Iako na prvi pogled deluje jednostavno ustanoviti u kom slučaju postoji promet dobara (finansijski lizing), a u kom slučaju promet usluga (operativni lizing), ipak postoje situacije kada se operativni lizing, iz perspektive Zakona o PDV-u, smatra prometom dobara, a to je od značaja ne samo zarad utvrđivanja u kom momentu je nastala poreska obaveza već i za utvrđivanje gde je taj promet oporeziv
Poslovi lizinga su jedan od vidova finansiranja nabavki i postaju sve zastupljeniji na teritoriji Republike Srbije, kako među stanovništvom, tako i u privredi. Putem ovih poslova može se nabaviti razna oprema (na primer, građevinske mašine, postrojenja i sl.), vozila (putnička, teretna, pa čak i avioni i druge letelice), ali i nepokretnosti (poslovni prostori, zemljišta, skladišta i sl.).
Sve veća zastupljenost poslova lizinga posledica je, pre svega, dva faktora:
1) nelikvidnosti privrede, i
2) činjenice da je lizing, po pravilu, povoljniji (jeftiniji) vid finansiranja od kredita, budući da je i rizik nenaplativosti davaoca lizinga, opet po pravilu, manji nego rizik davaoca kredita.
U tom smislu, potrebno je razmotriti i poreske, prevashodno PDV aspekte poslova lizinga, budući da su na tom polju trenutno najveći potencijalni rizici, ali u određenim situacijama i mogućnosti za uštedu, odnosno poresku optimizaciju.
Opšte karakteristike i osnovne razlike finansijskog i operativnog lizinga
Pravni posao finansijskog lizinga uređen je Zakonom o finansijskom lizingu („Sl. glasnik RSˮ, br. 55/2003, 61/2005, 31/2011 i 99/2011 – dr. zakoni), dok je pravni posao operativnog (poslovnog) lizinga uređen Zakonom o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJˮ, br. 29/78, 39/85, 45/89 – Odluka USJ i 57/89, „Sl. list SRJˮ, br. 31/93 i „Sl. list SCGˮ, br. 1/2003 – Ustavna povelja).
Finansijski lizing je definisan kao posao finansijskog posredovanja koji obavlja davalac lizinga i koji podrazumeva da davalac lizinga, zadržavajući pravo svojine nad predmetom lizinga, na primaoca lizinga prenosi, na određeno vreme, ovlašćenje držanja i korišćenja predmeta lizinga, sa svim rizicima i svim koristima povezanim s pravom svojine, a primalac mu za to plaća lizing naknadu, ukoliko je ispunjen najmanje jedan od sledećih uslova:
– predmet lizinga je određen od strane primaoca lizinga;
– pravo svojine nad predmetom lizinga prenosi se s davaoca na primaoca lizinga istekom roka na koji je zaključen ugovor i po izvršenoj isplati ukupno ugovorenog iznosa lizing naknade;
– primalac lizinga ima ugovoreno pravo opcije otkupa predmeta lizinga po izvršenoj isplati ukupno ugovorenog iznosa lizing naknade;
– primalac lizinga ima pravo da produži rok trajanja ugovora o lizingu, i
– period na koji se zaključuje ugovor o lizingu odgovara periodu u kome se amortizuje celina ili najbitniji deo predmeta lizinga.
Shodno navedenom, predmet finansijskog lizinga formalno ostaje u vlasništvu davaoca lizinga, ali je suštinski posmatrano predmet lizinga u vlasništvu korisnika lizinga, budući da je korisnik lizinga nosilac svih rizika i koristi.
S druge strane, operativni lizing ima karakteristike klasičnog zakupa kod kojeg se ugovorom ne prenose sve koristi i rizici u vezi s vlasništvom predmeta zakupa, već zakupodavac (davalac lizinga) zadržava pravo vlasništva, odnosno predmet zakupa (lizinga) ostaje u svojini zakupodavca (davaoca lizinga) i nakon isteka ugovora, a zakupac (primalac lizinga) po isteku perioda korišćenja ima obavezu da predmet zakupa (lizinga) vrati, produži korišćenje ili otkupi po unapred dogovorenoj ceni.
