Imajući u vidu navedenu zakonsku izmenu, nedorečenost norme, kao i činjenicu da praksa u ovom pogledu tek treba da se formira u Republici Srbiji, tekst koji sledi predstavlja pokušaj da pružimo odgovore i smernice u vezi sa primenom novog propisa
Poslednjim izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RSˮ, br. 25/01, 80/02 – dr. zakon, 43/03, 84/04, 18/10, 101/11, 119/12, 47/13, 108/13, 68/14 – dr. zakon, 142/14, 91/15 – autentično tumačenje i 112/15, u daljem tekstu: Zakon) uvedena je obaveza obračuna i plaćanja poreza na dobit po odbitku na usluge koje nerezidentna lica pružaju rezidentnim pravnim licima, i to na sva plaćanja rezidentnih pravnih lica po tom osnovu počev od 1. marta 2016. godine. Međutim, pre upuštanja u temu obračuna poreza na dobit po odbitku na usluge ino lica, navodimo i opšte smernice i objašnjenja u vezi sa obračunom i plaćanjem poreza na dobit po odbitku.
U nastavku teksta, a u cilju što jednostavnijeg izražavanja, porez na dobit po odbitku biće nazivan samo „porez po odbitkuˮ, imajući u vidu da je tekst posvećen porezu na dobit pravnih lica, te da ne može doći do zabune u vezi sa porezom po odbitku koji se plaća prilikom isplata fizičkim licima, na primer, po osnovu zarade.
Opšta pravila u vezi sa porezom po odbitku
Pre upuštanja u detaljnije razmatranje oporezivanja porezom po odbitku naknada od usluga, smatramo da bi, svakako, bilo korisno osvrnuti se i na već postojeći režim oporezivanja ovim poreskim oblikom, između ostalog, i zato što će određene osobenosti postojećeg režima grosso modo biti primenljive i na oporezivanje naknada za pružene usluge.
Naime, oporezivanje porezom na dobit po odbitku predviđeno je članom 40. Zakona, koji propisuje primenu zakonske poreske stope od 20% na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica (25% ukoliko je u pitanju lice iz jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom – kolokvijalno rečeno, lice iz „poreskog rajaˮ). Sve do stupanja na snagu predmetnih izmena, bile su obuhvaćene sledeće glavne kategorije prihoda prilikom čije isplate je bilo potrebno obračunati porez po odbitku:
– dividende i udeli u dobiti pravnih lica;
– naknade od autorskog i srodnih prava i prava industrijske svojine, tj. autorske naknade;
– kamate, i
– naknade od zakupa i podzakupa nepokretnosti i pokretnih stvari.
U vezi sa isplatom navedenih kategorija prihoda nerezidentnom pravnom licu, Zakon nameće rezidentnom pravnom licu – isplatiocu prihoda obavezu podnošenja poreske prijave, obračunavanja i plaćanja poreza po odbitku. Drugim rečima, poreski obveznik je u ovom slučaju nerezidentno pravno lice – primalac prihoda, ali s druge strane, rezidentno pravno lice – isplatilac prihoda se nalazi u položaju poreskog dužnika, što takođe proizlazi iz same prirode poreza po odbitku. Poreski dužnik je u ovom slučaju nosilac obaveza, ali i prava iz poreskopravnog odnosa koji nastaje isplatom koja podleže porezu po odbitku. Od obaveza se na prvom mestu ističe obaveza imovinske prirode, odnosno izmirenje glavne poreske obaveze (poreza po odbitku) i sporednih poreskih davanja (eventualne kamate i prekršajne kazne). Međutim, poreski dužnik je dužan da na dan isplate prihoda podnese i poresku prijavu, što je izričito propisano članom 40. st. 5. Zakona. Iako se možda čini da je ova formalna obaveza manje značajna i do određene mere već obuhvaćena obavezom plaćanja, razlikovanje ova dva elementa poreskopravnog odnosa je od posebnog značaja kod primene ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljem tekstu: Ugovor ili Ugovori).
