Otpis obaveza je čest u praksi, a glavni uzrok je nelikvidnost dužnika, mada može biti i nemarnost ili nastupanje zastarelosti. Nisu retki slučajevi oprosta duga od strane poverioca, zbog čega dužnik vrši njegov otpis. Kada su u pitanju zastarele obaveze, one mogu ali i ne moraju da se otpisuju. Imajući u vidu da zastarelost često nastaje zbog odbijanja njihovog izmirenja, privredni subjekt može da se opredeli da ih oprihoduje, čime smanjuje svoju zaduženost, ali povećava prihod, odnosno smanjuje mogući gubitak. S tim u vezi, realnost finansijskih izveštaja nekada zavisi i od toga da li je privredni subjekt nakon popisom utvrđenih zastarelih obaveza izvršio otpis istih u korist prihoda, ako ne može ili nema nameru da ih izmiri.
Kada je u pitanju oprost obaveze, to predstavlja poklon za dužnika, koji, u zavisnosti od toga o kom je subjektu reč, može biti prihod ili poklon u poreskom smislu. Prihodi nastali po osnovu otpisa obaveza (zbog zastarelosti ili oprosta duga) jesu ostali poslovni prihodi, koji, kao takvi, utiču i na oporezivu dobit u skladu sa Zakonom o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br. 25/2001, … i 113/2017), a svakako moraju da se imaju u vidu i drugi poreski aspekti određeni Zakonom o porezima na imovinu („Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, … i 68/2014 – dr. zakon), Zakonom o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001, … i 113/2017) i Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, br. 84/2005, … i 30/2018).
Kakvi su poreski efekti otpisa obaveza prikazano je u nastavku ovog teksta.
Otpis obaveza zbog oprosta duga po Zakonu o porezima na imovinu
Poverilac dužniku može da otpiše potraživanje, što za dužnika predstavlja poklon čiji je poreski tretman definisan Zakonom o porezima na imovinu, s tim što se poreski efekti ovog poklona moraju sagledati i u svetlu drugih poreskih zakona. Radi boljeg razumevanja prvo treba da se vidi šta je definisano Zakonom o porezima na imovinu, jer je on polazna tačka za dalju primenu poreza na dobit ili poreza na dohodak građana.
Odredbom člana 14. stav 1. Zakona o porezima na imovinu (u daljem tekstu: Zakon) propisano je da se porez na nasleđe i poklon plaća na pravo svojine i druga prava na nepokretnosti iz člana 2. stav 1. Zakona, koje naslednici naslede, odnosno poklonoprimci prime na poklon. Prema stavu 2. istog člana, porez na nasleđe i poklon plaća se i na nasleđeni, odnosno na poklon primljeni: gotov novac, štedni ulog, depozit u banci, novčano potraživanje, pravo intelektualne svojine, pravo svojine na vozilu, plovilo, odnosno vazduhoplov i druge pokretne stvari. Poklonom se ne smatra, saglasno odredbama člana 14. stav 4. t. 2) i 3) Zakona:
– prihod fizičkog lica po osnovima koji su izuzeti iz dohotka za oporezivanje, odnosno koji je predmet oporezivanja porezom na dohodak građana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dohotka građana;
– prihod pravnog lica koji se uključuje u obračun osnovice za oporezivanje porezom na dobit pravnih lica, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica.
Važno je napomenuti da je isključivanje iz predmeta oporezivanja porezom na poklon oprosta duga, tj. prihoda pravnog lica koji se uključuje u obračun osnovice za oporezivanje porezom na dobit pravnih lica, u primeni od 30. maja 2013. godine (izmene i dopune Zakona – „Sl. glasnik RS”, br. 47/2013), čime je ukinuto dvostruko oporezivanje istih prihoda porezom na poklon po stopi od 2,5% i porezom na dobit po stopi od 15%. Kada su u pitanju fizička lica, oprost duga ne smatra se poklonom ako je taj prihod oporeziv ili oslobođen oporezivanja, u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, još od 8. jula 2007. godine.