Shodno tome, poslovi finansijskog i operativnog lizinga imaju različit zakonski, računovodstveni i poreski tretman, a neke od značajnih razlika su:
1) kod finansijskog lizinga se svi rizici i koristi povezani s vlasništvom nad predmetom lizinga prenose na korisnika lizinga, dok kod operativnog lizinga rizici i koristi ostaju na davaocu lizinga;
2) po isteku ugovora o operativnom lizingu predmet zakupa se može otkupiti, zameniti za nov ili vratiti bez ikakve obaveze, dok se po isteku ugovora o finansijskom lizingu predmet lizinga može otkupiti ili se ugovor o lizingu može produžiti;
3) celokupan iznos lizing rate kod operativnog lizinga tretira se kao trošak u bilansu uspeha korisnika lizinga, dok lizing rate kod finansijskog lizinga sadrži glavnicu i kamatu, te se za glavnicu smanjuje obaveza, a kamata predstavlja finansijski rashod;
4) predmet lizinga se kod finansijskog lizinga evidentira u poslovnim knjigama korisnika lizinga koji sprovodi obračun amortizacije, dok se kod operativnog lizinga predmet lizinga evidentira u poslovnim knjigama davaoca lizinga koji shodno tome priznaje i troškove amortizacije, i
5) operativni lizing se iz perspektive Zakona o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, br. 84/2004, 86/2004 – ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 6/2014 – usklađeni din. izn., 68/2014 – dr. zakon, 142/2014 i 5/2015 – usklađeni din. izn. – u daljem tekstu: Zakon) smatra, po pravilu, prometom usluga, dok se finansijski lizing smatra prometom dobara, te kupac kod finansijskog lizinga unapred plaća ukupan iznos PDV-a, dok se kod operativnog zakupa PDV plaća uz ratu.
Ovom prilikom skrećemo pažnju na to da, iako na prvi pogled deluje jednostavno ustanoviti u kom slučaju postoji promet dobara (finansijski lizing), a u kom slučaju promet usluga (operativni lizing), ipak postoje situacije kada se operativni lizing, iz perspektive Zakona, smatra prometom dobara, a to je od značaja ne samo zarad utvrđivanja u kom momentu je nastala poreska obaveza (datum prometa) već i za utvrđivanje gde je taj promet oporeziv (mesto prometa).
Promet dobara ili usluga
U skladu sa članom 4. st. 1. Zakona promet dobara je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako Zakonom nije drugačije određeno, a članom 5. st. 1. Zakona propisano je da se prometom usluga smatraju svi poslovi i radnje u okviru obavljanja delatnosti koji nisu promet dobara iz člana 4. Zakona.
Prilikom određivanja PDV tretmana lizinga, međutim, posebnu pažnju treba posvetiti članu 4. st. 3. tač. 2a) Zakona kojim je propisano da se prometom dobara, u smislu Zakona, smatra i predaja dobara na osnovu ugovora o lizingu, odnosno zakupu, zaključenog na određeni period, za pokretne ili nepokretne stvari, kada nijedna od ugovornih strana ne može raskinuti ugovor ako se strane pridržavaju ugovornih obaveza.
Navedena odredba je izmenjena u septembru 2012. godine, prilikom poslednjih opsežnijih izmena Zakona, a u primeni je od 1. 1. 2013. godine. Za potrebe njene primene donet je i Pravilnik o kriterijumima na osnovu kojih se određuje kada se predaja dobara na osnovu ugovora o lizingu, odnosno zakupu, smatra prometom dobara („Sl. glasnik RSˮ, br. 122/2012, u daljem tekstu: Pravilnik), koji je takođe stupio na snagu 1. 1. 2013. godine.
