Odredbama čl. 87, 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001… i 113/2017 – u daljem tekstu: Zakon) propisano je utvrđivanje i plaćanje godišnjeg poreza na dohodak građana. Pošto se poreska prijava po ovom osnovu podnosi do 15. maja 2018. godine, u nastavku teksta uslediće prikaz osnovnih elemenata obračuna godišnjeg poreza na dohodak građana, a u narednim brojevima biće obrađeni i konkretni primeri, sa popunjavanjem poreske prijave po ovom osnovu.
Poreski obveznici
U pogledu utvrđivanja godišnjeg poreza postoje dve grupe poreskih obveznika. Naime, prema članu 87. stav 1. Zakona, godišnji porez na dohodak građana plaćaju fizička lica koja su u kalendarskoj godini ostvarila dohodak veći od trostrukog iznosa prosečne godišnje zarade po zaposlenom isplaćene u Republici u godini za koju se utvrđuje porez, prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike, i to:
1) rezidenti za dohodak ostvaren na teritoriji Republike i u drugoj državi;
2) nerezidenti za dohodak ostvaren na teritoriji Republike.
Treba podsetiti da je rezident Republike, prema odredbama člana 7. st. 2. i 3. Zakona, fizičko lice koje ispunjava jedan od sledećih uslova:
1) na teritoriji Republike ima prebivalište ili centar poslovnih i životnih interesa, ili
2) na teritoriji Republike, neprekidno ili sa prekidima, boravi 183 ili više dana u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini.
Za određivanje boravka na teritoriji Republike iz navedene tačke 2), punim danom boravka u Republici smatraće se i boravak u delu dana, u bilo kom periodu između 00 i 24 časa, osim dela dana koji fizičko lice provede u tranzitu kroz Republiku.
Fizičko lice koje u prošloj poreskoj godini nije boravilo na teritoriji Republike i koje u njoj ne ispunjava uslov da se smatra poreskim rezidentom, neće se smatrati rezidentom Republike za 2017. poresku godinu.
Nezavisno od navedenih uslova, rezident Republike je i fizičko lice koje je iz Republike upućeno u drugu državu radi obavljanja poslova u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike, odnosno radi obavljanja poslova za Republiku u međunarodnim organizacijama, u periodu obavljanja delatnosti u tom ili bilo kom drugom diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike, odnosno međunarodnoj organizaciji.
Navedeni uslovi za sticanje statusa rezidenta Republike propisani su alternativno, što znači da je potrebno da bude ispunjen jedan od postavljenih uslova da bi određeno lice bilo rezident.
Neoporezivi iznos
Prema članu 87. stav 1. Zakona, godišnji porez na dohodak građana plaćaju fizička lica – rezidenti i nerezidenti – za dohodak ostvaren na teritoriji Republike, koji su u kalendarskoj godini ostvarili dohodak veći od trostrukog iznosa prosečne godišnje zarade po zaposlenom isplaćene u Republici u godini za koju se utvrđuje porez, prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike. Konkretno, prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike („Sl. glasnik RS” br. 7/2018), prosečna godišnja zarada po zaposlenom isplaćena u Republici u 2017. godini iznosila je 791.712,00 dinara, pa kada se taj iznos pomnoži sa 3, dobija se neoporezivi iznos za 2017. godinu od 2.375.136 dinara.
Prihodi koji se oporezuju godišnjim porezom na dohodak
Prema odredbama člana 87. stav 2. Zakona, predmet oporezivanja godišnjim porezom na dohodak građana jesu prihodi koji su isplaćeni odnosno ostvareni u periodu od 1. januara do 31. decembra 2017. godine, kao godine za koju se utvrđuje godišnji porez, nezavisno od toga na koji se period isplate odnose, i to godišnji zbir po sledećim osnovima:
1) zarada iz čl. od 13. do 15b Zakona;
2) oporezivi prihod od samostalne delatnosti iz čl. 33. i 40. Zakona;
3) oporezivi prihod od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine iz čl. 55. i 60. Zakona;
4) oporezivi prihod od izdavanja nepokretnosti iz člana 65v Zakona;
5) oporezivi prihod od davanja u zakup pokretnih stvari iz člana 82. st. 3. i 4. Zakona;
6) oporezivi prihod sportista i sportskih stručnjaka iz člana 84a Zakona;
7) oporezivi drugi prihodi iz člana 85. Zakona;
8) prihodi po osnovama navedenim u t. od 1) do 7), ostvareni i oporezovani u drugoj državi za obveznike rezidente.
Prilikom evidencije ovih prihoda za oporezivanje:
1) zarade po članovima od 13. do 15b Zakona i oporezivi prihodi od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kao i oporezivi prihod sportista i sportskih stručnjaka i oporezivi drugi prihodi iz člana 85. Zakona, umanjuju se za porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje plaćene u Republici na teret lica koje je ostvarilo zaradu, odnosno oporezive prihode;
2) oporezivi prihodi od izdavanja nepokretnosti i oporezivi prihodi od davanja u zakup pokretnih stvari umanjuju se za porez plaćen na te prihode u Republici.
