Uvod
Republika Srbija je, kao i sve ostale zemlje, zainteresovana da na adekvatan način, putem zaključenja ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljem tekst: UOIDO/Ugovor) sa drugim zemljama, eliminiše problem dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine, uključujući i autorske naknade. Imajući u vidu navedeno, kao i brojna pitanja koja se odnose na poreski tretman naknada koje se isplaćuju u vezi sa različitim vrstama plaćanja za softver, u nastavku dajemo bliža objašnjenja (u vidu pitanja i odgovora) navedenog.
Definisanje izraza „autorske naknadeˮ
Za potrebe UOIDO sa svim zemljama, izraz „autorske naknadeˮ definiše se (suštinski isto, ali drugačije formulisano) tako da označava plaćanja bilo koje vrste koja su primljena kao naknada za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog prava na književno, umetničko ili naučno delo, uključujući bioskopske filmove i filmove ili trake za televiziju ili radio, zatim za korišćenje ili pravo korišćenja patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, kao i za korišćenje ili pravo korišćenja industrijske, komercijalne ili naučne opreme, ili za obaveštenja koja se odnose na industrijska, komercijalna ili naučna iskustva.
Republika Srbija smatra da plaćanja koja se odnose na softver spadaju u polje primene člana 12. UOIDO (u kojem se poreski tretira oporezivanje autorskih naknada) ukoliko je reč o naknadi za korišćenje ili za pravo korišćenja, a ne o prenosu celokupnog prava svojine na softveru, i to bez obzira na to da li se naknada isplaćuje za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog prava na softveru za komercijalnu eksploataciju (npr. dalja distribucija softvera) ili se naknada odnosi na korišćenje ili na pravo korišćenja softvera za poslovnu (sopstvenu) upotrebu od strane sticaoca kome se softver ustupa na korišćenje, s obzirom na to da se u ovim slučajevima radi samo o različitom obimu datog prava na korišćenje.
Pitanja i odgovori u vezi sa poreskim tretmanom autorskih naknada za softver
Naknada za licencu za implementaciju softvera
Pitanje:
Da li se za potrebe UOIDO naknada koju vlasniku licence za softver plaćamo po osnovu licence za implementaciju softvera, smatra autorskom naknadom prilikom čije isplate nerezidentu treba obračunati i platiti porez po odbitku, po stopi predviđenoj u UOIDO.
Odgovor:
Povodom više puta postavljenih pitanja poreskog tretmana naknada koje se isplaćuju inostranom primaocu naknade (vlasniku autorskog prava na softveru) – rezidentu zemlje sa kojom je Republika Srbija zaključila UOIDO – u cilju sveobuhvatnog sagledavanja svih mogućih slučajeva iz prakse ukazujemo na sledeće razloge/motive plaćanja (uključujući i plaćanje po osnovu licence za implementaciju softvera) i u skladu sa time, njihov odgovarajući poreski tretman, i to:
Naknada za kupovinu softvera
Domaći korisnik softvera/isplatilac prihoda plaća naknadu vlasniku autorskog prava na softveru po osnovu kupovine softvera.
U tom slučaju se predmetna naknada (kupoprodajna cena) u Republici Srbiji, u skladu sa članom 7. UOIDO (dobit od poslovanja), može oporezivati jedino ako je ostvarena preko stalne poslovne jedinice koju prodavac (nerezidentno pravno lice) ima u Republici Srbiji, i to po stopi po kojoj se oporezuje dobit stalne poslovne jedinice (15%).
Navedena naknada (kupoprodajna cena) dakle nema karakter autorske naknade u smislu UOIDO, prilikom čije isplate treba obračunati i platiti porez po odbitku. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju reč o prenosu celokupnog prava svojine na softveru (kupovina softvera), a ne o naknadi za korišćenje ili pravu korišćenja softvera, pri čemu bi naknada imala karakter autorske naknade.
Posebno napominjemo da u praksi može nastati slična situacija u kojoj se softver daje na korišćenje ne kao konačni proizvod, već kao algoritam, deo nekog programa ili podsistema, na kome postoji određeno autorsko pravo na strani onoga ko se pojavljuje u ulozi davaoca licence, a softver se nabavlja u cilju ugradnje u finalni proizvod sticaoca licence koji taj proizvod kasnije na tržištu prodaje kao svoj.
