Ispravka vrednosti potraživanja utvrđuje se kada postoji objektivan dokaz da pravno lice neće biti u stanju da naplati sve iznose koje potražuje na osnovu prvobitnih uslova potraživanja. Umanjenje iznosa potraživanja i otpis potraživanja zasnivaju se na proceni koja se vrši na osnovu svih postojećih okolnosti koje mogu da utiču na naplativost, odnosno mogućnost naplate potraživanja, uzimajući u obzir principe i pravila procenjivanja utvrđene računovodstvenim politikama pravnog lica.

Pravno lice i preduzetnik treba da utvrde računovodstvenu politiku u vezi sa priznavanjem, procenjivanjem i prezentacijom kratkoročnih potraživanja. Računovodstvenom politikom utvrđuju se principi i pravila procenjivanja potraživanja, a naročito rokovi u kojima se procenjivanje vrši. Procenjivanje potraživanja nije striktno vezano za dan na koji se sastavljaju finansijski izveštaji, već ti poslovi mogu da se vrše i tokom godine. Procene se po pravilu vrše pojedinačno, za svako potraživanje posebno, da bi otpisi potraživanja bili što objektivniji. Najčešći indikatori verovatne nenaplativosti potraživanja jesu:

– kašnjenje kupca u izmirivanju svoje obaveze;

– pokretanje postupka stečaja ili likvidacije nad kupcem;

– brisanje iz Registra privrednih subjekata;

– prilikom usklađivanja potraživanja kupac ne priznaje iskazano potraživanje;

– visoka verovatnoća bankrota ili druge finansijske reorganizacije dužnika;

– povremena ili dugotrajna blokada računa dužnika.

Potraživanja za koja postoji objektivni dokaz o obezvređenju, odnosno umanjenju vrednosti, umanjuju se na teret ostalih rashoda, i to:

– ispravkom potraživanja;

– delimičnim otpisom (umanjenje vrednosti);

– potpunim otpisom.

Računovodstveni tretman ispravke vrednosti

  1. Računovodstveno evidentiranje indirektne ispravke vrednosti kratkoročnih i dugoročnih potraživanja

Prema odredbama Pravilnika o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru za privredna društva, zadruge i preduzetnike („Sl. glasnik RS”, br. 95/2014 – u daljem tekstu: Pravilnik), ispravka vrednosti potraživanja knjiži se kao rashod na računu 585 – Obezvređenje potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana, uz istovremeno evidentiranje izvršene ispravke potraživanja preko računa 209 – Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje.

Preporuka je, iako to Pravilnikom nije propisano, da se evidencija ispravke vrednosti potraživanja preko računa 209, kao i drugih računa ispravke vrednosti, vodi analitički, za svako potraživanje pojedinačno.

Potraživanja koja su u prethodnim godinama knjižena na teret rashoda, a u tekućoj godini naplaćena, evidentiraju se u korist računa 685 – Prihodi od usklađivanja vrednosti potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana. Ako je potraživanje ispravljeno i naplaćeno u istoj godini, knjiženje će se sprovesti storniranjem računa 585 za iznos naplaćenog potraživanja.

Kada se radi o ispravci dugoročnih potraživanja, prema članu 9. stav 7. Pravilnika, na računu 055 – Sporna i sumnjiva potraživanja – iskazuju se potraživanja u sudskom sporu i sumnjiva potraživanja sa rokom dospelosti dužim od dvanaest meseci posle izveštajnog perioda, a ispravka vrednosti obezbeđuje se korišćenjem računa 059 – Ispravka vrednosti dugoročnih potraživanja.

Primer 1: Knjiženje kada je ispravljeno potraživanje naplaćeno u narednoj poslovnoj godini

1) Društvo je u prethodnoj 2017. godini, na osnovu izabrane računovodstvene politike, izvršilo ispravku potraživanja od kupca, od čijeg je roka za naplatu prošlo više od 180 dana, u vrednosti od 1.300.000 dinara, stavom za knjiženje 585/209.