Od oporezivanja porezom na nasleđe i poklon izuzeto je nasleđe, odnosno poklon novca, prava, odnosno stvari iz st. 2. i 3. ovog člana, koje naslednik nasledi, odnosno poklonoprimac primi na poklon od istog lica, za vrednost nasleđa odnosno poklona do 100.000 dinara u jednoj kalendarskoj godini po svakom od tih osnova (član 14. stav 6. tačka 3) Zakona).
Obveznik poreza na nasleđe i poklon koji nasledi ili na poklon primi predmet oporezivanja iz člana 14. st. 2. i 3. Zakona jeste rezident Republike Srbije za predmet koji se nalazi na teritoriji Republike Srbije ili u inostranstvu (član 15. stav 2).
Porez na nasleđe i poklon ne plaća Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave, kao naslednik odnosno poklonoprimac (član 21. stav 1. tačka 8) Zakona), kao ni lice koje primi imovinu od Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave (član 21. stav 1. tačka 13) Zakona).
Radi utvrđivanja poreza na poklon koji je predmet oporezivanja ili je predmet poreskog oslobođenja (a ne izuzimanja od oporezivanja), obveznik poreza na poklon dužan je da podnese poresku prijavu na obrascu PPI 3, sa odgovarajućom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje poreza. Prijava se podnosi u roku od 30 dana od dana nastanka poreske obaveze u smislu člana 17. st. od 1. do 4. Zakona (član 35. stav 1. Zakona).
Međutim, kada je u pitanju izuzimanje od oporezivanja ili oprost duga koji za pravna lica – obveznike poreza na dobit kojima je dug oprošten predstavlja prihod koji se uključuje u obračun osnovice za oporezivanje ili je u pitanju oprost duga preduzetniku kome takođe ulazi u oporeziv dohodak, ne postoji obaveza podnošenja poreske prijave – ne smatra se poklonom shodno članu 14. stav 4. t. 2) i 3) Zakona.
Poreski tretman otpisa obaveza po Zakonu o porezu na dobit pravnih lica
U skladu sa članom 6. stav 2. Zakona o porezu na dobit pravnih lica (u daljem tekstu: ZPDPL), oporeziva dobit utvrđuje se u poreskom bilansu, usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u Bilansu uspeha koji je sačinjen u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS), odnosno međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja (MSFI), odnosno međunarodnim standardom finansijskog izveštavanja za mala i srednja pravna lica (MSFI za MSP), i propisima kojima se uređuje računovodstvo, na način utvrđen ovim zakonom. Saglasno odredbama člana 23. st. 1. i 2. ZPDPL-a, za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se prihodi u iznosima utvrđenim Bilansom uspeha, u skladu sa MRS, odnosno MSFI, odnosno MSFI za MSP, i propisima kojima se uređuje računovodstvo, osim prihoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja, a za utvrđivanje oporezive dobiti obveznika koji, prema propisima kojima se uređuje računovodstvo, ne primenjuje MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP, priznaju se prihodi utvrđeni u skladu sa načinom priznavanja, merenja i procenjivanja prihoda koji propisuje ministar finansija, osim prihoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
Način utvrđivanja prihoda i rashoda nije isti za sve obveznike poreza na dobit, s obzirom na to da, prema propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP, postoje razlike koje su opredeljene posebnim pravilnicima.
Naime, prihode nastale po osnovu otpisa obaveza (zbog zastarelosti ili oprosta duga) obveznik u svojim poslovnim knjigama evidentira, u skladu sa propisima o računovodstvu i reviziji i MRS, odnosno MSFI, na računu 677 – Prihodi od smanjenja obaveza – na kome se, saglasno članu 56. Pravilnika o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru za privredna društva, zadruge i preduzetnike („Sl. glasnik RS”, br. 95/2014), iskazuje smanjenje obaveza po osnovu zakona, vanparničnog poravnanja i sl. (zaduženjem računa na kome je obaveza iskazana). Tako iskazan prihod ulazi u osnovicu za obračun poreza na dobit pravnih lica i oporezuje se u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o sadržaju poreskog bilansa i drugim pitanjima od značaja za način utvrđivanja poreza na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br. 20/2014, 41/2015 i 101/2016), što znači da obveznici koji sastavljaju PB 1 i PDP ne plaćaju porez na poklon.
