
Kako bi se bolje razumelo koliko deklarisanje pogrešnih podataka može da bude štetno, navešćemo nekoliko primera:
1) Član 292. stav 1. tačka 4. CZ-a propisuje da će se novčanom kaznom od jednostrukog do četvorostrukog iznosa vrednosti robe koja je predmet prekršaja, kazniti pravno lice, preduzetnik i fizičko lice, ako u deklaraciji, ne prikaže svu robu koja podleže carinskom postupku.
2) Član 293. stav 1. tačka 1. CZ-a propisuje da će se novčanom kaznom od jednostrukog do četvorostrukog iznosa carinskih dažbina za robu koja je predmet prekršaja, kazniti pravno lice, preduzetnik i fizičko lice, ako iznošenjem netačnih ili neistinitih podataka ili na bilo koji drugi način navođenja carinskog organa na pogrešan zaključak, stekne ili pokuša da stekne plaćanje dažbina u manjem iznosu, preferencijalni tarifni tretman, oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina, olakšicu u plaćanju uvoznih i drugih naknada, plaćanje smanjenog iznosa, povraćaj ili otpust od plaćanja uvoznih dažbina ili bilo koju drugu olakšicu.
3) Član 294. stav 1. tačka 5. CZ-a propisuje da će novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 1.500.000 dinara kazniti pravno lice ako ne unese u deklaraciju sve podatke o robi koji su odlučujući za utvrđivanje tarifnog svrstavanja prema nomenklaturi ili u deklaraciju unese tarifnu oznaku koja je drugačija u odnosu na podatke o prirodi te robe, pri čemu takvo činjenje prouzrokuje ili može da prouzrokuje plaćanje uvoznih dažbina ili drugih naknada u umanjenom iznosu, ili u okviru izvoznog postupka carinskom organu podnese izvoznu deklaraciju u koju su uneti podaci o većoj količini, većoj vrednosti ili drugačijem poreklu robe od onoga što je utvrdio carinski organ.
U svim navedenim slučajevima izriče se novčana kazna i odgovornom licu u okviru pravnog lica, i to u rasponu od 10.000 do 150.000 dinara.
Kako u carinskom postupku najčešće ima više učesnika (npr. uvoznik, vozar, zastupnik), nije uvek izvesno ko će od njih snositi odgovornost za nepoštovanje carinskih propisa. Odgovornost svakog od njih se ceni od slučaja do slučaja i zavisi pre svega od načina na koji je uvoznik regulisao međusobni odnos sa vozarom i svojim zastupnikom (vrsta zastupanja) i trenutka kada se postojanje neslaganja otkrije.
Ukoliko se neslaganje utvrdi odmah po prispeću pošiljke u proceduri okončanja tranzitnog postupka ili najkasnije pre deklarisanja robe za neko novo carinski dozvoljeno postupanje ili upotrebu robe, odgovornost uglavnom snosi vozar (u nekim slučajevima vozar i uvoznik su isto pravno lice).
Nakon okončanja tranzitnog postupka, shodno članu 89. stav 1. CZ-a, deklaraciju sa ispravama potrebnim za primenu propisa kojima je uređen carinski postupak za koji je roba prijavljena, može da podnese svako lice koje je u mogućnosti da dopremi robu carinarnici ili lice koje ono ovlasti u skladu sa odredbama Carinskog zakona koje regulišu pravo zastupanja.
Tako nakon izvršenog deklarisanja robe, a shodno članu 159. Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju s robom („Sl. glasnik RS”, br. 93/2010, 63/2013, 145/2014, 95/2015, 44/2016 i 10/2017 – u daljem tekstu: Uredba), odgovornost prelazi na deklaranta ili njegovog zastupnika jer su oni odgovorni za:
1) tačnost podataka navedenih u deklaraciji,
2) ispravnost priloženih isprava,
3) poštovanje svih obaveza u vezi sa stavljanjem robe u odgovarajući carinski postupak.
Deklarant je, prema članu 5. stav 1. tačka 18. CZ-a, lice koje podnosi deklaraciju u svoje ime ili lice u čije se ime podnosi deklaracija.
Nakon podnošenja deklaracije carinski organ može da izvrši kontrolu ispravnosti deklarisanih podataka. Ukoliko carinski organ izvrši kontrolu podnete deklaracije, činjenice koje pritom utvrdi predstavljaju osnov za primenu propisa koji uređuju carinski postupak u koji je roba stavljena. Ako deklaracija nije kontrolisana, prema članu 96. CZ-a, podaci koje je deklarant naveo u deklaraciji osnov su za primenu propisa koji uređuju carinski postupak u koji je roba stavljena.