U navedenoj transakciji sticalac licence za softver (modul – koji je ugrađen u finalni proizvod) ne postaje vlasnik softvera. On je, naime, samo vlasnik konačnog proizvoda kao takvog (u koji je ugrađen softver koji je predmet licence), ali nema pravo dalje distribucije softvera u originalnom obliku, već ima pravo samo na njegovu implementaciju (ugradnju) u sopstveni finalni proizvod koji kasnije prodaje na tržištu.
Da bi stekao pravo na korišćenje softvera (njegovu ugradnju u finalni proizvod), sticalac licence plaća nosiocu autorskog prava na softver određenu naknadu koja za potrebe primene UOIDO ima karakter autorske naknade prilikom čije isplate treba obračunati i platiti porez po odbitku, po stopi predviđenoj u odgovarajućem članu ugovora.
Naknada za licencu za softver
Kod ugovora o ustupanju licence za softver, vlasnik licence (nosilac autorskog prava na softveru) korisniku licence ustupa korišćenje ili pravo korišćenja softvera i za to prima odgovarajuću naknadu.
Naknada za ustupanje licence ima karakter autorske naknade i prilikom njene isplate nerezidentnom vlasniku autorskog prava (odnosno stvarnom vlasniku autorske naknade) domaći isplatilac naknade ima obavezu da obračuna, obustavi i uplati porez po odbitku, po beneficiranoj stopi predviđenoj u odgovarajućem članu UOIDO koji je Republika Srbija zaključila sa zemljom rezidentnosti stvarnog vlasnika autorske naknade.
Obaveza obračuna i uplate poreza po odbitku postoji nezavisno od toga da li se licenca za softver (pravo korišćenja softvera) stiče za sopstvene potrebe ili (uz dozvolu vlasnika licence) za komercijalnu eksploataciju (dalju distribuciju softvera, pri čemu je naknada veća od one koja se uobičajeno plaća za korišćenje ili pravo korišćenja softvera za sopstvene potrebe).
Za razliku od slučaja u kojem dolazi do prenosa celokupnog prava svojine na softveru, kod ustupanja licence za softver (kada vlasnik licence/nosilac autorskog prava na softveru i dalje zadržava svojstvo vlasnika softvera) radi se o naknadi za korišćenje ili pravu korišćenja softvera, što predmetnu naknadu odlučujuće opredeljuje kao autorsku naknadu prilikom čije isplate treba obračunati i platiti porez po odbitku.
Naknada za implementaciju softvera
Korisnik licence za softver u određenim situacijama nema stručni kapacitet da sâm implementira softver kako bi isti bio spreman za operativnu upotrebu. Zbog navedenog u praksi može doći do situacije u kojoj implementaciju, uz plaćanje odgovarajuće naknade, uradi sam vlasnik licence, tj. neko od njegovih stručnih saradnika/tehničara.
S tim u vezi napominjemo da naknada za implementaciju softvera nema karakter autorske naknade za koju prilikom isplate treba obračunati i uplatiti porez po odbitku (u konkretnom slučaju naknada ima karakter naknade za pružanje usluga – u vezi sa navedenim ukazujemo na mišljenje Ministarstva finansija broj 413-01-1401/2008-04 od 30. 12. 2008. godine).
Naknada za licencu za implementaciju softvera
Naknada za licencu za softver (koja može, ali i ne mora da bude praćena i plaćanjem naknade za implementaciju, o čemu je napred bilo govora) plaća se za korišćenje softvera na jednom sajtu ili računaru.
Ukoliko korisnik licence za softver želi da koristi softver na više sajtova ili računara, sa vlasnikom licence (nosiocem autorskog prava na softver) sklapa dodatni ugovor (ili navedeno posebno precizira u inicijalnom ugovoru o licenci) i na taj način, uz plaćanje posebne naknade, dobija licencu za implementaciju softvera pojedinačno na onom broju sajtova ili računara koliko je navedeno u ugovoru. Navedena dodatna naknada je obično u nižem nominalnom novčanom iznosu od inicijalne naknade koju korisnik plaća za korišćenje ili za pravo korišćenja softvera. Naknada koja se plaća za licencu za implementaciju softvera na određenom broju sajtova ili računara, ima karakter autorske naknade prilikom čije isplate treba obračunati i platiti porez po odbitku.
