Godišnji popis podrazumeva, između ostalog, i obavezu obveznika akcize, odnosno obveznika PDV-a da na utvrđeni a nedozvoljeni rashod i manjak dobara obračunaju akcizu na akcizne proizvode i PDV kako na akcizne proizvode tako i na ostala dobra koja podležu oporezivanju, pa će u ovom tekstu uslediti podsećanje na tu obavezu.

  1. RASHOD I MANJAK AKCIZNIH PROIZVODA NA KOJI SE OBRAČUNAVA AKCIZA

Rashod i manjak akciznih proizvoda, utvrđen popisom, podleže akcizi u skladu sa:

– Zakonom o akcizama („Sl. glasnik RS”, br. 22/2001… i 108/2016 – u daljem tekstu: Zakon);

– Uredbom o količini rashoda (kalo, rastur, kvar i lom) na koji se ne plaća akciza („Sl. glasnik RS”, br. 137/2004… i 88/2017 – u daljem tekstu: Uredba);

– Pravilnikom o načinu obračunavanja i plaćanja akcize, vrsti, sadržini i načinu vođenja evidencija, dostavljanja podataka i podnošenja poreske prijave („Sl. glasnik RS”, br. 3/2005… i 86/2017 – u daljem tekstu: Pravilnik).

Prema odredbama člana 21. Zakona, obveznik akcize je dužan da obračuna akcizu u momentu stavljanja akciznih proizvoda u promet, a stavljanjem u promet ovih proizvoda smatra se i:

– manjak proizvoda u akciznom skladištu, osim manjka koji se može pravdati višom silom;

– rashod (kalo, rastur, kvar i lom) u akciznom skladištu iznad količine utvrđene propisom koji donosi Vlada (a to je Uredba).

Akciza se obračunava na: derivate nafte; biogoriva i biotečnosti; duvanske prerađevine, uključujući i duvanske prerađevine koje se pri upotrebi greju, ali ne sagorevaju; alkoholna pića; kafu; tečnosti za punjenje elektronskih cigareta i električnu energiju za krajnju potrošnju. Pošto se akciza na kafu obračunava počev od 1. 1. 2018. g. za promet i proizvodnju na teritoriji Republike, na utvrđeni rashod i manjak kafe po popisu za 2017. godinu ne obračunava se akciza.

Akciza se ne obračunava i ne plaća na:

– Rashod akciznih proizvoda u količini utvrđenoj Normativom koji je sastavni deo Uredbe.

– Rashod i manjak akciznih proizvoda koji je obveznik akcize utvrdio popisom u maloprodajnim ili velikoprodajnim objektima, odnosno u magacinu ili skladištu koji se nalaze van proizvodnog pogona (ovo iz razloga što se akciza obračunava već kod isporuke iz proizvodnog pogona). To znači da na nedozvoljeni rashod i manjak utvrđen u akciznom skladištu (obveznici akcize koji imaju akciznu dozvolu zbog čega imaju odloženo plaćanje akcize) postoji obaveza obračunavanja akcize.

– Manjak akciznih proizvoda koji je izazvan višom silom (za šta je potrebno da obveznik akcize ima dokaz, npr. za elementarnu nepogodu – potvrdu nadležnog organa o toj nepogodi i sl.). S obzirom na to da je prestao da važi Zakon o korišćenju sredstava za sanaciju i zaštitu od elementarnih nepogoda („Sl. glasnik RS”, broj 50/9), kojim je bilo propisano da se pod elementarnom nepogodom smatra zemljotres, poplava, bujica, atmosferska nepogoda, suša, snežni nanos i lavina, nagomilavanje leda na vodotoku, odronjavanje i klizanje zemljišta, požar, eksplozija, nekontrolisano oslobađanje, izlivanje ili rasturanje štetnih, gasovitih, tečnih ili čvrstih hemijskih i radioaktivnih materija, rušenje brane na vodotoku, epidemija zaraznih bolesti, stočnih zaraznih bolesti i biljnih bolesti i pojava štetočina, kao i slične pojave većih razmera koje mogu da ugroze zdravlje i živote ljudi, odnosno pojave koje imaju za posledicu uništavanje materijalnih dobara, sada pod višom silom treba podrazumevati elementarnu i drugu nepogodu koja je definisana članom 5. Zakona o obnovi nakon elementarne i druge nepogode („Sl. glasnik RS”, br. 112/2015).