Naime, rezidentno pravno lice – isplatilac prihoda, kada utvrdi da isplaćuje nerezidentnom pravnom licu neku od navedenih kategorija prihoda, dužan je da obračuna i plati porez po odbitku po zakonskoj stopi od 20%, kao i da podnese odgovarajuću poresku prijavu. Međutim, na obim, pa i na samo postojanje obaveza iz poreskopravnog odnosa, mogu uticati odredbe primenljivog Ugovora, iako je u svakom slučaju preporučljivo početi od domaćih propisa i utvrditi obaveze koje oni nameću, pre utvrđivanja primenljivosti Ugovora.
Drugim rečima, odredbe Ugovora koje se odnose na oporezivanje pomenutih kategorija prihoda će u najvećem broju slučajeva ograničavati ili propisivati nižu poresku stopu kojom Republika Srbija može da ih oporezuje. Međutim, pre upuštanja u pojedinosti oporezivanja specifičnih kategorija prihoda, potrebno je istaći da, načelno, Ugovori, najčešće u članu 7. Ugovora koje je zaključivala Republika Srbija, predviđaju opšte pravilo da se dobit koju ostvari lice, rezident jedne od država ugovornica, oporezuje samo u državi rezidentstva tog lica.
Dakle, gledajući samo predmetnu odredbu, Republika Srbija uopšte nema pravo da primenjuje porez po odbitku na pomenute kategorije prihoda, budući da bi time faktički narušila pravo druge države da oporezuje dobit sopstvenog rezidenta. Međutim, od pomenutog opšteg pravila postoje brojni izuzeci, koji se odnose na oporezivanje dobiti stalnih poslovnih jedinica nerezidentnih lica (najčešće ogranak), ali i na oporezivanje pojedinačnih vrsta prihoda koje ostvaruju rezidenti jedne države iz izvora na teritoriji druge države. Ovi izuzeci, kada postoje u pojedinačnim Ugovorima, takođe ograničavaju mogućnost Republike Srbije da oporezuje pojedinačne vrste prihoda, ali ne uvek do te mere u kojoj oporezivanje nije uopšte moguće, i to predviđajući maksimalne stope poreza koje su po pravilu povoljnije od zakonskih stopa (najčešće 5, 10 ili 15%, ali u nekim slučajevima i 0%).
U vezi sa navedenim, značajno je pomenuti i to da Ugovori mogu da utiču samo na obaveze iz poreskog imovinskog odnosa, ali ne i na obaveze iz poreskog upravnog odnosa. Drugim rečima, Ugovori mogu smanjiti, čak i eliminisati iznos poreza koji poreski dužnik treba da plati, ali ga ne mogu osloboditi od drugih, neimovinskih obaveza koje mu nameće lokalni poreski sistem, kao što je podnošenje poreske prijave, tj. čak i kada bi porez po odbitku u skladu sa Ugovorom bio 0%, isplatilac prihoda je dužan da pribavi potvrdu o rezidentnosti primaoca prihoda i da podnese poresku prijavu. S druge strane, Ugovori ne mogu stvoriti dodatnu poresku obavezu, ako je ne predviđa domaće pravo.
Primera radi, Ugovor sa Kazahstanom koji je stupio na snagu 4. decembra 2015. godine, predviđa mogućnost oporezivanja po odbitku naknada za tzv. tehničke usluge, i to za obe države ugovornice. Dakle, ovaj Ugovor daje Republici Srbiji mogućnost da oporezuje naknade za određene vrste usluga koje su isplaćene rezidentima Kazahstana. Međutim, u trenutku stupanja na snagu ovog Ugovora (porez po odbitku na usluge je stupio na snagu tek 1. marta 2016. godine), Republika Srbija nije sama predviđala oporezivanje ove vrste prihoda, usled čega ova odredba za nju nije bila od značaja pre 1. marta 2016. godine (nije bilo moguće oporezovati prihod od tehničkih usluga u Republici Srbiji, budući da porez po odbitku na usluge u tom trenutku nije bio predviđen domaćim zakonodavstvom).