2) Potraživanja u iznosu od 30.000 dinara naplaćena su u junu 2018. godine.

Red. br. Konto OPIS Iznos
duguje potražuje duguje potražuje
1 2 3 4 5 6
1) 585 Obezvređenje potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana 1.300.000
209 Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje 1.300.000
 – za izvršenu ispravku potraživanja u 2017. godini
2) 241 Tekući (poslovni) račun 300.000
204 Kupci u zemlji 300.000
209 Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje 300.000
685 Prihodi od usklađivanja vrednosti potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana 300.000
 – po izvodu naplaćena potraživanja u junu 2018. godine

 

Primer 2: Knjiženja kada je ispravljeno potraživanje naplaćeno u istoj poslovnoj godini

1) Procenom naplativosti potraživanja sa stanjem na dan 30. 4. 2018. godine utvrđeno je da od kupca „X” nije naplaćeno potraživanje po osnovu prodaje od 3. januara 2018. godine, u vrednosti od 500.000 dinara. U skladu sa računovodstvenom politikom društva, za potraživanja od čijeg je roka za naplatu prošlo više od 60 dana vrši se ispravka vrednosti u istom iznosu.

2) Na dan 20. 6. 2018. godine kupac „X” izmirio je deo svoje obaveze u iznosu od 200.000 dinara.

Red. br. Konto OPIS Iznos
duguje potražuje duguje potražuje
1 2 3 4 5 6
1) 585 Obezvređenje potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana 500.000
209 Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje 500.000
 – za nenaplaćeno potraživanje starije od 60 dana
2) 241 Tekući (poslovni) računi 200.000
204 Kupci u zemlji 200.000
(585) Obezvređenje potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana (200.000)
(209) Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje (200.000)
 – za naplaćeno ispravljeno potraživanje u toku godine

 

Primer 3: Ispravka dugoročnog potraživanja

1) Privredno društvo je pokrenulo sudski spor za naplatu svog potraživanja od kupca, koje je evidentirano na računu 052 – Potraživanja po osnovu prodaje na robni kredit – u iznosu od 500.000 dinara.

Red. br. Konto OPIS Iznos
duguje potražuje duguje Potražuje
1 2 3 4 5 6
1) (052) Potraživanja po osnovu prodaje na robni kredit (500.000)
055 Sporna i sumnjiva potraživanja 500.000
  585 Obezvređenje potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana 500.000
059 Ispravka vrednosti dugoročnih potraživanja 500.000
 – za prenos sa redovnog konta na sporna i sumnjiva i obezbeđenje ispravke vrednosti

 

  1. Računovodstveno evidentiranje direktnog otpisa potraživanja

Račun 576 – Rashodi po osnovu direktnih otpisa potraživanja – obuhvata rashode po osnovu direktnih otpisa potraživanja, čija je nenaplativost dokumentovana stavom za knjiženje 576/204. Direktan otpis potraživanja sprovodi se za potraživanja koja ranije nisu bila otpisana, a utvrdi se da ne postoji mogućnost da se naplate (potraživanje je zastarelo, društvo je likvidirano, a nema imovine iz koje može da se naplati, nije podneta prijava potraživanja za društvo u stečaju i sl.).

Otpis ranije ispravljenog potraživanja sprovodi se isknjižavanjem potraživanja iz poslovnih knjiga stavom za knjiženje 209/204. U ovom slučaju otpis potraživanja ne sprovodi se preko računa rashoda zato što je ispravka ovih potraživanja već knjižena preko računa rashoda.

Primer 1: Direktan otpis potraživanja za koje ranije nije bila formirana ispravka vrednosti

Društvo je dobilo rešenje po okončanju stečaja pravnog lica „Zeta”, kojim je utvrđeno da ne mogu da se naplate prijavljena potraživanja iz stečajne mase u iznosu od 1.000.000 dinara. Za ovo potraživanje nije bila formirana ispravka vrednosti.

