Prema odredbama člana 175. Zakona o radu („Sl. glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/214), ako se poslodavac i zaposleni sporazumeju, zaposleni može da ostane u radnom odnosu i posle ispunjenja uslova za prestanak radnog odnosa zbog odlaska u starosnu penziju, dakle posle navršenja 65. godine života. Takođe, sa stanovišta Zakona o radu nema smetnji da se sa licem koje je steklo starosnu penziju ponovo zasnuje radni odnos. Za vreme dok penzionisano lice (starosni penzioner) radi i prima zaradu, istovremeno mu se isplaćuje i penzija koja je njegovo zakonom stečeno pravo, a ukidanje tog prava bilo bi protivustavno.

Zasnivanjem radnog odnosa penzioner stiče status zaposlenog sa svim pravima i obavezama po osnovu rada u skladu sa Zakonom o radu, uključujući i pravo na zaradu. Na zaradu zaposlenog penzionera poslodavac plaća porez na zarade kao i za ostale zaposlene. Međutim, kada je u pitanju obaveza plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje na zaradu zaposlenog penzionisanog lica, postoji bitna karakteristika u delu plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje. Naime, pošto ovo lice ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje po dva osnova – po osnovu penzije i po osnovu radnog odnosa – u ovom slučaju mora biti prethodno primenjen član 21. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS”, br. 107/2005… i 106/2015 – u daljem tekstu: Zakon). U stavu 2. ovog člana Zakona utvrđeno je da je lice koje ispunjava uslov za sticanje svojstva osiguranika po više osnova osiguranja, dužno da izabere jedan od osnova osiguranja po kome će biti zdravstveno osigurano. Stoga, kad korisnik penzije ponovo zasnuje radni odnos, pa ispuni uslov za sticanje svojstva osiguranika po osnovu radnog odnosa i po osnovu penzije, dužan je da pri ponovnom zasnivanju radnog odnosa izabere jedan od osnova osiguranja (davanjem pisane izjave) po kome će biti zdravstveno osiguran, odnosno po kome će mu poslodavac obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje. Ovakav izbor zaposlenog penzionera ne utiče samo na metodologiju obračuna zarade, već i na obračun naknade zarade zaposlenog penzionera za vreme bolovanja do i preko 30 dana, o čemu dajemo više detalja u nastavku.

Obračun naknade zarade ako se zaposleni penzioner opredeli za OSIGURANJE PO OSNOVU ZAPOSLENJA

Ukoliko se penzioner koji je ponovo zasnovao radni odnos opredeli za osiguranje po osnovu zaposlenja, obaveze poslodavca su sledeće:

– na zaradu zaposlenog penzionera plaća obaveze po osnovu poreza i doprinosa za zdravstveno i penzijsko-invalidsko osiguranje;

– lice se prijavljuje na obavezno socijalno osiguranje;

– poslodavac mu izdaje zdravstvenu knjižicu, njemu i članovima porodice koji koriste zdravstvenu zaštitu preko njega.

Ako se razboli i odsustvuje sa rada, zaposleni penzioner ostvaruje sva prava po osnovu rada – pravo na bolovanje, pravo na naknadu zarade zbog bolovanja na teret poslodavca i na teret Fonda zdravstva, odnosno za vreme bolovanja ovo lice ima pravo na naknadu zarade, pri čemu:

1) poslodavac iz svojih sredstava vrši isplatu naknade zarade za prvih 30 dana bolovanja zaposlenog penzionera, a

2) od 31. dana bolovanja isplatu naknade zarade vrši iz svojih sredstava Republički fond za zdravstveno osiguranje (u daljem tekstu: Fond). 

Izuzetno, ukoliko je bolovanje zaposlenog penzionera nastupilo zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac vrši isplatu naknade zarade iz svojih sredstava za vreme trajanja radnog odnosa zaposlenog, i to od prvog dana bolovanja za sve vreme trajanja sprečenosti za rad.

– Bolovanje na teret poslodavca

Za vreme bolovanja do 30 dana, na teret poslodavca se zaposlenom penzioneru obračunava naknada zarade:

– u visini najmanje 65% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupilo bolovanje, ako je prouzrokovano bolešću ili povredom van rada; odnosno

– u visini 100% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupilo bolovanje, ako je prouzrokovano povredom na radu ili profesionalnom bolešću.