Nakon što je rezidentni isplatilac prihoda utvrdio postojanje i obim poreske obaveze prema lokalnim propisima, on utvrđuje da li je predmetnu poresku obavezu moguće umanjiti, primenom odgovarajuće odredbe Ugovora, čije uslove smatra ispunjenim. Rezidentni isplatilac prihoda bi, dakle, uvek trebalo da krene od domaćih propisa, pa tek onda da pređe na odredbe Ugovora, a potom da ispuni sve procesne obaveze (kao što je podnošenje poreske prijave) u skladu sa lokalnim propisima.
Porez na dobit po odbitku na ino usluge
U skladu sa članom 40. st. 1. tač. 5) Zakona, ukoliko Ugovorom nije drukčije uređeno, porez na dobit po odbitku po stopi od 20% obračunava se i plaća na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica po osnovu naknada od usluga koje se pružaju ili koriste, odnosno koje će biti pružene ili korišćene na teritoriji Republike Srbije.
Da bismo u konkretnom slučaju primenili predmetnu odredbu, potrebno je, pre svega, utvrditi da li se određene usluge za potrebe rezidentnog primaoca usluge – pravnog lica, pružaju ili koriste u Republici Srbiji. Prilikom izmena Zakona, odnosno uvođenja poreza po odbitku na usluge, propušteno je da se definiše šta se smatra mestom pružanja ili mestom korišćenja usluge.
S obzirom na to da odredbe Zakona ne upućuju na shodnu primenu Zakona o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, br. 84/04, 86/04 – ispr., 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 6/14 – usklađeni din. izn. 68/14 – dr. zakon, 142/14, 5/15 – usklađeni din. izn., 83/15 i 5/16 – usklađeni din. izn.), u vezi sa određivanjem mesta prometa usluga, uskraćeni smo za mogućnost da tumačenje zasnivamo na takvoj analognoj primeni, iako bi se to možda učinilo logičnim.
S tim u vezi, za očekivati je da će bliže određivanje mesta pružanja/korišćenja usluge biti predmet brojnih mišljenja Ministarstva finansija u narednom periodu, nakon početka primene izmena u vezi sa obračunavanjem poreza po odbitku na usluge. Prvo od takvih mišljenja jeste Mišljenje Ministarstva finansija br. 011-00-239/2016-04 od 26. 2. 2016. godine.
U tom Mišljenju se navodi da prihodi koje nerezidentna banka ostvari od rezidentne banke po osnovu korišćenja bankarskih usluga u inostranstvu (za korišćenje platnih kartica, naknada po osnovu prenosa novčanih sredstava u inostranstvu, posredovanja u trgovini hartijama od vrednosti na inostranim tržištima hartija od vrednosti i sl.) nisu oporezivi porezom po odbitku u Republici Srbiji budući da se ne radi o prihodu koji je ostvaren pružanjem usluga na teritoriji Republike Srbije. Međutim, u situaciji kada nerezidentna banka ostvari prihod po osnovu naknade od rezidentne banke po osnovu izvršenih usluga koje su u direktnoj vezi sa korišćenjem bankarskih usluga na teritoriji Republike Srbije, u tom slučaju je naknada isplaćena nerezidentnom pravnom licu oporeziva u Republici Srbiji porezom po odbitku.
Iz navedenog proističe da je namera Zakona oporezivanje porezom po odbitku naknada za one usluge koje su pružene od strane nerezidentnih lica, a koje su direktno korišćene ili pružene na teritoriji Republike Srbije, odnosno koje će biti pružene ili korišćene na teritoriji Republike Srbije. Shodno tome, princip teritorijalnosti bi trebalo striktno tumačiti.