Naknada za nadogradnju softvera
Pitanje:
Da li se naknada za nadogradnju odnosno unapređenje softvera, koja se fakturiše posebno u odnosu na naknadu za licencu za softver, smatra autorskom naknadom za potrebe primene UOIDO?
Odgovor:
Ukoliko je u konkretnom slučaju reč o situaciji u kojoj je rezident, pored osnovnog ugovora o licenci za softver, sa nerezidentom sklopio poseban ugovor (uz plaćanje posebne naknade) o nadogradnji i korišćenju tako nadograđenog softvera, navedena naknada za korišćenje nadograđenog softvera (na kome sva autorska prava i dalje zadržava nerezidentni obveznik) ima karakter autorske naknade prilikom čije isplate treba obračunati i platiti pripadajući porez po odbitku.
Istovremeno (i nezavisno od naknade za korišćenje nadograđenog softvera – koja se smatra autorskom naknadom) smatramo da naknada koja se plaća za samu nadogradnju softvera nema karakter autorske naknade, već ista predstavlja naknadu za pružene usluge nadogradnje softvera.
Naknada za održavanje softvera
Pitanje:
U skladu sa rešenjima sadržanim u UOIDO koje je Republika Srbija zaključila sa drugim zemljama, da li se naknada koju po osnovu održavanja softvera naša firma isplaćuje nerezidentnom pravnom licu (rezidentu zemlje sa kojom Republika Srbija ima zaključen UOIDO) smatra autorskom naknadom prilikom čije isplate smo obavezni da obračunamo i platimo porez po odbitku?
Odgovor:
Naknada koju po osnovu održavanja softvera vaša firma isplaćuje nerezidentnom pravnom licu (rezidentu zemlje sa kojom Republika Srbija ima zaključen UOIDO), ne smatra se autorskom naknadom prilikom čije isplate ste obavezni da obračunate i platite porez po odbitku.
Smatramo da navedena naknada ima karakter naknade za pružene usluge prilikom čije isplate ne postoji obaveza obračunavanja i plaćanja poreza po odbitku (u vezi sa navedenim ukazujemo na mišljenje Ministarstva finansija br. 413-01-2348/2008-04 od 25. 12. 2008. godine).
Naknada za distribuciju kopija softvera
Pitanje:
Naša firma je sa vlasnikom autorskog prava na softver sklopila ugovor o pravu distribucije određenog broja kopija softvera, uz izričito navođenje u ugovoru da nismo ovlašćeni da sami pravimo (i distribuiramo) dodatni broj kopija softverskog programa (osim broja navedenog u ugovoru). Za sticanje navedenog prava distribucije vlasniku softvera (rezidentu zemlje sa kojom Republika Srbija ima zaključen UOIDO) plaćamo određenu novčanu naknadu.
Da li navedena naknada ima karakter autorske naknade, odnosno da li smo u obavezi da (u ime i za račun vlasnika softvera) platimo porez po odbitku?
Odgovor:
U skladu sa stavovima OECD-a, naknada koju distributer softverskog programa plaća vlasniku (nosiocu) autorskog prava na softver, bez dozvole poslednje navedenog da distributer sam pravi dodatni broj kopija softverskog programa, ne predstavlja autorsku naknadu u smislu člana 12. stav 3. UOIDO, usled čega isplatilac naknade nije obavezan da obračuna i uplati nikakav porez po odbitku.
Naime, u navedenoj transakciji pomenuta prava (pravo distribucije određenog broja kopija softverskih programa) koja mogu da se dovedu u vezu sa autorskim pravima na softver, ograničena su samo na prava koja se tiču komercijalnog posredovanja prilikom distribucije kopija softvera, ali ne i samog autorskog prava kao takvog.
Naknada koja se tom prilikom plaća, predstavlja dobit od poslovanja čije je oporezivanje regulisano odredbama člana 7. UOIDO, koja u zemlji izvora (u konkretnom slučaju u Republici Srbiji) može da se oporezuje jedino ako je ostvarena poslovanjem preko stalne poslovne jedinice, što u stvarnom životu (upravo u cilju izbegavanja oporezivanja u RS) nije moguće realno očekivati.
