Poslednjim izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (objavljenim u „Sl. glasniku RS” br. 30/2018 – u daljem tekstu: Izmene Zakona) unete su značajne novine u poglavlje koje reguliše „redovnu naplatu poreza”, a u okviru toga posebno u odredbe koje propisuju mogućnosti „odlaganja plaćanja dugovanog poreza”. Ove odredbe sadržane su u inoviranim članovima 73, 74, 74a, 74b i 76. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS”, br. 80/2002… i 30/2018 – u daljem tekstu: Zakon), a u primeni su od dana stupanja na snagu Izmena Zakona, dakle od 28. 4. 2018. godine.

U vezi sa ovom temom potrebno je konstatovati da jedan od stalno prisutnih problema naših privrednih društava jesu nagomilane i neplaćene poreske obaveze. S druge strane, država i poreski organi imaju problem naplate dospelih poreskih obaveza od poreskih obveznika. Jedan od načina da se ovaj problem reši jeste institut „odlaganja plaćanja dugovanog poreza”. Pravni osnov za primenu odlaganja plaćanja poreskog duga čine:

1) Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji (u daljem tekstu: ZPPPA) i

2) Uredba o bližim uslovima za odlaganje plaćanja poreskog duga („Sl. glasnik RS”, br. 53/2003, 61/2004 i 71/2005 – u daljem tekstu: Uredba).

Ovi propisi utvrđuju uslove pod kojima plaćanje poreza može da se odloži, pri čemu se polazi od javnog interesa da se obezbedi kontinuirani priliv sredstava po osnovu poreza za finansiranje javnih funkcija, ali se takođe ima u vidu zahtev da se poreskim obveznicima koji se u određenom periodu nađu u finansijskim teškoćama, omogući da svoje obaveze mogu da izmire u novim, produženim rokovima, bez sprovođenja prinudne naplate. Dakle, ako obveznik ne plati porez o dospelosti, a ne odobri mu se odlaganje plaćanja poreza, može da se sprovede prinudna naplata, koja može da bude vrlo nepovoljna za njegovo poslovanje, ali ako mu se odlaganje poreza odobri, to može da bude povoljan momenat za konsolidaciju poslovanja.

Uslovi za odlaganje poreske obaveze

Prema članu 73. stav 1. ZPPPA-a, na pismeni i obrazloženi zahtev poreskog obveznika Poreska uprava može da, u celosti ili delimično, odloži plaćanje dugovanog poreza, pod uslovom da plaćanje dugovanog poreza:

1) za poreskog obveznika predstavlja neprimereno veliko opterećenje;

2) nanosi bitnu ekonomsku štetu poreskom obvezniku.

Prema stavu 2. istog člana, uslove za odlaganje poreskog duga bliže uređuje Vlada, što je i uređeno prethodno pomenutom uredbom. Prema članu 2. Uredbe, plaćanje duga Poreska uprava može da odloži sledećim poreskim obveznicima:

1) preduzetniku i malom pravnom licu – ako dug iznosi najmanje 5% od ukupnog godišnjeg prihoda iskazanog u poslednjem finansijskom izveštaju, odnosno godišnjeg paušalnog prihoda;

2) srednjim i velikim pravnim licima – ako dug iznosi najmanje 5% od obrtnih sredstava iskazanih u poslednjem finansijskom izveštaju.

Izuzetno, prema stavu 7. člana 73. ZPPPA-a, ako poreski obveznik – podnosilac zahteva za odlaganje plaćanja dugovanog poreza – ne ispunjava navedene uslove iz stava 1. člana 73. ZPPPA-a i člana 2. Uredbe, ali kao sredstvo obezbeđenja naplate ponudi neopozivu bankarsku garanciju ili menicu avaliranu od strane poslovne banke na iznos koji ne može biti manji od visine dugovanog poreza čije se plaćanje odlaže, nadležni organ može da mu odobri odlaganje plaćanja dugovanog poreza.

U skladu sa ZPPPA-om, pravo na odlaganje plaćanja poreskog duga imaju:

1) svi poreski obveznici koji ispunjavaju propisane uslove, tj. pravna lica, preduzetnici i fizička lica;

2) za sve vrste javnih prihoda jer je, prema ZPPPA-u, poreski dug svaka obaveza poreskih obveznika prema javnim prihodima koju naplaćuje Poreska uprava, što praktično znači da se pod poreskim dugom koji može da se odloži podrazumevaju sve obaveze po osnovu poreza, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, novčanih kazni, taksi, kamata, troškova prinudne naplate poreza i sl.

