U narednom periodu očekuju se sledeći dani praznika u skladu sa Zakonom o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji („Sl. glasnik RS”, broj 43/2001, 101/2007 i 92/2011 – u daljem tekstu: Zakon):
– 25. decembar – prvi dan Božića za katolike i pripadnike drugih hrišćanskih zajednica (koji pada u ponedeljak);
– 1. i 2. januar – dani državnog praznika Nova godina (koji padaju u ponedeljak i utorak);
– 7. januar – verski praznik na prvi dan pravoslavnog Božića za vernike pravoslavne veroispovesti, koji pada u nedelju, ali se ne pomera na naredni radni dan (pomeranje važi samo za državne praznike);
– 27. januar – Sveti Sava – Dan duhovnosti (praznuje se radno);
– prvi dan krsne slave, koji praznuju zaposleni pravoslavne veroispovesti.
U nastavku će ukratko biti data objašnjenja u vezi sa pravom na odsustvo u dane praznika, kao i na naknadu zarade za odsustvo, odnosno uvećanje zarade za rad na dan praznika.
Pravo na odsustvo sa rada na dan praznika
Pravo na odsustvo sa rada za dane državnog praznika Nova godina (koji padaju u ponedeljak i utorak) ostvaruje se u sledećim varijantama:
1) zaposleni koji rade u petodnevnom rasporedu radnog vremena (ponedeljak–petak) i šestodnevnom rasporedu radnog vremena (ponedeljak–subota), u nedelju, 31. decembra, imaju dan nedeljnog odmora, bez prava na naknadu zarade, a u ponedeljak, 1. i utorak, 2. januara, odsustvuju sa posla po osnovu dana praznika, sa pravom na naknadu zarade;
2) zaposleni koji rade u smenskom rasporedu radnog vremena, pa im je subota, 30. i nedelja, 31. decembar, radni dan, a ponedeljak, 1. januar, dan nedeljnog odmora, u subotu i nedelju ostvaruju zaradu za rad u svoje dane rada, a u ponedeljak, 1. januara, odsustvuju sa posla po osnovu nedeljnog odmora, bez prava na naknadu zarade;
3) zaposleni koji rade u smenskom rasporedu radnog vremena, pa su im nedelja, 31. decembar, i ponedeljak, 1. januar, dani nedeljnog odmora, za oba dana ne ostvaruju ni zaradu ni naknadu zarade, jer to nisu njihovi radni dani;
4) zaposleni koji rade u smenskom rasporedu radnog vremena, ako im je ponedeljak, 1. januar, dan nedeljnog odmora, a utorak, 2. januar, radni dan, za ponedeljak ne ostvaruju naknadu zarade jer koriste dan nedeljnog odmora, a u utorak imaju pravo da odsustvuju sa posla po osnovu praznika, sa pravom na naknadu zarade;
5) zaposleni koji rade u smenskom rasporedu radnog vremena, ako rade u petodnevnoj radnoj nedelji koja počinje u sredu, a završava se u nedelju, imaju dane nedeljnog odmora u ponedeljak i utorak, kada su istovremeno i novogodišnji praznici, a kada odsustvuju u ponedeljak i utorak – za vreme novogodišnjih praznika, ne pripada im pravo na naknadu zarade za ove dane jer su to njihovi dani nedeljnog odmora;
6) zaposlenima kojima je rasporedom radnog vremena utvrđen rad u turnusu, pravo na naknadu zarade za dane državnog praznika utvrđuje se u zavisnosti od toga da li su dani državnog praznika radni ili dani nedeljnog odmora, odnosno kada su dani državnog praznika istovremeno i dani nedeljnog odmora, zaposleni ne ostvaruju pravo na naknadu zarade jer su ovi dani plaćeni kroz 40-časovnu radnu nedelju (Mišljenje Ministarstva za rad, boračka i socijalna pitanja, broj 120-02-75/97).
Prema tome, opšte pravilo prilikom ostvarivanja naknade zarade za vreme dana praznika jeste: Zaposleni ima pravo na naknadu zarade samo ako praznik padne u dane koji su po rasporedu radnog vremena kod poslodavca njegovi radni dani. Ovo pravilo važi kako za zaposlene koji stalno rade u prvoj smeni, tako i za one koji rade u smenskom radu ili u turnusima.
Pošto pravoslavni Božić ove godine pada u nedelju, za zaposlene u petodnevnom i šestodnevnom rasporedu nedeljnog radnog vremena, nedelja je dan odmora, pa na taj dan nemaju pravo na naknadu zarade. Zaposleni kojima je nedelja, 7. januar, redovan radni dan (smenski rad ili drugačiji raspored radnog vremena), na ovaj dan imaju pravo da odsustvuju sa posla, uz pravo na naknadu zarade.
Za zaposlene koji rade u smenama, pa im dan nedeljnog odmora ne pada u nedelju, već u neki drugi dan u toku nedelje (ponedeljak ili utorak na primer), ne važi pomeranje dana praznika na naredni radni dan. Naime, prema Tumačenju Ministarstva za rad i zapošljavanje, broj 011-00-45/2002-04 od 30. 5. 2002, pravo na pomeranje dana praznovanja utvrđeno je samo ako praznik padne u nedelju prema zvaničnom kalendaru, a ne na dan nedeljnog odmora prema drugačijem rasporedu radnog vremena kod poslodavca.