Kao karakteristično navodimo deo iz mišljenja Ministarstva finansija RS, br. 413-00-96/2017-04 od 8. 6. 2017. godine, u kom je otpis dugovanja državnih poverilaca prihod koji podleže oporezivanju:
„Shodno zakonu koji uređuje privatizaciju, Vlada može da donese odluku da državni poverioci subjekta privatizacije otpišu dug (sa stanjem na dan 31. decembar poslednje poslovne godine) prema subjektu privatizacije koji posluje u celini ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom.”
U konkretnom slučaju, na osnovu odluke Vlade državni poverioci su otpisali dugovanja prema obvezniku (subjektu privatizacije), nakon čega je obveznik uspešno privatizovan u toku 2016. godine. S tim u vezi postavlja se pitanje načina evidentiranja navedenog otpisa dugovanja u poslovnim knjigama obveznika, odnosno mogućnosti primene MRS 20: Računovodstveno obuhvatanje državnih davanja i obelodanjivanje državne pomoći – u konkretnom slučaju.
Nakon obraćanja Sektoru za finansijski sistem, kao nadležnom, po predmetnom pitanju (koje po svojoj suštini predstavlja prethodno pitanje za opredeljenje poreskog tretmana istog sa aspekta zakona koji uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica) dobijen je sledeći odgovor:
„U predmetnom zahtevu je, između ostalog, navedeno sledeće:
- U skladu sa Zaključkom Vlade RS državni poverioci su otpisali dugovanja Privrednom društvu PPT Armature a. d. Aleksandrovac i Privredno društvo je uspešno privatizovano 11. januara 2016. godine.
- Shodno finansijskim izveštajima za 2016. godinu ovog privrednog društva, izvršen je otpis dugovanja u iznosu od 567.470.000,00 dinara prema državnim poveriocima, što predstavlja 50% ukupnih dugovanja. Preostalih 50% dugovanja nije bilo moguće fizički izvršiti usled obrade zapisničkog utvrđivanja ovih dugovanja sa Poreskom upravom RS i taj deo duga biće evidentiran prilikom sastavljanja finansijskih izveštaja za 2017. godinu.
- Problem koji se pojavio jeste na koji način bi trebalo evidentirati navedeni otpust duga, s obzirom na to da bi, ukoliko se isti evidentira kao prihod, za posledicu mogao da ima nerealno uvećanje oporezivih prihoda i iskazivanje dobiti, kao i, shodno tome, obavezu plaćanja poreza na dobit primenom stope od 15%.
Ovim putem ukazujemo na primenu MRS 20: Računovodstveno obuhvatanje državnih davanja i obelodanjivanje državne pomoći, gde su definisana državna davanja koja predstavljaju pomoć države u obliku prenosa resursa entitetu po osnovu ispunjenih izvesnih uslova u prošlosti ili budućnosti koji se odnose na poslovne aktivnosti entiteta. Ona isključuju one oblike državne pomoći koji ne mogu da se u razumnoj meri vrednosno iskažu, kao i transakcije sa državom koje ne mogu da se razlikuju od uobičajenih poslovnih transakcija entiteta.
Prema paragrafu 20. MRS 20, državno davanje koje se prima kao nadoknada za nastale rashode ili gubitke ili u svrhu pružanja direktne finansijske podrške entitetu sa kojom nisu povezani budući troškovi, priznaje se u Bilansu uspeha perioda u kojem se prima. U skladu sa ovim standardom postoje dva opšta pristupa računovodstvu državnih davanja: kapitalni pristup, prema kome se davanje priznaje van bilansa uspeha, i prihodni pristup, prema kome se davanje priznaje u bilansu uspeha tokom jednog ili više perioda. Ukazujemo na to da u konkretnom slučaju, prema našem mišljenju, ne bi bilo moguće primeniti kapitalni pristup, s obzirom na to da nema osnova da se navedeni otpust duga evidentira kroz Bilans stanja, kao neka vrsta kapitala (postavlja se pitanje koji bi to kapital mogao biti), ili rezervi (nema osnova jer se rezerve pre svega formiraju iz dobiti u skladu sa zakonom).