Kao što se vidi, najširi krug privrednih subjekata može da traži prolongiranje svih vrsta poreskih obaveza. Takođe, privrednici ne treba da izgube iz vida da pod istim uslovima mogu da ostvare pravo na odlaganje plaćanja javnih prihoda koje naplaćuje Poreska uprava, izvornih javnih prihoda koje naplaćuje  jedinica lokalne samouprave, kao i sporednih poreskih davanja po tim osnovama (kamate i troškovi prinudne naplate poreza).

Postupak za odlaganje plaćanja poreskog duga

Obveznik koji se opredeli da podnese zahtev za odlaganje plaćanja poreskog duga trebalo bi da pre podnošenja zahteva sa Poreskom upravom usaglasi stanje tog duga.

Postupak za odlaganje plaćanja poreskog duga pokreće se zahtevom koji se podnosi u pismenoj formi, sa obrazloženjem. Obrazac zahteva može da se dobije u Poreskoj upravi, a sadrži sve elemente da bi po njemu moglo da se postupa: podatke o podnosiocu, podatke o usaglašenom poreskom dugu, vrstu javnih prihoda za koje se zahteva usaglašavanje, podatke o ispunjenosti uslova propisanih Uredbom, obrazloženje zahteva, sredstva obezbeđenja naplate. Kao što se vidi, postupak odlaganja poreza ne pokreće se po službenoj dužnosti, nego na inicijativu i po potrebi samog poreskog dužnika.

Uz zahtev za odlaganje plaćanja duga obveznik podnosi:

1) dokaze o ispunjenosti propisanih uslova, osim u slučaju:

– iz člana 73. stav 7. ZPPPA-a – kada obveznik ne ispunjava propisane uslove, ali kao sredstvo obezbeđenja naplate nudi neopozivu bankarsku garanciju ili menicu avaliranu od strane poslovne banke na iznos koji ne može biti manji od visine poreskog duga čije se plaćanje odlaže, i

– iz člana 74. stav 6. ZPPPA-a – kada dugovani porez po osnovu svih javnih prihoda koje naplaćuje Poreska uprava, na dan podnošenja zahteva za odlaganje njegovog plaćanja iznosi za pravno lice i preduzetnika – do 1.500.000 dinara, za fizičko lice – do 200.000 dinara;

2) sredstva obezbeđenja naplate duga propisana članom 74. ZPPPA-a, osim u slučaju:

– iz člana 74. stav 6. ZPPPA-a – kada dugovani porez po osnovu svih javnih prihoda koje naplaćuje Poreska uprava, na dan podnošenja zahteva za odlaganje njegovog plaćanja iznosi za pravno lice i preduzetnika – do 1.500.000 dinara, za fizičko lice – do 200.000 dinara.

Ukoliko obveznik podnese uredan zahtev, sa potrebnim dokazima i ponuđenim sredstvima obezbeđenja, nadležni organ može (a ne mora) da odobri odlaganje plaćanja poreskog duga za koji je podnet zahtev. Ako se zahtev odbije, obveznik ima pravo na žalbu. Ako se odlaganje odobri – odluka o tome mora da sadrži obrazložene razloge zbog kojih se ono odobrava.

Bitno je još jednom naglasiti da zahtev može da se podnese:

1) pre dospelosti poreskog duga,

2) posle isteka roka dospelosti poreskog duga, a pre izdavanja opomene za njegovo plaćanje,

3) posle izdavanja i dostavljanja opomene za plaćanje dugovanog poreza,

4) po isteku roka za plaćanje dugovanog poreza iz opomene, a pre početka postupka prinudne naplate dugovanog poreza,

4) po pokretanju postupka prinudne naplate poreskog duga, donošenjem i dostavljanjem rešenja o prinudnoj naplati,

5) u toku postupka prinudne naplate dugovanog poreza.

Praktično, zahtev može da se podnese sve dok taj dug ne bude plaćen.

Zahtev mora da bude potpisan od strane ovlašćenog lica ili za potpisnika mora da bude dostavljeno ovlašćenje. Napominje se da zahtev za odlaganje plaćanja dugovanog poreza može da podnese i kupac, kao solidarni jemac (poreski jemac), ukoliko se ugovorom obavezao da plati porez na prenos apsolutnih prava (Mišljenje Ministarstva finansija br. 011-00-436/2016-04 od 20. 4. 2016).