Naknada zarade za vreme odsustva u dane praznika
Prema članu 114. Zakona o radu, za odsustvo u dane praznika zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. Prosečna zarada se, kao osnov za obračun naknade zarade, utvrđuje tako što se sabere ukupno isplaćen iznos zarada za časove rada u prethodnih 12 meseci, pa se tako dobijeni zbir podeli zbirom ostvarenih efektivnih sati rada u prethodnih 12 meseci.
Naknada zarade za dva dana odsustva na dane praznika u januaru (1. i 2. januar) utvrđuje se na osnovu prosečne zarade zaposlenog za prethodnih 12 meseci, dakle za period januar 2017 – decembar 2017. godine. U prosečnu zaradu za prethodnih 12 meseci računaju se sva primanja koja, u skladu sa Zakonom, čine zaradu, a koja su zaposlenom isplaćena u tih 12 meseci (osnovna zarada, radni učinak, bonusi i nagrade, topli obrok, regres, minuli rad i druga uvećanja koja su zaposlenom isplaćena).
U posebnom slučaju, ako zaposleni u prethodnih 12 meseci nije imao zaradu, bilo zato što je svih 12 prethodnih meseci proveo na raznim vrstama odsustva sa rada (bolovanje, porodiljsko) bilo zato što uopšte nije radio u tih 12 meseci (što je slučaj sa novozaposlenim radnicima koji odsustvuju sa rada u prvom mesecu rada), obračun naknade zarade u tekućem mesecu obavlja se na osnovicu koju čini ugovorena osnovna zarada koju bi zaposleni primio da je radio, uvećana za minuli rad.
Zaposleni u javnom sektoru za odsustvo na dane praznika Nova godina i Božić ostvaruju pravo na naknadu plate prema sledećem:
1) Državni službenici i nameštenici ostvaruju naknadu plate u skladu sa Zakonom o platama državnih službenika i nameštenika („Sl. glasnik RS”, br. 62/2006, 63/2006 – ispr., 115/2006 – ispr., 101/2007, 99/2010, 108/2013 i 99/2014), koji u članu 32. propisuje da državni službenik i nameštenik koji nije radio na dan praznika koji je po Zakonu neradni dan, ima pravo na naknadu zarade u visini zarade kao da je radio.
2) Zaposleni u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave ostvaruju naknadu plate na dan praznika u skladu sa Zakonom o radnim odnosima u državnim organima („Sl. glasnik RS”, br. 48/2091, 66/2091, 44/2098 – dr. zakon, 49/2099 – dr. zakon, 34/2001 – dr. zakon, 39/2002, 49/2005 – odluka USRS, 79/2005 – dr. zakon, 81/2005 – ispr. dr. zakona, 83/2005 – ispr. dr. zakona i 23/2013 – odluka US), koji u članu 37. stav 3. propisuje da se plata prima i za dane praznika za koje je predviđeno da se ne rade. To znači da zaposleni u ovim organima i organizacijama za vreme odsustvovanja sa rada u dane praznika ne primaju naknadu plate, već platu u visini koju bi ostvarili da rade u mesecu u kome odsustvuju sa rada po ovom osnovu.
3) Zaposleni u javnim službama (zdravstvo, školstvo i sl.), agencijama, ustanovama i kod drugih korisnika javnih sredstava, ostvaruju naknadu plate za odsustvovanje na dan praznika u skladu sa opštim propisima o radu, dakle u skladu sa članom 114. Zakona o radu.
Pravo na uvećanje zarade za rad na praznik
Rad na praznik i uvećanje zarade po tom osnovu imaće zaposleni koji rade u petodnevnom ili šestodnevnom rasporedu radnog vremena, a zbog potreba posla moraju da rade u neki od dana praznika Nova godina ili Božića. Konkretno, kada zaposleni kome je rasporedom radnog vremena utvrđena radna nedelja u trajanju od pet radnih dana, mora da radi na dan praznika, odnosno na dan koji je po rasporedu radnog vremena njegov radni dan (na primer ponedeljak 1. januar ili utorak 2. januar), tada ovaj zaposleni ostvaruje:
– zaradu za rad na praznik, prema merilima raspodele kod poslodavca i sopstvenom radnom učinku na taj dan rada,
– uvećanje zarade za rad na dan praznika i
– ostala uvećanja zarade, ako ih je poslodavac propisao svojim aktom donetim na osnovu Zakona o radu (minuli rad, topli obrok, smenski rad itd.).
Za rad na dan praznika zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu, saglasno članu 108. tačka 1) Zakona o radu, od najmanje 110% od osnovice, pri čemu osnovicu čini osnovna zarada zaposlenog.
Izuzetno, kada je zaposleni kome je rasporedom radnog vremena utvrđena radna nedelja u trajanju od pet radnih dana, morao da radi na dan praznika, u nedelju 1. januara na primer, dakle na dan koji je dan njegovog nedeljnog odmora, lista njegovih primanja se proširuje. U ovom slučaju zaposleni prima zaradu za rad na praznik, prema merilima raspodele kod poslodavca i sopstvenom radnom učinku na taj dan rada, uvećanje zarade za rad na dan praznika i uvećanje zarade za prekovremeni rad (od najmanje 26%). Sva uvećanja zarade za rad na praznik obračunavaju se na srazmernu osnovnu zaradu za dan rada na praznik, dok se uvećanje za prekovremeni rad dodaje samo za časove prekovremenog rada.