Napred navedena naknada nema karakter autorske naknade, bez obzira na način distribucije samih kopija softvera (isporuka se vrši mehanički ili elektronskim putem), odnosno bez obzira na činjenicu da softver (u cilju instaliranja) podleže manjoj (neznatnoj) standardizaciji (prilagođavanju).
Naknada za distribuciju softvera
Pitanje:
Molimo za detaljan odgovor u vezi sa tumačenjem člana 40. Zakona o porezu na dobit pravnih lica, odnosno poreskog tretmana naknade za distribuciju softvera (bez prava distributera da umnožava softverski program), a u svetlu rešenja sadržanih u UOIDO između Republike Srbije i drugih zemalja.
Odgovor:
Prema članu 40. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RSˮ, br. 25/01… 112/15 – u daljem tekstu: Zakon), ukoliko međunarodnim ugovorom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno, porez na dobit po odbitku po stopi od 20% obračunava se i plaća na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica, pored ostalog, po osnovu naknada autorskog i srodnih prava i prava industrijske svojine.
Odredbom člana 2. stav 2. tačka 1) Zakona o autorskom i srodnim pravima („Sl. glasnik RSˮ, br. 104/09… 29/16 – odluka US) propisano je da se autorskim delom, između ostalog, smatraju i računarski programi. Ako je autorsko delo računarski program koji je autor (fizičko lice) stvorio tokom trajanja radnog odnosa, izvršavajući svoje radne obaveze, trajni nosilac svih isključivih imovinskih prava na delu je poslodavac – pravno lice. Imovinska prava autora (zajedno sa moralnim pravima autora čine autorsko pravo) proističu iz ekonomskog iskorišćavanja dela, a obuhvataju, između ostalog, pravo na beleženje i umnožavanje, pri čemu se, ako je autorsko delo računarski program, umnožavanjem smatra i smeštanje celog ili dela programa u memoriju računara, odnosno puštanje programa u rad na računaru; pravo davanja primeraka dela u zakup (na ograničeno vreme, uz neposrednu ili posrednu imovinsku korist) i sl.
U slučaju kada prava na računarskom programu pripadaju nerezidentnom obvezniku (pravnom licu) koji putem ugovora o licenci, odnosno podlicenci prenosi pravo korišćenja predmeta ugovora – računarskog programa – rezidentnom obvezniku koji mu po tom osnovu plaća određenu naknadu, ta naknada, prema našem mišljenju, predstavlja autorsku naknadu koja se oporezuje porezom po odbitku, u skladu sa članom 40. stav 1. Zakona, po stopi od 20%, ukoliko međunarodnim UOIDO nije drukčije uređeno.
S obzirom na izneto, razumeli smo da je u konkretnom slučaju koji navodite u vašem pitanju reč o softveru, kao i o licenci za njegovo korišćenje u Republici Srbiji. S tim u vezi navodite da je firma iz Republike Srbije SAMO distributer, što tumačimo tako da ta firma jedino posreduje pri distribuciji softvera krajnjem (na osnovu ugovora o licenci) korisniku u Republici Srbiji, pri čemu vlasništvo i autorska prava nad istim ostaju u firmi iz inostranstva, koja je i nosilac autorskog prava na softver. Distributer (firma iz Republike Srbije) firmi iz inostranstva (nosiocu autorskog prava na softver) plaća naknadu za pravo distribucije softvera, a sam distributer u Republici Srbiji (u svoje ime i za svoj račun) ne prima nikakvu naknadu od domaćih korisnika softvera – to čini u ime i za račun firme iz inostranstva (nosilac autorskog prava na softver).