Red. br. Konto OPIS Iznos
duguje potražuje duguje potražuje
1 2 3 4 5 6
1) 576 Rashodi po osnovu direktnih otpisa potraživanja 1.000.000
204 Kupci u zemlji 1.000.000
 – za izvršen direktan otpis potraživanja

 

Primer 2: Direktan otpis ranije ispravljenog potraživanja putem indirektne ispravke

1) Društvo je, saglasno računovodstvenim politikama, na kraju 2017. godine izvršilo ispravku potraživanja od kupca u iznosu od 300.000 dinara.

2) Krajem juna sprovedena je analiza naplativosti već ispravljenog potraživanja, pri čemu je utvrđeno da navedeno potraživanje ne može da se naplati zato što je kupac u blokadi duže od godinu dana.

Red. br. Konto OPIS Iznos
duguje potražuje duguje potražuje
1 2 3 4 5 6
1) 585 Obezvređenje potraživanja i kratkoročnih finansijskih plasmana 300.000
209 Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje 300.000
 – za izvršenu ispravku u skladu sa računovodstvenom politikom 2017. g.
2) 209 Ispravka vrednosti potraživanja od prodaje 300.000
204 Kupci u zemlji 300.000
 – za isknjižavanje nenaplaćenog potraživanja u 2018. g.

 

  1. Primer računovodstvene politike za procenu potraživanja

U nastavku sledi ilustrativni primer kako društvo može da uredi pitanje indirektnog i direktnog otpisa potraživanja.

Ispravka vrednosti potraživanja utvrđuje se kada postoji objektivan dokaz da društvo neće biti u stanju da naplati sve iznose koje potražuje na osnovu prvobitnih uslova potraživanja.

Ispravka vrednosti potraživanja vrši se pojedinačno po kupcima kada prođe najmanje 60 dana od dana dospeća.

Verovatnoća nemogućnosti naplate potraživanja i plasmana utvrđuje se u svakom konkretnom slučaju na osnovu postojanja relevantnih činjenica (duže kašnjenje u plaćanju, a minimum 60 dana, pokrenut postupak stečaja, blokada tekućih računa dužnika zbog neizmirenih obaveza, ukupan iznos za koji su blokirani tekući računi dužnika, trajanje blokade, osporavanje iznosa potraživanja, sudski spor, zastarelost, sudska odluka o nemogućnosti naplate potraživanja u sudskom izvršnom postupku i dr.).

Predlog za indirektni otpis potraživanja kod kojih postoji neizvesna naplata daje Komercijalni sektor. Komercijalni sektor može da odluči da se ne izvrši ispravka nekog potraživanja starijeg od 60 dana, uz postojanje dokumentovane procene mogućnosti naplate (npr. postojanje sporazuma o restrukturiranju duga, reprogramu, u toku je sklapanje ugovora o preuzimanju duga i sl.). Odluku o indirektnom otpisu donosi direktor društva.

Odluku o direktnom otpisu, na obrazloženi i dokumentovani predlog Službe za finansije i računovodstvo, Komercijalnog sektora i mišljenja Sektora za opšte i pravne poslove da su ispunjeni propisani uslovi za direktan otpis kratkoročnih potraživanja, donosi direktor (ili Nadzorni odbor Društva).

Direktan otpis potraživanja od kupaca na teret rashoda perioda vrši se ukoliko je nenaplativost izvesna i dokumentovana – ukoliko društvo nije uspelo da sudskim putem izvrši njihovu naplatu i potraživanje je prethodno bilo uključeno u prihode društva.

Poreski tretman ispravke vrednosti potraživanja i direktnog otpisa

Ispravka vrednosti potraživanja i direktan otpis imaju i poreske implikacije prema Zakonu o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br. 25/2001… i 113/2017 – u daljem tekstu: Zakon) kojim se propisuju određena ograničenja u priznavanju rashoda po osnovu ispravke vrednosti potraživanja i otpisa potraživanja za poreske svrhe.