Kao što je uz navedena primanja i navedeno, zarada, oporezivi prihodi od autorskih i srodnih prava i prava industrijske svojine, oporezivi prihod sportista i sportskih stručnjaka i oporezivi drugi prihodi iz člana 85. Zakona umanjuju se za porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje plaćene u Republici na teret lica koje je ostvarilo zaradu, odnosno oporezive prihode, a svi ostali oporezivi prihodi koji su predmet oporezivanja godišnjim porezom umanjuju se za porez plaćen na te prihode u Republici (član 87. stav 3. Zakona).
Takođe, prilikom izračunavanja godišnjeg dohotka treba imati u vidu da se:
– dohodak fizičkog lica uvećava za iznos koji se u kalendarskoj godini za koju se utvrđuje godišnji porez obvezniku isplati po osnovu povraćaja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, u skladu sa zakonom koji uređuje doprinose za obavezno socijalno osiguranje (član 87. stav 4. Zakona);
– prihodi ostvareni i oporezovani u drugoj državi umanjuju za porez plaćen u toj drugoj državi (član 87. stav 5. Zakona).
Navedeni prihodi se uključuju u osnovicu godišnjeg poreza ukoliko su bili predmet oporezivanja pri ostvarivanju prihoda u 2017. godini, za koju se utvrđuje godišnji porez na dohodak građana. To znači da u osnovicu godišnjeg poreza ne ulaze prihodi na koje u toku godine nije obračunavan i plaćan porez na dohodak građana, bilo zato što su izuzeti od oporezivanja (penzije, invalidnine, organizovana socijalna i humanitarna pomoć, otpremnine do utvrđenog neoporezivog iznosa i druga primanja iz člana 9. Zakona) bilo zato što su oslobođeni od plaćanja poreza. Ali zato u evidenciju prihoda fizičkog lica za 2017. godinu ulaze sva primanja isplaćena u toku 2017. godine, bez obzira na to na koju se godinu odnose. Dakle, ako je zaradu za neki od meseci iz 2016. godine ili ranijih godina poreski obveznik primio u toku 2017. godine, ona se u celini uključuje u poresku prijavu za 2017. godinu, bez obzira na to koju se godinu odnosi. Međutim, ako je zaradu za novembar ili decembar 2017. godine poreski obveznik primio u toku 2018. godine, ta isplata se ne uključuje u prihode za 2017. godinu.
Važno je ovde podsetiti da se u godišnje oporezivanje ne uključuju prihodi od kapitala, pa samim tim ne ulaze ni u poresku prijavu za 2017. godinu, i to: kamate po osnovu zajma, štednih i drugih depozita (oročenih ili po viđenju) i po osnovu dužničkih i sličnih hartija od vrednosti, dividende i učešća u dobiti, prinos od investicione jedinice otvorenog investicionog fonda i uzimanje iz imovine i korišćenje usluga privrednog društva od strane vlasnika društva za njihove privatne potrebe.
Takođe, godišnji porez na dohodak ne plaća se na ostvarene kapitalne dobitke, dobitke od igara na sreću, prihode od osiguranja lica i penzije.
Godišnji dohodak za oporezivanje
Saglasno odredbi člana 87. stav 6. Zakona, dohodak za oporezivanje čini razlika:
1) prihoda koji su predmet oporezivanja godišnjim porezom, umanjenih za porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje, koji su plaćeni iz prihoda fizičkog lica, i
2) propisanog godišnjeg neoporezovanog iznosa dohotka.
To znači da se godišnji dohodak za oporezivanje obračunava (utvrđuje) tako što se godišnji zbir prihoda po osnovu zarade i oporezivih prihoda iz člana 87. stav 2. Zakona, koji su predmet oporezivanja godišnjim porezom, umanji za plaćeni porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje (st. 3. i 5. tog člana), pa od tako dobijenog iznosa odbije neoporezivi iznos na godišnjem nivou. Prema tome, fizička lica – rezidenti i nerezidenti – obveznici su plaćanja godišnjeg poreza na dohodak građana za 2017. godinu ako im je zbir prihoda koji podležu godišnjem oporezivanju (umanjen za plaćeni porez i doprinose) veći od 2.375.136,00 dinara. Na primer, ako je zbir prihoda koji podležu godišnjem oporezivanju (prihodi minus plaćeni porez i doprinosi) veći od 2.375.136,00 dinara, dohodak za oporezivanje utvrđuje se u visini razlike između zbira tih prihoda i neoporezovanog iznosa.