Ako je naše razumevanje ispravno, firma iz inostranstva (nosilac autorskog prava na softver) stvarni je vlasnik prihoda i u zavisnosti od toga da li je ili nije odnosna firma iz inostranstva rezident zemlje sa kojom Republika Srbija ima zaključen UOIDO, u konkretnom slučaju, prilikom isplate naknade za korišćenje licence za softver (tu naknadu domaći korisnik licence isplaćuje distributeru koji dalje tu naknadu prosleđuje inostranom nosiocu autorskog prava na softver) primenjuje se (uz prethodno ispunjenje uslova predviđenih međunarodnim ugovorom) stopa poreza po odbitku na autorske naknade, predviđena u odgovarajućem članu UOIDO, odnosno odredbom člana 40. stav 1. Zakona (primenjuje se stopa poreza po odbitku od 20% – ovo ako nisu ispunjeni uslovi iz UOIDO ili se naknada isplaćuje rezidentu zemlje sa kojom Republika Srbija nema zaključen UOIDO).
Smatramo da naknada koju (u konkretnom slučaju) domaći distributer plaća (za pravo distribucije softvera) inostranom nosiocu autorskog prava na softver, nema karakter autorske naknade prilikom čije isplate treba obračunati i platiti dužni porez po odbitku.
Navedeno nikako ne znači da je u cilju izbegavanja plaćanja poreza u Republici Srbiji, u konkretnom slučaju koji navodite u vašem pitanju, moguće ponašanje distributera (čija naknada za distribuciju, kako je napred navedeno, nema karakter autorske naknade) tako da se nadležnim poreskim organima Republike Srbije (uz isticanje u prvi plan naknade za distribuciju) onemogući praćenje (odnosno maskira) plaćanja naknade za korišćenje predmetne licence za softver i, u skladu sa time, odredi njen odgovarajući poreski tretman (u smislu plaćanja poreza po odbitku u Republici Srbiji), odnosno smatramo da informacija da plaćanja prema inostranstvu idu neposredno preko domaćeg distributera (možda uz nameru da se prikaže da je reč o plaćanju između dva rezidentna lica – npr. krajnjeg korisnika licence i distributera) nije od značaja (u pitanju je tehnika plaćanja koja nema uticaja na suštinu stvari, onako kako smo je napred razumeli i opisali).
Ovakvo tumačenje bi trebalo da podrazumeva postojanje dve izlazne fakture (koje treba da se zasnivaju na odgovarajućim komercijalnim ugovorima – ugovoru o distribuciji i ugovoru o licenci) iz Republike Srbije, i to:
– jedne koja se odnosi na naknadu koju distributer plaća inostranom nosiocu autorskog prava na softver (ta naknada nema karakter autorske naknade prilikom čije isplate NE treba obračunati i platiti dužni porez po odbitku); i
– druga koja se odnosi na naknadu koju za korišćenje ili za pravo korišćenja licence, domaći korisnik (preko distributera) plaća inostranom nosiocu autorskog prava na softver (navedena naknada ima karakter autorske naknade prilikom čije isplate treba obračunati i platiti dužni porez po odbitku).
Posebno ističemo to da je u konkretnom slučaju moguća i situacija u kojoj je inostrani nosilac autorskog prava na softver preneo navedeno pravo korišćenja softvera (uz plaćanje odgovarajuće naknade za to) na distributera, uz dozvolu ovog poslednjeg da navedeno pravo korišćenja, uz plaćanje naknade za podlicencu, prenosi dalje na domaćeg korisnika licence.
U navedenom slučaju naknada koju bi distributer koji je u stvari prvi (sa mogućnošću davanja licence u podlicencu) korisnik licence, plaćao inostranom nosiocu autorskog prava na softver, ima karakter autorske naknade prilikom čije isplate bi trebalo obračunati i platiti dužni porez po odbitku, dok bi istovremeno naknada koju bi krajnji korisnik licence plaćao domaćem licu od koga je u podlicencu dobio pravo korišćenja softvera, ostala van polja primene člana 40. Zakona.
Konačno, moguće je da inostrani nosilac autorskog prava na softver to svoje pravo proda (što podrazumeva prenos celokupnog prava svojine na softver) domaćem distributeru koji u tom slučaju postaje jedini nosilac autorskog prava koje može ustupiti na korišćenje kako domaćim, tako i inostranim korisnicima. U tom slučaju bi naknada koju domaći distributer isplaćuje inostranom nosiocu autorskog prava imala karakter kupoprodajne cene i takođe bi ostala van domašaja polja primene člana 40. Zakona (smatramo da je ovakva situacija ipak malo verovatna u praksi).
