Zbog proglašene pandemije korona virusa brojni poslodavci obaveštavaju zaposlene koji se vraćaju sa službenog puta iz zemalja koje su takođe zaražene ovim virusom da ne dolaze na posao u narednom periodu. Postavlja se pitanje šta je osnov za odsustvo zaposlenog?

Prema našem mišljenju, na osnovu Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti da poslodavac može primeniti član 117. stav 1. Zakona o radu:

„Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu za vreme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, koja je uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih lica, i u drugim slučajevima, u skladu sa zakonom.“

Dakle, zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj opštim aktom ili ugovorom o radu za vreme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca, zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite zdravlja na radu, koja je uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih lica, i u drugim slučajevima, u skladu sa zakonom.

Ovde je reč o naknadi zarade za vreme prekida rada, tačnije prekida koji je izazvan posebnim razlogom – naredbom nadležnog organa. To može da bude ili organ države ili organ poslodavca, ali uvek onaj koji se stara o bezbednosti i zaštiti na radu. Organ države je obično inspekcijski organ, ali u kriznom vremenu (vanredno stanje) takve naredbe mogu izdavati i drugi državni organi (pre svega izvršni). Organ poslodavca je direktor, odnosno drugi organ zastupanja, ako zakonom nije drukčije određeno.

Naredba o prekidu rada izdaje se kad ne postoje uslovi za bezbedno odvijanje radnog procesa, koji štite sigurnost i zdravlje zaposlenih u skladu s propisima o zaštiti na radu. Njen smisao nije samo u tome da rad bude prekinut kako ne bi došlo do povreda ili oboljenja zaposlenih, nego i da poslodavac preduzme potrebne mere kako bi rad, čim ti uslovi budu uspostavljeni, mogao biti nastavljen bez rizika koji ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih.

Visinu naknade zarade ne utvrđuje zakon, već to prepušta opštem aktu ili ugovoru o radu. Pod opštim aktom podrazumevaju se kolektivni ugovor i pravilnik o radu.

Prema odredbi člana 73. stav 1. tačka 4) Zakona o zdravstvenom osiguranju, naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad pripada osiguranicima iz člana 72. ovog zakona, ako je zdravstveno stanje osiguranika, odnosno člana njegove uže porodice takvo da je osiguranik sprečen za rad iz razloga propisanih ovim zakonom, bez obzira na isplatioca naknade zarade, i to ako je privremeno sprečen za rad zbog propisane mere obavezne izolacije kao kliconoše ili zbog pojave zaraznih bolesti u njegovoj okolini.

U ovom slučaju zaposleni ima pravo pravo na naknadu zarade na teret poslodavca za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana, i to najmanje u visini 65% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom (član 115. stav 1. tačka 1) Zakona o radu).