Obveznici poreza na imovinu koji vode poslovne knjige sami utvrđuju porez na imovinu i iskazuju ga u poreskoj prijavi koju podnose najkasnije do 31. marta 2020. godine.
Skip to PDF contentUtvrđivanje poreza na imovinu
samooporezivanjem
Obveznici poreza na imovinu koji vode poslovne knjige sami utvrđuju porez na imovinu i
iskazuju ga u poreskoj prijavi koju podnose najkasnije do 31. marta 2020. godine.
Uvod
Porez na imovinu je izvorni prihod koji
pripada jedinici lokalne samouprave na čijoj je
teritoriji ostvaren. Ovaj poreski oblik pogađa
imovinu
kao manifestaciju
ekonomske
moćiobveznika.
Porez
na
imovinu
utvrđuje
se
za
kalendarsku
godinu
primenom
odredaba
Zakona
i
podzakonskih
akata
koje
za
potrebe
utvrđivanja
tog
poreza donosi jedinica lokalne samouprave. S tim
u vezi, oporezivanje imovine u Republici Srbiji
uređeno je sledećim propisima:
f Zakonom o porezima na imovinu („Sl. glasnik
RS”, br. br. 26/01… i 86/19 – dalje: Zakon),
f Pr
avilnikom o obrascima poreskih prijava o
utvrđenom, odnosno za utvrđivanje poreza na imovinu
(„Sl. glasnik
RS”,
broj
93/19 – dalje:
Pravilnik),
kao i
f p
odzakonskim aktima koje donosi jedinica lokalne
samouprave,
i to:
● odlukom o stopama poreza na imovinu,
● odlukom o visini stope amortizacije,
● odlukom o određivanju zona i najopremljenije
zone,
● aktom o utvrđivanju prosečnih cena odgovarajućih
nepokretnosti
po
zonama,
● aktom o koeficijentima za nepokretnosti u zonama
i
● aktom o prosečnim cenama odgovarajućih nepokretnosti
na
osnovu
kojih
je za
tekuću
godinu
utvrđena
osnovica
poreza
na
imovinu
za
nepokretnosti
obveznika
koji
ne
vodi
poslovne
knjige
koje
se
nalaze
u najopremljenijoj
zoni.
Obveznici poreza na imovinu koji vode poslovne
knjige
sami
utvrđuju
porez
na
imovinu
i
iskazuju
ga
u poreskoj
prijavi
koju
podnose
najkasnije
do 31. marta
2020. godine.
Dakle,
obveznik
poreza na imovinu koji vodi poslovne knjige porez
na imovinu utvrđuje samooporezivanjem. Izuzetno,
ako
se
u postupku
kontrole
utvrdi
da obveznik
nije
utvrdio
poresku
obavezu
ili
ju je utvrdio
netačno
ili
nepotpuno,
poresku
obavezu
rešenjem
će
MART 2020.
●
POREZI
utvrditi nadležni organ jedinice lokalne samouprave
na
čijoj teritoriji
se
nalazi
nepokretnost.
Obveznik poreza na imovinu koji vodi poslovne
knjige
je:
● pravno lice koje vodi poslovne knjige u skladu
sa propisima Republike Srbije;
● nerezidentno pravno lice – za nepokretnosti
za
koje
poresku
obavezu
ispunjava
ogranak
tog lica;
● preduzetnik koji vodi poslovne knjige – za
imovinu koju je evidentirao u svojim poslovnim
knjigama,
osim
preduzetnika
koji
porez
na
dohodak
građana
na
prihode
od
samostalne
delatnosti
plaća
na
paušalno
utvrđen
prihod;
● drugo lice koje vodi poslovne knjige u skladu
sa propisima Republike Srbije.
1 Poresk
Za imovinu za koju je podneo poresku prijavu
u skladu sa Zakonom obveznik koji vodi poslovne
knjige dužan je da do 31. marta svake sledeće poreske
godine
podnese
poresku
prijavu
sa
utvrđenim
porezom
za
tu
godinu.
Poreska
prijava
o utvrđenom
porezu
na
imovinu
podnosi
se
na
obrascu
PPI-1,
čiji
sastavni
deo
čine
obrasci
Prilog-1
i
Prilog-2
– „Nepokretnosti
koje
su
oslobođene
plaćanja
poreza”.
Obveznik koji vodi poslovne knjige za imovinu
za
koju
je u periodu
od
1. januara
do
31. marta
poreske
godine
nastala
poreska
obaveza
ili
je
došlo
do
druge
promene
(npr. prestanak
poreske
obaveze,
početak
odnosno
prestanak
evidentiranja
imovine
u poslovnim
knjigama
i sl.) poresku
prijavu podnosi u okviru prijave kojom prijavlju-
je utvrđeni porez za poresku godinu za sve nepokretnosti
na
teritoriji
iste
jedinice
lokalne
samouprave
ili
nakon
podnošenja
te
prijave,
do
31.
marta
poreske
godine.
POSLOVNI SAVETNIK
19
20
POREZI
Pravilnikom je uređeno da se poreska prijava
na obrascu PPI-1, kao i izmenjena poreska prijava,
podnose
u elektronskom
obliku,
i to
kao jedinstveni
zapis
iskazan
XML
jezikom,
elektronskim
putem
preko
portala
Jedinstvenog
informacionog
sistema
lokalnih
poreskih
administracija
(JIS
LPA)
ili
popunjavanjem
poreske
prijave
u okviru
korisničke
aplikacije
na
portalu
JIS
LPA.
Ukoliko prijava sadrži nedostatke u pogledu
formalne ispravnosti i matematičke tačnosti,
nadležni organ jedinice lokalne samouprave (u
postupku podnošenja poreske prijave u elektronskom
obliku)
obaveštava
podnosioca
prijave
o
tome,
koji
je dužan
da po
dobijanju
obaveštenja
otkloni
identifikovane
nedostatke.
Poreska prijava smatra se podnetom kad nadležni
organ
jedinice
lokalne
samouprave
potvrdi
formalnu
ispravnost
i matematičku
tačnost
iskazanih podataka, dodeli broj prijave i o tome
dostavi obaveštenje (u elektronskom obliku) podnosiocu
prijave.
Napominjemo da se ispravljena poreska prijava
ne
smatra
izmenjenom
poreskom
prijavom.
Naime,
izmenjena
prijava
podnosi
se
ukoliko
poreski
obveznik
ustanovi
da podneta
poreska
prijava
sadrži
grešku
koja
za
posledicu
ima
pogrešno
utvrđenu
visinu
poreske
obaveze,
odnosno
propust
druge
vrste.
U tom
slučaju
obveznik
je dužan
da odmah,
a najkasnije
do
isteka
roka
zastarelosti
podnese
poresku
prijavu
u kojoj
su
greška
ili
propust
otklonjeni.
Prvobitno
podneta
poreska
prijava
ne
vraća
se
poreskom
obvezniku.
Podnetu
poresku
prijavu
poreski
obveznik
može
da
izmeni
podnošenjem
izmenjene
poreske
prijave
najviše
dva
puta.
Sastavni deo poreske prijave o utvrđenom
porezu na imovinu jeste obrazac Prilog-1, koji
sadrži podatke o utvrđivanju poreza za nepokretnost
koja
nije
oslobođena
plaćanja
poreza.
Broj
Priloga-1
koji
se
podnosi
uz
jednu
poresku
prijavu
o utvrđenom
porezu
na
imovinu
odgovara
broju
nepokretnosti
na
koje
se
porez
plaća,
koje
se
nalaze
na
teritoriji
iste
jedinice
lokalne
samouprave.
Izuzetno, kad se Prilog-1 podnosi za zemlji-
šte i objekat odnosno objekte za koje poresku osnovicu
čini vrednost
objekta/objekata
uvećana
za
vrednost
pripadajućeg
zemljišta,
a porez
za
prvo
tromesečje
poreske
godine
utvrđuje
se
za
različit
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
broj dana – u zasebnom prilogu utvrđuje se porez za
nepokretnosti za koje je broj dana različit.
Sastavni deo Priloga-1 je obrazac Podprilog
uz Prilog-1, koji se popunjava na zasebnom primerku
za
neizgrađeno
zemljište,
odnosno
na
zasebnom
primerku
za
svaki
objekat
i zasebnom
primerku
za
pripadajuće
zemljište
na
kome
se,
odnosno
ispod
koga
se
nalazi
objekat
za
koji
se
u Prilogu-1
utvrđuje
porez
na
imovinu.
Broj
Podpriloga
odgovara
broju
objekata
na
koje
se
porez
plaća,
koji
se
nalaze
na
ili
ispod
istog
zemljišta,
pri
čemu
je
taj
broj
uvećan
za
jedan
kad
se
porez
plaća
na
pripadajuće
zemljište.
Međutim, kad se nepokretnost nalazi u više
zona ili je delom različite vrste ili se neizgrađeno
građevinsko
zemljište
koristi
isključivo
delom
za
gajenje
biljaka
ili
sadnog
materijala,
a
delom
za
gajenje
šuma
– u
poseban
podprilog
unose
se podaci za deo u svakoj zoni, odnosno za deo svake
vrste, odnosno za deo građevinskog zemljišta koji
se koristi za odgovarajuću namenu. U tom slučaju
u Podprilog se unosi korisna površina odgovarajućeg
dela
i za
tu
površinu
unose
se
podaci
o
vrednosti.
Prilog-1 (što podrazumeva i podpriloge
kao sastavni deo priloga) ne podnosi se u slučaju
kada
su
sve
nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
oslobođene
plaćanja
poreza
na
imovinu.
Sastavni deo poreske prijave o utvrđenom porezu
na
imovinu
jeste
i
obrazac
Prilog-2,
koji
sadrži
podatke
o
nepokretnostima
obveznika
na
teritoriji
iste
jedinice
lokalne
samouprave
za
koje
obveznik
nije
utvrdio
porez
zbog
ostvarivanja
prava
na
poresko
oslobođenje.
Obveznik koji vodi poslovne knjige najkasnije
do 31. marta
poreske
godine
podnosi
poresku
prijavu
o utvrđenom
porezu
na
imovinu,
pa
i u slučaju
kad
za
nepokretnosti
ima pravo
na
poresko
oslobođenje.
Ako za sve nepokretnosti na teritoriji iste
jedinice lokalne samouprave obveznik ima pravo
na poresko oslobođenje, uz poresku prijavu koju
podnosi toj jedinici lokalne samouprave (na obrascu
PPI-1, na
kome
je utvrđeni
iznos
poreza
jednak
nuli)
podnosi
samo
Prilog-2
sa
podacima
o
nepokretnostima
na
teritoriji
te
jedinice
lo-
kalne samouprave za koje nije obračunao porez zbog
ostvarivanja prava na poresko oslobođenje. Ako obveznik
poreza
na
imovinu
koji
vodi
poslovne
knjige
za
nepokretnost
za
koju
nema
pravo
na
poresko
oslobođenje
uz
poresku
prijavu
na
obrascu
PPI-1
podnese
Prilog-2,
nadležni
organ
jedinice
lokalne
samouprave
ovlašćen
je da, nakon
sprovedenog
postupka
kontrole,
rešenjem
utvrdi
poresku
obavezu
za
tu
nepokretnost
u skladu
sa
Zakonom.
Pri utvrđivanju, naplati i kontroli poreza
na imovinu primenjuje se teritorijalni princip,
nezavisno od vrste nepokretnosti. S tim u vezi,
poresku prijavu na obrascu PPI-1 obveznik
koji vodi poslovne knjige podnosi jedinici lokalne
samouprave
na
čijoj teritoriji
se
nalazi
nepokretnost
za
koju
se
utvrđuje
porez,
tako
što
se
jednom
prijavom
obuhvate
sve
nepokretnosti
na
teritoriji
iste
jedinice
lokalne
samoupra-
ve tog obveznika. Izuzetno, u slučaju kada je grad
uspostavio organizacione jedinice organa za
utvrđivanje, naplatu i kontrolu javnih prihoda u
opštinama, poreskom prijavom obuhvataju se sve
nepokretnosti obveznika na teritoriji iste opštine.
Međutim, ukazujemo na to da, primera radi, za
mrežu određene vrste koja se nalazi na teritoriji
više
jedinica
lokalne
samouprave
obveznik
poreza
na
imovinu
poresku
prijavu
podnosi
svakoj
jedinici
lokalne
samouprave
– za
deo
mreže
koji
se
nalazi
na
njenoj
teritoriji.
Kad
se
mreža
nalazi
na
teritoriji
više
jedinica
lokalne
samouprave,
vrednost
mreže
na
teritoriji
određene
jedinice
lokalne
samouprave
opredeljuje
se
srazmerno
učešću
tog
dela
mreže
u ukupnoj
vrednosti
mreže.
2 Predm
imovinu
Predmet oporezivanja porezom na imovinu jesu
prava, korišćenje odnosno državina na nepokretnostima
koje
se
nalaze
na
teritoriji
Republike
Srbije,
i to:
f pravo svojine, odnosno pravo svojine na zemljištu
površine
preko
10 ari;
f pravo zakupa, odnosno korišćenja stana ili
kuće za stanovanje, konstituisano u korist fi-
zičkog lica;
f pr
avo korišćenja građevinskog zemljišta po-
vršine preko 10 ari, u skladu sa zakonom kojim
se uređuje pravni režim građevinskog zemljišta;
MART 2020.
●
POREZI
f pr
f pravo korišćenja nepokretnosti u javnoj svojini
od
strane
korisnika
nepokretnosti,
u skladu
sa
zakonom
kojim
se
uređuje
javna
svojina;
f dr
žavina nepokretnosti na kojoj imalac prava
svojine nije poznat ili nije određen;
f državina nepokretnosti u javnoj svojini bez
pravnog osnova;
f državina i korišćenje nepokretnosti po osnovu
ugovora
o finansijskom
lizingu.
Nepokretnostima se, u smislu oporezivanja
ovim poreskim oblikom, smatraju građevinsko,
poljoprivredno, šumsko i drugo zemljište, kao
i stambene, poslovne i druge zgrade, stanovi, poslovne
prostorije,
garaže
i drugi
(nadzemni
i
podzemni)
građevinski
objekti,
odnosno
njihovi
delovi, koji faktički postoje na teritoriji Repu-
blike Srbije, nezavisno od toga:
f da li je z
a njihovu izgradnju izdata dozvola,
f vrste te dozvole (trajni objekti, privremeni i
sl.),
f da li je u t
oku gradnje menjano rešenje o građe-
vinskoj dozvoli za objekat usled promene investitora
ili
promena
u
toku
građenja,
odnosno
da li je
prilikom
izvođenja
radova
odstupljeno
od
izdate
građevinske
dozvole,
f da li je izvr
šen upis objekta i prava na njemu u
odgovarajućem katastru, kao i od vrste tog upisa.
Pokretne stvari (stvari koje nisu inkorporisane
u zemljište,
već
su
postavljene
na
njemu
u
svom
finalnom
obliku
i samo
su
„prividno
nepokretne”,
pa
mogu
da
se
premeštaju
sa
jednog
na
drugo
mesto
bez
oštećenja
njihove
suštine)
nisu
predmet
oporezivanja
porezom
na
imovinu.
Za
opredeljivanje
da li je neka
stvar
pokretna
ili
nepokretna
nije od
uticaja
vrsta
materijala
od
koga
je izrađena
(drvo,
cigla,
građevinski
blokovi
i
sl.) niti
da
li
je reč
o
glavnom
ili
pomoćnom
objektu,
već
da li je ona
po
svojoj
suštini
nepokretnost,
tj.
zemljište
ili
objekat
koji
ne
može
da se
premešta
sa
mesta
na
mesto
bez
oštećenja
njegove
suštine.
U tom smislu, u Mišljenju ministarstva nadležnog
za
poslove
finansija
(dalje:
MF)
broj
413-00-00093/2017-04
od
11. maja
2017. godine
navedeno
je sledeće:
„Bazen
(sa
ili
bez
tobogana)
koji
se
može
premeštati
sa
mesta
na
mesto
bez
POSLOVNI SAVETNIK
21
22
POREZI
oštećenja njegove suštine (montažno-demontažni
bazen),
nije
predmet
oporezivanja
porezom
na
imovinu.
Međutim,
bazen
(sa
ili
bez
tobogana)
koji
je inkorporisan
(izgrađen
i postavljen/
zidan)
u zemljištu
i sa
zemljištem
čini jedinstvenu
funkcionalnu
celinu
koja
se
ne
može
premeštati
sa
mesta
na
mesto
bez
oštećenja
njegove
suštine
jeste
nepokretnost.
Takođe, nepokretnosti su i objekti svlačionica
koji
su
inkorporisani
u
zemljištu
i ne
mogu
se
premeštati
sa
mesta
na
mesto
bez
oštećenja
njihove
suštine,
ali
ne
i
npr.
mobilne
kabine
i plažni
mobilijar
– suncobrani,
ležaljke
i sl., koji
se
mogu
premeštati
sa
mesta
na
mesto
bez
oštećenja
njihove
suštine
i kao takve
predstavljaju
pokretne
stvari.”
Kada na nepokretnosti, pored prava svojine,
postoji neko od prava, odnosno korišćenje ili
državina koji su predmet oporezivanja, porez na
imovinu plaća se na to pravo, odnosno na korišćenje
ili
državinu,
a ne
na
pravo
svojine.