U skladu sa članom 2. Pravilnika, predaja dobara na osnovu ugovora o lizingu ili zakupu (u daljem tekstu: ugovor o lizingu), zaključenog na određeni period, za pokretne ili nepokretne stvari, kada nijedna od ugovornih strana ne može jednostrano raskinuti ugovor ili odustati od daljeg izvršenja ugovora ako se strane pridržavaju ugovornih obaveza, smatra se prometom dobara iz člana 4. st. 3. tač. 2a) Zakona ako se predaja dobara vrši na osnovu ugovora koji se smatra ugovorom o lizingu.
Lizing nepokretnih stvari
U skladu sa članom 3. Pravilnika, ugovorom o lizingu nepokretnih stvari (ističemo da se nepokretnim stvarima smatraju kako objekti, tako i ekonomski deljive celine u okviru objekata) smatra se:
1) ugovor o lizingu nepokretnih stvari kojim je ugovorena potpuna isplata;
2) ugovor o lizingu nepokretnih stvari kojim je ugovorena delimična isplata ako je u momentu zaključenja tog ugovora ispunjen najmanje jedan od sledećih uslova:
(a) da primalac lizinga ima mogućnost da otkupi predmet lizinga, a osnovni period trajanja ugovora je duži od 80% od uobičajenog veka trajanja predmeta lizinga;
(b) da primalac lizinga ima pravo otkupa predmeta lizinga, a cena po kojoj bi se otkupio predmet lizinga je niža od neotpisanog dela vrednosti predmeta lizinga;
(v) da primalac lizinga ima pravo da produži ugovor, a osnovni period trajanja ugovora je duži od 80% od uobičajenog veka trajanja predmeta lizinga;
(g) da primalac lizinga ima pravo otkupa predmeta lizinga ili pravo da produži trajanje ugovora, ako je ispunjen najmanje jedan od sledećih uslova:
– da se rizik od propasti predmeta lizinga prenosi na primaoca lizinga i da će, u slučaju propasti predmeta lizinga, primalac lizinga nastaviti s plaćanjem u skladu sa ugovorom o lizingu;
– da u slučaju kvara, odnosno oštećenja predmeta lizinga za koji nije odgovoran primalac lizinga, primalac lizinga ima obavezu dovođenja predmeta lizinga u pređašnje stanje o sopstvenom trošku, kao i da će nastaviti s plaćanjem u skladu sa ugovorom o lizingu; ili
– da primalac lizinga nastavlja s plaćanjem u skladu sa ugovorom o lizingu iako predmet ugovora ne može da se koristi, bez obzira na to da li je za to odgovoran.
Lizing pokretnih stvari
U skladu sa članom 3. Pravilnika, ugovorom o lizingu pokretnih stvari smatra se:
1) ugovor o lizingu pokretnih stvari kojim je ugovorena potpuna isplata;
2) ugovor o lizingu pokretnih stvari kojim je ugovorena delimična isplata, ako je u momentu zaključenja tog ugovora ispunjen najmanje jedan od sledećih uslova:
(a) da primalac lizinga ima pravo otkupa predmeta lizinga, a osnovni period trajanja ugovora je duži od 80% od uobičajenog veka trajanja predmeta lizinga;
(b) da je osnovni period trajanja ugovora jednak ili manji od 80% od uobičajenog veka trajanja predmeta lizinga, a primalac lizinga ima pravo otkupa predmeta lizinga po ceni nižoj od neotpisanog dela vrednosti predmeta lizinga;
(v) da primalac lizinga ima pravo da produži ugovor, a osnovni period trajanja ugovora je duži od 80% od uobičajenog veka trajanja predmeta lizinga.