Važno je i skrenuti pažnju da se npr. manjak koji je nastao usled krađe u transportu akciznih proizvoda, kao i manjak koji je nastao usled saobraćajnog udesa ili loših vremenskih uslova, ne može smatrati da je nastao usled više sile, pa se samim tim na taj manjak plaća akciza (po Mišljenju Ministarstva finansija RS br. 43-00-279/2005-04 od 27. 2. 2006. godine).

Kada je u pitanju rashod akciznih proizvoda, Normativom za utvrđivanje rashoda na koji se ne plaća akciza* (sastavni deo Uredbe) propisani su procenti za obračun dozvoljenog rashoda koji nije predmet oporezivanja akcizom, po svakom akciznom proizvodu, odnosno to su sledeći procenti:

Redni broj Naziv proizvoda Stopa (%)
1. olovni benzin 0,425
2. bezolovni benzin 0,425
3. gasna ulja 0,325
4. kerozin 0,325
5. tečni naftni gas 0,535
6. ostali derivati nafte koji se dobijaju od frakcija nafte koje imaju raspon destilacije do 380°C 0,325
7. cigarete i ostale prerađevine od duvana 0
8. alkoholna pića 1,00

*Kafa je izostavljena iz Normativa jer u 2017. nije bila predmet oporezivanja akcizom, osim prilikom uvoza.

Od svih akciznih proizvoda, samo za cigarete i ostale duvanske prerađevine nije propisan procenat dozvoljenog rashoda, što znači da se na bilo koji rashod plaća akciza.

Inače, normativ rashoda izražen je u procentu od količine akciznog proizvoda koju je u određenom obračunskom periodu proizvođač smestio u akcizno skladište. Rashod se utvrđuje za svako akcizno skladište. To znači da u slučaju kada se popisom utvrdi da postoji rashod koji se kreće u dozvoljenim količinama, obveznik akcize nema obavezu da obračuna akcizu, ali ukoliko je taj procenat preko dozvoljenog, obračunava i plaća akcizu na količinu iznad dozvoljenog rashoda. Pošto se rashod utvrđuje popisom, komisija koja vrši popis sastavlja o istom zapisnik i popisnu listu.

Obaveza obračuna akcize na nedozvoljeni rashod i manjak za 2017. g. vrši se i po godišnjem popisu još samo za ovu 2017. godinu, jer je član 17. Pravilnika brisan poslednjim izmenama istog („Sl. glasnik RS”, br. 86/2017), koje se primenjuju od 1. 1. 2018. godine.

Akciza se obračunava na dan kada je na odgovarajućim dokumentima utvrđen manjak ili rashod. Ako obveznik donese odluku o utvrđivanju rashoda i manjka (dokument) do kraja 2017. godine, smatra se da se akciza na rashod i manjak utvrđen po godišnjem popisu za 2017. g. obračunava po stopi koja važi na taj dan i iskazuje u godišnjem obračunu koji obveznik podnosi (još samo za 2017. godinu) najkasnije do 29. juna 2018. godine, odnosno ako je u pitanju preduzetnik – do 15. marta 2018. godine.

  1. RASHOD I MANJAK DOBARA PO GODIŠNJEM POPISU NA KOJI SE NE/OBRAČUNAVA PDV

Rashod i manjak dobara, utvrđen godišnjim popisom, podleže obavezi obračuna PDV-a ukoliko je u pitanju rashod iznad dozvoljene količine, odnosno manjak koji nije izazvan višom silom, što je u skladu sa članom 4. Zakona o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, br. 84/2004… i 113/2017 – u daljem tekstu: Zakon o PDV-u). Prema odredbi stava 4. tač. 2) i 3) ovog člana, sa prometom dobara uz naknadu izjednačava se i:

– svaki drugi promet dobara bez naknade (gde spada i manjak koji nije izazvan višom silom);

– iskazani rashod (kalo, rastur, kvar i lom) iznad količine utvrđene aktom koji donosi Vlada Republike Srbije.

Stavom 5. člana 4. Zakona o PDV-u definisano je da se uzimanje dobara, odnosno svaki drugi promet dobara iz stava 4. ovog člana smatra prometom dobara uz naknadu, pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa na ta dobra ili njihove sastavne delove, može odbiti u potpunosti ili srazmerno, nezavisno od toga da li je ostvareno pravo na odbitak prethodnog poreza.