Takođe,
kada
na
nepokretnosti,
pored
prava
odnosno
korišćenja
koji
su
predmet
oporezivanja,
postoji
i
državina
nepokretnosti
u
javnoj
svojini
bez
pravnog
osnova,
porez
na
imovinu
plaća
se
na
državinu
nepokretnosti
u javnoj
svojini
bez
pravnog
osnova,
a
ne
na
pravo
odnosno
korišćenje.
Po pitanju da li je pravno lice obveznik poreza
na imovinu za zemljište u svojini Republike Srbije
na
kome
je u katastru
upisano
kao držalac,
MF
je
mišljenjem
broj
011-00-0050/2019-04 od
19. juna
2019.
godine
zauzelo
sledeći
stav:
„Kad
je pravno
lice
držalac
zemljišta
u javnoj
svojini
bez
pravnog
osnova
(bilo
da
pravni
osnov
nije
postojao
ili
je
postojao,
pa
je otpao
npr. poništen…),
porez
na
imovinu
se
plaća
na
državinu,
a poreski
obveznik
je pravno
lice – držalac
zemljišta.
Ako za državinu zemljišta u javnoj svojini
konkretnog pravnog lica postoji pravni osnov,
porez na imovinu ne plaća se na državinu iz člana
2. stav
1. tačka
7) Zakona
(tj.
na
državinu
bez
pravnog
osnova),
nego
na
odgovarajuće
pravo
iz
člana
2. stav
1. t.
1) do
6) i tačka
8) Zakona,
u skladu
sa
članom
2a Zakona.
Primera
radi,
kod
državine
i
korišćenja
zemljišta
po
osnovu
ugovora
o finansijskom
lizingu za
državinu
postoji
pravni
osnov – ugovor o finansijskom lizingu, pa se po-
rez plaća na državinu i korišćenje nepokretnosti
po
osnovu
ugovora
o
finansijskom
lizingu,
a
poreski
obveznik
je primalac
finansijskog
lizinga.”
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
Napominjemo da, primera radi, zakup poslovnog
objekta
(što
podrazumeva
i dela
poslovnog
objekta)
u javnoj
svojini
od
strane
pravnog
lica
kao
zakupca,
konstituisan
ugovorom
o zakupu
na
određeni
vremenski
period
za
ugovorenu
zakupninu,
nije
predmet
oporezivanja
porezom
na
imovinu.
Takođe,
ni zakup
građevinskog
zemljišta
(što
znači
ni zakup
na
99 godina)
nije
predmet
oporezivanja
porezom
na
imovinu,
pa
zakupac
zemljišta
nije obveznik
poreza
na
imovinu
za
zakupljeno
zemljište.
Sastavnim delom zemljišta smatra se i ne
oporezuje kao objekat:
f staza i drugi otvoreni prostor prekriven
šljakom, asfaltom, betonom, pločama ili drugim
čvrstim materijalom u nivou zemljišta, otvoreni
prostor
za
parkiranje,
kolski
prilaz
objektu,
otvoreni poligon – pista za obuku kandidata za
vozače i vozača, osim linijskih infrastrukturnih
objekata
u skladu
sa
zakonom
kojim
se
uređuju
planiranje
i izgradnja;
f o
grada, potporni zid, stepenište izvan gabarita
objekta,
vrtno
senilo
do
15 m² osnove,
vrtni
bazen
(uključujući
fontane)
površine
do
12 m² i
dubine
do
1 m, nadstrešnica
osnove
do
10 m², dvorišni
kamin
površine
do
2
m²
i
visine
do
3
m,
stočna
jama,
septička
jama,
ploča
za
obaveštavanje
površine
do
6 m², dečje
igralište,
spomenik
i
spomen-obeležje
na
površinama
javne
namene
ili
na
grobljima
i grobnica.
Dakle, staza i drugi otvoreni prostor prekriven
asfaltom
smatra
se
sastavnim
delom
zemljišta
u smislu
predmeta
oporezivanja
(osim
ako
su
to
linijski infrastrukturni
objekti
u
skladu
sa
zakonom
kojim
se
uređuju
planiranje
i
izgradnja).
To
znači
da obveznik
koji
vodi
poslovne
knjige
plaća
porez
na
imovinu
na
pravo
svojine
na
zemljištu
površine
preko
10 ari,
odnosno
na
pravo
korišćenja
građevinskog
zemljišta
površine
preko
10 ari,
pri
čemu
se
asfalt
kojim
je to
zemljište
prekriveno,
koji,
primera
radi
„služi
kao prilazni
put
do
zgrada,
vatrogasni
put,
kao i parking
za
vozila
preduzeća
kojima
se
vrši
distribucija
robe”,
ne
oporezuje posebno (dodatno).
Sastavnim delom objekta smatraju se instalacije
inkorporisane
u objekat
i od
objekta
do
priključka
na
mrežu,
a ako
mesto
priključka
nije
moguće precizno odrediti, sastavnim delom objekta
smatra
se
instalacija
inkorporisana
u objekat.
Po pitanju da li je predmet oporezivanja objekat
koji nije u funkcionalnom stanju (uklonjena je
fasada, pregradni zidovi, podovi, instalacije
grejanja, vodovoda, kanalizacije, elektro, PTT,
kablovske mreže), MF je u Mišljenjem broj 01100-00781/2018-04
od
11. januara
2019. godine
zauzelo
stav
prema
kome
poreska
obaveza
za
objekat
koji
je
bio
osposobljen
za
korišćenje
i niz
godina
korišćen
nije prestala
zato
što
se taj
objekat
ne koristi
jer vlasniku
objekta
nije
funkcionalan,
pa je
za njegovo dovođenje u funkcionalno
stanje
potrebno
uraditi
odgovarajuće
analize,
projekat
rekonstrukcije
i sl. Naime,
i
sanacija
i rekonstrukcija
objekta
predstavljaju
izvođenje
odgovarajućih
građevinskih
radova
na
postojećem
objektu,
što
znači da i za vreme pre
početka sanacije odnosno rekonstrukcije objek-
ta i za vreme dok se one sprovode i dalje postoji
objekat (tj. nije srušen, već se sanacija ili rekonstrukcija
vrše
na
objektu
koji
postoji),
pa
za
to
vreme
ne prestaje
ni poreska obaveza na pomenutom
objektu.
Kad na poslovnom objektu
u svojini
privrednog
društva
ne
postoji
i državina
i
korišćenje
po osnovu
ugovora
o finansijskom
lizingu,
koji
su
konstituisani
u
korist
drugog
lica,
porez
na
imovinu
plaća
se
na
pravo
svojine,
pri
čemu
je
poreski
obveznik
imalac tog prava.
3 Obve
Obveznik poreza na imovinu je pravno i fizičko
lice
(koje
vodi,
odnosno
ne
vodi
poslovne
knjige)
koje
je na
nepokretnosti
na
teritoriji
Republike
Srbije
imalac
prava,
korisnik
ili
držalac,
pri
čemu
se
na
tu
nepokretnost
porez
na
imovinu
plaća.
Kada su na istoj nepokretnosti više lica obveznici,
obveznik
je svako
od
tih lica srazmerno
svom
udelu
u
odnosu
na
celu
nepokretnost,
a
kada
udeli
obveznika
na
istoj
nepokretnosti
nisu
određeni,
u svrhu
oporezivanja
porezom
na
imovinu
smatra
se
da su
jednaki.
Kad nerezidentno pravno lice obavlja delatnost
u Republici
Srbiji
preko
ogranka
ili
dru-
gog organizacionog dela koji se smatra stalnom
poslovnom jedinicom, koji vodi poslovne knjige
u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo
u Republici
Srbiji
– na
prava,
korišćenje
ili
državinu
na
nepokretnosti
na
koje
se
porez
MART 2020.
●
POREZI
na imovinu plaća (čiji je držalac taj organizacioni
deo)
organizacioni
deo
ispunjava
obaveze
obveznika
iz poreskopravnog
odnosa
u vezi
sa
porezom
na
imovinu.
Status obveznika poreza na imovinu ne može
biti osnov za sticanje bilo kog prava na nepokretnosti.
Zakonom je uređeno i da prekid obavljanja delatnosti
za
određeni
period
ne
dovodi
do gubitka
svojstva
obveznika
– preduzetnika
koji
vodi
poslovne
knjige
iz člana
4. stav
6. tačka
3) Zakona.
Pokretanje postupka likvidacije, odnosno
otvaranje stečajnog postupka nad obveznikom
poreza na imovinu – privrednim društvom nije
zakonski osnov za prestanak poreske obaveze po
osnovu poreza na imovinu. Privredno društvo u
likvidaciji, odnosno nad kojim je otvoren stečaj
zadržava svojstvo pravnog lica sve do okončanja
postupka likvidacije i brisanja iz Registra pri-
vrednih subjekata, odnosno do pravosnažnosti
rešenja o zaključenju stečajnog postupka i brisanja
iz pomenutog
registra.
Prema
tome,
pokretanje
postupka
likvidacije,
odnosno
otvaranje
stečajnog
postupka
nad
obveznikom
poreza
na
imovinu
ne
predstavlja
pravnu
smetnju
da
nadležni
organ
jedinice
lokalne
samouprave
u
postupku
kontrole
utvrdi
obavezu
tom
društvu
po
osnovu
poreza
na
imovinu
(ako
tu
obavezu
obveznik
nije
utvrdio
samooporezivanjem,
odnosno
ako
je utvrđivanje
poreske
obaveze
po
osnovu
poreza
na
imovinu
izvršio
netačno
i nepotpuno).
4 R
U svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu
nepokretnosti
se
razvrstavaju
u sledeće
grupe
odgovarajućih
nepokretnosti:
▶
građevinsko zemljište,
▶ p
oljoprivredno zemljište,
▶ š
umsko zemljište,
▶ dru
go zemljište (zemljište koje nije građevinsko,
poljoprivredno
ili
šumsko),
▶
s
tan,
▶ kuća za stanovanje,
▶ p
oslovne zgrade i drugi (nadzemni i podzemni)
građevinski objekti koji služe za obavljanje delat-
nosti,
▶ g
araže i garažna mesta.
Ako objekat čini više posebnih celina koje
mogu da se svrstaju u različite grupe, za potrebe
POSLOVNI SAVETNIK
23
24
POREZI
utvrđivanja poreza na imovinu svaka posebna celina
u okviru
objekta
svrstava
se
u odgovarajuću
grupu
nepokretnosti.
Objekat
koji
je jedinstvena
celina
mešovitog
karaktera
za
potrebe
utvrđivanja
poreza
na
imovinu
razvrstava
se
prema
pretežnoj
nameni.
Kada je u pitanju razvrstavanje zemljišta u odgovarajuće
grupe
nepokretnosti,
Zakonom
je propisana
mogućnost
jedinicama
lokalne
samouprave
da
odlukom
propišu
da se
neizgrađeno
građevinsko
zemljište
na
teritoriji
konkretne
jedinice
lokalne
samouprave,
koje
se
koristi
isključivo
za
gajenje
biljaka,
odnosno
sadnog
materijala,
odnosno
šuma,
u svrhu
utvrđivanja
osnovice
poreza
na
imovinu
razvrstava
u
poljoprivredno
odnosno
šumsko
zemljište.
Takva
odluka
primenjuje
se
pri
utvrđivanju
poreza
na
imovinu
za
poresku
2020.
godinu,
ako
je doneta
i objavljena
do
30. novembra
2019. godine na način na koji se objavljuju opšti
akti jedinice lokalne samouprave koja ju je donela
i na njenoj internet strani.
Saglasno Mišljenju MF broj 430-0000642/2019-04
od
21.
januara
2020.
godine,
koje
se
odnosi
na
pitanje
razvrstavanja
poslovnog
prostora
i garaža
u odgovarajuće
grupe
nepokretnosti,
„kada
se
poslovni
objekat
sastoji
iz dve
posebne
funkcionalne
celine
koju
čine
poslovni
prostor
u kome
se
obavlja
delatnost
i garaža
sa
garažnim
mestima
u podzemnom
i nadzemnom
delu
tog
objekta,
za
potrebe
utvrđivanja
poreza
na
imovinu
svaka
posebna
celina
u okviru
objekta
razvrstava
se
u odgovarajuću
grupu
nepokretnosti.
Poslovni prostor koji čine lokali i zajedničke
prostorije,
čijim se
iznajmljivanjem
i upravljanjem
vlasnik
nepokretnosti
bavi
u
okviru
svoje
pretežne
delatnosti
razvrstava
se
u odgovarajuću
grupu
nepokretnosti
iz
člana
6a
stav
1.
tačka
7)
Zakona
– Poslovne
zgrade
i drugi
(nadzemni
i
podzemni)
građevinski
objekti
koji
služe
za
obavljanje
delatnosti.
Garaža sa garažnim mestima koja je posebna
funkcionalna celina u okviru poslovnog objekta,
koja je prema investiciono-tehničkoj dokumentaciji
izdatoj
od
strane
nadležnog
organa
(građevinskoj
i upotrebnoj
dozvoli…)
poslovni
objekat
i
faktički
se
koristi
u funkciji
obavljanja
de-
latnosti u tom objektu, tj. za parkiranje motornih
vozila zakupcima lokala i njihovim klijentima
koje se naplaćuje posle isteka određenog vremena
(i po
tom
osnovu
ostvaruju
prihodi
u okviru
obavljanja
delatnosti),
za
potrebe
utvrđivanja
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
osnovice poreza na imovinu razvrstava se u odgovarajuću
grupu
nepokretnosti
iz člana
6a stav
1.
tačka
7) Zakona
– Poslovne
zgrade
i drugi
(nadzemni
i podzemni)
građevinski
objekti
koji
služe
za
obavljanje
delatnosti.
Međutim,
ako
je reč
o posebnoj
funkcionalnoj
celini
u okviru
objekta
koja,
prema
investiciono-tehničkoj
dokumentaciji
izdatoj
od
strane
nadležnog
organa
(građevinskoj
i
upotrebnoj
dozvoli…),
nije poslovni
objekat
i
ako
se
faktički
ne
koristi
u funkciji
obavljanja
delatnosti
u tom
objektu,
razvrstava
se
u grupu
nepokretnosti
iz člana
6a stav
1. tačka
8) Zakona
–
Garaže
i garažna
mesta.”
Razvrstavanje nepokretnosti vrši se u svrhu
utvrđivanja osnovice poreza na imovinu, nezavisno
od
toga
da li su
te
nepokretnosti
upisane
u katastar.
Objekti
se
razvrstavaju
zavisno
od
toga
da
li
je
reč o stambenim
objektima,
poslovnim zgradama
i drugim objektima za obavljanje delatnosti, ili o
garažama i garažnim mestima, a nezavisno od npr.
njihovog načina razvrstavanja s obzirom na rizike
vezane za njihovu izgradnju i eksploataciju (primenom
Pravilnika
o klasifikaciji
objekata
(„Sl.
glasnik
RS”,
broj
22/15), kojim
je
propisana
klasifikacija
objekata
prema nameni, funkcionalnim
i
strukturalnim
karakteristikama
i stepenu
uticaja
na
okruženje,
s
obzirom
na
rizike
vezane
za
izgradnju
i eksploataciju).
Kada je reč o razvrstavanju stanova u kojima
se obavlja neka delatnost (npr. knjigovodstvo,
stomatološke usluge i sl.), mišljenja smo da se
ti stanovi razvrstavaju u grupu nepokretnosti
„Poslovne zgrade i drugi (nadzemni i podzemni)
građevinski
objekti
koji
služe
za
obavljanje
delatnosti”,
kao i da se
porez
na
imovinu
za
stanove
u kojima
se
faktički
obavlja
neka
delatnosti
(što
znači
da se
ne
koriste
u svrhu
stanovanja)
utvrđuje
primenom
prosečnih
cena
za
poslovne
zgrade.
Prema Mišljenju MF broj 430-00-00423/201604
od
18.
oktobra
2016.
godine,
„na
razvrstavanje
nepokretnosti
u grupe
odgovarajućih
nepokretnosti
nije od
uticaja
da li je obveznik
poreza
na
imovinu
za
tu
nepokretnost
fizičko
ili
pravno
lice.
Nema zakonskog osnova da se apartman, kao sme-
štajna jedinica i sastavni deo poslovnog objekta,
namenjena
za
obavljanje
poslovne
delatnosti,
za
svrhu
utvrđivanja
osnovice
poreza
na
imovinu
razvrsta
u grupu
nepokretnosti
Stanovi,
nezavi-
sno od toga što služi za smeštaj – boravak gostiju
(sa kuhinjom ili bez kuhinje), imajući u vidu da se
stanom smatra jedna ili više prostorija namenjenih
i
podobnih
za
stanovanje
koje,
po
pravilu,
čine
jednu
građevinsku
celinu
i imaju
zaseban
ulaz.”
Osim toga, u Mišljenju MF broj 430-0000021/2014-04
od
7. marta
2014. godine
navedeno
je
i sledeće:
„Kod
razvrstavanja
u odgovarajuće
nepokretnosti,
objekat
koji
je
jedinstvena
celina
mešovitog
karaktera
razvrstava
se
u odgovarajuću
grupu
nepokretnosti
prema
pretežnoj
nameni.
Na
primer,
ako
u
okviru
kuće
koja
je
namenjena
i
služi
za
stanovanje,
jedna
od
prostorija
služi
za
obavljanje
poslovne
delatnosti,
a čini jedinstvenu
celinu
sa
prostorijama
namenjenim
za
stanovanje
(kao pretežnoj
nameni
te
kuće)
i kao takva
ne
može
biti
samostalan
predmet
pravnog
prometa,
taj
objekat
(uključujući
i prostoriju
koja
se
kori-
sti za obavljanje poslovne delatnosti) razvrstava
se u grupu – kuće za stanovanje.