Alternativno, moguće je da distributer od inostranog nosioca autorskog prava kupuje proizvod i licencu, ali ne i sva (autorska) prava, a zatim preprodaje konačnom korisniku. Ovde je reč o vlasništvu nad proizvodom, ali ne i o vlasništvu nad autorskim pravima. Deo prava uvek zadržava inostrani nosilac autorskog prava (sem ako distributer ne prodaje proizvod kao svoj) tako da korisnik dobija i proizvod i licencu, ali ne i sva prava. S tim u vezi potrebno je utvrditi (ako je to moguće) da li distributer preuzima autorska prava. To zavisi od ugovora između inostranog nosioca autorskog prava i distributera. Po našem mišljenju, ako neko u Republici Srbiji prodaje proizvode inostranog nosioca autorskog prava u izvornom obliku i pod originalnim imenom, on je u ulozi „preprodavcaˮ i ne stiče nikakva autorska prava. Jedan od načina da se ovo sazna je da se pročitaju uslovi sa kojima korisnik mora da se složi prilikom instalacije „programaˮ. Tu se u principu nikada ne spominje posrednik.
* * *
Imajući u vidu navedeno, i ovom prilikom ponavljamo principijelni stav Republike Srbije – Ministarstva finansija (iskazan, pored ostalog, i u Službenom mišljenju br. 430-07-00007/2007-04 od 26. 2. 2007. godine) prema kom: Naknade za korišćenje ili za pravo korišćenja licence za softver, odnosno licence za implementaciju i upotrebu softvera, spadaju u definiciju autorske naknade koja je navedena u odgovarajućem članu UOIDO. Pri tome, ukoliko se radi o naknadi za korišćenje ili za pravo korišćenja, a ne o prenosu celokupnog prava svojine na softver, autorskom naknadom smatra se kako naknada koja se isplaćuje za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog prava na softver za komercijalnu eksploataciju (npr. dalja distribucija softvera u smislu da distributer prethodno ima dozvolu za korišćenje softvera, koju dalje, uz dozvolu nosioca autorskog prava, prenosi na domaćeg korisnika), tako i naknada koja se odnosi na korišćenje ili na pravo korišćenja softvera za poslovnu – sopstvenu upotrebu od strane obveznika kome se softver ustupa na korišćenje, s obzirom na to da se u ovim slučajevima radi samo o različitom obimu datog prava na korišćenje (u vezi sa navedenim ukazujemo na mišljenje Ministarstva finansija br. 430-7-265/2009-04 od 16. 2. 2010. godine).
Ostala softverska plaćanja
Pitanje:
Naša kompanija se, pored ostalog, bavi izvozom i uvozom licenci za softver i u konkretnom slučaju ima poslovne odnose sa kompanijama iz Letonije.
Budući da postoji UOIDO između Republike Srbije i Letonije, zanima nas po kojoj stopi poreza po odbitku (5% ili 10%) u odnosu na bruto iznos autorske naknade za korišćenje softvera, zemlja izvora autorskih naknada treba da obračuna dužni porez.
Odgovor:
U vezi sa oporezivanjem autorskih naknada u zemlji izvora, u članu 12. (autorske naknade) st. 2. i 3. UOIDO sa Letonijom, propisano je:
- Autorske naknade mogu da se oporezuju i u državi ugovornici u kojoj nastaju, u skladu sa zakonima te države, ali ako je stvarni vlasnik autorskih naknada rezident druge države ugovornice, razrezan porez ne može da bude veći od:
1) 5 odsto bruto iznosa autorskih naknada navedenih u podstavu 1) stava 3. ovog člana;
2) 10 odsto bruto iznosa autorskih naknada navedenih u podstavu 2) stava 3. ovog člana.
- Izraz „autorske naknadeˮ u ovom članu označava plaćanja bilo koje vrste koja su primljena kao naknada:
1) za korišćenje ili za pravo korišćenja autorskog prava na književno, umetničko ili naučno delo, uključujući bioskopske filmove i filmove ili trake i druga sredstva reprodukcije slike ili tona za televiziju ili radio; i
2) za korišćenje ili za pravo korišćenja patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka ili za korišćenje ili za pravo korišćenja industrijske, komercijalne ili naučne opreme ili za obaveštenja koja se odnose na industrijska, komercijalna ili naučna iskustva.
