U „Službenom glasniku RS”, br. 108/2016 od 29.12. 2016. godine, objavljen je Zakon o izmenama i dopunama Carinskog zakona, koji je stupio na snagu 6. 1. 2017. godine, u kojem je propisano da se odredbe iz članova 3, 6, 7. i 34. primenjuju od 1. 7. 2017. godine.
1. Prethodno važeća verzija Carinskog zakona („Sl. glasnik RS”, br. 18/2010, 111/2012 i 29/2015) predviđala je da se protiv prvostepene odluke koju u upravnom postupku donese carinarnica, može uložiti žalba Komisiji za žalbe Uprave carina, a da se protiv drugostepene odluke može, u skladu sa odredbama Zakona o upravnim sporovima, pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
U praksi je to značilo da je prvostepenu odluku u upravnom postupku donosila carinska ispostava (referat) ili odsek (referat) za carinsko-upravni postupak nadležne carinarnice, a o izjavljenoj žalbi je odlučivala Komisija za žalbe, sastavljena od predsednika i četiri člana (ili njihovih zamenika) koje je iz redova carinskih službenika, na predlog direktora Uprave carina, imenovao ministar.
Dugo je ukazivano na činjenicu da je stranci teže da ostvari svoja prava ukoliko su i za donošenje prvostepene i za donošenje drugostepene odluke nadležne organizacione jedinice istog organa. Uvažavajući ovu primedbu, izvršena je izmena člana 12. stav 1. Carinskog zakona, kojom je predviđeno da se protiv prvostepene odluke koju u upravnom postupku donese carinski organ, može izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove finansija. Na ovaj način je nadležnost za postupanje u drugostepenom upravnom postupku sa Uprave carina preneta na Ministarstvo finansija.
Kako je za organizovanje navedenog načina rada bilo potrebno određeno vreme, Ministarstvo finansija će sa postupanjem u drugostepenom upravnom postupku započeti od 1. 7. 2017. godine, kada će i prestati sa radom Komisija za žalbe Uprave carina.
Predmete u kojima do 1. 7. 2017. godine nije okončan postupak pred Komisijom za žalbe Uprave carina, preuzeće Ministarstvo finansija, u skladu sa Carinskim zakonom.
2. Članom 7. stav 5. Carinskog zakona bilo je predviđno da Uprava carina izdaje i oduzima dozvole za zastupanje u carinskom postupku i da se protiv ove odluke može izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove finansija.
Naime, radi preduzimanja pojedinih ili svih radnji u carinskom postupku, svako lice (uz određena ograničenja) može imenovati svog zastupnika koji mora imati sedište ili prebivalište u Republici Srbiji.
Deklarant mora da ima sedište ili prebivalište u Republici Srbiji, osim lica koje:
1) prijavljuje robu za tranzit ili privremeni uvoz,
2) samo povremeno prijavljuje robu, ako to carinski organ smatra opravdanim.
Zastupanje može biti neposredno (zastupnik istupa u ime i za račun drugog lica) ili posredno (zastupnik istupa u svoje ime, a za račun drugog lica).
Ako prihvatanje carinske deklaracije nameće posebne obaveze za određeno lice, deklaraciju mora da podnese to lice ili drugo lice u njegovo ime i za njegov račun.
Zastupnik se pred carinskim organom koje lice zastupa, mora izjasniti da li je zastupanje neposredno ili posredno, a na zahtev carinskog organa mora podneti verodostojnu ispravu sa ovlašćenjem za zastupanje u carinskom postupku. Smatra se da lice istupa u svoje ime i za svoj račun ako se pred carinskim organom ne izjasni da istupa u ime ili za račun drugog lica ili se izjasni da istupa u ime i za račun drugog lica, ali ne može o tome podneti verodostojnu ispravu.
Lice koje nema sedište ili prebivalište u Republici Srbiji, a učestvuje u carinskom postupku, mora imenovati posrednog zastupnika koji postupa u svoje ime, a za račun lica koje nema sedište ili prebivalište u Republici Srbiji.
Posredno zastupanje u carinskom postupku može da obavlja pravno lice:
1) koje ima registrovano sedište na carinskom području Republike Srbije;
2) koje je registrovano za poslove međunarodne špedicije;
3) koje ima najmanje jednog zaposlenog sa dozvolom za carinsko zastupanje.
Same radnje zastupanja u ime pravnog lica preduzima fizičko lice koje poseduje dozvolu za carinsko zastupanje. Ova dozvola se može izdati fizičkom licu zaposlenom kod pravnog lica koje ima ovlašćenje za posredno zastupanje u carinskom postupku:
1) ako je radilo na poslovima carinjenja najmanje šest meseci;
2) ako ima najmanje srednju stručnu spremu;
3) ako nije pravnosnažno osuđivano ili kažnjavano za krivična dela ili prekršaje spoljnotrgovinskih, deviznih, carinskih ili poreskih propisa; i
4) ako je položilo poseban stručni ispit za zastupanje u carinskom postupku.
Zbog polaganja posebnog stručnog ispita, osim ličnih isprava i dokaza o školskoj spremi, fizičko lice mora priložiti Upravi carina i potvrdu pravnog lica/posrednog zastupnika da je kandidat stalno zaposlen i da radi na poslovima carinjenja (poslovi pripreme dokumentacije), te podneti rešenje Agencije za privredne registre kao dokaz da je to pravno lice registrovano za poslove međunarodne špedicije.