Ako objekat čini više posebnih celina koje
se mogu svrstati u različite grupe odgovarajućih
nepokretnosti,
svaka
posebna
celina
u okviru
objekta
razvrstava
se
u odgovarajuću
grupu
nepokretnosti.
Na
primer,
ako
su
u sastavu
objekta
više
posebnih
građevinskih
celina:
stanovi
i poslovni
prostor
(lokali),
stanovi
se
razvrstavaju
u
grupu
– stanovi,
a poslovni
prostor
razvrstava
se
u grupu
– poslovne
zgrade
i drugi
(nadzemni
i
podzemni)
građevinski
objekti
koji
služe
za
obavljanje
delatnosti.
Ako se na zemljištu, pored stambenog objekta,
nalazi i objekat koji je u funkciji obavljanja poslovne
delatnosti,
taj
objekat
se
razvrstava
u grupu
–
poslovne
zgrade
i drugi
(nadzemni
i podzemni)
građevinski
objekti
koji
služe
za
obavljanje
delatnosti
(na
primer,
perionica
i
sušionica
za
rublje
koje
su
u funkciji
obavljanja
poslovne
delatnosti,
nezavisno
od
činjenice
da se
u njoj pere
i
suši
i rublje
fizičkih
lica koja
stanuju
u konkretnom
stambenom
objektu).”
5 Osnovic
5.1 Fer vrednost kao osnovica poreza na
imovinu
Osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
i čiju
vrednost
u poslovnim
knjigama
iskazuje
po
metodu
MART 2020.
●
POREZI
fer vrednosti u skladu sa međunarodnim računovodstvenim
standardima
(MRS),
odnosno
međunarodnim
standardima
finansijskog
izveštavanja
(MSFI)
i usvojenim
računovodstvenim
politikama,
jeste
fer
vrednost
iskazana
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u tekućoj
godini.
Da bi fer vrednost nepokretnosti iskazana u
poslovnim knjigama obveznika činila osnovicu
poreza na imovinu, neophodno je da budu ispunjeni
svi propisani uslovi:
f da konkretan obveznik ima status obveznika
koji vodi poslovne knjige u skladu sa Zakonom;
f d
a taj obveznik vrednost nepokretnosti u poslovnim
knjigama
iskazuje
po
metodu
fer
vrednosti
u skladu
sa
međunarodnim
računovodstvenim
standardima
(MRS),
odnosno
međunarodnim
standardima
finansijskog
izveštavanja
(MSFI)
i
usvojenim
računovodstvenim
politikama,
kao i
f da je vr
ednost nepokretnosti u poslovnim knji-
gama poreskog obveznika bila iskazana u skladu sa
MRS, odnosno MSFI i usvojenim računovodstvenim
politikama
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u
tekućoj
godini
(tj.
godini
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
poreska
obaveza)
– jer
ta
fer
vrednost
čini poresku
osnovicu.
Fer vrednost kao osnovica poreza na imovinu
u
praksi
je
izazivala
nedoumice
u
smislu
da
li
tu
vrednost
kao osnovicu
poreza
na
imovinu
mogu
da iskazuju
npr. preduzetnici,
odnosno
mala
ili
srednja
pravna
lica koja
primenjuju
MSFI
za
MSP.
S tim u vezi,
MF
je nizom
mišljenja
zauzelo
stav
da, imajući
u vidu
da su,
prema
Zakonu
o računovodstvu,
međunarodni
standardi
finansijskog
izveštavanja
MSFI
i MSFI
za
MSP, kao i da je
u
odredbi
člana
7. stav
1. Zakona
(koja
uređuje
kada
fer
vrednost
nepokretnosti
čini poresku
osnovicu)
izričito
naveden
(samo)
MSFI,
ali
ne
i
MSFI
za
MSP niti
podzakonski
akt
(pravilnik)
koji
donosi
ministar
nadležan
za
poslove
finansija
za
nepokretnosti
za
koje
je poreski
obveznik
lice
koje
vodi
poslovne
knjige,
koje
vrednost
nepokretnosti
u poslovnim
knjigama
iskazuje
po
fer
vrednosti
u skladu
sa
MSFI
za
MSP, odnosno
u
skladu
sa
podzakonskim
aktom
(pravilnikom)
koji
donosi
ministar
nadležan
za
poslove
finansija,
nema
zakonskog
osnova
da osnovicu
poreza
na
imo-
vinu čini fer vrednost nepokretnosti iskazana
u poslovnim knjigama obveznika na poslednji dan
poslovne godine obveznika u godini koja prethodi
godini za koju se utvrđuje porez na imovinu. Dakle,
ako obveznik koji vodi poslovne knjige vrednost
POSLOVNI SAVETNIK
25
26
POREZI
nepokretnosti ne iskazuje u poslovnim knjigama
po fer vrednosti u skladu sa MRS, odnosno MSFI
i usvojenim računovodstvenim politikama, osnovica
poreza
na
imovinu
za
2020. godinu
za
nepokretnosti
za
koje
je poreska
obaveza
nastala
do
31.
decembra
2019. godine
utvrđuje
se
u skladu
sa
članom
7. st.
2–11. i članom
7a st.
3, 5. i 6. Zakona.
Napominjemo da u slučaju kada osnovicu poreza
na
imovinu
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
čini
fer
vrednost
nepokretnosti,
obveznik
uz
poresku
prijavu
ne
dostavlja
dokaze
o
utvrđenoj
poreskoj
osnovici,
već
te
dokaze
dostavlja
na
poziv
organa
jedinice
lokalne
samouprave
nadležnog
za
utvrđivanje
poreza
na
imovinu.
Podsećamo da je Zakonom o izmenama i dopu-
nama Zakona o porezima na imovinu („Sl. gla-
snik RS”, broj 86/19), koji se primenjuje počev
za poresku 2020. godinu, izvršeno preciziranje
odredaba Zakona u smislu da, ako obveznik koji
vodi poslovne knjige vrednost nepokretnosti u
poslovnim knjigama iskazuje po fer vrednosti
počev od poreske godine, odnosno ako je vrednost
nepokretnosti u poslovnim knjigama počev od poreske
godine
prestao
da
iskazuje
po
fer
vrednosti,
osnovica
poreza
na
imovinu
za
poresku
godinu
utvrđuje
se
u skladu
sa
članom
7. st.
2–11. i članom
7a
st.
3, 5. i 6. Zakona.
Dakle,
ukoliko
obveznik
koji
vodi
poslovne
knjige
od
poreske
godine
počne
da
iskazuje
vrednost
nepokretnosti
u poslovnim
knjigama
po
metodu
fer
vrednosti
u
skladu
sa
MRS,
odnosno
MSFI
i usvojenim
računovodstvenim
politikama
(što
znači
da
ovako
iskazanu
vrednost
nije
imao
u poslovnim
knjigama
na
poslednji
dan
poslovne
godine
u tekućoj
godini),
osnovicu
poreza
na
imovinu
utvrđivaće
na
način
na
koji
osnovicu
utvrđuju
obveznici
koji
vode
poslovne
knjige,
koji
vrednost
nepokretnosti
u poslovnim
knjigama
ne
iskazuju
po
metodu
fer
vrednosti.
Na isti način osnovicu poreza na imovinu
utvrđivaće i obveznici koji vode poslovne knjige,
a vrednost nepokretnosti u njima počnu da iskazuju
od
poslovne
godine
po
metodu
fer
vrednosti
u
skladu sa MRS, odnosno MSFI i usvojenim raču-
novodstvenim politikama. To znači da će u navedenim
slučajevima
osnovica
poreza
na
imovinu,
npr.
za
neizgrađeno
zemljište,
biti
njegova
vrednost
utvrđena
prema
kriterijumima
korisne
površine
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
i prosečne cene kvadratnog metra odgovarajućih
nepokretnosti u zoni, dok će se osnovica za ostale
nepokretnosti utvrđivati kao vrednost objekata
uvećana za vrednost pripadajućeg zemljišta, pri
čemu se pomenute vrednosti takođe utvrđuju prema
propisanim kriterijumima. Osim toga, važno je
podsetiti i na to da su Zakonom pobrojane i nepokretnosti
čija je vrednost
za
potrebe
utvrđivanja
osnovice
poreza
na
imovinu
–
knjigovodstvena
vrednost
(npr.
objekti
za
proizvodnju
gasa,
skladišni
i stovarišni
objekti,
eksploataciona
polja
i
eksploatacioni
objekti
i
sl.), tj.
da
je u
pojedinim
slučajevima
osnovica
poreza
nabavna
vrednost
nepokretnosti,
o čemu
će više
reči
biti
u nastavku
teksta.
5.2 Vrednost nepokretnosti utvrđena prema
propisanim elementima kao osnovica
poreza na imovinu
Kada obveznik koji vodi poslovne knjige vrednost
nepokretnosti
u poslovnim
knjigama
ne
iskazuje
po
metodu
fer
vrednosti,
osnovicu
poreza
na
imovinu
u tom
slučaju
čini:
f za neizgrađeno zemljište – vrednost zemljišta
koja se utvrđuje primenom elemenata korisne površine
i prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućih
nepokretnosti
u zoni
u kojoj
se
nalazi
konkretno
neizgrađeno
zemljište,
pri
čemu
je
korisna
površina
za
zemljište
njegova
ukupna
površina,
uključujući
površinu
pod
objektom;
f za ostale nepokretnosti – vrednost objekata
uvećana za vrednost pripadajućeg zemljišta, pri
čemu se te vrednosti utvrđuju primenom elemenata
korisne
površine
i prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućih
nepokretnosti
u zoni
u kojoj
se
nalazi
nepokretnost
čija se
vrednost
utvrđuje.
Pripadajućim zemljištem smatra se katastarska
parcela
zemljišta
na
kojoj
se
nalazi
objekat
ili
njegov
deo,
odnosno
deo
zemljišta
određen
granicom
(međom)
– ako
takav
deo
postoji.
Korisna površina za objekat je zbir podnih
površina između unutrašnjih strana obodnih
zidova objekta (isključene su površine balkona,
terasa, lođa, stepeništa izvan gabarita objekta,
neadaptiranih tavanskih prostora i prostora
u zajedničkoj nedeljivoj svojini svih vlasnika
posebnih delova istog objekta, osim površine
ispod nosećih zidova i nosećih stubova koji
prolaze kroz objekat, koji su istovremeno poseban
i zajednički
deo
objekta),
a za
objekat
koji
nema horizontalnu podnu površinu ili obodne
zidove korisna površina je površina njegove
vertikalne projekcije na zemljište.
Prema Mišljenju MF broj 011-00-00230/20404
od
28.
februara
2004. godine,
„imajući
u vidu
da
na
zajedničkim
delovima
zgrade
i
uređajima
u
zgradi
vlasnici
posebnih
celina
u zgradi
imaju
pravo
zajedničke
nedeljive
svojine,
po
našem
mišljenju
kod
utvrđivanja
osnovice
poreza
na
imovinu
primenom
elemenata
korisne
površine
i
prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućih
nepokretnosti
u zoni
u kojoj
se
ta
nepokretnost
nalazi,
u zgradama
u okviru
kojih
postoji
više
posebnih
celina
(na
primer
veći
broj
stanova),
prostor
koji
je u zajedničkoj
nedeljivoj
svojini
jer
po
položaju
i nameni
služi
zgradi
kao
celini
–
neadaptirani
tavanski
prostor,
zajed-
nički ulaz, zajedničko stepenište, podrumski
prostor, prostor u kome je toplotna podstanica
i sl. ne uključuje se u korisnu površinu stana kao
posebne celine u okviru zgrade za koji je konkretno
lice
obveznik
poreza
na
imovinu.
Međutim,
ako
je
tavanskom
ili
podrumskom
prostoru
promenjena
namena
tako
što
je pripojen
nekom
od
postojećih
stanova
ili
drugih
posebnih
celina,
ili
je
postao
posebna
celina
(na
primer,
taj
prostor
postao
je stan,
poslovni
prostor
– lokal
i sl.),
čime
je prestao
da
bude
u zajedničkoj
nedeljivoj
svojini,
tada
površina
tog
dela
ulazi
u korisnu
površinu
stana
ili
druge
posebne
celine
čiji
je
sastavni
deo
postao
taj
prostor,
a
ako
je
taj
prostor
postao
posebna
celina
u okviru
konkretne
zgrade
(na
primer
poslovni
prostor),
ta
posebna
celina
predstavlja
nepokretnost
za
koju
se
porez
plaća
na
pravo,
državinu
ili
korišćenje.”
Predmet oporezivanja porezom na imovinu,
između ostalih, jeste i pravo svojine na zemljištu
površine
preko
deset
ari,
koje
se
nalazi
na
teritoriji
Republike
Srbije.
Postojanje
predmeta
oporezivanja
porezom
na
imovinu
(koji
se
plaća
na
pravo
svojine
na
zemljištu)
opredeljuje
površina
tog
zemljišta
–
preko
deset
ari,
a ne
broj
poreskih
obveznika
za
zemljište.
Imajući
u vidu
da je Zakonom
propisano
da je ko-
risna površina zemljišta njegova ukupna povr-
šina, uključujući površinu pod objektom, tj. da
Zakonom nije propisano da se pri oporezivanju
prava svojine na zemljištu iz predmeta oporezivanja
izuzima
površina
zemljišta
od
deset
ari.
MART 2020.
●
POREZI
Prilikom oporezivanja zemljišta površine
preko deset ari predmet oporezivanja jeste
ukupna površina tog zemljišta. Kad su na istom
zemljištu
više
lica
poreski
obveznici,
obveznik
je svako
od
tih lica
srazmerno
svom
udelu
u odnosu
na
ukupnu
površinu
zemljišta.
Kad je predmet oporezivanja porezom na imovinu
pravo
svojine
na
zemljištu
površine
preko
10
ari,
odnosno
pravo
korišćenja
građevinskog
zemljišta
površine
preko
10 ari
(u skladu
sa
zakonom
kojim
se
uređuje
pravni
režim
građevinskog
zemljišta),
reč
je
o
površini
zemljišta
koje
predstavlja
fizičku
celinu.
Primera
radi,
ako
je
poreski
obveznik
vlasnik
zemljišta
koje
čine
dve
katastarske
parcele,
od
kojih
je jedna
površine
15,
a
druga
8 ari,
pri
čemu
se
te
parcele
međusobno
graniče,
u tom
slučaju
predmetne
parcele
predstavlja-
ju fizičku celinu površine 23 ara, koja je predmet
oporezivanja porezom na imovinu. Međutim, ako
je poreski obveznik vlasnik zemljišta koje čine
dve katastarske parcele, od kojih je jedna površine
15, a druga 8 ari, pri čemu se te parcele međusobno
ne graniče, u tom slučaju predmetne parcele predstavljaju
posebne
fizičke
celine
(tj.
ne
sabira
se
njihova
površina
iako
su
u istoj
zoni),
pri
čemu
je
predmet
oporezivanja
porezom
na
imovinu
samo
zemljište
površine
15 ari.
Prosečnu cenu odgovarajućih nepokretnosti
po zonama na teritoriji jedinice lokalne samouprave
utvrđuje
svaka
jedinica
lokalne
samouprave
aktom
nadležnog
organa,
na
osnovu
cena
ostvarenih
u prometu
odgovarajućih
nepokretnosti
po
zonama.
Prosečne
cene
odgovarajućih
nepokretnosti
po
zonama
utvrđuju
se
na
osnovu
cena
ostvarenih
u prometu
odgovarajućih
nepokretnosti
po
zonama,
pri
čemu
je
period
u
kom
je
promet
ostvaren
i iz koga
se
u tu
svrhu
pribavljaju
podaci
opredeljen
od
1. januara
do
30. septembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu.
Prosečna cena u zoni u kojoj nije bilo najmanje
tri prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu
od
1. januara
do
30. septembra
za
te
nepokretnosti
utvrđuje
se
na
osnovu
proseka
prosečnih
cena
ostvarenih
u
graničnim
zonama
u
kojima
je
u
tom
periodu bilo najmanje tri prometa odgovarajućih
nepokretnosti. Podsećamo na to da su granične
zone – zone čije se teritorije graniče sa zonom u
kojoj nije bilo prometa, koje pripadaju istoj jedinici
lokalne
samouprave.
POSLOVNI SAVETNIK
27
28
POREZI
Ako nije utvrđena prosečna cena drugog zemljišta
(zemljište
koje
nije građevinsko,
poljoprivredno
ili
šumsko)
u zoni
zato
što
u zoni
i
graničnim
zonama
nije bilo
najmanje
tri
prometa
uz
naknadu
drugog
zemljišta,
a utvrđena
je prosečna
cena
poljoprivrednog
zemljišta
u toj
zoni,
vrednost
drugog
zemljišta
(osim
eksploatacionih
polja)
koja
čini osnovicu
poreza
na
imovinu
za
poresku
godinu
utvrđuje
se
primenom
prosečne
cene
poljoprivrednog
zemljišta
u toj
zoni,
umanjene
za
40%.
U
ovom
slučaju
smatra
se
da je utvrđivanjem
prosečne
cene
poljoprivrednog
zemljišta
u zoni
utvrđena
prosečna
cena
drugog
zemljišta.