Imajući u vidu navedeno, a pre svega informacije iz predmetnog zahteva, smatramo da nisu ispunjeni svi uslovi da bi se navedeni otpust duga mogao smatrati državnom pomoći u smislu MRS 20, odnosno ovakav vid otpusta duga (gde su državni poverioci otpisali dugovanja Privrednom društvu PPT Armature a. d. Aleksandrovac) nije predmet regulisanja ovog standarda. Dodatno napominjemo da u predmetnom zahtevu nije navedeno na koji način je ovo privredno društvo evidentiralo poslovne promene u vezi sa otpustom duga prilikom sastavljanja izveštaja za statističke i druge potrebe za 2016. godinu.
Saglasno navedenom, ukoliko obveznik (kao subjekt privatizacije), saglasno propisima o računovodstvu, otpis dugovanja državnih poverilaca u svojim poslovnim knjigama evidentira kao prihod, tako iskazan prihod predstavlja oporeziv prihod u skladu sa članom 23. stav 1. Zakona.”
Međutim, obveznikom poreza na dobit, shodno članu 1. stav 3. ZPDPL-a, smatra se i svako drugo pravno lice koje nije organizovano kao privredno društvo, odnosno preduzeće i zadruga, koje nije osnovano radi obavljanja delatnosti u cilju sticanja dobiti, ako ostvaruje prihod prodajom proizvoda na tržištu ili vršenjem usluga uz naknadu, tzv. nedobitne organizacije. Nedobitnim organizacijama naročito se smatraju: ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave; političke organizacije; sindikalne organizacije; komore; crkve i verske zajednice; udruženja; fondacije i zadužbine. Nedobitne organizacije, kao druga pravna lica koja nisu osnovana radi ostvarivanja dobiti, oslobođene su plaćanja poreza na dobit ako ispunjavaju uslove iz člana 44. Zakona, a delimo ih na:
– one koje primenjuju Kontni okvir za druga pravna lica – sastavljaju poreski bilans na obrascu PBN 1 i poresku prijavu na obrascu PDP;
– one koje primenjuju Kontni plan za budžetski sistem – sastavljaju poreski bilans na obrascu PBN i poresku prijavu na obrascu PDP.
Nedobitne organizacije koje primenjuju Kontni okvir za druga pravna lica („Sl. glasnik RS”, br. 137/2014), prihod od otpisa obaveza evidentiraju preko računa 673 – Prihodi od smanjenja obaveza…, ali se ti prihodi u ovom slučaju NE smatraju prihodom ostvarenim na tržištu, pa samim tim ne ulaze u oporezive prihode.
Nedobitne organizacije koje primenjuju Pravilnik o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem („Sl. glasnik RS”, broj 16/2016… i 36/2018), pošto posluju na gotovinskoj osnovi, imaju drugačija knjiženja, ali je suština ista, odnosno otpis obaveza nije prihod ostvaren na tržištu.
Iako se ne smatraju prihodom ostvarenim na tržištu, za navedena lica svaki otpis obaveza ne može da ima tretman poklona, s obzirom na to da se poklonom smatra svako besteretno davanje (na osnovu ugovora o poklonu ili bez), kao i svako davanje kojim je umanjena imovina poklonodavca na račun poklonoprimca (npr. umanjenje duga, oprost duga…).
Iz toga proističe da nedobitna organizacija, kao obveznik poreza na dobit, može da:
– ima poklon ako je u pitanju otpis obaveze po osnovu oprosta duga ili dela duga, za šta ne postoji nikakva protivčinidba od strane poklonoprimca;
– nema poklon ako otpisuje obavezu zbog zastarelosti.