Zahtev se podnosi Poreskoj upravi – organizacionoj jedinici nadležnoj prema sedištu odnosno prebivalištu poreskog obveznika. Obveznici koji su razvrstani u velike poreske obveznike, zahtev podnose Centru za velike poreske obveznike.

Novina u ZPPPA-u jeste da zahtev za odlaganje plaćanja poreza poreski obveznik može da podnese elektronskim putem ili u pismenom obliku – neposredno ili putem pošte. Ako poreski obveznik zahtev za odlaganje plaćanja poreza podnese elektronskim putem, svoje rešenje o odlaganju plaćanja poreza, odnosno sporazum o odlaganju plaćanja poreza, donet u elektronskom obliku, Poreska uprava može da dostavi na adresu elektronske pošte poreskog obveznika (novi st. 8. i 9. člana 73).

Sredstva obezbeđenja naplate dugovanog poreza

Kao opšte pravilo, članom 74. ZPPPA-a propisano je da se u postupku odlučivanja o odlaganju plaćanja poreskog duga od poreskog obveznika zahteva davanje sredstava obezbeđenja naplate koja ne mogu da budu manja od visine dugovanog poreza čije se plaćanje odlaže.

Propisana su sledeća sredstva obezbeđenja:

1) hipoteka na nepokretnosti poreskog obveznika;

2) zaloga na pokretnim stvarima poreskog obveznika;

3) neopoziva bankarska garancija;

4) jemstvo drugog lica koje je vlasnik imovine;

5) trasirana menica, akceptirana od strane dva žiranta iz čijih zarada, na kojima se ustanovljava administrativna zabrana, poreski dug može da se naplati;

6) menica avalirana od strane poslovne banke.

Ako se dugovani porez obezbeđuje sredstvima iz navedenih tačaka 1), 2) i 4), sredstva obezbeđenja ne mogu da budu manja od 120% visine dugovanog poreza čija se naplata obezbeđuje.

Prema odredbi člana 74. stav 3. ZPPPA-a, u postupku odlučivanja o odlaganju plaćanja poreskog duga Poreska uprava odlučuje iz kojih će se od predloženih sredstava obezbeđenja najefikasnije naplatiti poreski dug i o tome obaveštava poreskog obveznika. Dokaz da je obezbedio neko od navedenih sredstva obezbeđenja poreski obveznik dostavlja Poreskoj upravi kao uslov za potpisivanje sporazuma o odlaganju plaćanja poreza, odnosno donošenje rešenja o odlaganju plaćanja poreza.

Ako poreski obveznik ne može da pruži obezbeđenje za celokupan iznos poreskog duga, dužan je da u postupku odlučivanja po zahtevu pruži obezbeđenje do iznosa koji njegova finansijska situacija dopušta, kao i dokaze o budućim prihodima dovoljnim da pokriju naplatu preostalog iznosa poreskog duga.

Izuzetno, od poreskog obveznika se ne zahteva ispunjenje uslova iz Uredbe, kao ni davanje sredstava obezbeđenja naplate, ako dugovani porez po osnovu svih javnih prihoda koje naplaćuje Poreska uprava, na dan podnošenja zahteva za odlaganje njegovog plaćanja iznosi:

1) za pravno lice i preduzetnika – do 1.500.000 dinara;

2) za fizičko lice – do 200.000 dinara.

Na ovaj način omogućava se da pravo na odlaganje ostvari veći broj poreskih obveznika sa manjim poreskim dugovima, na procesno jednostavniji način.

Rešenje o odobravanju odlaganja plaćanja poreskog duga

O odlaganju plaćanja dugovanog poreza po ispunjenju uslova iz ZPPPA-a i Uredbe odlučuje:

1) ministar ili lice koje on ovlasti – na osnovu pismenog predloga rukovodioca organizacione jedinice Poreske uprave prema glavnom mestu poslovanja, odnosno mestu prebivališta poreskog obveznika – osim za izvorne javne prihode jedinica lokalne samouprave;

2) gradonačelnik, odnosno predsednik opštine, odnosno lice koje on ovlasti, jedinice lokalne samouprave kojoj pripadaju izvorni javni prihodi čija naplata se odlaže u skladu sa ZPPPA-om.