Zakonom nije određeno lice od koga se isključivo
pribavljaju
podaci
o cenama
ostvarenim
u
prometu
nepokretnosti
za
potrebe
utvrđivanja
prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućih
nepokretnosti
u zoni,
kao
elementa
za
utvrđiva-
nje vrednosti nepokretnosti koja čini osnovicu
poreza na imovinu. Na taj način omogućeno je jedinici
lokalne
samouprave
da podatke
o cenama
ostvarenim
u prometu
nepokretnosti
pribavlja
iz
svih
raspoloživih
izvora
(na
primer,
od
sudova
koji
su
vršili
overu
ugovora
o prometu
nepokretnosti,
od
javnih
beležnika
itd.),
pa
i od
Poreske
uprave.
Prilikom
utvrđivanja
prosečne
cene
odgovarajućih
nepokretnosti
u zonama
jedinica
lokalne
samouprave
uzima
u obzir
podatke
o cenama
ostvarenim
u prometu
odgovarajućih
vrsta
nepokretnosti
u zonama
u periodu
od
1. januara
do
30.
septembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
porez
na
imovinu
utvrđuje
(nezavisno
od
činjenice
da li svaki
promet
iz koga
su
preuzeti
podaci
o
ceni
podleže
plaćanju
poreza
na
prenos
apsolutnih
prava,
da li je i kada
za
taj
prenos
podneta
poreska
prijava
za
utvrđivanje
poreza
po
datom
osnovu,
odnosno
da li je i kada
je nadležni
poreski
organ
doneo
rešenje
o utvrđivanju
poreza).
Ako jedinica lokalne samouprave nije objavila
akt
kojim
je utvrdila
prosečne
cene
odgovarajućih
nepokretnosti
u
zonama
do
30.
novembra
2019.
godine,
kao
i
akt
kojim
utvrđuje
zone
i
najopremljenije
zone
u
skladu
sa
Zakonom,
osnovica
poreza
na
imovinu
na
nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige za poresku 2020. godinu jeste knjigo-
vodstvena vrednost iskazana na poslednji dan
poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
U vezi sa pitanjem kako se utvrđuje poreska
osnovica za eksploataciono polje koje se više ne
koristi za obavljanje poslovne delatnosti MF objavilo
je Mišljenje
broj
430-00-00516/2016-04 od
30.
januara
2017. godine,
u kome
je navelo
sledeće:
„Ako
obveznik
koji
vodi
poslovne
knjige
vrednost
nepokretnosti
u
poslovnim
knjigama
ne
iskazuje
po
metodu
fer
vrednosti
u skladu
sa
međunarodnim
računovodstvenim
standardima
(MRS),
odnosno
međunarodnim
standardima
finansijskog
izveštavanja
(MSFI)
i usvojenim
računovodstvenim
politikama,
osnovica
poreza
na
imovinu
jeste:
f za eksploataciono polje – vrednost te nepokretnosti
iskazana
u poslovnim
knjigama
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u godini
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu;
f za neizgrađeno zemljište koje se ne smatra eksploatacionim
poljem
(istekom
važnosti
rešenja
kojim je izdato odobrenje za eksploataciono polje,
odnosno istekom važnosti odobrenja za eksploataciju
ako
„novo”
odobrenje
nije izdato),
poreska
osnovica
je vrednost
tog
zemljišta
koju
čini
proizvod
njegove
korisne
(ukupne)
površine
i
prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućeg
zemljišta
u zoni
u kojoj
se
nalazi.
Ako prosečna cena kvadratnog metra odgovarajućeg
zemljišta
u zoni
nije utvrđena
zato
što
ni
u
toj
zoni
ni
u
njenim
graničnim
zonama
nije
bilo
najmanje
tri
prometa
odgovarajućeg
zemljišta
u periodu
od
1. januara
do
30. septembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu,
vrednost
tog
zemljišta
čini proizvod
njegove
korisne
(ukupne)
površine,
prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućeg
zemljišta
na
osnovu
koje
je
za
godinu
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
utvrđena
osnovica
poreza
na
imovinu
za
nepokretnosti
obveznika
koji
ne
vode
poslovne
knjige
u najopremljenijoj
zoni
i koeficijenta
za
nepokretnosti
u istoj
zoni.
Ako jedinica lokalne samouprave nije objavila
akt kojim utvrđuje prosečne cene kvadratnog metra
odgovarajućih
nepokretnosti
u zonama
do
30.
novembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez,
kao
i
akt
kojim
utvrđuje
zone
i
najopremljenije
zone,
osnovica
poreza
na
imovinu
na
nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knji-
ge je knjigovodstvena vrednost iskazana na posled-
nji dan poslovne godine obveznika u godini koja
prethodi godini za koju se utvrđuje porez.”
5.3 Knjig
Izuzetno od principa da se vrednost nepokretnosti
utvrđuje
primenom
propisanih
elemenata
(korisna
površina
i
prosečna
cena
kvadratnog
metra
i sl.), Zakonom
su
navedene
nepokretnosti
za
koje
vrednost
predstavlja
njihova
vrednost
iskazana
u poslovnim
knjigama
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
– knjigovodstvena
vrednost
u tekućoj
godini,
i to:
▶ eksploataciona polja i eksploatacioni objekti;
▶ o
bjekti u kojima su smešteni proizvodni pogoni
prerađivačke
industrije
koji
se
koriste
za
obavljanje
delatnosti;
▶ o
bjekti za proizvodnju, prenos i distribuciju
električne energije, osim trgovine i upravljanja;
▶ o
bjekti za proizvodnju gasa;
▶ objekti za proizvodnju pare, tople vode, hladnog
vazduha i leda;
▶ objekti za tretman i odlaganje otpada;
▶ o
bjekti u kojima se odvijaju procesi neophodni
za ponovnu upotrebu materijala;
▶ sk
ladišni i stovarišni objekti.
Navedene nepokretnosti opredeljuju se prema
nameni u skladu sa propisima kojima se uređuje
klasifikacija delatnosti.
Osnovica poreza na imovinu za gorenavedene
objekte obveznika koji nepokretnosti u svojim
poslovnim knjigama ne iskazuje po metodu fer
vrednosti u skladu sa MRS, odnosno MSFI i
usvojenim računovodstvenim politikama, čini
vrednost objekata uvećana za vrednost pripadajućeg
zemljišta,
pri
čemu
se
navedene
vrednosti
(samim
tim i osnovica
poreza
na
imovinu)
utvrđuju
u
zavisnosti
od
načina
njihovog
iskazivanja
u poslovnim
knjigama
obveznika.
Naime,
ako
obveznik
u
svojim
poslovnim
knjigama:
f i
skazuje posebno vrednost objekata od vrednosti
pripadajućeg
zemljišta,
osnovicu
poreza
na
imovinu
čini zbir
vrednosti
objekata
koja
je
iskazana
u poslovnim
knjigama
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u
godini
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu
(tekuća
godina)
i vrednosti
pripadajućeg
zemljišta
koje
je
procenjeno
primenom
elemenata
korisne
površine i prosečne cene kvadratnog metra od-
govarajućeg zemljišta u zoni u kojoj se nalazi to
zemljište (koja je utvrđena aktom jedinice lokalne
samouprave koji je objavljen do 30. novembra tekuće
godine u skladu sa Zakonom);
MART 2020.
●
POREZI
f n
Osnovica poreza na imovinu za žičare, puteve,
pruge
i druge
infrastrukturne
objekte,
kao i
za
kablovsku
kanalizaciju
i druge
podzemne
gra-
đevinske objekte u koje su smeštene mreže name-
njene protoku vode (za piće, atmosferske, otpadne
i dr.), vodene pare, tople ili vrele vode za potrebe
grejanja i druge potrebe korisnika, gasa, nafte i
naftnih derivata, telekomunikacija i slično, jeste
knjigovodstvena
vrednost
objekata
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u tekućoj
godini.
Knjigovodstvena vrednost iskazana na poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u 2019.
godini
jeste
osnovica
poreza
na
imovinu
za
2020.
godinu
za
nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
u slučaju
kada
jedinica
lokalne
samouprave
nije objavila
akt
kojim
utvrđuje
prosečne
cene
odgovarajućih
nepokretnosti
u zonama
do 30. novembra
2019.
godine,
kao
i akt
kojim
utvrđuje
zone
i najopremljenije
zone.
Prilikom primene odredbi Zakona kojima je
uređena knjigovodstvena vrednost kao osnovica
poreza na imovinu u više navrata postavljana su
pitanja da li se skladišnim objektom smatra objekat
koji
je
investiciono-tehničkom
dokumentacijom
opredeljen
kao objekat
za
skladištenje,
a koji
se
(osim
za
skladištenje)
koristi
i za
obavljanje
trgovinske
delatnosti,
što
je slučaj
sa
objektima
velikih
marketa.
S tim u vezi,
skladišnim
objektima smatraju se objekti koji su investici-
ono-tehničkom dokumentacijom, odnosno drugom
dokumentacijom (npr. dokument o promeni namene
objekta) opredeljeni kao objekti za skladištenje,
koji se u celosti koriste za skladištenje, odno-
POSLOVNI SAVETNIK
29
30
POREZI
sno u delu korisne površine u kojem se faktički
koriste za skladištenje. Deo objekta koji je investiciono-tehničkom
dokumentacijom
ili
drugom
dokumentacijom
opredeljen
kao objekat
za
skladištenje,
za
koji
je faktički
izvršena
promena
namene
tako
da se
koristi
kao administrativni
prostor
(kancelarije
za
administrativne
poslove,
ulaz
za
osoblje,
garderoba
za
osoblje,
sanitarni
prostor,
prostor
za
pakovanje
robe,
prostor
za
preuzimanje
robe
od
strane
kupca
i sl.), ne
smatra
se
skladišnim
prostorom.
Kada je reč o objektima velikih marketa koji,
osim etaže postavljene na podnoj površini u kojoj
je izložena roba namenjena prodaji, poseduju i police
na
kojima
se
nalazi
roba
koja
nije
neposredno
dostupna
kupcima,
koja
služi
za
popunjavanje
polica
namenjenih
neposrednoj
prodaji,
postavlja
se
pitanje
da
li
takvi
objekti
mogu
da
se
smatraju
skla-
dišnim objektima. S tim u vezi, imajući u vidu
da je jedan od elemenata za utvrđivanje vrednosti
nepokretnosti kao osnovice poreza na imovinu
korisna površina objekta (a ne njegova zapremina),
ako
objekat
koji
je investiciono-tehničkom
dokumentacijom
ili
drugom
dokumentacijom
(npr.
dokument
o
promeni
namene
objekta)
opredeljen
kao
objekat
za
skladištenje
čini
jedna
etaža
čija
se
korisna
površina
faktički
koristi
za
obavljanje
trgovinske
delatnosti
(na
veliko
i malo),
takav
objekat
ne
smatra
se
skladišnim
odnosno
stovarišnim
objektom,
pa
ni kada
su
na
tu
jedinu
etažu
–
podnu
površinu
u funkciji
obavljanja
trgovinske
delatnosti
postavljene
pokretne
stvari
– nosači,
sa
policama
na
kojima
se,
pored
robe
koja
je neposredno
dostupna
kupcima,
nalazi
i roba
namenjena
prodaji
u
tom
objektu
kojom
se
popunjavaju
police
na
kojima
se
nalazi
roba
neposredno
dostupna
kupcima
ili
za
neposrednu
prodaju.
Skladišnim objektima smatraju se i objekti
koji
su
investiciono-tehničkom
dokumentacijom
namenjeni
za
skladištenje
(na
primer:
silosi
za
žitarice,
skladišni
objekti
za
različite
vrste
tereta
i sl.) u delu
koji
se
faktički
koristi
za
skladištenje,
nezavisno
od
vrste
pretežne
registrovane
delatnosti
poreskog
obveznika
i nezavisno
od
toga
da li skladišni
objekat koristi obveznik poreza na imovinu
ili zakupac.
Podzemni rezervoari za gorivo u sastavu stanice
za
snabdevanje
motornih
vozila
gorivom,
koji
su
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
namenjeni i neposredno služe obavljanju trgovine
na malo motornim i drugim gorivima, ne smatraju
se skladišnim odnosno stovarišnim objektom,
nezavisno od toga što se na stanicama za snabdevanje
motornih
vozila
gorivom,
zbog
svojih
osobina
(npr.
zapaljivosti
i gorivosti),
goriva
moraju
držati
u posebnim
za
to
(prema
propisanim
standardima)
izgrađenim
podzemnim
rezervoarima,
a
ne
kao
ostala
roba
u trgovinskim
objektima
na
malo.
Nedoumice u primeni Zakona javljale su se i
prilikom opredeljivanja osnovice poreza za objekte
u
kojima
su
smešteni
proizvodni
pogoni
prerađivačke
industrije
koji
se
koriste
za
obavljanje
delatnosti.
Naime,
objektima
u kojima
su
smešteni
proizvodni
pogoni
prerađivačke
industrije
koji
se
koriste
za
obavljanje
delatnosti
smatraju
se
objekti
koji
su
investiciono-tehničkom
dokumentacijom,
odnosno
drugom
dokumentacijom
(dokument o promeni namene objekta i sl.) opre-
deljeni za tu namenu, u delu u kome se faktički
koriste kao proizvodni pogoni prerađivačke
industrije, što podrazumeva i proizvodne pogone
prerađivačke
industrije
koji
se
koriste
za
obavljanje
prerađivačke
delatnosti
obveznika
kome
prerađivačka
delatnost
nije pretežna
registrovana
delatnost.
Imajući u vidu da privredno društvo kome
pretežna delatnost nije prerađivačka tu delatnost
može
da
obavlja
ako
nije
zakonom
zabranjena,
nezavisno
od
toga
što
nije registrovana
i da
li
je
određena
osnivačkim
aktom
ili
statutom,
prilikom
utvrđivanja
činjeničnog
stanja
po
pitanju
da li se
konkretni
objekti
zaista
i koriste
kao
proizvodni
pogoni
prerađivačke
industrije
obveznik
je na
zahtev
nadležnog
organa
jedinice
lokalne
samouprave
dužan
da pruži
odgovarajuće
dokaze
(npr. da po
osnovu
te
delatnosti
fakturiše
isporuku
robe,
da ostvaruje
prihode
po
osnovu
te
delatnosti
i sl.).
Napominjemo da nema zakonskog osnova da za
poslovni objekat privrednog društva koji je prema
investiciono-tehničkoj
dokumentaciji
namenjen
proizvodnoj
delatnosti,
koji
se
u toku
cele
kalendarske
godine
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu
ne
koristi
i koji
je prazan,
osnovicu
poreza
na
imovinu
čini knjigovodstvena
vred-
nost, pod uslovom da je jedinica lokalne samoupra-
ve na čijoj teritoriji se taj objekat nalazi objavila
akt kojim utvrđuje prosečne cene poslovnih zgrada
i drugih (nadzemnih i podzemnih) građevinskih
objekata koji služe za obavljanje delatnosti u zoni
u kojoj se konkretan objekat nalazi do 30. novembra
godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez,
kao i akt
kojim
utvrđuje
zone
i najopremljeniju
zonu.
Međutim,
ako
jedinica
lokalne
samouprave
na
čijoj
se
teritoriji
nalazi
objekat
namenjen
proizvodnoj
delatnosti,
koji
se
u toku
cele
kalendarske
godine
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu
ne
koristi
i koji
je prazan,
nije objavila
akt
kojim
utvrđuje
prosečne
cene
poslovnih
zgrada
i drugih
(nadzemnih
i podzemnih)
građevinskih
objekata
koji
služe
za
obavljanje
delatnosti
u zoni
u kojoj
se
konkretan
objekat
nalazi
do
30. novembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez,
kao
i
akt
koji
utvrđuje
zone
i
najopremljenije
zone,
osnovica
poreza
na
imovinu
za
taj
objekat
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
jeste
knjigovodstvena
vrednost
iskazana
na
poslednji
dan
poslovne
godine
obveznika
u godini
koja
prethodi
godini
za
koju
se utvrđuje porez na imovinu.
5.4 Na
Nabavna vrednost nepokretnosti (koje obveznik
koji
vodi
poslovne
knjige
izgradi,
stekne
ili
mu
po
drugom
osnovu
nastane
poreska
obaveza
u toku
godine),
iskazana
u
poslovnim
knjigama
obveznika,
jeste
osnovica
poreza
na
imovinu
za
poresku
godinu,
i to
za:
f n
epokretnosti čiju vrednost u poslovnim knjigama
obveznik
iskazuje
po
metodu
fer
vrednosti
u
skladu
sa
MRS
i MSFI
i usvojenim
računovodstvenim
politikama;
f žičare, puteve, pruge i druge infrastrukturne
objekte, kao i za kablovsku kanalizaciju i druge
podzemne građevinske objekte u kojima su smeštene
mreže namenjene protoku vode (za piće, atmosferske,
otpadne
i dr.), vodene
pare,
tople
ili
vrele
vode
za
potrebe
grejanja
i druge
potrebe
korisnika,
gasa,
nafte
i naftnih
derivata,
telekomunikacija;
f n
epokretnosti obveznika koji vodi poslovne
knjige za koje mu nastane poreska obaveza u toku
godine u jedinici lokalne samouprave koja nije
objavila akt kojim utvrđuje prosečne cene odgovarajućih
nepokretnosti
u zonama
do
30.
novembra
tekuće
godine,
tj.
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
porez
na
imovinu
utvrđuje,
kao i akt
kojim
utvrđuje zone i najopremljenije zone;
f ek
sploataciona polja;
f n
epokretnosti – objekte za koje osnovicu poreza
na imovinu principijelno čini knjigovodstvena
vrednost na poslednji dan poslovne godine obve-
MART 2020.