  1. Opšti uslovi za priznavanje rashoda po osnovu otpisa vrednosti pojedinačnih potraživanja

Prema odredbama člana 16. stav 1. Zakona, na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se, u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP, iskazuju kao prihod, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, pod uslovom:

1) da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja prethodno bila uključena u prihode obveznika;

2) da su ta potraživanja u knjigama poreskog obveznika otpisana kao nenaplativa;

3) da poreski obveznik pruži dokaze da su potraživanja utužena, odnosno da je pokrenut izvršni postupak radi naplate potraživanja, ili da su potraživanja prijavljena u likvidacionom ili stečajnom postupku nad dužnikom.

Kada je reč o tački 3) – koje dokaze mora da pruži poreski obveznik), u zavisnosti od statusa potraživanja i dužnika poreskog obveznika, neophodno je da pruži dokaze o tome da je preduzeo radnje u cilju naplate potraživanja, a to znači:

a) da pruži dokaz da je nadležnom sudu podneo tužbu radi rešavanja spora po osnovu potraživanja iz privrednih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje parnični postupak;

b) da pruži dokaz da je nadležnom sudu podneo predlog za izvršenje ili predlog za sprovođenje izvršenja, u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuje izvršenje i obezbeđenje;

v) da pruži dokaz da je svom dužniku – privrednom društvu čiji je nadležni organ doneo odluku o likvidaciji društva – blagovremeno podneo prijavu potraživanja, u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuju privredna društva, uz napomenu da poverioci čije je potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom i poverioci u vezi sa čijim potraživanjem protiv društva u likvidaciji počne da teče parnica do početka likvidacije nemaju obavezu prijavljivanja potraživanja, pošto se njihova potraživanja, u smislu odredbe člana 534. stav 4. navedenog zakona, smatraju prijavljenim (potraživanja nastala posle pokretanja likvidacije ne prijavljuju se i moraju da se namire do okončanja likvidacije);

g) da pruži dokaz da je nadležnom sudu blagovremeno podneo prijavu potraživanja u stečajnu masu dužnika nad kojim je pokrenut postupak stečaja, u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuje stečaj.

Odredbom člana 111. stav 5. Zakona o stečaju („Sl. glasnik RS”, br. 104/2009, 99/2011 – dr. zakon, 71/2012 – odluka US, 83/2014 i 113/2017) propisano je da prijave potraživanja mogu da se podnesu po isteku roka određenog rešenjem stečajnog sudije, ali najkasnije u roku od 120 dana od dana objavljivanja oglasa u „Službenom glasniku RS”, pri čemu se sve prijave podnete po isteku roka od 120 dana odbacuju kao neblagovremene. Odbačaj neblagovremeno podnete prijave potraživanja proizvodi efekat odricanja od potraživanja. Stoga treba očekivati da nadležni poreski organ od poreskog obveznika zahteva i dokaz da je prijava potraživanja blagovremeno podneta nadležnom sudu, kako ne bi došlo do situacije da se neodgovoran odnos obveznika prema svojim potraživanjima negativno odražava na poreske prihode tako što bi se iznos potraživanja kojeg se obveznik defakto odrekao, priznao kao rashod u poreskom bilansu, čime se umanjuje poreska osnovica, pa time i poreska obaveza.

Ukoliko je stečajni postupak zaključen zato što je imovina stečajnog dužnika neznatne vrednosti ili je manja od visine troškova stečajnog postupka, rashod po osnovu otpisa potraživanja iz navedenog razloga priznaje se samo ako je potraživanje prethodno bilo utuženo ili je bio pokrenut izvršni postupak radi naplate ovog potraživanja.