Imajući u vidu navedeno, a posebno da u navedenim definicijama autorskih naknada nije precizirano u koju od dve definicije autorskih naknada spada autorska naknada koja se plaća po osnovu licence za softver, što kod isplatioca naknada stvara dilemu koju stopu (od dve beneficirane) poreza po odbitku treba primeniti prilikom isplate autorskih naknada nerezidentu, ukazujemo na to da u tom slučaju autorske naknade po osnovu licence za softver treba posmatrati onako kako to čini nacionalni zakon zemlje izvora (intelektualna ili industrijska svojina) i u skladu sa time primeniti odgovarajuću beneficiranu stopu poreza po odbitku, predviđenu u UOIDO.
Kada je u pitanju Republika Srbija kao zemlja izvora autorskih naknada, softver se (kao što je napomenuto ranije) može kvalifikovati kao književno ili naučno delo.
Iz navedenog možemo zaključiti da u konkretnom slučaju koji navodite u vašem pitanju, prilikom isplate autorskih naknada nerezidentu – rezidentu Letonije po osnovu licence za softver, i uz ispunjenje uslova predviđenih UOIDO (validna potvrda o rezidentnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje poreski postupak i poreska administracija i dokaz o stvarnom vlasništvu prihoda), nadležni poreski organi Republike Srbije, kao i domaći isplatilac autorskih naknada, naknadu po osnovu licence za softver treba da tretiraju kao vid zaštite intelektualne (a ne industrijske) svojine (definisane u članu 12. stav 3. pod, 1) UOIDO), kao i da primene nižu stopu poreza po odbitku koja iznosi 5% od bruto iznosa autorskih naknada, predviđenu članom 12. stav 2. pod. 1) UOIDO sa Letonijom.
Pitanje:
Šta predstavlja dokaz za utvrđivanje stvarnog vlasnika autorske naknade po osnovu licence za softver?
Odgovor:
Za potrebe utvrđivanja stvarnog vlasnika softvera koji je predmet licence, nadležni poreski organi od primaoca autorske naknade mogu zatražiti na uvid komercijalni ugovor o ustupanju licence za softver.
Podrazumeva se da bi podaci iz komercijalnog ugovora o licenci trebalo da predstavljaju tajnu, kao i da sa njima bude postupano u skladu sa propisima koji tu materiju regulišu (izvod iz mišljenja Ministarstva finansija broj 430-01-240/2012-24 od 12. 7. 2012. godine).
Poreski tretman naknada za softver i ostalih softverskih plaćanja
(Pojašnjenje/SINTEZA)
JESTE autorska naknada:
- naknada za licencu za softver;
- naknada za licencu za implementaciju.
NIJE autorska naknada (podleže proveri primenom člana 9. ZPPPA):
- naknada za kupovinu softvera;
- naknada za implementaciju softvera;
- naknada za održavanje softvera (uslov: postojanje osnovnog ugovora o licenci);
- naknada za unapređenje softvera (uslov: postojanje osnovnog ugovora o licenci);
- naknada za distribuciju softvera (uslov: postojanje osnovnog ugovora o licenci).
Napomena u vezi sa mešovitim ugovorima pod 3, 4 i 5:
Naš savet bi u navedenom slučaju (mešovitih ugovora) bio takav da se od davaoca licence za softver zatraži izdavanje dve fakture, od kojih bi se jedna odnosila na plaćanje po osnovu pružanja usluga (npr. održavanje, unapređenje ili distribucija softvera), a druga na plaćanje po osnovu licence za softver (podrazumeva se da bi obveznik morao da vodi računa o tome da su iznosi na svakoj pojedinačnoj fakturi realno utvrđeni – da se ne bi dogodilo da je npr. iznos fakture za pružanje usluga nerealno visok u odnosu na iznos fakture za licencu za softver, koji bi u tom slučaju bio nerealno nizak, što nadležni poreski organi najverovatnije neće prihvatiti).
U suprotnom će (odnosno u slučaju jedinstvene fakture) napred spomenuto razdvajanje vršiti nadležni poreski organi čijim konačnim stavom poreski obveznici možda neće biti zadovoljni.