Privredni subjekti koji prvo privremeno uvoze robu radi njene obrade, prerade, popravke ili drugog privremenog korišćenja (npr. zakupa, lizinga), a zatim tu robu stavljaju u slobodan promet (konačno uvoze), obično pri računanju troškova te transakcije ne uzimaju u obzir trošak plaćanja kompenzatorne kamate. Članom 251. Carinskog zakona („Sl. glasnik RS”, br. 18/2010, 111/2012, 29/2015 i 108/2016) propisana su pravila koja se primenjuju prilikom obračuna carinskog duga, pri čemu je posebno predviđeno da se, radi sprečavanja neosnovanog sticanja finansijske koristi zbog pomeranja dana nastanka ili obračuna carinskog duga, na iznos carinskog duga naplaćuje kompenzatorna kamata.
U cilju smanjenja troškova poslovanja, uvoznici teže da na minimum svedu izdatke vezane za plaćanje uvoznih dažbina, akciza i PDV-a. Stoga, ukoliko ne ispunjavaju uslove za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, propisane članovima 217. i 218. Carinskog zakona, kad god je to moguće uvoznici pribegavaju korišćenju carinskih postupaka sa odlaganjem. Ovi postupci im omogućavaju da izvesno vreme na carinskoj teritoriji Republike Srbije u komercijalne svrhe koriste stranu robu na koju nisu plaćene uvozne dažbine i PDV. Ovakvo postupanje je u potpunosti legitimno i legalno sve dok korišćenje carinskih postupaka sa odlaganjem ne bude preduzeto u nameri da se neosnovano stekne finansijska korist usled pomeranja dana nastanka ili obračuna carinskog duga.
Naime, uvoznici kojima bi se dopustilo da prvo prihoduju od komercijalnog korišćenja strane robe, a zatim da ostvarenu dobit iskoriste za namirivanje uvoznih i drugih pripadajućih dažbina, bili bi konkurentniji na tržištu od privrednih subjekata koji savesno i odmah po dopremi uvozne robe istu stavljaju u slobodan promet, plaćajući pripadajuće dažbine.
Da bi se izbegla neravnopravna tržišna utakmica, zakonodavac je predvideo obavezu naplate kompenzatorne kamate. Član 285. Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju s robom („Sl. glasnik RS”, br. 93/2010, 63/2013, 145/2014, 95/2015, 44/2016 i 10/2017 – u daljem tekstu: Uredba) propisuje da će se, u situaciji kada za dobijene proizvode iz postupka aktivnog oplemenjivanja ili za privremeno uvezenu robu nastane carinski dug, pored carinskog duga obračunati i kompenzatorna kamata na iznos carinskog duga za period u kojem je roba bila u navedenim postupcima.
Kako je carinski dug, članom 5. st. 1. t. 7) Carinskog zakona, definisan kao obaveza lica da plati iznos na ime uvoznih dažbina (carinski dug prilikom uvoza), odnosno izvoznih dažbina (carinski dug prilikom izvoza) koje se utvrđuju za određenu robu prema propisima Republike Srbije, pojavila se dilema da li, pored carine, ovaj pojam obuhvata i PDV koji se plaća pri uvozu robe.
Shodno Mišljenju Ministarstva finansija – Sektor za carinski sistem i politiku, broj: 412-04-00003/2011-17 od 20. 4. 2011. godine, obračun kompenzatorne kamate vrši se samo na iznos uvoznih dažbina, a ne i na iznos PDV-a plaćenog pri stavljanju robe u slobodan promet, jer isti nije uvozna dažbina u smislu carinskih propisa.
Kompenzatorna kamata se plaća u visini i na način propisan za zateznu kamatu.
U slučaju postupka aktivnog oplemenjivanja, pri kojem je, zbog brojnih vrsta uvozne robe i/ili sporednih dobijenih proizvoda, neekonomično da se primene pravila propisana za obračun zatezne kamate, na zahtev zainteresovanog lica carinski organ može da dozvoli da se za obračun kompenzatorne kamate koriste pojednostavljeni metodi koji daju slične rezultate.