2.1. Obračun PDV-a na rashod dobara utvrđen godišnjim popisom

Na rashod dobara ne/obračunava se PDV u skladu sa Zakonom o PDV-u i Uredbom o količini rashoda (kalo, rastur, kvar i lom) na koji se ne plaća porez na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, broj 124/2004 – u daljem tekstu: Uredba). Obveznik utvrđuje rashod redovnim popisom robe u skladištu, stovarištu, magacinu, prodavnici ili drugom sličnom objektu (član 3. Uredbe), pri čemu rashod utvrđuje ovlašćeno lice ili popisna komisija obveznika, o čemu se obavezno sastavlja zapisnik i popisna lista.

2.1.1. Utvrđivanje rashoda koji (ne)podleže oporezivanju

Normativom iz Uredbe propisan je procenat za utvrđivanje rashoda dobara koji nije predmet oporezivanja PDV-om, što znači da se za dobra koja nisu obuhvaćena tim normativom, količina „dozvoljenog” rashoda utvrđuje normativom obveznika, ako nadležni poreski organ ne utvrdi drugu količinu (npr. u postupku kontrole). To znači da obveznik mora da ima akt o dozvoljenom rashodu (proizvodnja svih dobara, izuzev proizvodnje derivata nafte, cigareta, luksuznih proizvoda, alkoholnih i bezalkoholnih pića). Normativ rashoda propisuje dozvoljene procente koje obveznici PDV-a primenjuju na nabavljene, proizvedene, prerađene ili prodate količine dobara u određenom poreskom periodu, a to su:

Red. br. Naziv Stopa %
1 2 3
PROIZVODNJA
Proizvodnja etil-alkohola
1. etil-alkohol 0,30
Proizvodnja alkoholnih pića
1. etil-alkohol 0,30
2. viski i drugi destilati 0,50
3. vino u rinfuzi 3,00
4. rakija u rinfuzi 3,00
5. ambalaža (staklene boce) 1,00
6. ostala ambalaža 0,50
7. gotovi proizvodi 1,00
Proizvodnja osvežavajućih bezalkoholnih pića
1. sirovine i reprodukcioni materijal 0,50
2. ambalaža 0,30
3. gotovi proizvodi 0,30
Proizvodnja i promet derivata nafte
1. specijalni benzini 0,15
2. motorni, avionski i ostali benzini 0,425
3. dizel-goriva 0,325
4. lož-ulje 0,325
5. ostali derivati, osim motornih i mineralnih ulja 0,06
6. motorna ulja i druga ulja za podmazivanje, ostala mineralna i druga ulja 0
Proizvodnja cigareta
1. cigarete i ostale prerađevine od duvana 0
Proizvodnja luksuznih proizvoda
1. luksuzni proizvodi svih vrsta i oblika, izrađeni sa više od 2% zlata i drugih plemenitih metala, i proizvodi izrađeni sa više od 50% srebra 0
2. prirodno drago kamenje i prirodni biseri i proizvodi svih vrsta i oblika izrađeni od prirodnog dragog kamenja i prirodnih bisera 0
3. kože reptilija i svi proizvodi izrađeni od te kože, kao i prirodno krzno i proizvodi od tog krzna, ako su koža i krzno zastupljeni sa najmanje 50% 0
TRGOVINA NA MALO
1. Voće
– južno voće (pomorandže, limun, banane, mandarine, ananas i sl.) 3,00
– orah, badem, lešnik, kesten, rogač 1,70
– jagodasto voće, sveže smokve 4,00
– jabuke, kruške, šljive, dunje, lubenice 3,00
– koštičavo voće: kajsije, breskve, trešnje i višnje 4,00
– sušeno voće – šljive 1,00
– sušeno voće – smokve i ostalo 1,00
– egzotično voće 3,00
– ostalo voće 1,80
2. Povrće
– kupus kiseli u rinfuzi 4,00
– kupus, kelj, blitva, zelena salata sveža 4,00
– boranija, grašak, paprika, paradajz i tikvice 3,20
– krompir i šargarepa rana, celer i peršun 3,50
– zamrznuto voće i povrće – pakovano 0,50
– krompir, šargarepa, luk 1,50
– pasulj 0,80
– pečurke, šampinjoni – sveži 4,00
– ostalo povrće 0,80
3. Cveće
– cveće sveže (rezano) 4,00
– cveće ostalo 2,50
4. Žitarice
– pšenica, ječam, zob, kukuruz i druge žitarice 0,20
5. Ostali prehrambeni proizvodi
– brašno (kukuruzno i pšenično) i pirinač u rinfuzi 1,00
– brašno (kukuruzno i pšenično) i pirinač upakovano 0,50
– mak i pšenične mekinje 0,80
– pecivo svih vrsta 0,50
– kolači industrijski 1,00
– proizvodi od brašna (dvopek, mrvice, keks) 0,50
– sladoled, krem 1,00
– jaja sveža 1,00
– med 0,20
– sirće alkoholno, vinsko i voćno 1,00
– šećer (kristal, u prahu, u kocki) 1,00
– so za jelo (morska, kamena i vakuumirana) 1,00
– povrće konzervirano (svih vrsta pakovanja) 1,00
– jela gotova i polugotova 0,30
– bombone i drugi proizvodi od šećera 0,30
– čokolada i proizvodi od čokolade i kakaoa 1,00
– kafa svih vrsta – u pakovanju 0,80
– začini u originalu i čajevi 0,80
– mast jestiva 0,80
– ulje jestivo flaširano 1,00
– ostalo 0,50
6. Pića – alkoholna i bezalkoholna
– u flašama i drugom pakovanju 0,70
7. Meso, suhomesnati proizvodi i riba
– meso sveže 1,80
– riba sveža 2,30
– riba smrznuta 1,00
– riba sušena 0,50
– slanina sveža, loj, svinjsko salo, mast (topljena) 0,80
– suhomesnati proizvodi i vakuumirano meso 1,00
– ostalo 0,80
8. Stočna hrana 2,00
9. Hemijski proizvodi
– firnajz, boje i lakovi, git 1,00
– deterdženti za pranje rublja 1,30
– sredstva za čišćenje 1,00
– kozmetički i higijenski proizvodi 1,00
– ostali hemijski proizvodi 1,00
10. Građevinski materijal
– cement, gips 1,80
– mermerne ploče 1,00
– salonit-ploče i cevi 2,00
– pesak, šljunak 3,00
– izolacione mase 1,00
– izolacioni materijal (staklena i kamena vuna) 2,00
– ter-papir krovni 1,50
– crep, opeka, mont-blokovi i gredice 2,00
– betonski proizvodi (cevi, ploče, kocke) 1,00
– rezana građa i ploče od drveta 1,50
– ostali građevinski materijal, osim građevinske stolarije 1,50
– građevinska stolarija 0
11. Ogrev
– ugalj drveni u rinfuzi 3,00
– ugalj u vrećama 0,50
– ugalj lignit u rinfuzi 2,00
– ostali ugalj 1,00
– ogrevno drvo 1,00
12. Ostalo
– staklo ravno i šuplje, osim optičkog 1,50
– keramika i porcelan 1,00
– užarija 0,20
– posuđe od metala (emajlirano i neemajlirano) 0,50
– posuđe od stakla, porcelana i keramike 1,50
– sanitarni uređaji od keramike 1,00
– dečje igračke razne 0,50
– gramofonske ploče, kasete i nosači zvuka 1,00
– video-kasete, fotografski filmovi 1,00
– tkanine metražne 1,50
– čarape ženske 1,00
– ostala tekstilna roba 1,50
– sijalice 2,00
– baterijski ulošci 2,00
– kancelarijski materijal 1,00
– cigarete i ostale prerađevine od duvana 0
– motorna ulja i druga ulja za podmazivanje, ostala mineralna i druga ulja 0
– luksuzni proizvodi svih vrsta i oblika, izrađeni sa više od 2% zlata i drugih plemenitih metala, i proizvodi izrađeni sa više od 50% srebra 0
– prirodno drago kamenje i prirodni biseri i proizvodi svih vrsta i oblika izrađeni od prirodnog dragog kamenja i prirodnih bisera 0
– kože reptilija i svi proizvodi izrađeni od te kože, kao i prirodno krzno i proizvodi od tog krzna, ako su koža i krzno zastupljeni sa najmanje 50% 0
– ostalo nepomenuto 0,50
TRGOVINA NA VELIKO
– svi proizvodi navedeni za trgovinu na malo 50% od procenta za trgovinu na malo

 

Kriterijum za utvrđivanje dozvoljenog rashoda obveznik može da izabere. Pošto se rashod prema odredbama Uredbe utvrđuje u procentima od količine dobara (robe) koja je u određenom poreskom periodu nabavljena, prerađena, proizvedena ili prodata, znači da obveznik može da se opredeli za jedan od četiri kriterijuma, tj. da rashod utvrđuje od:

ukupno nabavljene količine u poreskom periodu, odnosno poslednjem poreskom periodu;

ukupno prerađene količine u poreskom periodu, odnosno poslednjem poreskom periodu;

ukupno proizvedene količine u poreskom periodu, odnosno poslednjem poreskom periodu;

ukupno prodate količine u poreskom periodu, odnosno poslednjem poreskom periodu.