U zaradu na osnovu koje se obračunava prosek za prethodnih 12 meseci, uključuju se sva primanja koja u smislu člana 105. stav 3. Zakona o radu čine zaradu (isplaćena zarada po satu za efektivne sate rada; uvećanja zarade po osnovu rada na dan praznika, noćnog rada, rada u smenama, prekovremenog rada, „minulog rada”; topli obrok; regres; terenski dodatak; dodatak za odvojeni život i druga davanja zaposlenima koja imaju karakter zarade). Ne uključuju se u osnovicu za obračun naknade zarade isplaćene naknade zarade u prethodnih dvanaest meseci (za vreme bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva i dr.), kao ni sati odsustvovanja za koje je isplaćena naknada zarade. Po osnovu ove naknade zarade penzionera poslodavac plaća porez, doprinos za PIO i za zdravstveno osiguranje, a ne plaća doprinos za slučaj nezaposlenosti, i to:

a) Na teret zaposlenog:

– porez na zarade po stopi od 10%;

– doprinos za PIO po stopi od 14%;

– doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 5,15%.

b) Na teret poslodavca:

– doprinos za PIO po stopi od 12%;

– doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 5,15%.

Na primer, zaposleni penzioner je na bolovanju u mesecu aprilu, osnov za naknadu zarade za dane bolovanja je njegova prosečna zarada za period april 2016 – mart 2017. godine. U postupku obračuna najpre se izračunava osnovica za naknadu, što je prikazano u narednoj tabeli:

Period

Ostvareni časovi rada

Ostvarena bruto zarada

april 2016 – mart 2017.

1.800

468.000

Zarada po času rada (468.000 : 1.800)

260,00 din.

Na ovaj način smo izračunali osnovicu za naknadu zarade po času rada u prethodnih 12 meseci, pa sada možemo izračunati i iznos naknade zarade. Ako je zaposleni u aprilu imao 96 časova bolovanja, obračun naknade zarade za bolovanje je:

1) Broj časova bolovanja 96 čas.
2) Prosečna zarada u prethodnih 12 meseci po času rada 260,00 din.
3) Naknada zarade po času rada
(260,00 x 65%)
169,00 din.
4) Iznos naknade zarade koji isplaćuje poslodavac (169,00 din. x 96 čas.) 16.224,00 din.

Pošto je ovaj zaposleni u mesecu aprilu imao sate na bolovanju (96 sati) i ostale sate na radu, zasebno se obračunavaju zarada (za sate na radu) i naknada zarade (za sate bolovanja), a njihovim zbirom se utvrđuju ukupna bruto primanja zaposlenog koja podležu oporezivanju i nakon toga utvrđivanju «neto» zarade.

– Bolovanje na teret sredstava Fonda

Kada zaposleni penzioner nastavlja sa bolovanjem i posle 30. dana, isplatu naknade zarade za ovo bolovanje „preuzima” Fond. Ova naknada zarade isplaćuje se prema sledećim elementima:

1) Osnov za obračun naknade zarade koja se isplaćuje iz sredstava Fonda, čini prosečna zarada koju je osiguranik ostvario u prethodna tri meseca pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad.

2) Zaradu, u smislu ove odredbe, čini:

osnovna zarada zaposlenog penzionera i

uvećana zarada po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu – „minuli rad”.

Na naknadu zarade za vreme bolovanja preko 30 dana, koja se obezbeđuje iz sredstava Fonda, plaćaju se sve obaveze kao i prilikom isplate zarada, i to:

– na teret zaposlenog: porez na zarade – 10%, doprinos za PIO – 14%, doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%, doprinos za nezaposlenost – 0,75%;

– na teret poslodavca: doprinos za PIO – 12%, doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%, doprinos za nezaposlenost – 0,75%.

Osnovicu na koju se obračunavaju i plaćaju navedene obaveze čini bruto naknada zarade. Prilikom obračunavanja i plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na naknadu koja se isplaćuje na teret Fonda, ne primenjuje se najniža mesečna osnovica doprinosa.

Obračun naknade zarade ako se zaposleni penzioner opredeli za OSIGURANJE PO OSNOVU PENZIJE

Ukoliko se penzioner koji je ponovo zasnovao radni odnos opredeli za osiguranje po osnovu korišćenja penzije, pravo na naknadu zarade za bolovanje neće moći da ostvari na teret Fonda (bolovanje preko 30 dana). Naime, za ovo lice poslodavac nema obavezu da na naknadu zarade obračunava i plaća doprinos za zdravstveno osiguranje, pa samim tim nema ni osnova za pravo na naknadu zarade na teret Fonda. Zato u ovom slučaju izabrani lekar, odnosno lekarska komisija ne može davati ocenu o zdravstvenom stanju ovog lica na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, već ocenu privremene sprečenosti za rad ovo lice plaća iz svojih sredstava.