U suprotnom, a ukoliko bismo smatrali da se usluga koristi na teritoriji Republike Srbije kada je direktna ekonomska korist od tako pružene usluge upravo u Republici Srbiji, odnosno da sve navedene usluge koriste rezidentnom pravnom licu – primaocu usluge, porez po odbitku na usluge bi mogao biti primenjen u gotovo svim situacijama. Naime, takvim širokim tumačenjem pojma „korišćenjeˮ moglo bi se doći do zaključka da svaka usluga koju plati rezidentno pravno lice, a koja se može smatrati troškom nastalim u svrhu obavljanja delatnosti (neposredno ili posredno vodi ostvarenju prihoda ili smanjenju rashoda domaćeg rezidenta), predstavlja uslugu koja se koristi na teritoriji Republike Srbije.
Imajući u vidu prethodno navedeno, za sledeće vrste usluga bi moglo biti rečeno da su predmet poreza po odbitku:
– usluge pružene elektronskim putem,
– određene konsultantske usluge,
– usluga stavljanja osoblja na raspolaganje,
– usluga transporta dobara koja je izvršena na teritoriji Republike Srbije i sl.
S druge strane, usluga transporta koja je obavljena van teritorije Republike Srbije ne bi trebalo da bude predmet poreza po odbitku, kao ni usluge smeštaja u inostranstvu, usluge obuke koje su održane u inostranstvu (ali ne i usluge obuke koje su pružene elektronskim putem), usluge koje su povezane sa nepokretnostima koje se ne nalaze na teritoriji Republike Srbije i sl.
Naglašavamo da je prethodno navedeno samo kao ilustracija, tj. potrebno je sagledati konkretno činjenično stanje svakog slučaja ponaosob da bi se došlo do ispravnog zaključka u pogledu primene obaveze obračuna poreza po odbitku.
S tim u vezi, podsećamo da je u skladu sa (uobičajenim) članom 7. Ugovora propisano da se dobit preduzeća države ugovornice oporezuje samo u toj državi, osim ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice, dobit preduzeća može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo do iznosa koji se pripisuje toj stalnoj poslovnoj jedinici.
Shodno tome, prihod koji pružanjem usluga rezidentnom pravnom licu ostvaruju nerezidentna pravna lica iz država sa kojima Republika Srbija ima zaključen Ugovor, a koji čini deo njihove dobiti, može se oporezovati isključivo u državi rezidentstva, osim u situaciji kada taj rezident pruža usluge preko stalne poslovne jedinice u Republici Srbiji. Drugim rečima, ukoliko pružalac usluge – nerezidentno pravno lice u Republici Srbiji nema stalnu poslovnu jedinicu koja je zadužena da obavlja konkretnu uslugu rezidentnom pravnom licu – primaocu usluge, Republika Srbija nema pravo (po odbitku ili na drugi način) da oporezuje ove prihode. Međutim, da bi se obezbedila primena Ugovora, potrebno je da pružalac usluge dostavi primaocu usluga potvrdu o rezidentnosti na obrascu POR-2, ili na obrascu koji izdaju nadležni organi države rezidentstva, pri čemu bi takvu potvrdu trebalo prevesti preko ovlašćenog tumača za odgovarajući jezik.
Elektronska poreska prijava za porez po odbitku
U skladu sa prethodno najavljenim izmenama, podnošenje poreske prijave za porez po odbitku se od 1. marta 2016. godine vrši elektronskim putem preko obrasca PDPO/S, i to pojedinačno za svaku vrstu prihoda, odnosno naknade.
U vezi sa tim donet je Pravilnik o sadržaju poreske prijave za obračun poreza na dobit po odbitku na prihode i naknade koje ostvaruju nerezidentna i rezidentna pravna lica („Sl. glasnik RSˮ, br. 97/2015, 111/2015, 14/2016 i 15/2016 – ispr., u daljem tekstu: Pravilnik) koji detaljnije propisuje sadržaj poreske prijave za obračun poreza na dobit koji se plaća po odbitku na prihode i naknade koje ostvaruju nerezidentna i rezidentna pravna lica u skladu sa članom 40. Zakona.