Iz Mišljenja Ministarstva finansija br. 430-00-415/2017-04 od 27. 7. 2017. godine:
„Ukoliko obveznik (banka u konkretnom slučaju) izvrši otpis vrednosti potraživanja dužnika nad kojim je stečajni postupak zaključen iz razloga navedenih u članu 13. stav 2. Zakona o stečaju (tj. zato što je imovina stečajnog dužnika neznatne vrednosti ili je manja od visine troškova stečajnog postupka), pri čemu predmetno potraživanje banka nije (prethodno) utužila, odnosno nije pokrenula izvršni postupak radi naplate istog (a troškovi utuženja nisu veći od ukupnog iznosa potraživanja od tog dužnika), rashod po osnovu tako izvršenog otpisa pojedinačnog potraživanja ne priznaje se u poreskom bilansu obveznika.”

 

Navedeni uslovi moraju da budu ispunjeni bez obzira na razloge zbog kojih je obveznik izvršio otpis potraživanja, kao i na to da li je reč o otpisu vrednosti potraživanja koje je zastarelo ili se radi o potraživanju koje se očigledno ne može naplatiti. Dakle, zakonodavac polazi od pretpostavke da je svaki obveznik dužan da postupa sa pažnjom dobrog privrednika i da vodi računa o svojim potraživanjima, između ostalog, i da preduzme sve pravne radnje za naplatu potraživanja u propisanom roku (da ne dozvoli da potraživanje zastari), čak i u onim situacijama kada možda procenjuje da neće imati uspeha u eventualnom sporu zbog nesolventnosti dužnika.

 

Odredbom člana 16. stav 6. Zakona propisano je da sva otpisana potraživanja koja su priznata kao rashod u poreskom bilansu, a koja se kasnije naplate ili za koja poverilac povuče tužbu, predlog za izvršenje, odnosno prijavu potraživanja, ulaze u prihode poreskog obveznika u momentu naplate ili povlačenja tužbe, predloga za izvršenje, odnosno prijave potraživanja. U navedenom slučaju obveznik u poreskom bilansu za poreski period u kojem je došlo do povlačenja tužbe predloga za izvršenje, odnosno prijave potraživanja, otpisanu vrednost potraživanja iskazuje na rednom broju 41 poreskog bilansa (obrazac PB 1) i za taj iznos uvećava oporezivu dobit. Međutim, iznos naplaćenog potraživanja (koje je prethodno bilo otpisano i priznato kao rashod u poreskom bilansu) ne iskazuje se na rednom broju 41 obrasca PB 1, s obzirom na to da je taj prihod već obuhvaćen prihodima koji su iskazani u Bilansu uspeha obveznika u tom periodu.

S druge strane, sva otpisana potraživanja koja nisu priznata kao rashod, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ne ulaze u prihode poreskog obveznika i iskazuju se na rednom broju 42 obrasca PB 1 (za iznos ovih potraživanja umanjuje se oporeziva dobit).

  1. Priznavanje rashoda po osnovu otpisa vrednosti pojedinačnih potraživanja za koja su troškovi utuženja dužnika veći od ukupnog iznosa potraživanja

Prema odredbi člana 16. stav 5. Zakona, na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja za koja su ispunjeni uslovi iz stava 1. t. 1) i 2), odnosno stava 2. ovog člana, pod uslovom da su troškovi utuženja pojedinačnog dužnika veći od ukupnog iznosa potraživanja od tog dužnika. Ovo predstavlja još jedan izuzetak u odnosu na uslov da potraživanje mora da bude utuženo ili prijavljeno u postupku likvidacije ili stečaja (pored sporazumnog restrukturiranja, potraživanja obuhvaćenog unapred pripremljenim planom reorganizacije i pojedinih potraživanja poslovnih banaka). Pod troškovima utuženja, u smislu stava 5. ovog člana, smatraju se takse i drugi javni prihodi koji se plaćaju za podnošenje tužbe u skladu sa Zakonom kojim se uređuju sudske takse (član 16. stav 6. Zakona).

Navedene odredbe odnose se kako na potraživanja koja su prethodno bila uključena u prihode obveznika i koja su u knjigama poreskog obveznika otpisana, tako i na potraživanja koja se, u skladu sa propisima o računovodstvu, ne iskazuju kao prihod, osim na potraživanja od lica kojima se istovremeno duguje.