Praktično za sve vreme bolovanja ovog lica – do i preko 30 dana – naknadu zarade plaća poslodavac iz svojih sredstava. To znači da će i posle 30. dana bolovanja izabrani lekar dati ocenu o njegovom zdravstvenom stanju i uputiti ga na prvostepenu lekarsku komisiju za ocenjivanje potrebe o produženju bolovanja, što će biti i dokument za poslodavca za obračun naknade zarade.

Ako se zaposleni penzioner izjasni da želi da koristi zdravstveno osiguranje po osnovu penzije, to znači sledeće:

– poslodavac nema obavezu da plaća doprinose za zdravstveno osiguranje iz zarade i na zaradu koja se isplaćuje zaposlenom penzioneru;

– na zaradu i iz zarade penzionera se, pored poreza, plaća i doprinos za PIO;

– zaposlenom penzioneru poslodavac ne izdaje zdravstvenu ispravu (knjižicu) po osnovu radnog odnosa, s obzirom na to da se izjasnio da po tom osnovu ne koristi zdravstveno osiguranje, odnosno poslodavac ne prijavljuje penzionera na zdravstveno osiguranje.

Prema tome, poslodavac u ovom slučaju plaća sledeće poreske obaveze na zaradu koju ostvaruje penzionisano lice po osnovu radnog odnosa:

Vrsta obaveze

Na teret osiguranika Na teret poslodavca

Ukupno

Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje

14%

12%

26%

Doprinos za zdravstveno osiguranje

Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti

Porez

10%

10%

Osnovica:

1) za porez – bruto zarada umanjena za 11.790,00 dinara mesečno za puno radno vreme, odnosno srazmerno za nepuno radno vreme;

2) za doprinos – bruto zarada, ali ne niža od najniže mesečne osnovice doprinosa i ne viša od najviše mesečne osnovice doprinosa.

Poslodavac za ovog zaposlenog koji je i korisnik penzije, ne treba da plaća doprinos za zdravstveno osiguranje s obzirom na to da taj doprinos za njega kao korisnika penzije plaća Fond.

Naknadu zarade za sve vreme bolovanja ovog zaposlenog penzionera poslodavac plaća na osnovu njegove prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, odnosno 65% za bolest, a 100% za povredu na radu. Ova naknada zarade ne može da bude manja od važeće minimalne zarade u mesecu u kome se isplaćuje naknada zarade.

Pogledajmo jedan primer obračuna naknade zarade za bolovanje zaposlenom penzioneru koji se opredelio za osiguranje po osnovu penzije:

Red. br.

OPIS Iznos
1 2

3

1. Prosečna zarada po času rada u prethodnih 12 meseci – bruto 300,00
2. Broj časova bolovanja 176
3. Iznos zarade po času rada za obračun bolovanja (300 x 65%) 195,00
4. Iznos naknade zarade za mesec (176 čas. x 195 din.) 34.320,00
5. Neoporezivi iznos iz zarade 11.790,00
6. Osnovica za plaćanje poreza (red. br. 3 – red. br. 4) 22.530,00
7. Porez na zarade (red. br. 6 x 10%) 2.253,00
8. Osnovica za doprinose – bruto naknada zarade 34.320,00
9. Doprinos za PIO na teret zaposlenog
(red. br. 8 x 14%)
4.804,80
10. Neto zarada za isplatu (red. br. 4 – red. br. 7 – red. br. 9) 27.262,20
11. Doprinos za PIO na teret poslodavca
(red. br. 8 x 12%)
4.118,40

Pošto je ovaj zaposleni penzioner osiguran po osnovu penzije, na naknadu zarade za vreme bolovanja poslodavac obračunava samo porez i doprinos za penzijsko-invalidsko osiguranje. Ukoliko je ovom licu zarada utvrđena u neto iznosu, prevodi se u bruto iznos putem formule:

Bruto zarada = (Neto zarada – 1.179,40) : 0,76

gde je 0,76 – koeficijent dobijen iz odnosa [100 – (10 + 14)] / 100.