Na ovom mestu značajno je istaći da, u skladu sa članom 2. st. 6. Pravilnika, isplatilac podnosi poresku prijavu i u slučaju kada u skladu sa Ugovorom nerezidentno pravno lice plaća porez u državi čiji je rezident. Dakle, poreski obveznik će morati da podnese poresku prijavu čak i onda kada se oporezivanje isplaćene naknade nerezidentu po osnovu pruženih usluga vrši u državi rezidentstva tog lica.
Pomenuti PDPO/S obrazac se sastoji iz sledećih delova:
Deo 1. Podaci o prijavi: u ovom delu se unose podaci o vrsti prijave, datum isplate/ostvarenja prihoda/naknade, izmeni prijave i identifikacionom broju prijave, kao i o osnovu i broju rešenja;
Deo 2. Podaci o isplatiocu (naziv, matični broj, adresa isplatioca);
Deo 3. Podaci o primaocima, vrstama prihoda/naknade i obračunatom porezu.
Umesto zaključka
U skladu sa svim prethodno navedenim, evidentno je da će biti potrebno neko vreme kako bi se u praksi iskristalisala primena poreza po odbitku na usluge, ali i da je svakako potrebno prvo obratiti pažnju na to da li su i isplatilac i primalac prihoda pravna lica (u suprotnom, porez po odbitku ne treba da bude obračunat), odnosno da li je primalac prihoda rezident države sa kojom Republika Srbija ima Ugovor, koji bi mogao isključiti porez po odbitku u celosti. Ukoliko su i primalac i isplatilac prihoda pravna lica, a primalac prihoda nije rezident Republike Srbije, potrebno je proceniti da li je predmetna usluga pružena ili korišćena na teritoriji Republike Srbije, za sada u skladu sa smernicama koje su date u već citiranom Mišljenju Ministarstva finansija br. 011-00-239/2016-04 od 26. 2. 2016. godine.
PRAKTIČNI PRIMERI
Primer #1
Rezidentno pravno lice vrši isplatu po osnovu tehničkih usluga nerezidentnom pravnom licu „Aˮ iz Izraela u iznosu od 100.000 dinara. Zakonom propisana stopa poreza po odbitku za pomenutu vrstu prihoda iznosi 20% i istu je potrebno primeniti budući da između Republike Srbije i Izraela nije potpisan Ugovor.
| Redni broj | Naziv | Država | ŠVP | Neto prihod/naknada |
| 3.1. | 3.2. | 3.3. | 3.4. | 3.5. |
| 1 | A | IL | 10160 | 100,000 |
| Poreska stopa | Bruto prihod/naknada | Porez | Kamata | Potvrda o rezidentnosti |
| 3.6. | 3.7. | 3.8. | 3.9. | 3.10. |
| 20 | 125,000 | 25,000 | – | Ne |
U polje 3.3. unosi se dvokarakterna oznaka koja se u ovom slučaju odnosi na Izrael (IL).
U polje 3.4. unosi se šifra vrste prihoda (ŠVP), koja se prema katalogu šifara vrste prihoda, odnosno naknade dobija na sledeći način:
PP – u pomenutom slučaju upisuje se oznaka 1 budući da je u pitanju nerezidentno pravno lice.
LJ – oznaka 0 znači da nerezident ne pripada nekoj od jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom.
OVP – oznaka 16 se odnosi na prihod ostvaren po osnovu usluga.
PPS – oznaka 0 znači da se u ovom slučaju ne primenjuje povlašćena poreska stopa iz ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja.
U polje 3.5. unosi se neto iznos prihoda ostvarenog od strane nerezidenta po osnovu ove transakcije, dok se u polje 3.6. upisuje korišćena poreska stopa, u polje 3.7. iznos bruto prihoda ostvarenog od strane nerezidenta, a u polje 3.8. unosi iznos utvrđenog poreza (kao proizvod polja 3.6. i 3.7. podeljen sa 100).
Ukoliko je poreska prijava podneta na vreme, isplatilac nije dužan da obračuna i plati kamatu.
