Iako stavljanje robe u slobodan promet podrazumeva obavezu plaćanja uvoznih dažbina, postupak pasivnog oplemenjivanja omogućava da se pri ponovnom uvozu robe, primenom potpunog ili delimičnog oslobođenja, uvozne dažbine ne plaćaju u punom iznosu. U ovom tekstu dajemo odgovore na uobičajena pitanja i razrešavamo najčešće dileme koje se javljaju u ovom postupku
Zbog privredne nerazvijenosti i tehnološke zaostalosti, neretko se dešava da na teritoriji Republike Srbije nije moguće pronaći preduzeće koje bi bilo u stanju da izvrši neku proizvodnu radnju nad robom ili da izvrši njenu popravku. Stoga je robu neophodno privremeno izvesti u okviru carinskog postupka pasivnog oplemenjivanja, kako bi se nakon izvršene obrade (uključujući montažu, sklapanje i ugradnju u drugi proizvod), prerade ili popravke (uključujući njenu restauraciju i dovođenje u ispravno stanje) ona vratila u Republiku Srbiju i stavila u slobodan promet ili, u izuzetnim slučajevima, u postupak aktivnog oplemenjivanja.
Iako stavljanje robe u slobodan promet podrazumeva obavezu plaćanja uvoznih dažbina, postupak pasivnog oplemenjivanja omogućava da se pri ponovnom uvozu robe, primenom potpunog ili delimičnog oslobođenja, uvozne dažbine ne plaćaju u punom iznosu.
Poslovnim ljudima teško su razumljive odredbe propisa koji regulišu postupak pasivnog oplemenjivanja jer su rečenice izuzetno duge, s mnogo nejasnih izraza i pozivanja na druge odredbe. Zato je u cilju kvalitetnog planiranja posla neophodno shvatiti tačno značenje izraza koji se koriste i znati koliki će biti konačni troškovi uvoznih dažbina i PDV-a.
Sâm izraz „pasivno oplemenjivanjeˮ stvara zabunu u vezi sa svojim značenjem jer nije stvoren u duhu srpskog jezika i upotrebljen je kao suprotnost izrazu „aktivno oplemenjivanjeˮ. U međunarodnoj carinskoj praksi u upotrebi je naziv outward processing, a u zemljama bivše Jugoslavije izraz „vanjska obradaˮ.
U praksi je često nejasno da li neku robu treba staviti u postupak pasivnog oplemenjivanja ili običnog privremenog izvoza (na primer, kada se u inostranstvo šalje različita roba radi sortiranja, pakovanja i sl.), pa je Ministarstvo finansija dalo mišljenje da se postupak privremenog izvoza primenjuje samo u slučajevima kada roba bitno ne menja svoja prvobitna svojstva.
#1 Da li je korišćenje postupka pasivnog oplemenjivanja nečim ograničeno?
Prvo, postupak pasivnog oplemenjivanja ne može se sprovoditi bez prethodnog odobrenja carinskog organa nadležnog prema mestu u kojem se nalazi roba koja će biti deklarisana za privremeni izvoz. Odobrenje se može izdati samo licu registrovanom u Republici Srbiji ukoliko je moguće nesumnjivo utvrditi da je roba koja se vraća iz inostranstva nastala od privremeno izvezene robe (osim kod sistema standardne zamene) i ukoliko su ispunjeni „ekonomski usloviˮ. Prema važećem stavu Ministarstva finansija, smatra se da postoji oboriva pretpostavka da su ekonomski uslovi ispunjeni sve dok ne dođe do ozbiljnih poremećaja na domaćem tržištu ili dok se zainteresovano lice ne obrati carinskom organu iznoseći dokaze da se odobravanjem pasivnog oplemenjivanja ugrožavaju osnovni interesi domaćih proizvođača. U tim slučajevima Privredna komora Srbije izdaje potvrdu o ispunjenosti ekonomskih uslova.
Osim kod sistema standardne zamene, odobrenje se može izdati i licu koje ne organizuje pasivno oplemenjivanje, ako se radi o robi domaćeg porekla u smislu pravila o nepreferencijalnom poreklu, a proces oplemenjivanja se sastoji od ugrađivanja te robe u stranu robu koja će se u Republiku Srbiju uvesti kao dobijeni proizvod. Time se ne smeju ugroziti osnovni interesi domaćih proizvođača, a postupak pasivnog oplemenjivanja mora doprinositi boljoj prodaji robe za izvoz.
