Ćutnja dužnika ne znači pristanak ni priznanje duga. Zbog toga, ako poverilac pisano ili usmeno pozove dužnika na ispunjenje, a dužnik ne odgovori i ne osporava postojanje obaveze, takvo propuštanje ne smatra se priznanjem duga koje dovodi do prekida zastare.

Pošto izjava dužnika kojom priznaje dug dovodi do prekida roka zastarevanja, ona može biti pravno relevantna samo ako je izjavu odnosno priznanje dao dužnik ili osoba koja takvu izjavu može da dâ u ime dužnika. Izjavu o priznanju duga može dati zakonski zastupnik društva ili lice kome je taj zastupnik dao punomoć, u skladu s odredbama 34. Zakona o privrednim društvima.

Ukidanje obaveze u korist prihoda

Bez obzira na to koji računovodstveni okvir društvo primenjuje, ukoliko je nastupila zastarelost potraživanja, a ne postoje čvrsti dokazi da će dužnik izmiriti obavezu dobrovoljno, shodno računovodstvenim pravilima, poverilac bi trebalo da potraživanje direktno otpiše – isknjiži iz svojih poslovnih knjiga, a dužnik bi trebalo da obavezu ukine u korist prihoda.

Izuzetno od navedenog, ukoliko poverilac pokrene prinudnu naplatu zastarelog potraživanja, a dužnik ne istakne prigovor zastarelosti ili izvrši pisano priznanje zastarele obaveze, tada naplativost potraživanja, odnosno izmirenje obaveze postaje izvesno, pa nema osnova da se vrši direktan otpis potraživanja, odnosno ukidanje obaveze.

U slučaju kada se obaveza smanjuje zbog zastarelosti, vrši se priznavanje prihoda od smanjenja obaveza u korist računa 677 – Prihodi od smanjenja obaveza.

Posledica smanjenja obaveza u poslovnim knjigama entiteta dovodi do priznavanja prihoda po tom osnovu. Prema opštem pravilu iz Zakona o porezu na dobit pravnih lica, prihod po osnovu ukidanja obaveza uključuje se u oporezivu dobit.

Obezvređenje potraživanja

Pravilnik za mikro i druga pravna lica preciznije definiše tehniku obezvređenja u zavisnosti od određenih okolnosti. Naime, u članu 21. Pravilnika propisano je da se kratkoročna potraživanja procenjuju po nominalnoj vrednosti indirektno umanjenoj za procenjeni iznos verovatne nenaplativosti potraživanja, a direktno – ako je nemogućnost naplate izvesna i dokumentovana. Prema našem mišljenju, u slučaju zastarelosti, nemogućnost naplate potraživanja veoma je izvesna, s obzirom na to da poverilac više nema mogućnost da svojom voljom (prinudnom) izvrši naplatu.

Dakle, nastupanjem zastarevanja ne pre­staje potraživanje poverioca ni obaveza dužnika, nego prestaje poveriočeva mogućnost da svoje zastarelo pravo ostvaruje putem suda ili drugog nadležnog organa podnošenjem tužbe, predloga za izvršenje ili drugog zahteva, s obzirom na to da nastupanjem zastare dužnik stiče pravo da odbije ispunjenje obaveze i to ulaganjem prigovora zasta­re. Prema tome, ako dužnik ispuni zastarelu obavezu, nema pravo da zahteva da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarela. Naime, obveza dužnika i dalje pravno postoji, samo što se iz utužive pretvorila u neutuživu obavezu.

Detaljnije o zastari i otpisu potraživanja i obaveza pisali smo u broju 12/2019 časopisa Poslovni savetnik.