Primer #2
Rezidentno pravno lice vrši isplatu naknade po osnovu menadžment usluga nerezidentnom pravnom licu „Yˮ iz Austrije u iznosu od 1.000.000 dinara. Zakonom propisana poreska stopa poreza po odbitku za pomenutu vrstu prihoda iznosi 20%, pod pretpostavkom da bi moglo da se tvrdi da je predmetna usluga pružena ili se koristi na teritoriji Republike Srbije (navedeno je potrebno ceniti od slučaja do slučaja).
Međutim, pošto je između Republike Srbije i Austrije potpisan Ugovor, rezidentno pravno lice može primeniti Ugovor, ukoliko poseduje potrebnu potvrdu o rezidentnosti, kojom dokazuje da je primalac prihoda rezident Austrije.
| Redni broj | Naziv | Država | ŠVP | Neto prihod/naknada |
| 3.1. | 3.2. | 3.3. | 3.4. | 3.5. |
| 1 | Y | AT | 10162 | 1,000,000 |
| Poreska stopa | Bruto prihod/naknada | Porez | Kamata | Potvrda o rezidentnosti |
| 3.6. | 3.7. | 3.8. | 3.9. | 3.10. |
| 0 | 0 | – | Da |
U polje 3.3. unosi se dvokarakterna oznaka koja se u ovom slučaju odnosi na Austriju (AT).
U polje 3.4. unosi se šifra vrste prihoda (ŠVP), koja se prema katalogu šifara vrste prihoda, odnosno naknade dobija na sledeći način:
PP – u pomenutom slučaju upisuje se oznaka 1 budući da je u pitanju nerezidentno pravno lice.
LJ – oznaka 0 ističe da nerezident ne pripada nekoj od jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom.
OVP – oznaka 16 se odnosi na prihode po osnovu usluga.
PPS – oznaka 2 navodi da se u ovom slučaju porez na prihode od usluga ne plaća u Republici Srbiji, već u zemlji rezidentnosti primaoca naknade, u skladu sa Ugovorom.
U polje 3.5. unosi se neto iznos ostvarenog prihoda od strane nerezidenta.
U polje 3.6. navedena je poreska stopa koja je korišćena u ovom slučaju.
U polju 3.10. poreski obveznik će priložiti potvrdu o rezidentnosti nerezidentnog lica.
Primer #3
Ukoliko rezidentno pravno lice „Aˮ plaća nerezidentnom pravnom licu „Bˮ naknadu po osnovu usluga hotelskog smeštaja svojih zaposlenih tokom poslovnog puta u inostranstvu, za tako izvršen promet rezidentno pravno lice nije u obavezi da obračunava i plaća porez po odbitku.
Prethodno navedeno potkrepljeno je činjenicom da se porez po odbitku plaća za naknade od usluga koje se pružaju ili koriste, odnosno koje će biti pružene ili korišćene u Republici Srbiji, što je i potvrđeno prethodno navedenim Mišljenjem Ministarstva finansija br. 011-00-239/2016-04 od 26. 2. 2016. godine.
Primer #4
Ukoliko rezidentno pravno lice „Aˮ plaća nerezidentnom pravnom licu „Bˮ iz Kazahstana naknadu u iznosu od 100.000 evra po osnovu tehničkih usluga koje podrazumevaju obavljanje, na primer, inženjerskih aktivnosti na teritoriji Republike Srbije i to za potrebe rezidentnog pravnog lica „Aˮ, rezidentno pravno lice je u obavezi da u skladu sa Zakonom obračuna i plati porez po odbitku po stopi od 20%.