Ako u toku sprovođenja postupka, zbog nemogućnosti ispunjenja ugovornih obaveza, dođe do promene inopartnera ili drugih podataka iz odobrenja, potrebno je podneti zahtev za izmenu odobrenja. Prava i obaveze nosioca odobrenja se, uz saglasnost carinskog organa, mogu preneti na drugo lice koje ispunjava propisane uslove.
Ako se zahteva obnova odobrenja za istu vrstu postupka i istu vrstu robe, carinski organ može da izda odobrenje s retroaktivnim dejstvom koje stupa na snagu na dan podnošenja zahteva ili od dana prestanka važenja prvobitnog odobrenja. Izuzetno, odobrenje može imati retroaktivno dejstvo i do jedne godine pre datuma podnošenja zahteva ukoliko postoji dokazana ekonomska potreba i ako:
– zahtev nije posledica pokušaja prevare ili grube nemarnosti;
– nije prekoračen rok važenja odobrenja od tri godine;
– knjigovodstvo podnosioca zahteva omogućava kontrolu nad postupkom i potvrđuje da se svi uslovi za pasivno oplemenjivanje mogu smatrati ispunjenim, te da se ukoliko je to potrebno može utvrditi istovetnost robe za taj period,
– mogu da se obave sve formalnosti neophodne za uređenje statusa robe, uključujući, u slučaju potrebe, i poništavanje deklaracije.
Drugo, privremeno se radi pasivnog oplemenjivanja može izvesti kako domaća, tako i strana roba, koja se već nalazi u postupku aktivnog oplemenjivanja u okviru kojeg je neophodno neku od proizvodnih operacija nad robom izvršiti u inostranstvu, a zatim robu vratiti u Republiku Srbiju radi nastavljanja izrade finalnog proizvoda.
Postupak se, međutim, ne može odobriti za domaću robu:
1) čijim izvozom se stiče pravo na povraćaj ili otpust uvoznih dažbina;
2) koja je pre izvoza bila stavljena u slobodan promet uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina zbog svoje upotrebe u posebne svrhe, sve dok se primenjuju uslovi za odobravanje tog oslobođenja (navedeno se ne odnosi na popravku robe);
3) čijim se izvozom stiče pravo na izvozne naknade ili na druge finansijske pogodnosti u okviru mera poljoprivredne politike.
Treće, roba koja se šalje na popravku mora biti podobna za popravku, a sama popravka ne sme imati za cilj poboljšanje tehničkih ili drugih upotrebnih karakteristika robe. Ispunjenost navedenih uslova utvrđuje se na osnovu ugovora, računa, predračuna, ponude, obaveštenja ili druge prepiske nosioca odobrenja i stranog lica koje će obavljati popravku.
Prema carinskim propisima popravka se može izvršiti s naknadom ili bez nje i to na neki od sledećih načina:
1) ista roba koja se privremeno izvozi nakon popravke se ponovno uvozi;
2) privremeno izvezenu robu nije moguće popraviti ili to nije isplativo, pa se umesto nje uvozi proizvod za zamenu (sistem standardne zamene bez prethodnog uvoza);
3) unapred je jasno da robu nije moguće popraviti ili da to nije isplativo, pa se proizvod za zamenu uvozi pre nego se izveze neispravna roba (sistem standardne zamene uz prethodni uvoz), pri čemu se mora položiti obezbeđenje (na primer, bankarska garancija) za namirenje carinskog duga koji bi mogao nastati ukoliko domaća roba koja se zamenjuje ne bude izvezena u propisanom roku.
Sistem standardne zamene se odobrava samo za domaću robu koja nije predmet posebnih propisa donetih u okviru poljoprivredne politike. Proizvod za zamenu mora imati istu tarifnu oznaku, isti kvalitet i tehničke karakteristike koje bi imala privremeno izvezena roba nakon popravke, ali ne i istu vrednost. Pošto je roba pre izvoza bila korišćena i proizvod za zamenu mora biti korišćen (upotrebljavan). Izuzetno, carinski organ može dozvoliti da proizvod za zamenu bude nov ili različitog stepena upotrebljavanosti ako se isporučuje besplatno na osnovu ugovorene ili zakonske garantne obaveze ili zbog proizvodnog nedostatka robe.