Odlukom o odlaganju plaćanja dugovanog poreza može da se odobri:

1) odlaganje plaćanja dugovanog poreza na rate, ali najduže do 60 meseci, i

2) uz mogućnost korišćenja odloženog plaćanja do 12 meseci (što je novina u ZPPPA-u).

Posebno treba ukazati na novu olakšavajuću okolnost za poreske dužnike, kojima se omogućava da, ukoliko im plaćanje poreske obaveze predstavlja neprimereno veliko opterećenje, što ceni poreski organ u svakom konkretnom slučaju, pri odobravanju prava na odlaganje plaćanja obaveze mogu da ostvare i pravo na tzv. grejs–period do 12 meseci.

Važno je podsetiti još i na to da se odlaganje plaćanja dugovanog poreza vrši potpisivanjem sporazuma između Poreske uprave i poreskog obveznika, odnosno rešenjem Poreske uprave.

Prema tome, na osnovu do sada rečenog zaključuje se da, postupajući po zahtevu za odlaganje plaćanja dugovanog poreza, Poreska uprava može da odloži plaćanje dugovanog poreza u celosti ili delimično najduže do 60 meseci, ako poreski obveznik ispuni uslove propisane ZPPPA-om i Uredbom (odnosno pružanjem dokaza da plaćanje dugovanog poreza predstavlja neprimereno veliko opterećenje, odnosno nanosi bitnu ekonomsku štetu poreskom obvezniku), kao i ustanovljavanje sredstva obezbeđenja iz kog će Poreska uprava najefikasnije da naplati dugovani porez. S tim u vezi, ukazuje se na to da Poreska uprava u svakom konkretnom slučaju utvrđuje ispunjenost propisanih uslova i činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u vezi sa pravom poreskog obveznika na odlaganje plaćanja dugovanog poreza.

Posledice nesprovođenja rešenja, odnosno sporazuma o odlaganju plaćanja dugovanog poreza na poslodavce

Kao što je rečeno, na zahtev poreskog obveznika Poreska uprava donosi rešenje, odnosno zaključuje sporazum sa podnosiocem zahteva o odlaganju plaćanja poreskog duga. Poslodavac na ovaj način formalno prihvata uslove iz tog dokumenta, dakle – da će da plaća dugovani porez u ratama, da će za vreme te otplate plaćati kamatu i da će za vreme otplate starog duga plaćati tekuće poreske obaveze.

Međutim, šta ako se poreski obveznik ne pridržava potpisanih obaveza iz sporazuma, odnosno rešenja o odlaganju plaćanja dugovanog poreza? 

Prema stavu 7. člana 74. ZPPPA-a,

– ako se poreski obveznik ne pridržava rokova iz sporazuma, odnosno rešenja o odlaganju plaćanja dugovanog poreza, ili

– ukoliko u periodu za koji je odloženo plaćanje dugovanog poreza ne izmiri tekuću obavezu (osim u slučaju ako je podneo zahtev za odlaganje plaćanja te tekuće obaveze),

Poreska uprava će po službenoj dužnosti poništiti sporazum, odnosno ukinuti rešenje i dospeli a neplaćeni poreski dug, vodeći računa o efikasnosti naplate, naplatiti:

1) iz sredstava obezbeđenja koja je podneo poreski dužnik;

2) u postupku prinudne naplate poreskog duga (odnosno, otvoriće postupak prinudne naplate u skladu sa ZPPPA-om).

Pri tome, ako se u ovakvoj situaciji dospeli a neplaćeni poreski dug naplaćuje iz sredstava obezbeđenja, Poreska uprava ne donosi rešenje o prinudnoj naplati, već samo obaveštava poreskog obveznika da će pristupiti prinudnoj naplati dospelog a neplaćenog duga iz datih sredstava obezbeđenja naplate, u skladu sa Zakonom.

Poslodavci takođe treba da imaju u vidu da, ako im je Poreska uprava po službenoj dužnosti poništila sporazum, odnosno ukinula rešenje o odlaganju plaćanja poreza, nemaju pravo da ponovo podnose zahtev za odlaganje plaćanja tog dugovanog poreza.