Izbor kriterijuma za obveznika PDV-a koji poseduje više objekata u kojima utvrđuje rashod (skladišta, stovarišta, magacine, prodavnice i sl.), nije ograničen na jedan, već ima pravo da posebno za svaki objekat predvidi na koju će količinu dobara (robe) u tom objektu (nabavljenu, prerađenu, proizvedenu ili prodatu) primeniti procenat iz Normativa (iz Uredbe ili svog akta).

Međutim, za dobra u jednom objektu ne mogu se primenjivati različiti kriterijumi.

Važno:

Obveznici PDV-a koji tokom godine u okviru poreskog perioda NISU utvrđivali rashod na navedeni način, obavezni su da na ukupan rashod po godišnjem popisu obračunaju i plate PDV, osim za rashod dobara za poslednji poreski period za koji imaju mogućnost da primene procenat iz normativa rashoda, odnosno normativa obveznika, na količinu robe (dobara) koja je u tom poreskom periodu nabavljena, prerađena, proizvedena ili prodata.

 

a) Rashod dobara koji ne podleže PDV-u (tzv. dozvoljeni rashod)

Već je rečeno da je rashod za koji ne postoji obaveza obračuna PDV-a uređen Uredbom i Normativom, odnosno normativom poreskog obveznika kada je u pitanju proizvodnja, osim proizvodnje definisane Normativom iz Uredbe. Dakle, PDV se ne obračunava na:

Rashod propisan Normativom iz Uredbe (objašnjeno je kako se utvrđuje i koje kriterijume obveznik može da primeni).

Rashod nastao zbog proteka roka trajanja dobra – taj rok mora da bude na proizvodu utisnut, odštampan ili na drugi način određen od strane proizvođača, pod uslovom da je prilikom utvrđivanja rashoda bio prisutan predstavnik Poreske uprave (obveznik obaveštava PU, koja je dužna da se odazove u roku od pet dana od dana podnošenja zahteva). Ako navedeni predstavnik ne prisustvuje a pozvan je, priznaje se ukupno utvrđen rashod tih dobara. Za priznavanje dozvoljenog rashoda na dobrima kojima je popisom utvrđen istek roka trajanja, poreski period popisa ne mora da se poklapa sa poreskim periodom u kojem je protekao rok trajanja (videti Mišljenje Ministarstva finansija RS br. 413-00-678/2011-04 od 1. 9. 2011. godine).

Rashod koji nastane dejstvom više sile – u količini utvrđenoj aktom organizacije nadležne za osiguranje, odnosno aktom nadležnog državnog organa za procenu štete (pod dejstvom više sile treba smatrati događaje koji se, u skladu sa članom 5. Zakona o obnovi nakon elementarne i druge nepogode, smatraju elementarnim i drugim nepogodama, npr. zemljotres, poplave, oluje, suša, rat – događaj koji je kao takav proglasila Vlada…).

Rashod koji je obveznik utvrdio svojim aktom za proizvode – proizvodnju za koju Normativom iz Uredbe nije propisan dozvoljeni rashod, pri čemu obveznik nema obavezu da svoj akt dostavlja Poreskom organu. Međutim, u postupku kontrole poreski organ može da ospori te količine ukoliko smatra da su iste neprimerene realnom rashodu te proizvodnje. I ovaj rashod se izražava u procentu od količine dobara koja su u određenom poreskom periodu nabavljena, prerađena, proizvedena ili prodata. Radi pravilnog utvrđivanja ovog rashoda, obveznik PDV-a – proizvođač u svojoj evidenciji treba da obezbedi, između ostalog, i podatke o datumu proizvodnje dobara (datum od kojeg se ta dobra mogu koristiti ili kada se stavljaju u magacin gotovih proizvoda), roku trajanja, proizvedenoj količini i sl.