I četvrto, na privremeni izvoz robe radi pasivnog oplemenjivanja primenjuju se mere komercijalne politike i druga spoljnotrgovinska ograničenja, kao i izvozna carina ukoliko je propisana. Mere komercijalne politike (na primer, zaštitne mere, kvantitativna ograničenja i zabrane) ne primenjuju se pri ponovnom uvozu dobijenih proizvoda koji su zadržali domaće poreklo, ako se vraćaju s popravke ili ako se vraćaju u postupak aktivnog oplemenjivanja.
#2 Kad i kako podneti zahtev za dobijanje odobrenja?
U cilju dobijanja odobrenja, pismeni zahtev iz Priloga 1 (videti rubriku Korisni pravni akti) treba podneti blagovremeno imajući na umu da zakon omogućava carinskom organu da odluku donese u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahteva.
Izuzetno, u slučajevima popravke robe i standardne zamene bez prethodnog uvoza, podnošenje JCI (Jedinstvena carinska isprava) C2 se može smatrati zahtevom, a prihvatanje JCI od carinskog organa odobrenjem. Ovakva JCI se podnosi isključivo carinskom organu nadležnom prema mestu gde se roba nalazi i uz JCI se prilaže popunjeni obrazac iz Priloga 2 (videti rubriku Korisni pravni akti). Navedeno važi i pri podnošenju i prihvatanju JCI C6 kod standardne zamene s prethodnim uvozom ili u slučajevima kada dobijeni proizvod ne služi za komercijalne svrhe.
Skrećemo pažnju na način popunjavanja spornih rubrika zahteva i na značenje izraza koji se pri tom koriste:
1) Dodatni obrazac – unosi se „DAˮ samo u slučaju kad se zahteva odobravanje sistema standardne zamene i tada se prilaže i Dodatni obrazac iz Priloga 1. u kojem se navodi:
– da li je podnosilac zahteva lice koje ne organizuje postupak pasivnog oplemenjivanja (član 174. st. 2. CZ-a);
– da li se radi o slučaju kada zbog karaktera radnje obrade, nije moguće utvrditi da li su dobijeni proizvodi nastali od privremeno izvezene robe; ako je tako, podnosilac zahteva mora pružiti dovoljne garancije da roba upotrebljena u okviru postupka pasivnog oplemenjivanja ima istu desetocifrenu tarifnu oznaku, te da je istih trgovačkih i tehničkih karakteristika kao i privremeno izvezena roba (član 359. st. 3. Uredbe).
2) Mesto i način vođenja knjigovodstva/evidencije – navodi se adresa mesta i prilaže predlog izgleda i sadržaja evidencije o robi, koja treba da sadrži podatke navedene u odobrenju, normativ, brojeve i datume JCI po kojima je roba deklarisana za privremeni izvoz i za ponovni uvoz i podatke iz njih; razmatrajući navedeno, carinski organ u odobrenju određuje obavezu i način vođenja evidencije, pri čemu može odobriti da se umesto posebne evidencije koristi postojeće knjigovodstvo, a u izuzetnim slučajevima čak i da se ova evidencija ne vodi.
3) Period važenja odobrenja – navodi se predlog roka u okviru kojeg se može podneti jedna ili više JCI kojima se roba deklariše za postupak pasivnog oplemenjivanja; pod a) se navodi datum početka, a pod b) datum završetka važenja odobrenja; rok ne može biti duži od tri godine, osim u slučaju proizvodnje ili prerade mlečnih proizvoda iz tarifnih brojeva 0401 do 0406 Carinske tarife, kada period važenja odobrenja ne može biti duži od tri meseca.