Saglasno stavu 11. člana 74. ZPPPA-a, dozvoljeno je da poreski obveznik, kad već ima jedan sporazum (rešenje) o odlaganju ranijih poreskih obaveza, podnese novi zahtev za odlaganje plaćanja tekućih poreskih obaveza, koje nastaju dok otplaćuje stare poreze. Ovaj zahtev poreski obveznik može da podnese najkasnije u roku od dva dana od dana dospelosti te tekuće obaveze. Međutim, prema stavu 12. istog člana, kada Poreska uprava u postupku odlučivanja ne prihvati zahtev za odlaganje plaćanja tekuće obaveze, poreski obveznik je dužan da tu tekuću obavezu, sa pripadajućom kamatom obračunatom u skladu sa ZPPPA-om, plati u roku od pet dana od dana dostavljanja akta kojim Poreska uprava odbija navedeni zahtev. Ako poreski obveznik u naloženom roku ne plati tekuću obavezu, sa pripadajućom kamatom obračunatom u skladu sa ZPPPA-om, smatra se da su ispunjeni uslovi za početak postupka prinudne naplate poreza.

Kamata na dugovani porez čija je naplata odložena

Poslodavci koji su dobili odlaganje plaćanja dugovanog poreza, moraju da imaju u vidu da će na taj dug plaćati kamatu. Konkretno, prema odredbama člana 76. stav 2. ZPPPA-a, ako je, u skladu sa ovim zakonom, plaćanje dugovanog poreza odloženo, kamata se obračunava i za vreme dok traje odlaganje, po stopi jednakoj godišnjoj referentnoj stopi Narodne banke Srbije.

Međutim, ova kamata može da bude manja u sledećim slučajevima:

1) Poreskom obvezniku kome je, u skladu sa ZPPPA-om, plaćanje dugovanog poreza odloženo, pri čemu on redovno izmiruje rate dospelih obaveza koje su odložene, uključujući i tekuće poreske obaveze u skladu sa Zakonom, otpisuje se 50% kamate koja se odnosi na navedeni dug plaćen u tom periodu, po isteku svakih 12 meseci, do izmirenja tog duga u potpunosti. Pravo na otpis 50% kamate ne ostvaruje se za odlaganje plaćanja dugovanog poreza kada je obaveza utvrđena rešenjem u postupku poreske kontrole (čime se stimulišu poslodavci koji sami prijave neplaćene poreze i podnesu zahtev za odlaganje plaćanja dugovanih poreza).

2) Kada poreski obveznik i pre isteka roka plaćanja dugovanog poreza na rate, u skladu sa ZPPPA-om, isplati dugovani porez u potpunosti, poreskom obvezniku otpisuje se 50% kamate na taj dug.

Izuzetni zakonski slučajevi odlaganja poreskog duga

U odnosu na iznete osnovne principe odlaganja plaćanja dugovanog poreza, ZPPPA predvideo je inoviranim članovima 74a i 74b i dva posebna rešenja, koja će biti navedena u nastavku.

Shodno članu 74a ZPPPA-a, na pismeni i obrazloženi zahtev poreskog obveznika za davanje saglasnosti na predloženi plan reorganizacije u smislu zakona kojim se uređuje stečaj, nadležni organ može dati saglasnost za odlaganje plaćanja dugovanog poreza, čije je izmirivanje sastavni deo tog plana, i to:

– u jednakim ratama do 60 meseci,

– uz mogućnost korišćenja odloženog plaćanja za prva 24 meseca.

Dakle, ovde se radi o poslodavcima nad kojima se sprovodi plan reorganizacije u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj i koji, kao jednu od mera u tom planu, imaju i olakšanje po osnovu odlaganja plaćanja poreza. O odlaganju plaćanja poreskog duga, u skladu sa ovom zakonskom odredbom, odlučuje ministar za finansije ili lice koje on ovlasti, ili gradonačelnik, odnosno predsednik opštine, odnosno lice koje on ovlasti, jedinice lokalne samouprave kojoj pripadaju izvorni javni prihodi čija se naplata odlaže.

Shodno članu 74b ZPPPA-a, na pismeni i obrazloženi zahtev poreskog obveznika koji je zaključio ugovor o finansijskom restrukturiranju u skladu sa zakonom kojim se uređuje sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava (misli se na Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju – „Sl. glasnik RS” br. 89/2015, primenjuje se od 3. 2. 2016. godine), nadležni organ može da odobri odlaganje plaćanja poreskog duga:

– u jednakim ratama do 60 meseci,

– uz mogućnost korišćenja odloženog plaćanja za prva 24 meseca.