Dohodak za oporezivanje je samo prvi element za utvrđivanje godišnjeg poreza, jer treba utvrditi još dve veličine – poresku osnovicu i poresku stopu. Prema odredbi člana 88. Zakona, osnovicu godišnjeg poreza na dohodak građana čini oporezivi dohodak koji predstavlja razliku između dohotka za oporezivanje i ličnih odbitaka. Lični odbici iznose:
1) za poreskog obveznika – 40% od prosečne godišnje zarade po zaposlenom isplaćene u Republici u godini za koju se utvrđuje porez, prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike, što iznosi 316.684,80 dinara;
2) za izdržavanog člana porodice – 15% od prosečne godišnje zarade po zaposlenom isplaćene u Republici u godini za koju se utvrđuje porez, prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike – po članu, što iznosi 118.756,80 dinara.
Odredbama člana 88. st. 2. i 3. Zakona precizirana su i sledeća ograničenja, koja treba imati u vidu u praksi:
1) ukupan iznos ličnih odbitaka po oba navedena osnova ne može da bude veći od 50% dohotka za oporezivanje;
2) ako su dva ili više članova porodice obveznici godišnjeg poreza na dohodak građana, odbitak za izdržavane članove porodice može da ostvari samo jedan obveznik (na primer, ako roditelji imaju dva deteta, a oba roditelja su obveznici godišnjeg poreza, samo jedan roditelj može da umanji dohodak za oporezivanje za dva izdržavana člana porodice ili majka može da umanji za jednog, a otac za drugog izdržavanog člana); dakle, izdržavani članovi domaćinstva samo jednom mogu da budu osnov za lični odbitak poreskog obveznika.
Prema odredbi člana 10. Zakona, lica koja obveznik izdržava su:
1) maloletna deca odnosno usvojenici;
2) deca odnosno usvojenici na redovnom školovanju ili za vreme nezaposlenosti, ako sa obveznikom žive u domaćinstvu;
3) unuci, ako ih roditelji ne izdržavaju i ukoliko žive u domaćinstvu sa obveznikom;
4) bračni drug;
5) roditelji odnosno usvojioci.
Članom porodice se, u smislu Zakona, smatraju bračni drug, roditelji, deca, usvojenik i usvojilac obveznika. Domaćinstvom se, u smislu Zakona, smatra zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda.
Treba napomenuti da fizičko lice, kada utvrdi da nema dohodak za oporezivanje, odnosno da je zbir oporezivih prihoda (umanjenih za poreze i doprinose na teret primaoca prihoda) manji od navedenog neoporezivog iznosa, nije obveznik godišnjeg poreza na dohodak građana za 2017. godinu i nije obavezno da podnese poresku prijavu.
Utvrđivanje poreske osnovice
Prema odredbama člana 89. Zakona utvrđeno je progresivno oporezivanje prihoda godišnjim porezom na dohodak građana. Propisane su dve poreske stope – od 10% i 15% – koje se primenjuju zavisno od visine oporezivog dohotka ostvarenog u kalendarskoj godini. Saglasno tome, poreska stopa od 10% ili 15%, koja je u svakom konkretnom slučaju oporezivanja godišnjim porezom utvrđena zavisno od visine dohotka za oporezivanje, primenjuje se na oporezivi dohodak kao poreska osnovica. Konkretno, godišnji porez na dohodak građana plaća se na poresku osnovicu po sledećim stopama:
– na iznos do šestostruke prosečne godišnje zarade – 10%;
– na iznos preko šestostruke prosečne godišnje zarade – 10% na iznos do šestostruke prosečne godišnje zarade + 15% na iznos preko šestostruke prosečne godišnje zarade.
To znači da se godišnji porez na dohodak građana plaća u zavisnosti od visine ostvarenog oporezivog dohotka, i to:
1) 10% – za fizičko lice koje je ostvarilo oporezivi dohodak u iznosu do šestostruke prosečne godišnje zarade – na iznos do 4.750.272,00 dinara;
2) 15% – za fizičko lice koje je ostvarilo oporezivi dohodak u iznosu koji je veći od 4.750.272,00 dinara – iznos do 4.750.272,00 dinara oporezuje se po stopi od 10%, a iznos iznad 4.750.272,00 dinara oporezuje se po stopi od 15%.
Konkretno, pošto razlika između godišnjeg zbira prihoda za 2017. godinu i plaćenog poreza i doprinosa, umanjena za neoporezivi iznos od 2.375.136,00 dinara, čini dohodak za oporezivanje u slučaju da je taj iznos do 4.750.272,00 dinara, primenjuje se stopa godišnjeg poreza od 10%. Ukoliko obveznik ostvari dohodak za oporezivanje veći od 4.750.272,00 dinara, stopa godišnjeg poreza je 10% na iznos do 4.750.272,00 dinara i 15% na iznos preko 4.750.272,00 dinara.
Prema tome, svi građani Srbije koji su u 2017. zaradili više od 2.237.136 dinara, dužni su da Poreskoj upravi podnesu prijavu za plaćanje godišnjeg poreza na dohodak. Obveznici tog poreza su državljani Srbije, kao i stranci koji su svoj dohodak zaradili na teritoriji Republike Srbije. Poreske prijave se podnose isključivo elektronski, a rok je 15. maj 2018. godine.