Rashod dobara za koji pri nabavci obveznik nije imao pravo na odbitak PDV-a (u skladu sa članom 25. stav 2. tačka 3a) Zakona o PDV-u).

Ovlašćeno lice ili popisna komisija obveznika utvrđuje rashod dobara za koji ne postoji obaveza obračunavanja i plaćanja PDV-a za određeni poreski period, primenom procenta predviđenog normativom rashoda, odnosno normativom obveznika, redovnim popisom robe u skladištu, stovarištu, magacinu, prodavnici ili drugom sličnom objektu, a o izvršenom popisu obavezno se sastavljaju zapisnik i popisna lista.

b) Rashod dobara koji podleže PDV-u (tzv. nedozvoljeni rashod)

Predmet oporezivanja PDV-om je, kako se iz svega do sada navedenog vidi, iskazani rashod koji je iznad količine utvrđene Normativom iz Uredbe, tj. normativom obveznika za proizvodnju, kao i rashod koji se ne može tretirati kao rashod nastao dejstvom više sile ili rashodom zbog proteka roka trajanja dobara.

Prema tome, sledi da obveznik mora da utvrdi poresku obavezu i da je prikaže u PPPDV u poreskom periodu kada je utvrđen rashod.

Poreska osnovica za nedozvoljeni rashod utvrđuje se u skladu sa članom 18. Zakona o PDV-u, tj. to je nabavna cena tih ili sličnih dobara u koju nije uračunat PDV, odnosno cena koštanja u momentu utvrđivanja rashoda.

Nabavnom cenom, kao osnovicom za obračun PDV-a, smatra se cena po kojoj se takva ili slična rashodovana dobra mogu nabaviti u momentu utvrđivanja rashoda, odnosno otuđenja, uništenja, koja ne sadrži PDV, a utvrđuje se za rashod robe (dobra) kupljene radi dalje prodaje.

Cenu koštanja čine stvarni troškovi nastali do momenta rashoda (troškovi u visini troškova proizvodnje), što znači da važi za rashod dobara koja obveznik proizvodi.

U poresku osnovicu za nedozvoljeni rashod akciznih proizvoda kod proizvođača akciznih proizvoda, u skladu sa članom 17. stav 2. tačka 1) Zakona, ulazi i akciza, osim PDV-a (videti mišljenje Ministarstva finansija RS br. 413-00-3460/2010-04 od 12. 4. 2011. godine).

Stopa PDV-a koja se primenjuje na nedozvoljeni rashod zavisi od vrste dobra, odnosno od toga po kojoj se stopi to dobro oporezuje u prometu.

Kada je u pitanju rashod rezervnih delova koji više nisu upotrebljivi (uništavanje zastarelih rezervnih delova zbog npr. promene u proizvodnji i sl.), obračunava se i plaća PDV ukoliko se radi o nedozvoljenom rashodu. Pri tome se u ovakvim slučajevima treba vezivati za nabavke tih rezervnih delova (nabavka u određenom poreskom periodu) počev od 1. 1. 2005. godine.

Napomena: Uništavanje dobara koja se više ne mogu prodavati jer im je rok prodaje istekao, pri čemu taj rok nema veze sa istekom roka trajanja dobara, već je u vezi sa nekim događajem, posebnom akcijom i sl., predstavlja nedozvoljeni rashod koji podleže PDV-u.

v) Nedozvoljeni rashod dobara koji ne podleže PDV-u

Pored rashoda koji ne podleže oporezivanju u skladu sa Uredbom ili normativom obveznika, postoji i rashod dobara koji nije obuhvaćen Uredbom niti aktom obveznika PDV-a, koji ne podleže oporezivanju, a proističe iz odredbe člana 4. stav 5. Zakona o PDV-u, kojom je propisano da promet dobara izvršen bez naknade (tu spada i nedozvoljeni rashod) podleže PDV-u ako su ispunjeni propisani uslovi, odnosno:

– ako se radi o prometu (rashodu) koji je nastao kod lica koje je PDV obveznik,

– ako se prometuju (rashoduju) dobra koja podležu oporezivanju i

– ako bi se PDV obračunat u prethodnoj fazi mogao odbiti u celini ili srazmerno.