4) Dobijeni ili obrađeni proizvodi – predlaže se normativ koji predstavlja količinu ili procenat dobijenih proizvoda nastalih oplemenjivanjem određene količine privremeno izvezene robe; na osnovu predloženog normativa, komisija koju formira carinarnica određuje očekivani normativ ili način utvrđivanja normativa koji carinski organ može i naknadno proveravati; ukoliko u toku sprovođenja postupka dođe do promene utvrđenog normativa, korisnik je dužan da o tome odmah obavesti nadzorni carinski organ radi izmene odobrenja; izuzetno, kada na početku postupka pasivnog oplemenjivanja nije moguće precizno utvrditi normativ utroška materijala, u odobrenju će se naznačiti predloženi (privremeni) normativ, s tim da je pri određivanju novog carinski dozvoljenog postupanja ili upotrebe, odnosno pre prvog ponovnog uvoza dobijenih proizvoda, nosilac odobrenja obavezan dostaviti nadzornom carinskom organu stvarni normativ na osnovu kojeg će se vršiti obračun uvoznih dažbina.
5) Ekonomski uslovi – samo kada carinski organ to zahteva, upisuju se broj i datum potvrde Privredne komore Srbije koja se i prilaže uz zahtev.
6) Carinski organi – upisuje se predlog carinskih organa početka i završetka postupka, te nadzornog carinskog organa; carinskom organu početka postupka se podnosi JCI C2 kojom se roba deklariše za privremeni izvoz, dok se carinskom organu završetka postupka podnosi JCI (C6 ili C5) za postupak ponovnog uvoza; nadzorni carinski organ kontroliše sprovođenje odobrenja; jedan carinski organ može imati sve navedene uloge.
7) Identifikacija – opisuje se roba navođenjem serijskih ili fabričkih brojeva, stavljenih plombi, pečata, nalepnica ili drugih oznaka prepoznavanja, uzimanjem uzoraka, prilaganjem prospekata, fotografija, tehničkog opisa robe ili nalaza; navedeno treba bez sumnje da dokaže da je dobijeni proizvod proizveden od privremeno izvezene robe ili da se radi o istom predmetu.
8) Rok za završetak postupka – upisuje se predlog roka u kojem bi dobijeni proizvodi trebalo da budu ponovno uvezeni; rok se izražava u mesecima i počinje teći od dana prihvatanja JCI C2; rok za završetak postupka može biti duži od roka važenja odobrenja i može se produžiti u razumnim granicama na osnovu blagovremenog i obrazloženog zahteva u kojem se precizno navodi količina privremeno izvezene robe koja je preostala za razduživanje; opravdanim razlozima za produženje roka smatraju se kašnjenja pri isporuci robe zbog problema u procesu proizvodnje, zbog političke ili ekonomske situacije, zbog problema pri transportu i sl.
9) Pojednostavljeni postupci – navode se šifre ili nazivi pojednostavljenih carinskih postupaka čije je korišćenje odobreno radi sprovođenja postupka pasivnog oplemenjivanja (na primer, deklarisanje na osnovu knjigovodstvene isprave); pojednostavljenje u vidu podnošenja nepotpune deklaracije ne može se odobriti za postupak pasivnog oplemenjivanja.
10) Dodatne informacije – upisuju se podaci koji nisu mogli da stanu u ostale rubrike ili im tamo nije bilo mesto (na primer, broj bankarske garancije u slučaju prethodnog uvoza u okviru sistema standardne zamene).
Ukoliko se u neku od rubrika ne mogu uneti svi potrebni podaci upisuje se „Po specifikacijiˮ, a priložena specifikacija postaje sastavni deo zahteva.
Uz zahtev je potrebno podneti i odgovarajući ugovor ili ponudu i prihvat ponude i druga dokumenta koja se navode u zahtevu i mogu uticati na donošenje odobrenja.
#3 Koji se carinski dokumenti koriste?
Roba za privremeni izvoz deklariše se podnošenjem JCI C2. Nakon izvršenog oplemenjivanja, a najkasnije u okviru roka određenog za završetak postupka, carinskom organu završetka postupka dobijeni proizvodi se podnošenjem JCI C6 moraju deklarisati za postupak ponovnog uvoza radi stavljanja u slobodan promet ili podnošenjem JCI C5 za vraćanje u postupak aktivnog oplemenjivanja. U slučaju kada je JCI C2 predstavljala i zahtev i odobrenje, JCI C6 (C5) se obavezno podnosi carinskom organu kod kojeg je taj postupak i započet. Uz JCI C6, deklarant je dužan da podnese i obrazac za obračun carinskog duga (Prilog 3.). Ukupno obračunati iznos carinskog duga upisuje se u četvrtu podelu rubrike 47. JCI, a stopa carine se ne upisuje.