Kompenzatorna kamata se obračunava mesečno, i to od prvog dana sledećeg meseca u kome je uvezena roba, za koju nastaje carinski dug, prvi put stavljena u postupak aktivnog oplemenjivanja ili privremenog uvoza, pa do poslednjeg dana u mesecu u kojem je carinski dug nastao. Carinski dug u ovom slučaju može da nastane stavljanjem robe u slobodan promet ili na drugi način predviđen Carinskim zakonom (npr. izuzimanje robe ispod carinskog nadzora, neispunjavanje obaveza ili uslova iz odobrenja carinskog organa, nepravilno postupanje ili upotreba robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu i sl.).
Ako je nakon završetka postupka aktivnog oplemenjivanja uz primenu sistema povraćaja roba prvo stavljena u postupak carinskog skladištenja ili postupak tranzita, ili slobodnu zonu, ili slobodno skladište, uz ostvarenje povraćaja prethodno plaćenih uvoznih dažbina, a potom u slobodan promet, shodno članu 156. stav 4. Carinskog zakona, obračunski period za kompenzatornu kamatu počinje da teče od prvog dana sledećeg meseca u kome je izvršen povraćaj ili otpust carinskog duga.
Primer:
Privredno društvo A razdužuje aktivno oplemenjivanje po sistemu povraćaja tako što dana 5. 1. 2018. godine smešta dobijeni proizvod u carinsko skladište s namerom da se isti naknadno izveze. Nosilac odobrenja za postupak aktivnog oplemenjivanja dana 10. 1. 2018. godine podnosi nadzornom carinskom organu zahtev za povrat plaćenih uvoznih dažbina. Nadzorni carinski organ odobrava povrat plaćenih uvoznih dažbina i ista se nosiocu odobrenja vraćaju 20. 1. 2018. godine. Dobijeni proizvod, koji je smešten u carinsko skladište radi naknadnog izvoza sa carinskog područja Republike Srbije, pušta se u slobodan promet dana 26. 5. 2018. godine, pri čemu carinski dug čini iznos vraćenih uvoznih dažbina, uz koji se naplaćuje i kompenzatorna kamata za period od 1. 2. do 31. 5. 2018. godine.
Kada se ne naplaćuje kompenzatorska kamata
Članom 285. st. 4. Uredbe propisani su slučajevi kada se neće naplaćivati kompenzatorna kamata, i to:
1) ako kompenzatorna kamata mora da se obračuna za period kraći od mesec dana;
2) ako iznos obračunate kompenzatorne kamate po jednom nastalom carinskom dugu ne prelazi 20 evra u dinarskoj protivvrednosti;
3) ako carinski dug nastane zbog toga da bi se, u skladu sa potpisanim ugovorom sa drugom državom, pri uvozu robe u tu državu omogućilo plaćanje povoljnije carine;
4) pri stavljanju u slobodan promet otpadaka i ostataka nastalih uništenjem robe;
5) pri stavljanju u slobodan promet sporednih dobijenih proizvoda koji su propisani, ako je njihova količina srazmerna količini glavnih dobijenih proizvoda;
6) ako je prilikom stavljanja u slobodan promet, u skladu sa članom 156. stav 4. Carinskog zakona, nastao carinski dug, a za dugovani iznos još nije izvršen povraćaj ili otpust carinskog duga;
7) ako korisnik odobrenja zahteva stavljanje robe u slobodan promet i pruži dokaz da, zbog posebnih okolnosti koje nisu posledica njegove nemarnosti ili prevarnih radnji, nije mogao ili nije ekonomski opravdano mogao da obavi ponovni izvoz pod uslovima koje je zahtevao i verodostojno dokazao kad je podnosio zahtev za odobrenje postupka (npr. otkazan je ugovor o zakupu od strane inopartnera i zaključen je ugovor o kupoprodaji ili roba koja je nastala u postupku aktivnog oplemenjivanja ne ispunjava unapred ugovorene uslove, pa ne može biti izvezena, ili je inopartner raskinuo ugovor, a zaključen je ugovor sa domaćim licem o isporuci robe nakon dorade i sl.), pri čemu ispunjenost uslova carinski organ ceni u svakom konkretnom slučaju;
8) kada je nastao carinski dug za koji je bilo položeno obezbeđenje deponovanjem gotovine do iznosa koji je deponovan;
9) ako je carinski dug nastao u skladu sa članom 237. stav 1. t. 2. Carinskog zakona ili stavljanjem u slobodan promet robe prethodno privremeno uvezene u skladu sa čl. 323–328, čl. 330, 332, 335, 340. stav 1. t. 2) i člana 343. Uredbe.