Shodno navedenom, smatra se da je došlo do prometa (pokretnih i nepokretnih) dobara uvek kada je ugovorena potpuna isplata, a u situacijama kada je dogovorena delimična isplata, potrebno je ispuniti još neki od prethodno navedenih uslova kako bi se smatralo da je došlo do prometa dobara, a ne usluga. U tom smislu, PDV je uvek potrebno obračunati i platiti u periodu u kome je izvršena predaja dobara ukoliko je ugovorena potpuna isplata, dok je, u suprotnom, potrebno izvršiti dodatnu proveru da li primalac lizinga ima mogućnost, odnosno pravo otkupa predmeta lizinga ili pravo da produži ugovor, pod prethodno navedenim, propisanim uslovima.
Ovom prilikom skrećemo pažnju i na to da se, u skladu sa članom 4. Pravilnika, smatra da je ugovorena potpuna isplata ako je na početku lizinga sadašnja vrednost minimalnih plaćanja za lizing veća ili jednaka ukupnoj fer vrednosti predmeta lizinga.
Pri tom, ukupnom fer vrednošću predmeta lizinga smatra se vrednost koja bi se postigla u transakciji između lica koja se ne smatraju povezanim licima u skladu sa Zakonom o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RSˮ, br. 25/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 43/2003, 84/2004, 18/2010, 101/2011, 119/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014 – dr. zakon i 142/2014), tj. u skladu s pravilima o transfernim cenama.
Ako su, međutim, u vrednost minimalnih plaćanja za lizing uračunati i dodatni troškovi po osnovu, na primer, osiguranja, servisa, registracije i sl., iznos tih troškova ne uzima se u obzir prilikom određivanja da li je u pitanju ugovor o lizingu kojim je ugovorena potpuna ili delimična isplata.
Nadalje, članom 6. Pravilnika propisano je da je neotpisani deo vrednosti predmeta lizinga deo vrednosti utvrđen primenom linearnog metoda amortizacije na vrednost predmeta lizinga, a vrednost predmeta lizinga je iznos troškova koje ima davalac lizinga po osnovu nabavke predmeta lizinga (nabavna cena i svi sporedni troškovi).
Na kraju, Pravilnikom je u članu 7. propisan i uobičajeni vek trajanja predmeta lizinga, i to:
– 50 godina: za poslovne zgrade i stambene zgrade;
– 40 godina: za zgrade hotela;
– 25 godina: za druge objekte (na primer, fabrike, garaže), za lokal, stan i garažu u objektu;
– 6 godina: za kamione, autobuse, traktore, kombajne, žetelice, vršalice, proizvodne i građevinske mašine i drugu opremu, osim za elektronsku opremu;
– 5 godina: za putničke automobile i druga putnička vozila;
– 4 godine: za televizore, kompjutere i drugu elektronsku opremu.
Mesto prometa
Na osnovu člana 11. Zakona mesto prometa dobara je, pored ostalog, mesto u kojem se dobro nalazi u trenutku slanja ili prevoza dobara primaocu ili trećem licu, odnosno mesto u kojem se dobro nalazi u trenutku isporuke, ako se dobro isporučuje bez otpreme, odnosno prevoza.
U skladu sa članom 12. Zakona mesto prometa usluga je mesto u kojem pružalac usluga obavlja svoju delatnost. Izuzetno, mestom prometa usluga smatra se mesto u kojem primalac usluge obavlja delatnost ili ima poslovnu jedinicu, ako su u pitanju, između ostalog, usluge iznajmljivanja pokretnih stvari (osim prevoznih sredstava na osnovu rentakar ugovora).
Članom 13. Zakona propisano je da je mesto uvoza dobara mesto u kojem je uvezeno dobro uneto u carinsko podruje Republike Srbije.
Shodno navedenim odredbama, kod lizinga postoji više mogućih situacija u pogledu mesta prometa, između ostalog i u zavisnosti od toga da li je u pitanju promet dobara ili usluga, za potrebe primene propisa koji uređuju materiju PDV-a.