●
POREZI
znika u tekućoj godini, koju obveznik u poslovnim
knjigama iskazuje posebno od vrednosti zemljišta
(eksploatacioni objekti, objekti u kojima su smešteni
proizvodni
pogoni
prerađivačke
industrije
koji
se
koriste
za
obavljanje
delatnosti,
objekti
za
proizvodnju,
prenos
i distribuciju
električne
energije,
osim
trgovine
i upravljanja
itd.).
Dakle, za navedene nepokretnosti koje obveznik
koji
vodi
poslovne
knjige
izgradi,
stekne
ili
mu
po
drugom
osnovu
nastane
poreska
obaveza
u toku
godine
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu
ili
u tekućoj
godini
nakon
početka
poslovne
godine
obveznika
koja
je različita
od
kalendarske,
osnovica
poreza
na
imovinu
je nabavna
vrednost
tih nepokretnosti,
iskazana
u
poslovnim
knjigama
obveznika.
Za nepokretnosti za koje obvezniku koji
vodi poslovne knjige poreska obaveza nastane
u toku poreske godine poresku osnovicu čini
nabavna vrednost samo ako je reč o nepokretnostima
za
koje
osnovicu
(za
poresku
godinu)
čini
vrednost
iskazana
u poslovnim
knjigama.
Za
ostale
nepokretnosti
za
koje
poreska
obaveza
nastane
u toku
poreske
godine
osnovica
poreza
na
imovinu
utvrđivaće
se
primenom
propisanih
elemenata
za
srazmerni
deo
godine
počev
od
nastanka
poreske
obaveze,
nezavisno
od
činjenice
da je za
te
nepokretnosti
poreska
obaveza
nastala
u toku
poreske
godine.
Po pitanju da li nabavna vrednost čini osnovicu
poreza
na
imovinu
za
2019. godinu
za
objekat/
zgradu
poslovnih
usluga
koji/u
je privredno
društvo
steklo
kupovinom
po
ugovoru
u
2019.
godini
i
koji/u
koristi
zbog
adaptacije,
čiji je završetak
planiran
za
januar
2020. godine,
od
kada
bi
objekat
trebalo
da bude
korišćen
kao proizvodni
pogon,
magacini
i
kancelarije,
pri
čemu
je
privredno
društvo
–
obveznik
poreza
na
imovinu
srednje
pravno
lice
koje
vrednost
nepokretnosti
u
poslovnim
knjigama
iskazuje
u
skladu
sa
MSFI
za
MSP, MF
objavilo
je Mišljenje
broj
430-0000589/2019-04
od
18.
novembra
2019.
godine,
u
kom
je
navedeno
sledeće:
„Za poslovni objekat – halu telekomunikacija
za koji je obvezniku koji vodi poslovne knjige, koji
vrednost nepokretnosti u poslovnim knjigama iskazuje
u skladu
sa
MSFI
za
MSP, poreska
obaveza
nastala
kupovinom
tog
objekta
u 2019. godini,
koji
(objekat)
obveznik
u toku
2019. godine
ne
kori-
POSLOVNI SAVETNIK
31
32
POREZI
sti iz razloga što vrši njegovu adaptaciju radi
privođenja nameni za korišćenje za sopstvene
potrebe (pri čemu u sastavu tog objekta ne postoje
skladišni
i stovarišni
deo),
a koji
se
nalazi
na
teritoriji
jedinice
lokalne
samouprave
koja
je
do
30. novembra
2018. godine
objavila
akt
kojim
utvrđuje
prosečne
cene
Građevinskog
zemljišta
i
Poslovnih
zgrada
i drugih
(nadzemnih
i podzemnih)
građevinskih
objekata
u zoni
u kojoj
se
objekat
i
pripadajuće
zemljište
nalaze,
osnovica
poreza
na
imovinu
za
2019. godinu
(nije nabavna
vrednost
tog
objekta
već)
je jednaka
zbiru
vrednosti
konkretnog
objekta
i vrednosti
pripadajućeg
zemljišta.
Vrednost objekta je jednaka proizvodu njegove
korisne površine i prosečne cene kvadratnog
metra Poslovnih zgrada i drugih (nadzemnih i
podzemnih) građevinskih objekata u zoni u kojoj se
taj objekat nalazi, prema odluci jedinice lokalne
samouprave koja je objavljena do 30. novembra 2018.
godine.
Vrednost pripadajućeg zemljišta jednaka je
proizvodu njegove korisne (ukupne) površine i
prosečne cene kvadratnog metra Građevinskog zemljišta
u zoni
u kojoj
se
ono
nalazi,
prema
odluci
jedinice
lokalne
samouprave
koja
je objavljena
do
30.
novembra
2018. godine.
Porez se utvrđuje za deo 2019. godine počev od
nastanka poreske obaveze.
Ako jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji
se
nalazi
navedeni
poslovni
objekat
sa
pripadajućim
zemljištem
do
30. novembra
2018.
godine
nije objavila
akt
kojim
utvrđuje
prosečne
cene
kvadratnog
metra
Građevinskog
zemljišta
i
prosečne
cene
kvadratnog
metra
Poslovnih
zgrada
i
drugih
(nadzemnih
i
podzemnih)
građevinskih
objekata
u
zoni
u
kojoj
se
objekat
i
pripadajuće
zemljište
nalaze,
osnovica
poreza
na
imovinu
za
2019.
godinu
za
poslovnu
zgradu
sa
pripadajućim
zemljištem
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
je
nabavna
vrednost
iskazana
u poslovnim
knjigama
obveznika.”
5.5 Osnovica poreza na imovinu utvrđena
primenom koeficijenata
O utvrđivanju prosečnih cena nepokretnosti
po zonama na teritoriji jedinice lokalne samou-
prave bilo je reči u delu teksta o osnovici poreza
na imovinu koja se utvrđuje primenom propisanih
elemenata
korisne
površine
i prosečne
cene
kvadratnog
metra
odgovarajućih
nepokretnosti
u
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
zonama. Jedinica lokalne samouprave dužna je da
objavi prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti
na
osnovu
kojih
je za
tekuću
godinu
utvrđena
osnovica
poreza
na
imovinu
za
nepokretnosti
obveznika
koji
ne
vode
poslovne
knjige,
i to
u slučaju
kada
ni u zoni
ni u graničnim
zonama
nije bilo
prometa
odgovarajućih
nepokretnosti
u periodu
od
1. januara
do
30. septembra
tekuće
godine,
odnosno
ako
vrednost
drugog
zemljišta
ne
može
da se
utvrdi
na
osnovu
prosečne
cene
poljoprivrednog
zemljišta
(koja
se
umanjuje
za
40%).
Obveznici koji vode poslovne knjige za potrebe
utvrđivanja osnovice poreza na imovinu prosečne
cene (odgovarajućih nepokretnosti na osnovu kojih
je za
tekuću
godinu
utvrđena
osnovica
poreza
na
imovinu
za
nepokretnosti
obveznika
koji
ne
vode
poslovne
knjige
i to
u zoni
koja
je, prema
odluci
nadležnog
organa
te
jedinice
lokalne
samouprave,
utvrđena kao najopremljenija) množe sa koefici-
jentima koje utvrđuje jedinica lokalne samouprave
aktom nadležnog organa za svaku zonu na svojoj teritoriji,
koji
ne
mogu
biti
veći
od:
▶
1
,00 – za nepokretnosti u najopremljenijim zonama;
▶
0,80 – z
a nepokretnosti u zonama koje se u toj jedinici
lokalne
samouprave
graniče
sa
zonama
iz
tačke
1) ovog
stava;
▶
0,40 – z
a nepokretnosti u zonama seoskih naselja;
▶ 0,30 – za nepokretnosti u zonama izvan seoskih
i gradskih naselja;
▶ 0,60 – za ostale zone u toj jedinici lokalne samouprave.
Napominjemo da navedene koeficijente primenjuju
samo
obveznici
koji
vode
poslovne
knjige
za
potrebe
utvrđivanja
osnovice
poreza
na
imovinu
i
to
isključivo
u slučaju
da ni u graničnim
zonama
nije
bilo
prometa
u periodu
od
1. januara
do
30.
septembra
tekuće
godine.
Jedinica lokalne samouprave bila je dužna da za
potrebe utvrđivanja poreza na imovinu za poresku
2020. godinu objavi akte kojima se utvrđuju zone i
najopremljenije zone, kao i koeficijenti za nepokretnosti
u
zonama,
do
30.
novembra
2019.
godine,
kao
i svaku
promenu
tih akata.
Međutim,
ukoliko
jedinica
lokalne
samouprave
do
isteka
navedenog
roka
nije objavila
koeficijente
za
nepokretnosti
u zonama ili ih je utvrdila preko maksimalnog iz-
nosa, osnovica poreza na imovinu utvrdiće se primenom
koeficijenata
propisanih
Zakonom.
Prema Mišljenju MF broj 430-00-00096/2014-04
od 9. aprila 2014. godine, „koeficijent nepokret-
nosti u zonama seoskih naselja, čijom primenom
se utvrđuje osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
u
slučaju
kada
ni u
zoni
ni u graničnim
zonama
nije
bilo
najmanje
tri
prometa
odgovarajućih
nepokretnosti
iz člana
6a Zakona
u periodu
od
1. januara
do
30.
septembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
(tekuća
godina),
ne
može
biti
veći
od
0,4.
Ako je odlukom jedinice lokalne samouprave
koja je objavljena do 30. novembra tekuće godine
(na način na koji se objavljuju opšti akti te jedinice
lokalne
samouprave)
za
nepokretnosti
u
zoni
seoskih
naselja
propisan
koeficijent
koji
iznosi
0,8,
poreska
osnovica
za
nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
u toj
zoni
utvrđuje
se
primenom
koeficijenta
0,4.”
U pogledu pitanja u kojim slučajevima se vred-
nost zemljišta utvrđuje primenom koeficijenata
zone, MF u Mišljenju broj 011-00-00392/2014-04
od 30. novembra 2015. godine navodi da se vrednost
izgrađenog zemljišta obveznika koji vodi poslovne
knjige,
u kojima
obveznik
vrednost
nepokretnosti
ne
iskazuje
po
fer
vrednosti
u skladu
sa
MRS,
odnosno
MSFI
i usvojenim
računovodstvenim
politikama,
a za
koje
je poreska
obaveza
nastala
pre
1. januara
poreske
godine,
utvrđuje
primenom
elemenata
korisne
površine
(tj.
ukupne
površine
tog
zemljišta)
i prosečne
cene
kvadratnog
metra
građevinskog
zemljišta
u zoni
u kojoj
se
ono
nalazi,
utvrđene
odlukom
jedinice
lokalne
samouprave
koja
je objavljena
na
način
na
koji
se
objavljuju
opšti
akti
te
jedinice
lokalne
samouprave
do
30.
novembra
godine
koja
prethodi
godini
za
koju
se
utvrđuje
porez
na
imovinu.
Ako ni u zonama ni u graničnim zonama nije
bilo najmanje tri prometa odgovarajućeg zemljišta
u periodu
od
1. januara
do
30. septembra
tekuće
godine,
obveznici
koji
vode
poslovne
knjige
vrednost
navedenog
zemljišta
utvrđuju
prema:
f njeg
ovoj korisnoj površini (tj. ukupnoj površini
tog
zemljišta);
f pr
osečnoj ceni kvadratnog metra odgovarajućeg
zemljišta
na
osnovu
kojeg
je za
tekuću
godinu
utvrđena
osnovica
poreza
na
imovinu
za
nepokretnosti
obveznika
koji
ne
vode
poslovne
knjige
u naj-
opremljenijoj zoni (tj. zoni koja je prema odluci
nadležnog organa jedinice lokalne samouprave
utvrđena kao najopremljenija zona u smislu člana
6. stav 3. Zakona) – koju je do 30. novembra tekuće
MART 2020.
●
POREZI
godine objavila jedinica lokalne samouprave na
način na koji se objavljuju njeni opšti akti;
f koeficijentu zone u kojoj se konkretno zemljište
nalazi,
koji
je utvrdila
i objavila
jedinica
lokalne
samouprave
do
30. novembra
tekuće
godine
na
način
na
koji
se
objavljuju
njeni opšti
akti,
kao
i
na
njenoj
internet
strani.
Ako
jedinica
lokalne
samouprave
do
30. novembra
godine
koja
prethodi
poreskoj
godini
nije
objavila
koeficijente
za
nepokretnosti
u zonama
ili
ih je utvrdila
preko
maksimalnog
iznosa
propisanog
Zakonom,
osnovica
poreza
na
imovinu
za
konkretno
zemljište
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige
utvrđuje
se
primenom
koeficijenata
propisanih
Zakonom
za
nepokretnosti
u odgovarajućoj
zoni.
6 Nas
Porez na imovinu utvrđuje se za kalendarsku
godinu.
Za imovinu za koju poreska obaveza nastane u
toku poreske godine porez na imovinu za tu godinu
utvrđuje
se
za
period
od
nastanka
poreske
obaveze
do isteka
te
godine,
odnosno
do prestanka
poreske
obaveze
u toj
godini.
Obaveza po osnovu poreza na imovinu nastaje
najranijim od sledećih dana:
▶ da
n sticanja prava na koje se porez na imovinu
plaća;
▶ dan uspostavljanja državine kad se porez plaća
na državinu;
▶ da
n početka korišćenja, dan osposobljavanja;
▶ da
n izdavanja upotrebne dozvole, odnosno
▶ dan omogućavanja korišćenja imovine na drugi
način.
Međutim, kad je pravo koje je predmet oporezivanja
stečeno
na
objektu
u izgradnji
koji
nije
osposobljen
za
korišćenje,
ne
koristi
se
i za
koji
nije
izdata
upotrebna
dozvola,
obaveza
po
osnovu
poreza
na
imovinu
za
taj
objekat
nastaje
najranijim
od
sledećih
dana:
na
dan
početka
korišćenja,
na
dan
osposobljavanja,
na
dan
izdavanja
upotrebne
dozvole,
odnosno
dan
omogućavanja
korišćenja
objekta
na
drugi
način
(uključujući
uspostavljanje
državine),
osim
u
slučaju
nastanka
obaveze
po
osnovu poreza na imovinu za zgrade u izgradnji
koje se grade bez građevinske dozvole, odnosno za
koje je protekao propisani period od pravosnažnosti
građevinske
dozvole,
na
kojima
su
izvede-
POSLOVNI SAVETNIK
33
34
POREZI
ni grubi građevinski radovi sa konstruktivnim
sklopom.
Ako je korišćenje objekta otpočelo – obaveza
po
osnovu
poreza
na
imovinu
je nastala,
nezavisno
od
činjenice da
upotrebna
dozvola
nije
izdata.
Dakle,
ako
je
korišćenje
objekta
otpočelo,
poreska
obaveza
za
taj
objekat
je
nastala,
nezavisno
od
toga
da li se
objekat
koristi
stalno
ili
povremeno,
odnosno
da
li
ga
koristi
obveznik
ili
drugo
lice.
Faktičko je pitanje da li je objekat osposobljen
za
korišćenje
i da li se
koristi,
pa
organ
nadležan
za
utvrđivanje,
naplatu
i kontrolu
izvornih
javnih
prihoda
jedinice
lokalne
samouprave
u svakom
konkretnom
slučaju
ceni
činjenično
stanje
od
uticaja
na
nastanak
obaveze
po
osnovu
poreza
na
imovinu.
Ukoliko se objekat npr. sastoji iz više posebnih
celina
(stanovi,
garaže
i poslovni
prostor
–
lokali)
čije korišćenje
nije otpočelo
istovremeno,
odnosno
nisu
istovremeno
osposobljeni
za
korišćenje,
činjenice
od
uticaja
na
nastanak
poreske
obaveze
cene
se
za
svaku
posebnu
celinu
zasebno.
Na nastanak poreske obaveze za objekat nije
od uticaja vrsta dozvole za izgradnju objekta
(trajni objekti, privremeni objekti i sl.), odnosno
da li je izvršen
upis
objekta
i prava
na
njemu
u odgovarajućem
katastru,
odnosno
vrsta
tog
upisa.
Ukazujemo na to da poreska obaveza za objekat
koji je bio osposobljen za korišćenje i niz godina
korišćen nije prestala zbog promene imaoca prava
svojine
na
tom
objektu,
ni zato
što
„novi”
vlasnik
taj
objekat
od
dana
sticanja
prava
ne
koristi
zato
što
želi
da promeni
njegovu
namenu
za
koju
je
celishodno
ili
potrebno
da se
objekat
dodatno
osposobi,
odnosno
da se
izvrši
njegova
adaptacija
i
rekonstrukcija.
Pravo
je, ali
ne
i obaveza
poreskog
obveznika
da opredeli
da li će svoj
objekat
koristiti
kako
bi
opredelio
namenu
korišćenja
u
skladu
sa
propisima,
kao i da u cilju
privođenja
objekta toj opredeljenoj nameni vrši određena in-
vesticiona ulaganja u suštinskom ili estetskom
smislu.
Imajući u vidu da je predmet oporezivanja porezom
na
imovinu
pravo
svojine
na
zemljištu
preko
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
10 ari, odnosno pravo korišćenja građevinskog
zemljišta površine preko 10 ari (u skladu sa zakonom
kojim
se
uređuje
pravni
režim
građevinskog
zemljišta),
kad
imalac
prava,
držalac
ili
korisnik
zemljišta
površine
do
10 ari
stekne
pravo,
državinu
ili
korišćenje
na
graničnom
zemljištu,
nakon
čega
je površina
te
fizičke
celine
zemljišta
preko
10 ari,
poreska
obaveza
za
to
zemljište
nastaje
na
dan
sticanja
prava,
državine
ili
korišćenja
na
graničnom
zemljištu.