Međutim, ukoliko rezidentno pravno lice poseduje potvrdu o rezidentnosti pravnog lica iz Kazahstana, kao i potvrdu da je nerezidentno pravno lice stvarni vlasnik tako isplaćenog prihoda, ono može primeniti beneficiranu poresku stopu od 10% koja je propisana članom 13. st. 2. Ugovora između Republike Srbije i Kazahstana.
| Redni broj | Naziv | Država | ŠVP | Neto prihod/naknada |
| 3.1. | 3.2. | 3.3. | 3.4. | 3.5. |
| 1 | B | KZ | 10161 | 100,000 |
| Poreska stopa | Bruto prihod/naknada | Porez | Kamata | Potvrda o rezidentnosti |
| 3.6. | 3.7. | 3.8. | 3.9. | 3.10. |
| 10 | 111,111 | 11,111 | – | Da |
U polje 3.3. unosi se dvokarakterna oznaka koja se u ovom slučaju odnosi na Kazahstan (KZ).
U polje 3.4. unosi se šifra vrste prihoda (ŠVP), koja se prema katalogu šifara vrste prihoda, odnosno naknade dobija na sledeći način:
PP – u pomenutom slučaju upisuje se oznaka 1 budući da je u pitanju nerezidentno pravno lice.
LJ – oznaka 0 ističe da nerezident ne pripada nekoj od jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom.
OVP – oznaka 16 se odnosi na prihode po osnovu usluga.
PPS – oznaka 1 navodi da se u ovom slučaju porez na prihode od usluga plaća u Republici uz korišćenje povlašćene poreske stope, u skladu sa Ugovorom.
U polje 3.5. unosi se neto iznos ostvarenog prihoda od strane nerezidenta.
U polju 3.6. navedena je poreska stopa koja je korišćena u ovom slučaju.
U polje 3.7. unosi se bruto iznos ostvarenog prihoda od strane nerezidenta.
U polje 3.8. unosi se iznos poreza po osnovu ostvarenog prihoda od strane nerezidenta.
U polju 3.10. poreski obveznik će priložiti potvrdu o rezidentnosti nerezidentnog lica.
KOMENTAR AUTORA #1
Važno je istaći da se porez po odbitku obračunava samo u slučaju kada su primalac i isplatilac naknade pravna lica, tj. porez na dobit po odbitku se ne obračunava ukoliko su isplatilac ili primalac prihoda ogranak, fizičko lice i sl., a primalac prihoda nije rezident Republike Srbije.
KOMENTAR AUTORA #2
Da bi se utvrdilo da li se isplata vrši licu koje potiče iz jurisdikcije sa preferencijalnim poreskim sistemom, potrebno je konsultovati Pravilnik o listi jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom („Sl. glasnik RSˮ, br. 122/12), kojim je trenutno obuhvaćena 51 jurisdikcija/država.
KOMENTAR AUTORA #3
Imajući u vidu prirodu poreza po odbitku, nerezidentno lice bi, kao poreski obveznik, trebalo da snosi trošak poreza po odbitku. Međutim, ovo ne mora biti uvek slučaj u praksi, zavisno od toga da li je ugovorena naknada u bruto ili neto iznosu, odnosno da li će nerezidentno lice primiti iznos naknade koji je iskazan na računu, ili će rezidentni isplatilac taj iznos umanjiti za iznos poreza po odbitku.
KOMENTAR AUTORA #4
Rezidentnost stranog lica se dokazuje tzv. potvrdom o rezidentnosti koju treba da overi nadležni organ, tj. Poreska uprava strane države na domaćem obrascu (Obrazac POR-2) ili stranom obrascu. Da bi rezidentni isplatilac prihoda mogao da koristi pogodnosti koje Ugovor predviđa, svi uslovi moraju da budu ispunjeni u trenutku plaćanja.
KOMENTAR AUTORA #5
Skrećemo pažnju na to da je porez po odbitku potrebno uključiti u osnovicu za obračun PDV-a za ino usluge koje su oporezive u Republici Srbiji u skladu sa članom 12. Zakona o porezu na dodatu vrednost.
KOMENTAR AUTORA #6
Kada se primenjuje Ugovor, a u slučaju eventualne sumnje, potrebno je dokazati da je upravo pružalac usluga stvarni vlasnik prihoda, odnosno da je upravo to pravno lice pružilo konkretne usluge (da nije, primera radi, samo posrednik u naplati za drugoga).