Pri primeni sistema standardne zamene bez prethodnog uvoza, u rubriku B JCI C2 i C6 upisuje se napomena: „Sistem standardne zamene bez prethodnog uvozaˮ. Obračun carinskog duga vrši se na obrascu iz Priloga 4. i sastavni je deo JCI C6, a rubrika 47. se popunjava kao i u prethodnom slučaju.
#4 Šta uraditi u slučaju kada je neophodno prvo dobiti ispravnu robu, a zatim neispravnu poslati u inostranstvo?
Izuzetak od gore navedene procedure predstavlja situacija u kojoj je radi omogućavanja kontinuiteta u radu neophodno prvo dobiti ispravnu robu, početi s njenim korišćenjem, a zatim otpremiti neispravnu. Tada se koristi sistem standardne zamene uz prethodni uvoz proizvoda za zamenu, u kojem nosilac odobrenja prvo podnosi JCI C6 (postupak 6121) uz koju se prilaže popunjeni obrazac iz Priloga 4. iako se po ovoj JCI ne vrši ni obračun ni naplata carinskog duga. U roku od dva meseca mora se podneti JCI C2 kojom se domaća roba deklariše za privremeni izvoz. Navedeni rok za izvoz može biti produžen. U rubrici B JCI C6 i C2 upisuje se napomena „Sistem standardne zamene uz prethodni uvozˮ. Nosilac odobrenja mora dostaviti overeni primerak 3 JCI C2 i time dokazati da je domaća roba fizički istupila iz carinskog područja Republike Srbije. Ukoliko to ne učini, smatra se da je nastao carinski dug, čiji iznos carinarnica utvrđuje rešenjem u upravnom postupku i naplaćuje ga iz položenog obezbeđenja iz kojeg se naplaćuje i kamata koja se obračunava na iznos carinskog duga. Vrši se izmena podataka u JCI C6, tako što se u rubriku 47. upisuje obračunati iznos carinskog duga. Ukoliko je podnet dokaz o istupu domaće robe, carinarnica utvrđuje potpuno ili delimično oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina i u rubriku B JCI C6 unosi podatke o broju i datumu JCI C2.
#5 Da li je privremeno izvezenu robu moguće konačno izvesti bez prethodnog vraćanja u Republiku Srbiju?
Ukoliko se u Republiku Srbiju ne vrati sva roba koja je privremeno izvezena, nosilac odobrenja je dužan da o razlozima za takvo postupanje obavesti nadzorni carinski organ, te da u datom roku podnese izvoznu JCI C1 (postupak 1021) uz unošenje napomene „Konačni izvoz nevraćene robe s pasivnog oplemenjivanjaˮ u rubriku B. Kako je roba već u inostranstvu, nije moguće sprovesti uobičajeni postupak overe istupa robe po JCI C1, te se u cilju dokazivanja da ne postoji obaveza obračuna i naplate PDV-a, smatra da je roba konačno izvezena onoga dana kada je istekao rok za razduženje postupka pasivnog oplemenjivanja, bez obzira na datum JCI C1.
#6 Kako se obračunava iznos uvoznih dažbina i kada se odobrava pravo na oslobođenje?
Potpuno ili delimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina odobrava se samo kada se dobijeni proizvodi prijavljuju za stavljanje u slobodan promet u ime ili za račun nosioca odobrenja ili drugog lica sa sedištem u Republici Srbiji koje ima saglasnost nosioca odobrenja, a ispunjeni su uslovi iz odobrenja.
Oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina utvrđuje se tako što se od iznosa uvoznih dažbina obračunatih za dobijene proizvode koji se stavljaju u slobodan promet odbije iznos uvoznih dažbina koje bi bile obračunate na isti dan za privremeno izvezenu robu ako bi se ona uvozila u Republiku Srbiju iz države u kojoj je bila predmet oplemenjivanja ili države u kojoj je bila u poslednjoj fazi oplemenjivanja.
Pri obračunu uvoznih dažbina za privremeno izvezenu robu koriste se vrsta i količina robe utvrđene u JCI C2 i kurs, stopa carine, poreklo robe i carinska vrednost robe utvrđeni na dan prihvatanja JCI C6.