U postupku odlučivanja o odlaganju plaćanja poreskog duga obveznika koji je zaključio ugovor o finansijskom restrukturiranju, ne zahteva se davanje sredstava obezbeđenja naplate kada je iznos duga čije se plaćanje odlaže do visine iz člana 74. stav 6. ZPPPA-a, odnosno za pravno lice i preduzetnika – do 1.500.000 dinara, a za fizičko lice – do 200.000 dinara.

O odlaganju plaćanja poreskog duga u ovom slučaju odlučuje ministar za finansije ili lice koje on ovlasti, ili gradonačelnik, odnosno predsednik opštine, odnosno lice koje on ovlasti, jedinice lokalne samouprave kojoj pripadaju izvorni javni prihodi čija naplata se odlaže.

Primena odredbi o odlaganju plaćanja dugovanog poreza i prelazna odredba

Sve navedene novine u prikazanim čl. 73, 74, 74a, 74b i 76. ZPPPA-a, koje se odnose na „odlaganje plaćanja dugovanog poreza”, stupile su na snagu 28. 4. 2018. godine.

Uz to treba navesti i odredbu člana 96. Izmena Zakona, prema kojoj poreski obveznik kome je odobreno plaćanje dugovanog poreza u skladu sa odredbama člana 74b Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS”, br. 80/02, 84/02 – ispravka, 23/03 – ispravka, 70/03, 55/04, 61/05, 85/05 – dr. zakon, 62/06 – dr. zakon, 61/07, 20/09, 72/09 – dr. zakon, 53/10, 101/11, 2/12 – ispravka, 93/12, 47/13, 108/13, 68/14, 105/14, 91/15 – autentično tumačenje, 112/15, 15/16 i 108/16), može da podnese zahtev za odlaganje plaćanja dugovanog poreza, u skladu sa inoviranim odredbama ZPPPA-a, pre isteka perioda na koji mu je plaćanje duga odloženo, ukoliko je to povoljnije za njega, pri čemu ukupan period za koji je odložena obaveza ne može biti duži od 60 meseci.

Ostale napomene

  1. Sporazum o odlaganju plaćanja poreskog duga, koji je zaključen u skladu sa ZPPPA-om i Uredbom, može da se menja potpisivanjem aneksa, u smislu promene:

– dužine perioda u kojem poreski obveznik ne vrši plaćanje,

– broja i iznosa rata, kao i

– datuma dospeća novoutvrđenih iznosa rata.

Treba ipak imati u vidu da aneksom ne može da se produži period određen sporazumom, u kojem poreski obveznik mora da izmiri dug na koji se sporazumom obavezao.

Napomena: Do potpisivanja aneksa sporazuma i njegovog stupanja na snagu poreski obveznik je dužan da redovno izmiruje obaveze utvrđene sporazumom koji je na snazi.

(Mišljenje Ministarstva finansija 6r. 413-00-304/2014-04 od 29. 10. 2014. god.)

  1. U praksi je moguće odlaganje plaćanja dugovanog poreza i u slučaju kada obveznik podnese više zahteva za odlaganje plaćanja.

Naime, prema članu 73. st. 1. i 2. ZPPPA-a i članovima 2. i 3. Uredbe, Poreska uprava može da odloži poreskom obvezniku plaćanje poreskog duga. Zahtev za odlaganje plaćanja duga obveznik podnosi nadležnoj organizacionoj jedinici Poreske uprave, a uz zahtev za odlaganje obveznik podnosi i propisanu dokumentaciju u skladu sa ZPPPA-om i Uredbom.

Prema tome, plaćanje dugovanog poreza može da se u celosti ili delimično odloži ukoliko se ispune uslovi propisani ZPPPA-om odnosno Uredbom. Vodeći računa da plaćanje dugovanog poreza može da se odloži u celosti ili delimično (samim tim, podnošenjem više zahteva poreski obveznik može da odloži dugovani porez iz više delova), mišljenje Ministarstva finansija je da propisani uslovi moraju da se ispune za svaki zahtev pojedinačno, s obzirom na to da se radi o odvojenim poreskim postupcima za koje se podnosi poseban zahtev za odlaganje plaćanja dugovanog poreza.

(Mišljenje Ministarstva finansija br. 413-00-234/2014-04 od 24. 9. 2015)