Naime, ukoliko je u pitanju promet dobara, mesto prometa će biti ili Republika Srbija, ili inostranstvo, u zavisnosti od toga gde se dobro nalazi u momentu prometa. S tim u vezi, napominjemo da će, u situaciji kada je zaključen ugovor o finansijskom lizingu sa inostranim davaocem lizinga, PDV obračunati Uprava carina kao i na regularan uvoz dobara, tj. kao da je već došlo do prenosa vlasništva s davaoca lizinga na primaoca lizinga, iako to nije slučaj.
S druge strane, ukoliko je u pitanju promet usluga, mesto prometa je mesto gde se nalazi primalac lizinga (osim u slučaju kratkoročnog zakupa po osnovu rentakar ugovora), tj. mesto prometa će biti ili Republika Srbija ili inostranstvo, u zavisnosti od toga gde se nalazi primalac lizinga. Ovom prilikom ističemo da je, u situaciji kada je ugovor o operativnom lizingu zaključen sa inostranim davaocem lizinga, PDV potrebno obračunati u Republici Srbiji ukoliko se na njenoj teritoriji nalazi primalac lizinga, s tim da će PDV obračunati ili Uprava carina, ukoliko se predmet lizinga privremeno uveze, ili primalac lizinga primenom mehanizma obrnute naplate. Naime, u skladu sa članom 10. st. 1. Zakona poreski dužnik je, između ostalog, primalac dobara i usluga, ako strano lice ne odredi poreskog punomoćnika, te je shodno tome obaveza obračuna PDV-a na primaocu lizinga.
Skrećemo pažnju da se PDV, u slučaju privremenog uvoza predmeta lizinga, obračunava na 3% vrednosti predmeta lizinga i da se on plaća, zajedno sa obračunatom carinom, kroz mesečnu rentu, na rate.
Vreme prometa
Članom 14. Zakona propisano je da promet dobara nastaje, između ostalog, danom otpočinjanja slanja ili prevoza dobara primaocu ili trećem licu, odnosno danom prenosa prava raspolaganja na dobrima primaocu, ako se dobro isporučuje bez otpreme, odnosno prevoza.
U skladu sa članom 15. Zakona, usluga se smatra pruženom, između ostalog, danom kada je završeno pojedinačno pružanje usluge, a ako se za pružanje usluga izdaju periodični računi, promet usluga smatra se izvršenim poslednjeg dana perioda za koji se izdaje račun.
Kao što je na samom početku navedeno, navedene odredbe su bitne radi određivanja u kom momentu je potrebno obračunati PDV, tj. da li se ukupan iznos PDV-a plaća na početku ili se plaćanje PDV-a može podeliti na rate, što ima dvojaku važnost. Naime, ukoliko poreski inspektor proceni da su ispunjeni uslovi da se, na primer, operativni lizing smatra prometom dobara, a PDV je plaćan kroz rate kao da je u pitanju promet usluga, celokupan iznos PDV-a koji je primalac lizinga iskoristio može osporiti Poreska uprava, što se više puta i dešavalo u praksi (čak i pre izmena Zakona i donošenja Pravilnika).
S druge strane, rizik je i na davaocu lizinga, budući da je usled navedenog potcenio PDV obavezu, imajući u vidu da ukupan iznos nije prijavljen i uplaćen u budžet u periodu kada je izvršen prenos.
Osnovica za obračun PDV-a
Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga, u skladu sa članom 17. Zakona, jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica. U osnovicu se uračunavaju, između ostalog, i svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.
U tom smislu, ukoliko je u lizing ratu uključen, na primer, trošak servisiranja, pa čak i osiguranja vozila, PDV bi trebalo obračunati i na te iznose, budući da oni ulaze u osnovicu, u skladu s navedenim odredbama.