Izuzetno, ako je privremeno izvezena roba pre stavljanja u postupak pasivnog oplemenjivanja bila stavljena u slobodan promet sa smanjenom stopom carine usled njene upotrebe u posebne svrhe, sve dok važe uslovi za primenu smanjene stope carine, utvrđeni iznos uvoznih dažbina za tu robu biće jednak iznosu koji je bio naplaćen kad je ona stavljena u slobodan promet. Pri tom se ne uzimaju u obzir antidamping carine i zaštite od umanjenih dažbina (kompenzatorne dažbine).
Ako bi privremeno izvezena roba kod stavljanja u slobodan promet ispunjavala uslove za smanjenu stopu carine ili stopu carine nula zbog njene upotrebe u posebne svrhe, ta stopa će se primeniti na dobijene proizvode, pod uslovom da je roba u državi u kojoj se odvijala prerada ili poslednja radnja prerade, bila predmet radnji koje su u skladu s takvom upotrebom.
Ako je na osnovu ugovora o slobodnoj trgovini ili autonomnih preferencijala, na dobijene proizvode moguće primeniti povoljniju stopu carine, i iznos koji treba odbiti će se obračunavati korišćenjem istog preferencijalnog režima ako je on primenjiv na robu čija je tarifna oznaka ista kao i tarifna oznaka privremeno izvezene robe.
Često nije jednostavno utvrditi carinsku vrednost robe, pa je neophodno znati pravila po kojima se ona utvrđuje kako bi se izračunao ispravan iznos pripadajućih uvoznih dažbina.
Vrednost privremeno izvezene robe je vrednost koja se prihvata za tu robu prilikom određivanja carinske vrednosti dobijenih proizvoda, pri čemu troškovi utovara, prevoza i osiguranja za privremeno izvezenu robu do mesta u kojem su obavljene proizvodne radnje ili poslednjeg mesta obavljanja tih radnji, ne ulaze u vrednost privremeno izvezene robe. Ako se vrednost ne može utvrditi na taj način, ona se utvrđuje na osnovu razlike između carinske vrednosti dobijenih proizvoda (uključujući sporedne dobijene proizvode koji predstavljaju otpatke, taloge, opiljke ili ostatke) i proizvodnih troškova utvrđenih na objektivan način.
Carinska vrednost dobijenih proizvoda je zbir:
– cene koja je stvarno plaćena ili je treba platiti izvršiocu procesa oplemenjivanja;
– vrednosti materijala, komponenti i delova sadržanih u dobijenom proizvodu ili upotrebljenih u procesu proizvodnje, koje je isporučilo lice koje je robu privremeno izvezlo;
– troškova prevoza i osiguranja na inostranoj relaciji, troškova provizije, ambalaže, pakovanja, naknade za korišćenje autorskih prava i licenci.
Stoga se potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina odobrava:
1) ukoliko je iznos uvoznih dažbina koje bi se platile za privremeno izvezenu robu kada bi se ona stavljala u slobodan promet veći od iznosa uvoznih dažbina za proizvode dobijene obradom ili preradom;
2) ako je roba popravljena besplatno na osnovu ugovora ili obaveze koja proizlazi iz garancije ili zbog proizvodne mane koja nije bila poznata u vreme kad je predmetna roba prvobitno stavljena u slobodan promet i nije uzeta u obzir kod utvrđivanja carinske vrednosti; u tom slučaju se u JCI C6 u rubriku 36. upisuje šifra 17910, a u rubriku B napomena: „Besplatna popravka – potpuno oslobađanjeˮ;
3) u sistemu standardne zamene, ako se proizvod za zamenu daje bez naknade bilo zbog ugovorene ili zakonske obaveze koja proizlazi iz garancije ili zbog greške u proizvodnji;
4) u slučaju kada se privremeno izvezena roba u nepromenjenom stanju vrati u roku od 3 godine od dana kada je istupila iz carinskog područja Republike Srbije.