To ne znači da niko neće odgovarati za kršenje carinskih propisa u slučaju kada carinski organ ne izvrši kontrolu i nakon okončanja predmetnog carinskog postupka pusti robu uvozniku. Članom 103. CZ-a carinskom organu je dato pravo da i posle puštanja robe vrši kontrolu u vezi sa uvozom robe ili u vezi s naknadnim komercijalnim poslovima s tom robom, kako bi utvrdio tačnost podataka koji su navedeni u deklaraciji.
Stoga, ako carinski organ pri kontroli prihvaćene deklaracije ili naknadno utvrdi da deklarisani podaci ne odgovaraju stvarnom stanju, pokrenuće postupak za utvrđivanje postojanja prekršajne odgovornosti deklaranta i/ili njegovog zastupnika.
Kako bi se smanjio rizik od nastajanja prekršajne odgovornosti, uvoznici treba da imaju u vidu da se, shodno članu 67. CZ-a, po dopremanju robe carinarnici, na zahtev lica koje je ovlašćeno da robi odredi carinski dozvoljeno postupanje ili upotrebu, a uz odobrenje carinskog organa, roba može pregledati ili uzorkovati kako bi se za nju odredilo carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba.
Stoga, kako bi bio siguran u to šta se nalazi u pošiljci strane robe koja je dopremljena na teritoriju Republike Srbije, uvoznik može, u skladu s odredbama člana 150. Uredbe, nakon okončanja tranzitnog postupka, a pre deklarisanja robe zahtevati od postupajuće carinske ispostave/referata vršenje prethodnog pregleda.
Posebno treba istaći da se zahtev za prethodni pregled može podneti graničnoj ili unutrašnjoj carinskoj ispostavi/referatu, ali se ne može podneti ukoliko je roba već deklarisana za postupak carinskog skladištenja ili neki drugi carinski postupak, uključujući i privremeni smeštaj (podnošenje sažete deklaracije).
Iako propisi predviđaju da zainteresovano lice zahtev za prethodni pregled robe može podneti u usmenoj ili pisanoj formi, uobičajeno je da se isti podnosi na obrascu čiji je izgled propisala Uprava carina u Prilogu 2. akta, broj 148-03-030-02-65/2011 od 3. 6. 2011. godine (koji dajemo u prilogu članka). U istom zahtevu se može tražiti i dozvola za uzimanje uzoraka robe, ali samo ukoliko se radi o pisanom zahtevu. Pisani zahtev može biti u papirnom ili u elektronskom obliku. Zainteresovano lice zahtev mora potpisati ili overiti pre podnošenja nadležnom carinskom organu.
Ukoliko se ne podnosi na predviđenom obrascu, zahtev mora da sadrži:
1) naziv i adresu podnosioca zahteva;
2) podatke o mestu gde se roba nalazi;
3) podatke:
– o broju ulazne sažete deklaracije, ako je bila podneta,
– o prethodnom carinskom postupku ili
– o prevoznom sredstvu na kojem se roba nalazi;
4) druge podatke potrebne za prepoznavanje robe.
Carinski organ na nedvosmislen način, pismenom overom zahteva ili usmeno ukoliko je takav bio i zahtev, obaveštava zainteresovano lice o svojoj odluci. Kada se zahtev odnosi na uzimanje uzoraka, u odluci se navodi količina robe koju je potrebno uzeti.
Prethodni pregled robe i uzimanje uzoraka izvodi podnosilac zahteva ili lice koje on odredi, i to pod nadzorom i na način koji odredi carinski organ. Carinski službenik koji prisustvuje prethodnom pregledu ne vrši pregled robe i dokumenta, već samo vrši nadzor kako ne bi došlo do zloupotreba. Ukoliko se utvrde neslaganja stvarnih podataka i onih navedenih u robnim dokumentima, carinski organ će o nađenom sačiniti zapisnik i na osnovu njega izvršiti ispravku podataka deklarisanih u tranzitnoj ispravi.
Podnosilac zahteva snosi rizik, troškove merenja i svih drugih postupaka sa robom, kao i troškove analize ili drugih ispitivanja, ali ne i prekršajnu odgovornost ukoliko stvarno stanje ne odgovara onom navedenom u robnoj dokumentaciji i tranzitnoj ispravi.
Za uzete uzorke važe carinske formalnosti koje se primenjuju prilikom određivanja carinski dozvoljenog postupanja ili upotrebe robe. Ako se uzeti uzorci pri analizi unište ili oštete tako da više nemaju upotrebnu vrednost, za njih ne nastaje carinski dug.
Ostacima i otpacima koji nastanu prilikom pregleda, određuje se carinski dozvoljeno postupanje ili upotreba koji su propisani za stranu robu.