Ukoliko je roba stavljena u postupak aktivnog oplemenjivanja u više navrata u toku istog meseca, po više carinskih deklaracija (JCI C5), a stavlja se u slobodan promet u toku jednog meseca, uvoznici teže da, umesto jedne carinske deklaracije za stavljanje u slobodan promet (JCI C4) sa više naimenovanja, podnesu više deklaracija sa po jednim naimenovanjem (po jednu za razduženje svake JCI C5). Na taj način nastaje više zasebnih carinskih dugova, pa ukoliko neki od njih ne prelazi 20 evra u dinarskoj protivvrednosti, za taj carinski dug se ne naplaćuje kompenzatorna kamata.
Interesantno je istaći da, shodno Mišljenju Ministarstva finansija – Sektor za carinski sistem i politiku, broj: 483-00-1/2013-17 od 16. 9. 2013. godine, ne postoji osnov za naplatu kompenzatorne kamate ako se proizvod dobijen u slobodnoj zoni, proizvodnjom u okviru postupka aktivnog oplemenjivanja, iz slobodne zone unosi u ostali deo carinskog područja Republike Srbije, iako pritom nastaje carinski dug. Stav Ministarstva je da nema pomeranja dana nastanka ili obračuna carinskog duga zato što je članom 191. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona propisano da se za stranu robu, unetu u slobodnu zonu u svrhu naplate uvoznih dažbina i primene uvoznih mera trgovinske politike, smatra da nije u carinskom području Republike Srbije ako nije stavljena u slobodan promet, ili nije stavljena u drugi carinski postupak, ili se ne koristi ili troši u slobodnoj zoni pod drugim uslovima, a ne pod uslovima koji su utvrđeni carinskim propisima.
Naplata kompenzatorske kamate
Carinskim propisima nije preciziran postupak naplate kompenzatorne kamate, pa je carinskim procedurama predviđeno da carinski organ po službenoj dužnosti inicira postupak obračuna i naplate kompenzatorne kamate, a sam iznos koji treba da se plati utvrđuje se rešenjem donetim u upravnom postupku. Rešenje se uručuje stranci koja, koristeći pravo žalbe, između ostalog može i da ospori postojanje obaveze naplate kompenzatorne kamate i tačnost utvrđenog iznosa.
Koristeći činjenicu da postupak naplate inicira carinski organ, uvoznici često nakon okončanja postupka privremenog uvoza ili aktivnog oplemenjivanja, a pre stavljanja u slobodan promet, robu deklarišu za postupak carinskog skladištenja ili postupak tranzita, ili je otpreme u slobodnu zonu ili slobodno skladište, pri čemu odgovarajuću carinsku deklaraciju ne popune na propisan način. Time stvaraju preduslove da, kasnijim lažnim prikazivanjem činjenica u deklaraciji za stavljanje robe u slobodan promet, navedu carinski organ na zaključak da se ne radi o robi izašloj iz postupka privremenog uvoza ili aktivnog oplemenjivanja, kao i da se nisu stekli zakonski uslovi za naplatu kompenzatorne kamate.
Ukoliko carinski organ ipak ustanovi da se radi o stranoj robi prethodno stavljenoj u neki od postupaka privremenog uvoza ili robi dobijenoj od nje u postupku aktivnog oplemenjivanja, pokrenuće prekršajni postupak i postupak naplate kompenzatorne kamate, pri čemu se kompenzatorna kamata neće obračunati za period u kojem je roba bila u postupku carinskog skladištenja, postupku tranzita, slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.