Primenom delimičnog oslobođenja, uvozne dažbine se obračunavaju na sledeći način i to:
1) za proizvode dobijene obradom ili preradom:
a) od iznosa uvoznih dažbina za proizvode dobijene obradom ili preradom oduzme se iznos uvoznih dažbina koje bi se platile za privremeno izvezenu robu kada bi se ona stavila u slobodan promet; ako je razlika pozitivna, ona predstavlja iznos uvoznih dažbina koje treba platiti;
b) kada to deklarant izričito zahteva, a carinski organ odobri, na troškove oplemenjivanja se primenjuje stopa carine predviđena za dobijene proizvode; troškovi oplemenjivanja moraju odgovarati transakcijskoj vrednosti u koju su uračunati troškovi utovara, prevoza (na primer, provizije i naknade posredovanja, cena kontejnera, troškovi pakovanja zajedno s radom i materijalom, manipulativni troškovi) i osiguranja dobijenih proizvoda od mesta obavljanja ili poslednjeg mesta obavljanja proizvodnih radnji do mesta njihovog unosa u carinsko područje Republike Srbije; uslov za ovakvo postupanje je da pre puštanja dobijenog proizvoda u slobodan promet, nije utvrđeno da je korišćenje ovog oslobođenja bio jedini razlog da se prethodno privremeno izvezena roba, koja ne ispunjava uslove za sticanje domaćeg nepreferencijalnog porekla, stavi u slobodan promet uz primenu carinske stope nula; navedeni uslov se ne primenjuje na robu nekomercijalne prirode.
2) kod popravke izvršene uz naknadu: stopa carine predviđena za dobijene proizvode primenjuje se na vrednost troškova popravke (sva plaćanja, u novcu, robi ili uslugama, koje vrši ili treba da izvrši nosilac odobrenja u korist lica koje obavlja popravku ili posredna ili neposredna plaćanja koja su uslov za obavljanje popravke, ako su ti troškovi jedino plaćanje korisnika odobrenja) u koje su uključeni troškovi pakovanja, ambalaže, prevoza i osiguranja do carinskog područja Republike Srbije; ukoliko su nosilac odobrenja i lice koje je obavilo popravku povezana lica, na zahtev carinskog organa, nosilac odobrenja mora pružiti dokaz da iskazani troškovi popravke odgovaraju stvarnim; pri popunjavanju JCI C6, u rubriku B se upisuje napomena: „Popravka uz naknaduˮ;
3) u sistemu standardne zamene kod kojeg se proizvod za zamenu daje uz naknadu – primenjuje se način obračuna naveden pod 1).
U slučaju da se sva privremeno izvezena roba ne deklariše istovremeno za postupak ponovnog uvoza, udeo privremeno izvezene robe ugrađene u dobijene proizvode izračunava se primenom količinskog ili vrednosnog metoda određenog odobrenjem, pri čemu se za potrebe obračuna dobijenim proizvodom smatraju i prerađeni proizvodi i poluproizvodi.
Ako je međunarodnim sporazumom predviđeno delimično ili potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina za dobijene proizvode, postupiće se u skladu s tim sporazumom.
#7 Da li postoje pojednostavljenja pri obračunu uvoznih dažbina?
Carinski organ može radi ubrzanja postupka, na zahtev korisnika koji učestalo obavlja proizvodne radnje u okviru jednog odobrenja koje ne uključuje popravke, odobriti primenu prosečne stope carine (zbirno izvršenje). Navedena stopa carine određuje se za period ne duži od 12 meseci i primenjuje se na dobijene proizvode koji se u tom periodu stavljaju u slobodan promet. Nakon isteka navedenog perioda carinski organ vrši konačni obračun.
#8 Kako se obračunava PDV?
U slučajevima kada nema plaćanja naknade za uslugu oplemenjivanja i ne dolazi do porasta vrednosti robe, ne postoji ni obaveza plaćanja PDV-a.
U protivnom, poreska osnovica je jednaka zbiru:
– naknade koju je obveznik platio ili treba da plati za oplemenjivanje, popravku ili ugradnju, a ako se ta naknada ne plaća (na primer, kod besplatne popravke), osnovicu čini porast vrednosti robe nastao oplemenjivanjem, popravkom ili ugradnjom;
– carine, drugih uvoznih dažbina i ostalih javnih prihoda (osim PDV-a) i sporednih troškova nastalih do prvog odredišta u Republici Srbiji.