6.1 Nas
Shodno odredbi člana 10. stav 3. Zakona, za
zgradu u izgradnji površine preko 500 m² (osim
zgrade koja se smatra ekonomskim objektom, odnosno
zgrade
za
čiju izgradnju
građevinsku
dozvolu
izdaje
ministarstvo
nadležno
za
poslove
građevinarstva,
odnosno
nadležni
organ
autonomne
pokrajine
kao povereni
posao,
u skladu
sa
zakonom
kojim
se
uređuju
planiranje
i izgradnja),
odnosno
za
posebni
deo
zgrade
koji
predstavlja
tehničku
i
funkcionalnu
celinu
površine
preko
500 m²,
koji
se
dograđuje
ili
nadgrađuje,
pri
čemu
ista
nije
osposobljena
za
korišćenje
i
ne
koristi
se,
ali
su
na
izgradnji,
dogradnji
ili
nadgradnji
izvedeni
grubi
građevinski
radovi
sa
konstruktivnim
sklopom
(temelj,
stubovi
sa
gredama
ili
zidovi,
tavanica,
sa
ili
bez
krova,
sa
ili
bez
završene
fasade,
sa
ili
bez
postavljene
spoljne
stolarije
i izvedenih
podopolagačkih
radova),
poreska
obaveza
nastaje
počev
od
1. januara
naredne
godine
u odnosu
na
godinu:
1)
u kojoj
je isteklo
pet
godina
od
dana
pravosnažnosti
prve
građevinske
dozvole
ili
odobrenja
za
izgradnju
te
zgrade,
odnosno
sedam
godina
od
dana
pravosnažnosti
prve
građevinske
dozvole
za
tu
zgradu,
ako
je
rešenjem
nadležnog
organa
odobreno
da
građevinska
dozvola
ostaje
na
pravnoj
snazi
još
dve
godine
po
isticanju
pet
godina
od
dana
njene
pravosnažnosti;
2) završetka izgradnje konstruktivnog sklopa, ako
građevinska dozvola nije izdata.
Za navedene zgrade za koje je do 31. decembra
2019. godine protekao duži period od perioda
koji opredeljuje nastanak poreske obaveze – pore-
ska obaveza nastaje 1. januara 2020. godine, a na nastanak
poreske
obaveze
nije od
uticaja
da li je za
zgradu,
odnosno
posebni
deo
zgrade
menjano
rešenje
o
građevinskoj
dozvoli
usled
promene
investitora
ili
promena
u toku
građenja,
odnosno
da li je
prilikom
izvođenja
radova
odstupljeno
od
građevinske
dozvole.
Primenom odredbe člana 10. stav 3. Zakona poreska
obaveza
nastaje
za
zgrade
u izgradnji,
kao i za
posebne
delove
zgrada
koji
predstavljaju
tehničku
i
funkcionalnu
celinu,
koji
se
dograđuju
ili
nadgrađuju,
ako
su
ispunjeni
svi sledeći
uslovi:
f da je p
ovršina zgrade preko 500 m²;
f da ta zgrada nije ekonomski objekat u skladu sa
zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja;
f da za izgradnju te zgrade građevinsku dozvolu
ne izdaje ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva,
odnosno
nadležni
organ
autonomne
pokrajine kao povereni posao, u skladu sa zakonom
kojim se uređuju planiranje i izgradnja (što podrazumeva
vrstu
zgrada
za
koje
građevinsku
dozvolu
izdaju
ti organi,
a ne
zgradu
ma
koje
vrste
za
koju
je
primenom
propisa
koji
su
prestali
da važe
jedan
od
tih organa
konkretnom
licu
u konkretnom
slučaju
izdao građevinsku
dozvolu);
f da nije osposobljena za korišćenje i ne koristi
se;
f da s
u na izgradnji, dogradnji ili nadgradnji
(dalje: izgradnja) te zgrade izvedeni grubi građevinski
radovi
sa
konstruktivnim
sklopom:
temelj,
stubovi
sa
gredama
ili
zidovi,
tavanica,
sa
ili
bez
krova,
sa
ili
bez
završene
fasade,
sa
ili
bez
postavljene
spoljne
stolarije
i izvedenih
podopolagačkih
radova;
f da je protekao propisani period od dana pravosnažnosti
prve
građevinske
dozvole
za
tu
zgradu,
odnosno
propisani
period
od
dana
izgradnje
njenog
konstruktivnog
sklopa
– ako
građevinska
dozvola
nije
izdata.
Površina preko 500 m², u smislu navedenog,
podrazumeva zbir površina svih nadzemnih i podzemnih
etaža
zgrade
čiji je konstruktivni
sklop
izgrađen,
shodno
spoljnim
merama
obodnih
zidova,
a
ne
korisnu
površinu
koja
je element
za
utvrđivanje
osnovice
poreza
na
imovinu.
U tu
površinu
(preko
500 m²) ne
uračunava
se
površina
zgrade
koja treba da se izgradi u skladu sa građevinskom
dozvolom u delu u kome nisu izvedeni grubi građevinski
radovi
sa
konstruktivnim
sklopom
(na
primer,
ako
zgrada
treba
da sadrži
dve
podzemne
i
dve
nadzemne
etaže,
pri
čemu
je konstruktivni
MART 2020.
●
POREZI
sklop podzemnih etaža izgrađen, a izgradnja nadzemnih
etaža
nije započeta,
u površinu
se
uračunava
površina
podzemnih
etaža).
Kad su u pitanju zgrade koje se dograđuju ili
nadgrađuju, u površinu od 500 m² ne uključuje se
površina postojeće zgrade za koju je poreska obaveza
nastala,
već
površina
novog
prostora
koji
se
dograđuje
ili
nadgrađuje
pored,
odnosno
nad
tom
zgradom.
Primera
radi,
površina
postojeće
zgrade
za
koju
je poreska
obaveza
nastala
iznosi
300 m².
U
postupku
njene
nadgradnje
izgrađen
je konstruktivni
sklop
površine
250 m². Ako
za
deo
koji
se
nadgrađuje
nije
nastala
poreska
obaveza
u
skladu
sa
članom
10. stav
1. Zakona
(nije osposobljen
za
korišćenje,
nije otpočelo
njegovo
korišćenje
i sl.),
poreska
obaveza
za
taj
posebni
deo
nije nastala
ni
primenom
stava
3.
tog
člana
jer
je
njegova
površina
manja
od
500 m² (iznosi
250 m², a ne
550 m²).
Napominjemo da se primenom odredbe člana
10. stav 3. Zakona ne određuje nastanak poreske
obaveze npr. za:
f zemljište;
f objekte koji nisu zgrade (npr. žičare, vodovodnu
i kanalizacionu
infrastrukturu
i sl.);
f z
grade čije je korišćenje otpočelo, zgrade koje
su osposobljene za korišćenje, zgrade za koje je
izdata upotrebna dozvola, odnosno zgrade čije je
korišćenje omogućeno na drugi način – jer je za te
zgrade poreska obaveza nastala najranijim od tih
dana (dan početka korišćenja, osposobljavanja, izdavanja
upotrebne
dozvole);
f zgrade koje se grade u skladu sa izdatom građevinskom
dozvolom,
odnosno
odobrenjem
za
izgradnju,
za
koje
nije
istekao
rok
za
izgradnju
od
pet
odnosno
sedam
godina,
računajući
od
dana
pravosnažnosti
prve
građevinske
dozvole
za
izgradnju,
odnosno
drugu
fazu
izgradnje;
f zgr
ade koje su ekonomski objekti u skladu sa zakonom
kojim
se
uređuju
planiranje
i
izgradnja
(na
primer,
za
objekte
za
gajenje
životinja,
objekte
za
skladištenje
stočne
hrane
i poljoprivrednih
proizvoda
i sl.);
f zgrade za čiju izgradnju građevinsku dozvolu
izdaje ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva,
odnosno
nadležni
organ
autonomne
pokrajine
kao povereni
posao,
u skladu
sa
zako-
nom kojim se uređuju planiranje i izgradnja (na
primer, zgrade za službene potrebe diplomatsko-konzularnih
predstavništava
stranih
država,
odnosno
kancelarija
međunarodnih
organizacija
u
Republici
Srbiji,
ukoliko
je to
propisano
bila-
POSLOVNI SAVETNIK
35
36
POREZI
teralnim sporazumom; zgrade zavoda za izvršenje
krivičnih sankcija, objekti zdravstvene zaštite
smeštajnih kapaciteta preko 500 ležaja itd.);
f zgrade površine do 500 m²;
f zgrade na čijoj izgradnji nisu izvedeni grubi
građevinski radovi sa konstruktivnim sklopom.
Pokretanje postupka ozakonjenja zgrade čiji
je konstruktivni sklop izgrađen bez građevinske
dozvole
ili
odobrenja
za
izgradnju
ne
dovodi
do
„odlaganja”
nastanka
poreske
obaveze.
Takođe,
nastupanje
pravosnažnosti
rešenja
o ozakonjenju
nije
od
uticaja
na
nastanak
poreske
obaveze,
nezavisno
od
toga
što
se
na
dan
pravosnažnosti
tog
rešenja
stiču
uslovi
za
upis
prava
svojine
u javnu
knjigu
o evidenciji
nepokretnosti
i pravima
na
njima.
Osim toga, napominjemo da izdavanje građevinske
dozvole
nakon
izgradnje
konstruktivnog
sklopa zgrade izvršene bez građevinske dozvole
ili odobrenja za izgradnju ne dovodi do „odlaganja”
nastanka
poreske
obaveze
za
pet
odnosno
sedam
godina
od
dana
pravosnažnosti
te
dozvole.
Za
te
zgrade
poreska
obaveza
nastaje
počev
od
1. januara
naredne
godine
u
odnosu
na
godinu
završetka
izgradnje
konstruktivnog
sklopa
(pod
pretpostavkom
da prethodno
nije nastala
u skladu
sa
članom
10.
stav
1.
Zakona).
Primera
radi,
ako
je
zgrada
(za
koju
poreska
obaveza
nije nastala
u skladu
sa
članom
10. stav
1. Zakona,
tj.
koja
nije osposobljena
za
korišćenje,
nije
otpočelo
njeno
korišćenje
itd.)
građena
bez
građevinske
dozvole,
pri
čemu
je njen
konstruktivni
sklop
površine
preko
500 m² izgrađen
u januaru
2019. godine,
a u decembru
te
godine
izdata
je
građevinska
dozvola
za
konkretnu
zgradu,
poreska
obaveza
nastaje
1. januara
2020. godine
(a ne
1. januara
2025. godine).
Na nastanak poreske obaveze nije od uticaja
ni broj investitora zgrade, odnosno suvlasnika
konstruktivnog sklopa zgrade u izgradnji, kao
ni činjenica da li je suvlasništvo konstituisano
u toku
ili
nakon
završetka
izgradnje
konstruktivnog
sklopa.
Primera
radi,
ako
je nakon
izgradnje
konstruktivnog
sklopa
zgrade
površine
preko
600 m², koju
je vršilo
jedno
lice,
konstituisano
suvlasništvo
u korist
tri
lica, svako
u po
1/3
idealnog
dela,
to
suvlasništvo
nije
od
uticaja
na određivanje dana nastanka poreske obaveze, s ob-
zirom na to da se nastanak poreske obaveze određuje,
između
ostalog,
i u odnosu
na
površinu
zgrade,
a
ne
na
površinu
pripadajućeg
idealnog
dela
svakog
suvlasnika.
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
7 Pres
Obaveza po osnovu poreza na imovinu prestaje
najranijim od sledećih dana:
f na dan na koji poreskom obvezniku prestaje pravo,
državina
ili
korišćenje
koje
je predmet
oporezivanja
u skladu
sa
Zakonom;
f na dan prestanka postojanja nepokretnosti;
f n
a dan početka primene zakona u skladu sa kojim
je pravo,
državina
ili
korišćenje
na
koje
se
porez
na
imovinu
plaćao
prestalo
biti
predmet
oporezivanja;
f na dan na koji drugo lice stekne pravo, državinu
ili
korišćenje
na
koje
se
porez
plaća.
Na dan prestanka poreske obaveze na delu zemljišta
na
koje
se
porez
plaća
na
pravo
svojine
na
zemljištu
površine
preko
10 ari,
odnosno
na
pravo
korišćenja
građevinskog
zemljišta
povr-
šine preko 10 ari, prestaje i poreska obaveza na
preostalom delu zemljišta – kada je ono površine
do deset ari.
Za objekat za koji je nastala poreska obaveza
po osnovu poreza na imovinu, poreska obaveza
nije prestala zato što se „u trenutnom stanju ne
može koristiti za predviđenu namenu i zahteva
kompletno renoviranje”, pa ga poreski obveznik
ne koristi niti od njega ostvaruje prihode. Takođe,
prestanak
obavljanja
delatnosti
u
poslovnom
objektu
ne
dovodi
do prestanka
poreske
obaveze
za
taj
objekat.
Otvaranje stečaja nad obveznikom koji vodi
poslove ne dovodi do prestanka obaveze po osnovu
poreza
na
imovinu,
a prema
Mišljenju
MF
broj
413-00-00082/2014-04
od
13. marta
2014. godine,
„imajući
u vidu
da privredno
društvo
nad
kojim
je
otvoren
stečaj
zadržava
svojstvo
pravnog
lica
sve
do
brisanja
iz registra
privrednih
subjekata
u
skladu
sa
zakonom
kojim
se
uređuje
registracija
privrednih
subjekata,
otvaranje
postupka
stečaja
nad
obveznikom
poreza
na
imovinu
– privrednim
društvom
nije zakonski
osnov
za
prestanak
poreske
obaveze
po
osnovu
poreza
na
imovinu.”
Takođe, pravnom licu nije prestala poreska
obaveza zbog promene pravne forme (iz javnog
preduzeća u društvo sa ograničenom odgovornošću),
u vezi
sa
čim je MF
Mišljenjem
broj
011-00-
00335/2019-04 od 22. aprila 2019. godine zauzelo
sledeći stav: „Imajući u vidu da promena pravne
forme privrednog društva ne utiče na pravni
subjektivitet tog društva, u slučaju kad je javno
preduzeće čiji je osnivač Republika Srbija ili je-
dinica lokalne samouprave i njihova zavisna društva,
na
osnovu
posebnog
zakona,
osnivačkog
akta
ili
ugovora
zaključenog
sa
osnivačem,
koristilo
nepokretnosti
u javnoj
svojini
koje
mu
nisu
uložene
u kapital,
pa
po
tom
osnovu
za
te
nepokretnosti
bilo
obveznik
poreza
na
imovinu,
promena
pravne
forme
tog
javnog
preduzeća
u društvo
kapitala,
registrovana
kod
Agencije
za
privredne
registre,
ne
dovodi
do prestanka
obaveze
po
osnovu
poreza
na
imovinu
tom
privrednom
društvu
na
nepokretnosti
u javnoj
svojini
na
kojoj
je to
lice
(i nakon
promene
pravne
firme)
korisnik,
nezavisno
od
toga
što
odgovarajući
upis
korisnika
u skladu
sa
tom
promenom
nije izvršen
u katastru.”.
Napominjemo da na određivanje dana prestanka
poreske
obaveze
nije od
uticaja
npr. ako
je
ugovoreno
odloženo
ispunjenje
pojedinih
ugo-
vorenih obaveza (plaćanje kupoprodajne cene u
ugovorom opredeljenom roku nakon zaključenja
ugovora, plaćanje ugovorene cene u ratama i sl.).
Takođe, na određivanje dana prestanka poreske
obaveze prenosiocu oporezivih prava na nepokretnosti
nije
od
uticaja
ugovorom
ustanovljena
obaveza
da do
primopredaje
nepokretnosti
snosi
troškove
koji
terete
predmetnu
nepokretnost,
uključujući
i trošak
na
ime
ispunjenja
poreske
obaveze
po
osnovu
poreza
na
imovinu
do
dana
primopredaje.
Zakonom je uređeno da se za imovinu za koju
obvezniku koji vodi poslovne knjige poreska
obaveza prestane u toku poreske godine, nakon
utvrđivanja poreza za tu godinu, utvrđeni porez
umanjuje za pripadajući porez za tu imovinu počev
od
dana
prestanka
poreske
obaveze.
8 S
Stopa poreza na imovinu na nepokretnosti
poreskog obveznika koji vodi poslovne knjige iznosi
do
0,4%. Imajući
u vidu
da je porez
na
imovinu
izvorni
prihod
jedinica
lokalne
samouprave,
zakonom
kojim
je uređeno
finansiranje
lokalne
samouprave
propisano
je da
skupština
jedinice
lokalne
samouprave
utvrđuje
visinu
stope
pore-
za na imovinu do visine najviše stope propisane
zakonom kojim se uređuju porezi na imovinu. U slučaju
da skupština
jedinice
lokalne
samouprave
ne
utvrdi
visinu
poreske
stope
ili
je utvrdi
preko
maksimalnog
iznosa,
porez
na
imovinu
utvrdiće
MART 2020.
●
POREZI
se primenom najviše odgovarajuće poreske stope
propisane Zakonom.