Izuzetno, u svojstvu neposrednog zastupnika pravnog lica može postupati i fizičko lice koje ne poseduje dozvolu za carinsko zastupanje, ukoliko su ispunjeni sledeći uslovi:
1) da istupa u ime i za račun preduzeća u kojem je zaposleno, a koje se u predmetnom carinskom postupku pojavljuje u svojstvu uvoznika ili izvoznika;
2) da je to preduzeće rešenjem Agencije za privredne registre registrovano za poslove međunarodne špedicije; i
3) da pri sprovođenju carinskog postupka za koji se roba deklariše, nije propisana obaveza posedovanja dozvole za zastupanje.
Interesantno je istaći da carinski službenici koji su penzionisani ili su dali otkaz, mogu od Uprave carina dobiti dozvolu za zastupanje u carinskom postupku ukoliko je od dana odlaska u penziju ili napuštanja službe proteklo najmanje dve godine. Ova lica nisu dužna da polažu poseban stručni ispit za zastupanje u carinskom postupku.
Iako je za izdavanje i oduzimanje dozvole za zastupanje nadležna Uprava carina, izmenom člana 7. stav 5. Carinskog zakona isključena je mogućnost da se ministarstvu nadležnom za poslove finansija izjavi žalba protiv odluke Uprave carina kojom se izdaje ili oduzima dozvola za zastupanje u carinskom postupku.
3. Carinski propisi predviđaju da na pismeni zahtev zainteresovanog lica Uprava carina izdaje obaveštenja o primeni carinskih propisa, i to:
– obavezujuće obaveštenje o svrstavanju robe po Carinskoj tarifi (OOS) i
– obavezujuće obaveštenje o poreklu robe (OOP).
Carinskim zakonom i Uredbom o carinski dozvoljenom postupanju s robom („Sl. glasnik RS”, br. 93/2010, 63/2013, 145/2014, 95/2015, 44/2016 i 10/2017) bila je predviđena mogućnost da podnosilac zahteva u roku od 15 dana od dana prijema obavezujućeg obaveštenja ili akta kojim se u celosti ili delimično odbija zahtev, izjavi žalbu ministarstvu nadležnom za poslove finansija.
Izdato obavezujuće obaveštenje odnosi se samo na jednu vrstu robe, odnosno na jedan skup okolnosti koje određuju poreklo robe, i može se upotrebiti isključivo radi:
1) utvrđivanja iznosa uvoznih ili izvoznih dažbina;
2) obračuna izvoznih naknada, odnosno obračuna drugih davanja za uvoz ili izvoz, u vezi sa sprovođenjem poljoprivredne politike;
3) korišćenja potvrda za uvoz ili izvoz koje se podnose prilikom obavljanja formalnosti, zbog prihvatanja deklaracije za određenu robu, pod uslovom da su te potvrde bile izdate na osnovu tih obaveštenja.
Na obavezujuće obaveštenje se može pozvati samo lice kome je izdato obavezujuće obaveštenje (korisnik obaveštenja), a izuzetno i lice koje ga zastupa od dana kada mu je isto dostavljeno ili se smatra da mu je dostavljeno.
Na OOC i OOP korisnik se ne može pozivati u postupku koji se vodi u vezi sa carinskim postupkom koji je okončan pre no što je obaveštenje izdato.
Korisnik obaveštenja nije dužan da se poziva na izdato obavezujuće obaveštenje, osim ukoliko to od njega carinski organ izričito ne zahteva. OOS i OOP važe tri godine od dana njihovog izdavanja. Kada je od strane korisnika obaveštenja roba navedena u obaveštenju deklarisana za neki od carinskih postupaka u navedenom roku važenja obaveštenja, postupajući carinski organ mora prihvatiti tarifno svrstavanje, odnosno poreklo robe utvrđeno obaveštenjem.
Korisnik obaveštenja može koristi izdato obaveštenje još šest meseci od dana prestanka njegove važnosti ako je na osnovu njega, a pre prestanka njegove važnosti, zaključilo kupoprodajni ugovor za određenu robu. U slučaju uvoza odnosno izvoza robe za koju se prilikom obavljanja carinskih formalnosti podnose potvrde koje su bile izdate na osnovu pomenutih obavezujućih obaveštenja, ta obaveštenja važe u roku važenja potvrde. Ako je propisom Vlade ili međunarodnim ugovorom utvrđen drugi rok, primeniće se taj rok.
Obavezujuće obaveštenje koje izda Uprava carina ne može biti izmenjeno, ali može biti poništeno ili ukinuto.
Novim izmenama člana 19. Carinskog zakona izvršeno je brisanje stava 12, čime je podnosilac zahteva za izdavanje obavezujućeg obaveštenja o svrstavanju robe po Carinskoj tarifi i obavezujućeg obaveštenja o poreklu robe, ostao bez mogućnosti da protiv izdatih obavezujućih obaveštenja Uprave carina izjavi žalbu nadležnom ministarstvu, ali je ta mogućnost i dalje predviđena članom 18. Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju s robom.
4. Shodno članu 281. stav 1. Carinskog zakona, carinski organ će na zahtev nosioca prava intelektualne svojine prekinuti carinski postupak i zadržati robu u slučaju postojanja sumnje da se uvozom, izvozom ili tranzitom robe koja je predmet carinskog postupka, povređuju prava intelektualne svojine.
Prema do sada važećem članu 281. stav 3. Carinskog zakona, ukoliko je carinski organ doneo odluku kojom se odbija zahtev nosioca prava intelektualne svojine ili kojom se odbija produženje roka za preduzimanje mera potrebnih za otklanjanje povrede prava intelektualne svojine, podnosilac zahteva je mogao izjaviti žalbu Ministarstvu finansija. Novim izmenama Carinskog zakona navedeni stav se briše, te sada nosilac prava intelektualne svojine ostaje bez mogućnosti da nadležnom ministarstvu izjavi žalbu protiv neke od gore navedenih odluka Uprave carina, kojom se njegov zahtev odbija.