Pravo na odbitak prethodnog poreza
U skladu sa članom 28. st. 1. Zakona, obveznik PDV-a može da ostvari pravo na odbitak prethodnog poreza ako nabavljena dobra, odnosno primljene usluge, koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga koji je oporeziv PDV-om, koji je oslobođen PDV-a s pravom na odbitak prethodnog poreza (u skladu sa članom 24. Zakona), odnosno koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici Srbiji.
Pravo na odbitak prethodnog poreza, prema odredbi člana 28. st. 2. Zakona, obveznik može da ostvari ako, između ostalog, poseduje račun izdat od strane drugog obveznika u prometu koji sadrži podatak o iznosu prethodnog poreza, u skladu sa Zakonom, ili dokument o izvršenom uvozu dobara, u kojem je iskazan prethodni porez, odnosno kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik tako iskazani PDV platio prilikom uvoza.
U poreskom periodu u kojem su ispunjeni prethodno navedeni uslovi obveznik može da odbije prethodni porez od dugovanog PDV-a, i to obračunati i iskazani PDV za promet dobara i usluga, koji je izvršen ili će izvršiti drugi obveznik u prometu.
Pravo na odbitak prethodnog poreza može da ostvari i poreski dužnik iz člana 10. st. 1. tač. 3) Zakona, pod uslovom da je na naknadu za primljena dobra i usluge obračunao PDV u skladu sa Zakonom i da primljena dobra i usluge koristi za promet dobara i usluga, kako je prethodno navedeno.
Član 29. Zakona, međutim, posebno propisuje situacije u kojima PDV obveznik nema pravo na odbitak prethodnog poreza, i to po osnovu nabavke, proizvodnje i uvoza putničkih automobila, motocikala, jahti, čamaca i vazduhoplova, objekata za smeštaj tih dobara, rezervnih delova, goriva i potrošnog materijala za njihove potrebe, kao i iznajmljivanja, održavanja, popravki i drugih usluga, koje su povezane s korišćenjem ovih prevoznih sredstava.
Izuzetno, obveznik ima pravo na odbitak prethodnog poreza ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje delatnosti:
1) prometa i iznajmljivanja navedenih prevoznih sredstava i drugih dobara;
2) prevoza lica i dobara ili obuku vozača za upravljanje navedenim prevoznim sredstvima.
Imajući u vidu prethodno navedeno, postoji više situacija kada pravo na odbitak prethodnog poreza ne bi moglo da bude ostvareno za nabavke sredstava koje su uobičajeno predmet lizinga. Na primer, banke i osiguravajuća društva nemaju pravo na odbitak prethodnog poreza, budući da, po pravilu, ne obavljaju oporeziv promet, te shodno tome PDV obračunat na nabavku poslovnog objekta za njih predstavlja trošak, a isto važi i za privredne subjekte koji nisu registrovani za PDV. S druge strane, i drugi privredni subjekti – PDV obveznici, po pravilu, ne mogu koristiti prethodni porez obračunat na nabavku putničkih vozila. Privredni subjekti koji ne mogu koristiti obračunati PDV kao odbitni, imaju razloga da se opredele za nabavku ovih dobara (poslovnog prostora, putničkih vozila i sl.) putem operativnog lizinga koji će biti tretiran kao promet usluga, s obzirom na to da će PDV biti plaćen na rate, umesto odjednom, čime se (u nekim slučajevima značajno) optimizuje likvidnost subjekta.
Shodno svemu prethodno navedenom, iz PDV perspektive najpre je potrebno odrediti da li je u pitanju promet dobara ili usluga, te da li je ukupan iznos PDV-a potrebno platiti odjednom ili na rate, a u slučaju kada je uključeno i inostranstvo, potrebno je proceniti i da li je na taj promet PDV uopšte potrebno obračunati u Republici Srbiji. Na taj način, poštujući sva prethodno navedena pravila, mogu se izbeći pomenuti poreski rizici, a otvaraju se mogućnosti i za određene poreske uštede, odnosno optimizacije.