Dakle, Zakonom su uređene najviše odgovarajuće
stope poreza na imovinu na prava na nepokretnosti,
pri
čemu
je skupština
jedinice
lokalne
samouprave
ovlašćena
da
utvrdi
stope
poreza
na
imovinu
do najviše
odgovarajuće
stope
za
prava
na
nepokretnosti
obveznika
koji
vode
poslovne
knjige,
odnosno
obveznika
koji
ne
vode
poslovne
knjige.
To
znači
da odlukom
skupštine
jedinice
lokalne
samouprave
mogu
da se
utvrde
niže
stope
poreza
na
imovinu
od
najviše
odgovarajuće
poreske
stope
propisane
Zakonom
(npr. niža od
0,40%
za
nepokretnosti
obveznika
koji
vodi
poslovne
knjige).
Napominjemo da nema zakonskog osnova da se
odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave
utvrđuje
različita
visina
stopa
poreza
na
imovinu za različite vrste nepokretnosti (npr.
za zemljište, za zgrade, za poslovni prostor, za
garaže itd.).
9 Olakšice pri plaćanju poreza na
imovinu
Zakonom su propisane olakšice pri plaćanju
poreza na imovinu u vidu oslobođenja od plaćanja
poreza
po
tom
osnovu
i poreskih
izuzimanja,
kao
i poreskog
kredita.
Poreske olakšice u sistemu poreza na imovinu
uređene su kao trajne ili kao privremene, pri čemu
je većina trajnog karaktera (njihova primena nije
vezana za određeni rok). Međutim, propisane su i
određene privremene poreske olakšice, odnosno
one poreske olakšice čija je primena vremenski
oročena (npr. za poljoprivredno i šumsko zemljište
koje
se
ponovo
privodi
nameni,
za
dobra
koja
su
isključivo
namenjena
daljoj
prodaji).
Oslobođenja od plaćanja poreza na imovinu uređena
su
odredbama
čl.
od
12. do
12b Zakona,
a u ovom
tekstu
biće
pomenuta
pojedina
poreska
oslobođenja.
Porez na imovinu se ne plaća na nepokretnosti
u
javnoj
svojini
koje
koriste
direktni
i
indirektni
korisnici
budžetskih
sredstava,
korisnici
sredstava
organizacija
za
obavezno
socijalno
osiguranje
i drugi
korisnici
javnih
sredstava koji su uključeni u sistem konsolido-
vanog računa trezora, prema propisima kojima se
uređuje budžetski sistem, osim javnih preduzeća.
Javnu svojinu čini pravo svojine Republike
Srbije – državna svojina, pravo svojine autonom-
POSLOVNI SAVETNIK
37
38
POREZI
ne pokrajine – pokrajinska svojina i pravo svojine
jedinice lokalne samouprave – opštinska odnosno
gradska
svojina.
U javnoj
svojini
su
prirodna
bogatstva,
dobra
od
opšteg
interesa
i dobra
u
opštoj
upotrebi
za
koja
je zakonom
utvrđeno
da su
u
javnoj
svojini,
stvari
koje
koriste
organi
i organizacije
Republike
Srbije,
autonomne
pokrajine
i jedinice
lokalne
samouprave,
ustanove,
javne
agencije
i druge
organizacije
čiji je osnivač
Republika
Srbija,
autonomna
pokrajina
i jedinica
lokalne
samouprave,
kao i druge
stvari
koje
su
(u
skladu
sa
zakonom)
u
javnoj
svojini.
Javnom
svojinom
ne
smatraju
se
stvari
organizacija
obaveznog
socijalnog
osiguranja.
Porez na imovinu se ne plaća ako su ispunjeni
svi sledeći uslovi:
f da je nepokretnost za koju se utvrđuje porez u
javnoj svojini (državnoj, pokrajinskoj, gradskoj
odnosno opštinskoj);
f da n
epokretnost koriste direktni i indirektni
korisnici
budžetskih
sredstava,
korisnici
sredstava
organizacija
za
obavezno
socijalno
osiguranje
i
drugi
korisnici
javnih
sredstava
koji
su
uključeni
u
sistem
konsolidovanog
računa
trezora,
prema
propisima
kojima
se
uređuje
budžetski
sistem,
osim
javnih
preduzeća.
Dakle, po navedenom osnovu pravo na poresko
oslobođenje nemaju javna preduzeća, niti ima
osnova da se to pravo ostvari za nepokretnosti
koje nisu u javnoj svojini (što podrazumeva i
nepokretnosti u svojini organizacija obaveznog
socijalnog
osiguranja)
ili
za
nepokretnosti
koje
koriste
obveznici
koji
nisu
uključeni
u
sistem
konsolidovanog
računa
trezora.
Poresko oslobođenje utvrđeno je i za nepokretnosti
koje
su
od
nadležnog
organa
proglašene
spomenicima
kulture
ili
istorijskim
spomenicima.
Porez
na
imovinu
se
ne
plaća
na
nepokretnosti
koje
su
od
nadležnog
organa
proglašene
spomenicima
kulture
ili
istorijskim
spomenicima
– na
nepokretnosti
u celini,
odnosno
na
posebne
delove
koji
služe
za
ove
namene.
Navedeno
poresko
oslobođenje
može
da se
ostvari
ukoliko
su
ispunjeni
svi sledeći
uslovi:
f da je n
epokretnost od strane nadležnog organa
proglašena kulturnim ili istorijskim spomenikom;
f d
a nepokretnost (u celini ili njen posebni
deo) služi za namene u oblasti kulture (da služi
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
obavljanju delatnosti koja se smatra kulturnom
delatnošću prema propisima kojima je uređena
kultura);
f da nepokretnost nije ustupljena drugom licu
uz naknadu na period koji u toku dvanaest meseci
(neprekidno ili sa prekidima) traje duže od sto
osamdeset tri dana.
Ako svi navedeni uslovi nisu ispunjeni – nema
osnova da se ostvari poresko oslobođenje (na primer,
za
nepokretnost
koja
nije od
nadležnog
organa
proglašena
spomenikom
kulture,
za
nepokretnost
koja
se
ne
koristi
za
obavljanje
delatnosti
u
oblasti
kulture
u skladu
sa
propisima
kojima
je
uređena
kultura
i sl.). Primera
radi,
nema
osnova
da se
ostvari
pravo
na
oslobođenje
od
poreza
na
imovinu
za
zemljište
koje
nije
spomenik
kulture,
već
je stavljeno
pod
zaštitu
kao prirodno
dobro
od
izuzetnog
značaja
–
spomenik
prirode,
zatim za zgradu – kulturno dobro koje je sastavni
deo prostorno-istorijske celine, koja se koristi
kao poslovna zgrada poreskog obveznika, kao i za
nepokretnost koja nije kulturni ili istorijski
spomenik, već se smatra dobrom koje uživa prethodnu
zaštitu
itd.
Porez se ne plaća na poljoprivredno i šumsko
zemljište
koje
se
ponovo
privodi
nameni
–
pet
godina,
računajući
od
početka
privođenja
nameni,
ukoliko
to
zemljište
nije trajno
dato
drugim
licima
radi
ostvarivanja
prihoda.
Trajnim
davanjem
drugim
licima
smatra
se
svako
ustupanje
nepokretnosti
drugom
licu
uz
naknadu
koje
u
toku
dvanaest
meseci,
neprekidno
ili
sa
prekidima,
traje
duže
od
sto
osamdeset
tri
dana.
Poljoprivredno zemljište je zemljište koje
se koristi za poljoprivrednu proizvodnju (njive,
vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci,
ribnjaci, trstici i močvare), kao i zemljište
koje može da se privede nameni za poljoprivrednu
proizvodnju. Privođenje nameni poljoprivrednog
zemljišta podrazumeva njegovo osposobljavanje za
poljoprivrednu proizvodnju.
Šumsko zemljište je zemljište na kome se gaji
šuma i zemljište na kome je zbog njegovih prirodnih
osobina
racionalnije
gajiti
šume,
kao
i
zemljište
na
kome
se
nalaze
objekti
namenjeni
gazdovanju
šumama,
divljači
i ostvarivanju
op-
štekorisnih funkcija šuma i koje ne može da se
koristi u druge svrhe.
Porez se ne plaća na puteve u javnoj svojini
(uključujući putno zemljište i putne objekte, osim
funkcionalnih sadržaja puta i pratećih sadrža-
ja za potrebe korisnika puta, u skladu sa zakonom
kojim se uređuju putevi), pruge u javnoj svojini
(uključujući zemljišni pojas ispod pruge i sa obe
strane pruge koji se smatra pružnim pojasom, u
skladu sa zakonom kojim se uređuje železnica) i na
druga dobra u opštoj upotrebi u javnoj svojini
prema propisima kojima se uređuje javna svojina,
kao i na izgrađene obale za pristajanje plovila
(kejske zidove i slično), brodske prevodnice,
manevarsku površinu i poletno-sletne staze na
aerodromima (uključujući zemljište ispod njih).
Napominjemo da navedeno poresko oslobođenje
obuhvata
putne
objekte
(mostove,
tunele
itd.)
i
putno
zemljište,
zemljište
ispod
pruge
i pružni
pojas,
kao i zemljište
ispod
manevarskih
površina
i poletno-sletnih
staza
na
aerodromima,
ali ne obuhvata funkcionalne sadržaje
puta i prateće sadržaje za potrebe korisnika
puta. Funkcionalni sadržaji puta su površine,
objekti, postrojenja i uređaji koji su namenjeni za
efikasno upravljanje putem i saobraćajem na putu
(baze za održavanje puta, centri za upravljanje
saobraćajem, naplatne stanice i drugi sadržaji).
Prateći
sadržaji
puta
za
potrebe
korisnika
jesu
površine
i objekti
za
pružanje
različitih
usluga
korisnicima
puta
(stanice
za
snabdevanje
motornih
vozila
gorivom,
mesta
za
punjenje
vozila
na
električni
pogon,
odmorišta,
parkirališta,
moteli,
restorani,
servisi,
prodavnice
i drugi
objekti
za
pružanje
usluga).
Poresko oslobođenje se ne primenjuje na navedene
nepokretnosti
koje
se
trajno
daju drugim
licima
radi
ostvarivanja
prihoda.
Porez na imovinu se ne plaća na vodno zemljište
i vodne
objekte
koji
su
upisani
u registar
katastra
vodnog
dobra,
odnosno
katastra
vodnih
objekata,
osim
na
objekte
za
uzgoj
riba
(ribnjake).
Poresko
oslobođenje
je uslovljeno
činjenicom
upisa
vodnog
zemljišta
u
registar
Katastra
vodnog
dobra,
odnosno
upisa
vodnih
objekata
u odgovarajući
katastar.
Oslobođenje
se
ne
primenjuje
na
vodno
zemljište,
odnosno
vodne
objekte
koji
se
trajno
daju
drugim
licima
radi
ostvarivanja
prihoda.
Porez na imovinu se ne plaća na zemljište –
za površinu pod objektom na koji se porez plaća,
osim na zemljište pod skladišnim ili stovarišnim
objektom
ili
objektom
koji
se
smatra
sastavnim
delom
zemljišta
i ne
oporezuje
se
kao
objekat
(staza,
otvoreni
prostor
za
parkiranje,
MART 2020.
●
POREZI
kolski prilaz objektu itd.) kada nije trajno dato
drugim licima radi ostvarivanja prihoda.
Površina zemljišta pod objektom u smislu
ostvarivanja oslobođenja jeste površina zemljišta
ispod
objekta,
isključujući
površinu
ispod
obodnih
zidova
tog
objekta
i
stepeništa
izvan
gabarita
objekta,
koji
nisu
u zajedničkoj
nedeljivoj
svojini.
Naime,
pravo
svojine
na
posebnom
delu
zgrade
može
da postoji
na
stanu,
poslovnoj
prostoriji
ili
garaži,
odnosno
garažnom
mestu,
a na
zajedničkim
delovima
zgrade
i uređajima
u zgradi
vlasnici
posebnih
delova
zgrade
imaju
pravo
zajedničke
nedeljive
svojine.
Kad za deo objekta obveznik nema obavezu plaćanja
poreza
u skladu
sa
Zakonom,
pravo
na
poresko
oslobođenje
za
zemljište
pod
objektom
ostvaruje
se
za
deo
površine
zemljišta
pod
objektom
koji
je
srazmeran
učešću
korisne
površine
dela
objekta
na koji se porez na imovinu plaća u ukupnoj kori-
snoj površini tog objekta. Dakle, poresko oslobođenje
za
zemljište
pod
objektom
na
koji
se
porez
plaća:
f o
stvaruje se u odgovarajućoj srazmeri u slučaju
obaveze plaćanja poreza samo za deo objekta;
f n
e ostvaruje se za zemljište ispod objekata koji
se smatraju sastavnim delom zemljišta i ne oporezuju
kao
objekat
(npr.
za
zemljište
ispod
staze,
ograde,
stepeništa
izvan
gabarita
objekta
itd.).
Dokumenti koji bi bili validni pri određivanju
površine
„zemljišta
pod
objektom”,
koje
obveznik
podnosi
u svrhu
ostvarivanja
pravo
na
oslobođenje
od
plaćanja
poreza
na
imovinu,
jesu
građevinska
dozvola
i tehnička
dokumentacija
na
osnovu
kojih
je građenje
objekta
izvršeno,
zatim
upotrebna
dozvola,
kao i drugi
dokazi
na
osnovu
kojih
mogu
da se
utvrde
gabariti
svakog
konkretnog
objekta.
Porez na imovinu ne plaća se na objekte obveznika
kome
je poljoprivreda
pretežna
registrovana
delatnost,
koji
su
namenjeni
i koriste
se
isključivo
za
primarnu
poljoprivrednu
proizvodnju.
Objekti
namenjeni
za
primarnu
poljoprivrednu
proizvodnju
jesu
objekti
za
smeštaj
mehanizacije
za
poljoprivredu,
repromaterijala,
smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih proi-
zvoda, kao i staje za gajenje stoke, objekti za potrebe
gajenja
i prikazivanja
starih
autohtonih
sorti
biljnih
kultura
i rasa
domaćih
životinja
i objekti
za
gajenje
pečurki,
puževa
i riba.
POSLOVNI SAVETNIK
39
40
POREZI
Da bi se navedeno oslobođenje ostvarilo, neophodno
je da budu
kumulativno
ispunjeni
sledeći
uslovi:
f da je u pitanju objekat kome je poljoprivreda pretežna
registrovana
delatnost;
f da je objekat za koji se utvrđuje porez na imovinu
namenjen za primarnu poljoprivrednu proizvodnju
(npr. za smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih
proizvoda, repromaterijala, gajenje stoke i sl.);
f da s
e objekat faktički koristi za primarnu poljoprivrednu
proizvodnju
(a ne
za
drugu
namenu);
f da objekat nije ustupljen drugom licu uz naknadu,
pri čemu ustupanje u toku dvanaest meseci (neprekidno
ili
sa
prekidima)
traje
duže
od
sto
osamdeset
tri
dana.
Porez na imovinu se ne plaća na objekte, odnosno
delove
objekata
koji
u skladu
sa
propisima
neposredno
služe
za
obavljanje
komunalnih
delatnosti – delatnosti pružanja komunalnih
usluga od značaja za ostvarenje životnih potreba
fizičkih
i pravnih
lica kod
kojih
je jedinica
lokalne
samouprave
dužna
da stvori
uslove
za
obezbeđenje
odgovarajućeg
kvaliteta,
obima,
dostupnosti
i
kontinuiteta,
kao
i nadzor
nad
njihovim
vršenjem.
Komunalne delatnosti su delatnosti od opšteg
interesa (npr. snabdevanje vodom za piće; prečišćavanje
i odvođenje
atmosferskih
i otpadnih
voda;
proizvodnja,
distribucija
i snabdevanje
toplotnom
energijom;
upravljanje
komunalnim
otpadom;
gradski
i prigradski
prevoz
putnika;
upravljanje
grobljima
i sahranjivanje;
obezbeđivanje
javnog
osvetljenja;
upravljanje
pijacama;
održavanje
ulica
i puteva;
održavanje
čistoće
na
površinama
javne
namene
itd.).
Navedeno oslobođenje ne primenjuje se na nepokretnosti
koje
se
trajno
daju drugim
licima
radi
ostvarivanja
prihoda.
Saglasno Mišljenju MF broj 011-00-00958/201504
od
16. marta
2016 godine,
„predmet
oporezivanja
su
i
nepokretnosti
na
pijacama
(uključujući
i
prodajne
objekte
koji
služe
za
obavljanje
trgovine:
mesare,
ribarnice,
pekare,
prodavnice
pića,
prodavnice
mlečnih
proizvoda,
cvećare,
prodavni-
ce za kućne ljubimce i slično, ako su ti objekti
inkorporisani u zemljište na kome se nalaze i ne
mogu se pomerati sa mesta na mesto bez oštećenja
njihove suštine, nezavisno od materijala od kojeg
su izgrađeni).
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
Pokretne stvari nisu predmet oporezivanja
porezom na imovinu, što znači ni kada su postavljene
na
pijacama
(na
primer,
kiosci,
zatvorene
i
otvorene
tezge,
štandovi,
ramovi,
pokretni
boksovi
i druge
prenosive
stvari,
tj.
stvari
koje
nisu
inkorporisane
u zemljište,
već
su
postavljene
na
zemljištu
u svom
finalnom
obliku
i
samo
su
„prividno
nepokretne”
i mogu
se
pomerati
sa
jednog
na
drugo
mesto
bez
oštećenja
njihove
suštine).