Pod troškovima utuženja, shodno odredbi člana 16. stav 5. Zakona, smatraju se takse i drugi javni prihodi koji se plaćaju za podnošenje tužbe u skladu sa Zakonom o sudskim taksama („Sl. glasnik RS”, br. 28/94… i 106/2015). Navedeno praktično znači sledeće:

– ako je za potraživanje koje obveznik otpisuje nadležan sud opšte nadležnosti (osnovni sudovi), obvezniku će biti priznat otpis potraživanja bez dokaza o utuženju, ako je to potraživanje do 1.900 dinara;

– ako je za potraživanje koje obveznik otpisuje nadležan privredni sud, obvezniku će biti priznat otpis potraživanja bez dokaza o utuženju, ako je to potraživanje do 3.900 dinara.

Napomena: Prema odredbi člana 16. stav 10. Zakona, ako se potraživanja iz člana 16. stav 5. Zakona naknadno naplate, ista ulaze u prihode obveznika u tom poreskom periodu (po osnovu naplate ovih potraživanja prihod će biti iskazan u Bilansu uspeha, a time i u poreskom bilansu).

  1. Usklađivanje rashoda po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja (indirektan otpis)

Kada je reč o ispravci vrednosti (indirektnom otpisu) pojedinačnih potraživanja, prema odredbi člana 16. stav 7. Zakona, na teret rashoda u poreskom bilansu priznaje se ispravka vrednosti pojedinačnih potraživanja iz st. 1. i 2. člana 16. Zakona, ako je od roka za njihovu naplatu, odnosno realizaciju do kraja poreskog perioda prošlo najmanje 60 dana.

Za priznavanje rashoda u poreskom bilansu po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja, za razliku od direktnog otpisa, potrebno je da bude ispunjen samo jedan uslov – da je od roka za njihovu naplatu, odnosno realizaciju do kraja poreskog perioda (tj. do dana bilansa) prošlo najmanje 60 dana.

Međutim, ako obveznik izvrši ispravku vrednosti pojedinačnih potraživanja, a od roka za njihovu naplatu, odnosno realizaciju do kraja poreskog perioda nije prošlo najmanje 60 dana, dužan je da taj iznos iskaže na rednom broju 27. obrasca PB 1.

  1. Usklađivanje rashoda po osnovu otpisa i ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja od lica kojima se istovremeno duguje

Prema odredbi člana 7a stav 1. tačka 2) Zakona, na teret rashoda ne priznaju se ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja od lica kome se istovremeno duguje, do iznosa obaveze prema tom licu. Iznos ispravke vrednosti pojedinačnog potraživanja do visine duga koji obveznik ima prema istom licu iskazuje se na rednom broju 7. obrasca PB 1 i za taj iznos umanjuju se rashodi, tj. uvećava se oporeziva dobit.

Primer:

 

Obveznik „X” ima potraživanje od lica „Y” u iznosu od 400.000 dinara. U isto vreme obveznik „X” ima dug prema licu „Y” u iznosu od 300.000 dinara. Ako obveznik „X” izvrši ispravku vrednosti (indirektni otpis) celokupnog svog potraživanja, u poreskom bilansu mu se na teret rashoda po osnovu te ispravke neće priznati iznos od 300.000 dinara i taj iznos obveznik „X” biće dužan da iskaže na rednom broju 7 obrasca PB 1. Iznos ispravljenog potraživanje koji prelazi iznos duga (100.000 dinara) priznaće se na teret rashoda u poreskom bilansu pod opštim uslovom, a to je da je od momenta dospelosti potraživanja do kraja poreskog perioda prošlo najmanje 60 dana.

Navedeno se odnosi i na otpis vrednosti potraživanja (direktan otpis) od lica kome se istovremeno duguje, što proizlazi iz člana 16. stav 1. Zakona. Naravno, iznos razlike iznad duga licu od kojeg se otpisuje potraživanje priznaje se kao rashod pod opštim uslovima iz Zakona.