Put do veće likvidnosti
Prodaja pokretnih i nepokretnih stvari iz sopstvene imovine u tzv. sale and lease back aranžmanima jedan je od zastupljenijih načina na koje privredni subjekti povećavaju likvidnost. U tom slučaju se, na primer, poslovni prostor proda određenom licu, a potom se od tog istog lica uzme natrag kroz lizing i otplaćuje na rate.
Poreski tretman depozita kod operativnog lizinga
Depozit je jedna od specifičnosti operativnog lizinga. Depozit je beskamatni novčani iznos koji se u ugovorenom iznosu deponuje kod davaoca lizinga za sve vreme trajanja lizinga, a čija je namena garancija za uredno ispunjenje svih dospelih obaveza primaoca lizinga.
Ugovorom o operativnom lizingu se, po pravilu, precizira da se iz iznosa depozita ni u kom slučaju ne mogu izmirivati dospele rate, što je posebno važno iz perspektive PDV-a, budući da depozit, kao sredstvo obezbeđenja, nema karakter naknade za izvršeni promet, te samim tim nije ni oporeziv PDV-om.
PRIMER #1
Operativni lizing kao promet usluga
Predmet operativnog lizinga je nepokretnost – poslovni prostor, čija je ukupna fer vrednost 35.000.000 dinara bez PDV-a. Ugovor o operativnom lizingu zaključen je na period od 10 godina kojim je predviđena mesečna lizing rata od 150.000 dinara bez PDV-a (ukupno 18.000.000 dinara bez PDV-a), a primalac operativnog lizinga ima mogućnost da otkupi predmetni poslovni prostor, nakon isteka perioda od 10 godina, po unapred dogovorenoj ceni od 29.000.000 dinara bez PDV-a (neotpisani deo vrednosti je 26.250.000 dinara bez PDV-a). Davalac operativnog lizinga zadržava rizik od propasti predmeta lizinga tokom trajanja ugovora o lizingu.
Imajući u vidu da nije ugovorena isplata celokupne vrednosti predmeta lizinga, da osnovni period trajanja ugovora nije duži od 80% od uobičajenog veka trajanja predmeta lizinga, da primalac lizinga ima pravo otkupa predmeta lizinga, ali da cena po kojoj bi se otkupio predmet lizinga nije niža od neotpisanog dela vrednosti predmeta lizinga, te da rizik od propasti predmeta lizinga nije prenet na primaoca, u predmetnom slučaju smatra se da je izvršen promet usluga iz perspektive PDV-a.
PRIMER #2
Operativni lizing kao promet dobara
Predmet operativnog lizinga je putničko vozilo, čija je ukupna fer vrednost 3.000.000 dinara bez PDV-a. Ugovor o operativnom lizingu zaključen je na period od 5 godina kojim je predviđena mesečna lizing rata od 60.000 dinara bez PDV-a (ukupno 3.600.000 dinara bez PDV-a).
U konkretnom slučaju smatra se da je izvršen promet dobara iz perspektive PDV-a, a imajući u vidu da je ugovorena isplata celokupne vrednosti predmeta lizinga, što je dovoljan uslov da bi se smatralo da je izvršen promet dobara, a ne usluga, iako je u pitanju ugovor o operativnom lizingu.
Komentar autora
Usled različitog tretmana lizinga (kao prometa dobara ili usluga), u praksi su moguće situacije dvostrukog oporezivanja, ali i neoporezivanja, kada se ugovor zaključuje sa inostranim licem.
Naime, u slučaju da se u državi davaoca lizinga taj promet smatra prometom usluga, dok se u državi primaoca lizinga taj promet smatra prometom dobara, PDV neće biti obračunat ni u jednoj ni u drugoj državi, ali i obratno, PDV će biti obračunat u obe države ukoliko se lizing u državi davaoca lizinga tretira kao promet dobara, a u državi primaoca lizinga kao promet usluga.