Imajući u vidu da je odredba člana 12. stav 1.
tačka 11) Zakona osnov za poresko oslobođenje za
objekte, odnosno delove objekata koji u skladu sa
propisima neposredno služe za obavljanje komunalnih
delatnosti
(pod
uslovom
iz st.
3. i 4. tog
člana),
da komunalne
delatnosti
obuhvataju
upravljanje
pijacama,
kao i da je upravljanje
pijacama
–
komunalno
opremanje,
održavanje
i
organizacija
delatnosti na zatvorenim i otvorenim prostori-
ma koji su namenjeni za obavljanje prometa poljoprivredno-prehrambenih
i drugih
proizvoda,
za
nepokretnosti
– objekte
na
pijacama
koji
služe
za
obavljanje
trgovinske
delatnosti
nema
osnova
za
poresko
oslobođenje
primenom
odredbe
člana
12.
stav
1. tačka
11) Zakona,
nezavisno
od
klasifikacije
trgovinskog
formata.
Međutim, nepokretni objekti na pijacama koji
u skladu sa propisima neposredno služe za obavljanje
komunalnih
delatnosti
oslobođeni
su
poreza
na
imovinu
primenom
člana
12.
stav
1. tačka
11)
Zakona
(na
primer,
podzemni
nepokretni
kontejneri
za
deponovanje
smeća),
pod
uslovom
da:
f nisu ustupljeni drugom licu uz naknadu ili
f u
stupljeni su drugom licu uz naknadu, pri čemu
to ustupanje u toku 12 meseci (neprekidno ili sa
prekidima) traje do 183 dana.”
Porez na imovinu ne plaća se na nepokretnosti
u
svojini
privatnog
partnera,
odnosno
društva
za
posebne
namene,
u smislu
propisa
kojima
se
uređuje
javno-privatno
partnerstvo.
U skladu
sa
navedenim
porez
se
ne
plaća
na
zemljište
koje
je
privatni
partner
stekao
nakon
zaključenja
ugovora
o
koncesiji,
prema
kome
je
procenjena
vrednost
koncesije
najmanje
50 miliona
evra
(naknadno
stečeno
zemljište),
kao
i
na
objekte
izgrađene
na
naknadno
stečenom
zemljištu,
ako:
f p
rivatni partner je naknadno stečeno zemljište
pribavio
u cilju
ispunjenja
obaveza
iz
ugovora
o
koncesiji;
f p
rivatni partner je naknadno stečeno zemljište
pribavio
uz
saglasnost
davaoca
koncesije;
f n
f privatni partner se, u skladu sa ugovorom o koncesiji,
obavezao
da naknadno
stečeno
zemljište
i
na
njemu
izgrađene
objekte
bez
naknade
prenese
u
svojinu
Republike
Srbije
ili
drugog
lica koje
je
davalac
koncesije
u skladu
sa
ugovorom
o koncesiji,
kao i da taj
prenos
izvrši
najkasnije
do
dana
prestanka
ugovora
o
koncesiji
po
bilo
kom
osnovu.
Olakšica je utvrđena i u slučaju poreza na
imovinu za dobra namenjena daljoj prodaji. Porez
na imovinu na nepokretnosti obveznika koji vodi
poslovne knjige, koje od nastanka poreske obaveze
iskazuje u svojim poslovnim knjigama kao dobro
isključivo namenjeno daljoj prodaji, pri čemu se ne
koriste, pomenuti obveznik ne plaća za godinu u
kojoj je poreska obaveza nastala, kao ni za godinu
koja sledi nakon te godine.
Poreska olakšica propisana navedenom odredbom
može
da se
ostvari
(za
godinu
u kojoj
je nastala
poreska
obaveza,
kao i za
godinu
koja
sledi
nakon
te
godine)
ukoliko
su
kumulativno
ispunjeni
sledeći
uslovi:
f d
a je obveznik poreza na imovinu na prava na
konkretnoj nepokretnosti – obveznik koji vodi
poslovne knjige;
f da
obveznik poreza na imovinu od nastanka poreske
obaveze
tu
nepokretnost
u poslovnim
knjigama
iskazuje
kao dobro
isključivo
namenjeno
daljoj
prodaji;
f da pr
edmetnu nepokretnost ne koristi ni obveznik
poreza
niti
drugo
lice.
Da bi se nepokretnost tretirala kao dobro namenjeno
daljoj
prodaji,
ona
pre
svega
mora
da bude
adekvatno
evidentirana
u poslovnim
knjigama
poreskog
obveznika
u skladu
sa
propisima
kojima
se
uređuje
računovodstvo.
Takođe,
nepokretnost
mora
da
bude
dostupna
za
momentalnu
prodaju
u
svom
trenutnom
stanju,
prezentovana
pod
uslovima
koji
su
uobičajeni
za
prodaju
takve
nepokretnosti
odnosno
imovine
i prodaja
mora
biti
vrlo
verovatna,
tj.
mora
da
postoji
plan
prodaje,
odnosno
aktivni
program
za
pronalaženje
kupca
po
ceni koja
je
razumna
u odnosu
na
vrednost
nepokretnosti.
Prema tome, propisivanje ovog poreskog oslo-
bođenja kao privremene olakšice predstavlja
podsticaj za obveznike da budu što aktivniji u
nastojanjima da prodaju nepokretnosti koje su u
poslovnim knjigama evidentirane kao dobra namenjena
daljoj
prodaji.
Na
ostvarivanje
ovog
poreskog
MART 2020.
●
POREZI
oslobođenja nije od uticaja osnov sticanja nepokretnosti
od
strane
poreskog
obveznika
(kupovina,
razmena,
sudska
odluka
i sl.), ali
je neophodno
da
obveznik
od
nastanka
poreske
obaveze
nije
koristio
i ne
koristi
nepokretnost
niti
je nepokretnost
ustupio
drugom
licu
na
korišćenje.
Imajući u vidu da je jedan od uslova za ostvarivanje
prava
na
oslobođenje
od
plaćanja
poreza
na
imovinu
i to
da
je nepokretnost
isključivo
namenjena
daljoj
prodaji,
ukoliko
pravno
lice
stekne
objekat,
npr. radi
njegove
adaptacije
za
određenu
namenu
(što
podrazumeva
i njegovu
dalju
prodaju),
oslobođenje
ne
može
da
se
ostvari.
Dakle,
ukoliko
obveznik
poreza
vrši
adaptaciju
kupljenog
objekta
(nakon
čega
planira
njegovu
dalju
prodaju),
iz
toga
proizlazi
da je objekat
od
nastanka
poreske
obaveze
bio
namenjen
adaptaciji,
a ne
isključivo
daljoj
prodaji,
pa
nije bio
dostupan
za
momental-
nu prodaju u svom trenutnom stanju pod uslovima
koji su uobičajeni za prodaju takve imovine, niti je
njegova prodaja vrlo verovatna, tako da objekat nije
bio aktivno prisutan na tržištu po ceni koja je
razumna u odnosu na vrednost objekta.
U vezi sa mogućnošću da se ostvari pravo na
poresko oslobođenje za dobra namenjena daljoj prodaji
za
zemljište
koje
je pravno
lice
kupilo
u maju
2019.
godine
(i koje
je evidentiralo
kao dobro
namenjeno
daljoj
prodaji,
koje
se
trenutno
ne
koristi),
na
kojem
u toku
2020. godine
planira
izgradnju
stambene
zgrade,
MF
objavilo
je Mišljenjem
broj
430-00-00395/2018-04
od
2. jula
2019. godine,
u kom
je
zauzelo
sledeći
stav:
„Pravno
lice
koje
je
u
toku
2019.
godine
kupilo
neizgrađeno
zemljište
i
po
tom
osnovu
postalo
obveznik
poreza
na
imovinu,
poresko
oslobođenje
za
to
zemljište
može
ostvariti
za
2019. i 2020. godinu
– pod
uslovima
da to
zemljište
od
dana
zaključenja
ugovora
o kupoprodaji
(kao dana
nastanka
poreske
obaveze)
iskazuje
u
svojim
poslovnim
knjigama
kao dobro
namenjeno
daljoj
prodaji
i
ako
ga
ne
koristi.
To
podrazumeva
i
da su
ispunjeni
uslovi
za
takvo
evidentiranje
u
poslovnim
knjigama
prema
propisima
kojima
se
uređuje
računovodstvo
(npr. da obveznik
od
nastanka
poreske
obaveze
nije koristio
i ne
koristi
konkretno
zemljište,
da ga
nije ustupio
drugom
licu
na
korišćenje,
da je dostupno
za
momental-
nu prodaju u svom trenutnom stanju isključivo pod
uslovima koji su uobičajeni za prodaju takvog zemljišta,
da je njegova
prodaja
vrlo
verovatna,
tj.
da
je odgovarajući
nivo
uprave
obveznika
posvećen
planu
za
prodaju
tog
zemljišta
i da je aktivni
POSLOVNI SAVETNIK
41
42
POREZI
program za pronalaženje kupca i izvršenje plana
već počeo, da je zemljište aktivno prisutno na tržištu
po
ceni
koja
je razumna
u odnosu
na
njegovu
vrednost…).
Imajući u vidu navedeno, mišljenja smo da nema
osnova da se primenom odredbe člana 12. stav 6.
Zakona ostvari oslobođenje od poreza na imovinu
za
2019.
godinu
za
zemljište
koje
je pravno
lice
u 2019. godini
kupilo
radi
izgradnje
stambene
zgrade
na
tom
zemljištu
(koju
izgradnju
namerava
da
izvrši
naredne
godine).”
Podsećamo na to da se poreska prijava podnosi
i za
imovinu
za
koju
obveznik
ima pravo
na
poresko
oslobođenje,
a da
je sastavni
deo
poreske
prijave
o utvrđenom
porezu
na
imovinu
obrazac
Prilog-2
–
„Nepokretnosti
koje
su
oslobođene
plaćanja
poreza”.
Ovaj
prilog
sadr-
ži podatke o svim nepokretnostima obveznika
na teritoriji iste jedinice lokalne samouprave
za
koje
obveznik
nije obračunao
porez
zbog
ostvarivanja
prava
na
poresko
oslobođenje.
F
Ako je, primera radi, obveznik utvrdio
poresko oslobođenje za nepokretnost za
koju to pravo nije imao, dužan je da podnese
izmenjenu poresku prijavu u kojoj se greška otklanja.
Za izmenjenu
poresku
prijavu
propisano
je ograničenje
– može
da
se
podnese
najviše
dva
puta.
Međutim,
ako
je obveznik
za
2019.
godinu
ostvario
pravo
na
poresko
oslobođenje
u skladu
sa
Zakonom,
ali
nepokretnost
nije
uspeo
da
proda
iako
je bila
namenjena
daljoj
prodaji,
a sproveo
je propisane
aktivnosti
da
bi
kao
takva
bila
evidentirana
u poslovnim
knjigama
i prodata,
zbog
čega
je u 2020. godini
odustao
od
prodaje,
obveznik
nije dužan
da
za
2019.
godinu
podnosi
izmenjenu
poresku
prijavu.
10 Pla
Obveznik koji vodi poslovne knjige porez na
imovinu plaća tromesečno, u iznosu koji je srazmeran
broju
dana
u tromesečju
za
koje
se
porez
plaća
u odnosu na poresku obavezu utvrđenu za poresku
godinu, u roku od četrdeset pet dana od dana početka
tromesečja,
na
propisani
uplatni
račun
javnih
prihoda.
Rok
za
plaćanje
poreza
na
imovinu
predstavlja
vremenski
period
u
kom
treba
da
se
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
izvrši plaćanje poreza, čijim protokom obveznik
pada
u docnju.
Do utvrđivanja poreza za poresku godinu obveznik
porez
plaća
akontaciono,
u
visini
obaveze
za
poslednje
tromesečje
prethodne
poreske
godine.
Obveznik je dužan da pozitivnu razliku između
utvrđenog
i akontaciono
plaćenog
poreza
na
imovinu
za
prvo
tromesečje
plati
do 31.
marta
poreske
godine.
Međutim,
ukoliko
je
iznos
utvrđenog
poreza
na
imovinu
koji
se
plaća
za
prvo
tromesečje
poreske
godine
manji
od
akontaciono
plaćenog
poreza
za
to
tromesečje,
obveznik
poresku
obavezu
za
drugo
tromesečje
umanjuje
za
iznos
više
plaćenog
poreza
za
prvo
tromesečje
te
godine.
Dakle, ako je porez utvrđen i o tome podneta
poreska prijava u roku od četrdeset pet dana od
početka tromesečja – porez se plaća u utvrđenom
iznosu, a ne akontaciono.
Obveznik koji vodi poslovne knjige za imovi-
nu za koju poreska obaveza nastane, odnosno koju
počne da evidentira u poslovnim knjigama, odnosno
za
koju
prestane
pravo
na
poresko
oslobođenje,
prilikom
trajnog
davanja
drugim
licima
radi
ostvarivanja
prihoda,
koje
u toku
dvanaest
meseci
neprekidno
ili
sa
prekidima
traje
duže
od
sto
osamdeset
tri
dana,
u toku
poreske
godine,
i to:
f u prvom tromesečju poreske godine – porez za
prvo tromesečje plaća do 31. marta poreske godine
u srazmernom iznosu od dana te promene do 31. marta
poreske
godine;
f u dru
gom, trećem ili četvrtom tromesečju poreske
godine
– porez
za
tromesečje
u kome
je došlo
do
te
promene
plaća
u
srazmernom
iznosu
od
dana
promene
do
isteka
tog
tromesečja,
u
roku
od
četrdeset
pet
dana
od
dana
početka
tromesečja,
a ako
je rok
od
pomenute
promene
do
isteka
roka
za
plaćanje
kraći
od
trideset
dana
– u roku
od
trideset
dana
od
dana
promene;
f za tromesečja u poreskoj godini koja slede nakon
tromesečja u kome je došlo do te promene – porez
plaća u roku od četrdeset pet dana od dana početka
svakog tromesečja.
Zakonom je uvedena mogućnost plaćanja poreza na
imovinu i odjednom. Naime, porez na imovinu obveznik
koji
vodi
poslovne
knjige
može
da
plati
u
manjem
broju
rata
od
propisanih,
uključujući
pla-
ćanje utvrđenog poreza odjednom, do dospelosti
poreske obaveze za svako tromesečje. Na dugovani
porez za svako tromesečje i na iznose akontacija
koji nisu plaćeni u propisanom roku od narednog
dana od dana dospelosti obračunava se kamata.
U slučaju docnje pri plaćanju poreza (što podrazumeva
i propuštanje
obaveze
da se
porez
plati),
obračunava
se
i
plaća
kamata
u skladu
sa
zakonom
kojim
je uređen
poreski
postupak
i poreska
administracije,
počev
od
narednog
dana
od
dana
dospelosti
obaveze
za
svako
tromesečje.
Po pitanju da li je rok za plaćanje poreske
obaveze za treće tromesečje 2019. godine za nepokretnost
za
koju
je
obvezniku
koji
vodi
poslovne
knjige
nastala
poreska
obaveza
po
osnovu
poreza
na
imovinu
2. avgust
2019. godine,
14. avgust
2019.
godine
ili
je to
trideset
dana
od
nastanka
poreske
obaveze,
MF
objavilo
je Mišljenje
broj:
430-0000580/2019-04
od
12. novembra
2019. godine,
u kome
je
navedeno
sledeće:
„Za nepokretnost
za
koju
je obvezniku
koji
vodi
poslovne
knjige
nastala
poreska
obaveza
po
osnovu
poreza
na
imovinu
u trećem
tromesečju
poreske
godine,
porez
za
treće
tromesečje
plaća
u roku
od
45 dana
od
dana
početka
trećeg
tromesečja,
a ako
je rok
od
nastanka
poreske
obaveze
do
isteka
roka
za
plaćanje
kraći
od
30 dana
– u roku
od
30
dana
od
dana
nastanka
poreske
obaveze.
To
znači
da
za
nepokretnost
za
koju
je obvezniku
koji
vodi
MART 2020.
●
POREZI
poslovne knjige poreska obaveza nastala dana 2.
avgusta 2019. godine, rok za plaćanje poreske obaveze
za
treće
tromesečje
2019. godine
iznosi
30
dana
računajući
od
2. avgusta
2019. godine.”
Saglasno Mišljenju MF broj 011-00-00606/201504
od
20. avgusta
2015. godine,
„ako
obveznik
poreza
na
imovinu
koji
vodi
poslovne
knjige
za
nepokretnost
za
koju
nema
pravo
na
poresko
oslobođenje,
uz
poresku
prijavu
na
obrascu
PPI-1 podnese
Prilog-2,
nadležni
organ
jedinice
lokalne
samouprave
ovlašćen
je da, nakon
sprovedenog
postupka
kontrole,
rešenjem
utvrdi
poresku
obavezu
za
tu
nepokretnost
u skladu
sa
Zakonom.
Takođe,
ako
poreski
obveznik
utvrđivanje
obaveze
po
osnovu
poreza
na
imovinu
izvrši
netačno
ili
nepotpuno,
nadležni
organ
jedinice
lokalne
samouprave
ovlašćen
je
da
porez
po
navedenom
osnovu
rešenjem
utvrdi
u skladu
sa
Zakonom.
Napominjemo
da
se u slučaju kad se u toku kontrole utvrdi razlika
poreske obaveze, kamata obračunava od dana kada je
poresku obavezu poreski obveznik bio dužan da
plati (član 75. stav 7. ZPPPA).”
POSLOVNI SAVETNIK
PS
43