Pošto se poklon, nastao po osnovu otpisa obaveze zbog oprosta duga ili dela duga, ne smatra prihodom ostvarenim na tržištu, znači da su nedobitne organizacije samo u ovom slučaju obveznici poreza na poklon i dužne su da podnesu poresku prijavu ako je takav oprost duga veći od 100.000 dinara. Naime, kada je u pitanju oprost duga do 100.000 dinara od jednog lica – poverioca u jednoj kalendarskoj godini, u pitanju je izuzimanje od oporezivanja porezom na poklon, pri čemu poklonoprimac ne podnosi poresku prijavu.
Takođe je moguće da se vrši otpis obaveze a da ne bude poklon u slučaju kada je u pitanju otpis obaveze koja za pojedine nedobitne organizacije može da ima poresko oslobođenje definisano članom 21. Zakona o porezima na imovinu (npr. fondaciji je oprošten dug s namerom da ta sredstva iskoristi u svrhe za koje je osnovana – što bi trebalo definisati ugovorom). Pošto je u pitanju poresko oslobođenje, nedobitna organizacija podnosi poresku prijavu sa potrebnim podacima (ugovorom ili odlukom), u kojoj se poziva na poresko oslobođenje.
Poklon ne postoji u slučaju kada obveznik vrši otpis obaveze po osnovu zastarelosti potraživanja, jer nije u pitanju oprost duga. Naime, prema odredbi člana 360. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ”, br. 29/78, … i 44/99), zastarelošću prestaje pravo da se zahteva ispunjenje obaveze. Zastarelost nastupa kad protekne Zakonom određeno vreme u kome je poverilac mogao da zahteva ispunjenje obaveze.
U vezi sa ovim navodi se deo iz mišljenja Ministarstva finansija RS, br. 413-00-1846/2010-04 od 1. 9. 2010. godine, u kom je zauzet stav da otpis zastarelog potraživanja nije poklon:
„Imajući u vidu da nastupanjem zastarelosti ne prestaje pravo na potraživanje iz određenog obligacionog odnosa, već to pravo prelazi u domen prirodne (naturalne) obligacije, što znači da dužnik koji zastarelu obavezu ispuni nema pravo da traži njen povraćaj, smatramo da nastupanjem zastarelosti novčanog potraživanja dužnik nije ostvario poklon od poverioca.
Prema tome, po našem mišljenju, otpis zastarelog novčanog potraživanja ne smatra se poklonom dužniku kao predmetom oporezivanja porezom na poklon u skladu sa Zakonom, što znači da se u tom slučaju porez na poklon ne plaća.”
Kod nedobitnih organizacija koje primenjuju Kontni plan za budžetski sistem takođe se oprost duga ne smatra prihodom ostvarenim na tržištu, pa, shodno tome, to jeste poklon koji je predmet oporezivanja porezom na poklon, osim ako je u pitanju oprost duga do 100.000 dinara ili je u pitanju poklonoprimac Republika, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, za koje je propisano poresko oslobođenje – član 21. stav 1. tačka 8) Zakona o porezima na imovinu. U vezi sa ovim izdvaja se deo iz mišljenja Ministarstva finansija RS, br. 011-00-00045/2018-04 od 30. 1. 2018. godine:
„Primenom odredbe člana 21. stav 1. tačka 8) Zakona, jedinice lokalne samouprave, što znači opštine, gradovi i Grad Beograd, oslobođeni su poreza na poklon kao poklonoprimci. Po našem mišljenju, to podrazumeva i poresko oslobođenje za poklon koji čini prihod budžeta jedinice lokalne samouprave, koji jedinica lokalne samouprave ostvari posredstvom svojih organa (definisanih članom 27. Zakona o lokalnoj samoupravi) koji obavljaju poslove u ime i za račun jedinice lokalne samouprave, kao poklonoprimaca.”
Tretman otpisa obaveza po Zakonu o porezu na dohodak građana
Već je navedeno da se poklonom ne smatra prihod fizičkog lica po osnovima koji su izuzeti iz dohotka za oporezivanje, odnosno koji je predmet oporezivanja porezom na dohodak građana u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dohotka građana (član 14. stav 4. tačka 2) Zakona o porezima na imovinu).
Članom 32. Zakona o porezu na dohodak građana (u daljem tekstu: ZPDG) propisano je da je obveznik poreza na prihode od samostalne delatnosti fizičko lice koje ostvaruje prihode obavljanjem delatnosti iz člana 31. ovog zakona i da porez na te prihode plaća na oporezivu dobit (preduzetnik), odnosno na paušalno utvrđeni prihod (preduzetnik paušalac). Obveznikom poreza na prihode od samostalne delatnosti smatra se i obveznik poreza po osnovu prihoda od poljoprivrede i šumarstva – fizičko lice koje je nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava u skladu sa propisima kojima se uređuje ta oblast, koje vodi poslovne knjige u skladu sa ovim zakonom i porez na prihode od samostalne delatnosti plaća na oporezivu dobit (preduzetnik poljoprivrednik), kao i fizičko lice koje je obveznik poreza na dodatu vrednost u skladu sa Zakonom o PDV-u, kao i svako drugo fizičko lice koje obavlja delatnost nezavisno od toga da li je ta delatnost registrovana i porez na prihode od samostalne delatnosti plaća na oporezivu dobit (preduzetnik drugo lice).
Prema tome, preduzetnik, preduzetnik paušalac, preduzetnik poljoprivrednik i preduzetnik drugo lice nisu obveznici poreza na poklon kada vrše otpis obaveza po osnovu oprosta duga, s obzirom na to da isti ulaze u oporezive prihode i oporezuju se kao prihodi od obavljanja samostalne delatnosti.
Otpis obaveza sa aspekta Zakona o porezu na dodatu vrednost
Nezavisno od toga da li je u pitanju otpis obaveze zbog zastarelosti ili zbog oprosta duga, obveznik PDV-a koji je ostvario pravo na odbitak PDV-a u smislu člana 28. Zakona o PDV-u, nema obavezu da koriguje pravo na odbitak tog PDV-a, s obzirom na to da plaćanje računa nije uslov za pravo na odbitak PDV-a.
Ispravka prava na odbitak PDV-a definisana je članom 31, 31a i 32. Zakona o PDV-u, ali se ta ispravka vrši nezavisno od toga da li je obveznik doneo odluku da otpiše obavezu ili mu je poverilac oprostio dug.
Izmena poreske osnovice, pa samim tim i obaveza korekcija prethodnog poreza propisana je članom 21. Zakona o PDV-u, kao i Pravilnikom o načinu izmene poreske osnovice za obračunavanje PDV-a („Sl. glasnik RS”, br. 86/2015), što treba imati u vidu u slučaju da obveznik hoće da izvrši otpis obaveze po primljenom avansu. Za dobijeni avans za promet dobara i usluga na koji se obračunava PDV-a obveznik je morao da izda avansni račun i da na istom iskaže PDV. Oprihodovanjem primljenog avansa ne nastaje izmena poreske osnovice u smislu navedenih odredaba Zakona o PDV-u i Pravilnika.
Treba napomenuti da, mada nije u pitanju otpis obaveza, u slučaju raskida ugovora o prometu dobara ili usluga po osnovu kojeg je isplaćen avans i ispostavljen avansni račun, ali do prometa dobara ili usluga nije došlo (raskid ugovora), obveznik je dužan da vrati avans i tada ima pravo na storniranje PDV obaveze ako je od primaoca avansnog računa dobio potvrdu da je izvršio korekciju prava na odbitak PDV-a.
U slučaju da obveznik PDV-a neće da plati obavezu za isporučena mu dobra ili usluge zbog zastarelosti, pa je otpisuje i oprihoduje ili ne plati deo naknade, već je oprihoduje, obveznik PDV-a koji mu je izvršio promet dobara ili usluga moći će da izmeni poresku osnovicu i PDV obavezu (za naknadu ili deo naknade) samo ukoliko poseduje odluku suda o zaključenom stečajnom postupku, odnosno na osnovu overenog prepisa zapisnika o sudskom poravnanju (član 21. stav 5. Zakona o PDV-u).