Iz navedenog sledi da ne postoji obaveza obračunavanja PDV-a na nedozvoljeni rashod dobara u sledećim slučajevima:

– kod lica koja nisu PDV obveznici jer nemaju mogućnost da ostvare pravo na odbitak prethodnog poreza, pa ni osnova da obračunaju PDV na svoj rashod dobara;

– kod lica koja se bave prometom dobara iz člana 25. Zakona o PDV-u i koja nemaju pravo na odbitak prethodnog poreza po osnovu nabavki, čak i u slučaju kada takva dobra prometuju (u skladu sa članom 25. stav 2. tačka 3a) Zakona o PDV-u);

– kada PDV obračunat u prethodnoj fazi obveznik PDV-a nije mogao da odbije u celini ili srazmerno, bez obzira na visinu rashoda (npr. za nabavke iz člana 29. Zakona o PDV-u).

2.1.2. Rashod osnovnih sredstava i opreme i obaveza za PDV

Prilikom godišnjeg popisa daje se predlog i za otpis (rashod) osnovnih sredstava koji se vrši u skladu sa propisima koji regulišu amortizaciju osnovnih sredstava i opreme, što se ne smatra prometom u smislu Zakona o PDV-u. Ipak, u slučaju kada otpisana (rashodovana) osnovna sredstva i opremu obveznik PDV-a prodaje, a imao je pravo na odbitak prethodnog poreza prilikom njihove nabavke, PDV se obračunava, ali ne kao na rashod, već kao na dobra koja se prodaju. U drugom slučaju, kada obveznik PDV-a daje rashodovanu opremu bez na­knade, pri čijoj je kupovini ostvario pravo na odbitak PDV-a, dužan je da obračuna i plati PDV u skladu sa Zakonom o PDV-u, izuzev u određenim slučajevima, npr. kada bez naknade daje uništena rashodovana osnovna sredstva, ako ih daje kao sekundarnu sirovinu, pri čemu se PDV obračunava u skladu sa članom 10. stav 2. tačka 1) Zakona o PDV-u, a obračunava ga sticalac na osnovicu iz člana 18. Zakona o PDV-u, ili kada se radi o opasnom otpadu.

Dakle, kada su u pitanju rashodovana osnovna sredstva i oprema, poreska osnovica za obračun PDV-a je:

prilikom prodaje – ostvarena naknada od prodaje tih sredstava;

prilikom poklanjanja, odnosno davanja bez naknade – nabavna cena tih sred­stava u momentu davanja bez naknade, shodno odredbama člana 18. Zakona;

prilikom otuđenja kao opasnog otpada – kada se ne ostvaruje naknada, pa po pravilu ne postoji ni poreska obaveza.

  1. Poreski tretman manjka dobara utvrđenog godišnjim popisom

Na manjak dobara po godišnjem popisu, osim manjka koji je nastao kao posledica više sile (već je objašnjeno šta se pod tim smatra) ili na drugi dopušten način (provalna krađa, udes i sl.), obveznik PDV-a je dužan da obračuna i plati PDV ukoliko je imao pravo na odbitak PDV-a prilikom nabavke tih dobara, u celosti ili srazmerno, bez obzira na to da li ga je iskoristio ili nije.

Nastanak poreske obaveze

Poreska obaveza po osnovu utvrđenog manjka nastaje u poreskom periodu kada je manjak utvrđen, odnosno kada je nadležni organ poreskog obveznika utvrdio manjak. To znači da se manjak za 2017. godinu najčešće evidentira u PPPDV za prvi poreski period 2018. godine (praktično to zavisi od roka za izradu godišnjeg popisa kod obveznika i kada organ obveznika donosi odluku o istom). Tako na primer, ako se popis radi u januaru 2018. g., poreska obaveza nastaje tada, a ne u 2017. g., iako je to manjak iz 2017. godine.

Poreska osnovica

S obzirom na to da je rečeno da se manjak tretira kao promet bez naknade, poresku osnovicu obveznik utvrđuje u skladu sa članom 18. Zakona o PDV-u. To je nabavna cena tih dobara u trenutku utvrđivanja manjka – ako je manjak utvrđen na dobrima koja je obveznik nabavio kao svoju imovinu, ili cena koštanja – ako je manjak utvrđen na proizvodima sopstvene proizvodnje.

Poreska stopa

Na utvrđeni manjak dobara obračunava se PDV po istoj poreskoj stopi po kojoj bi se u redovnom prometu tih dobara obračunavao i plaćao PDV (10% ili 20%). Ovakva primena stope PDV-a moguća je pod uslovom da obveznik ima tačne podatke na kojim dobrima je došlo do manjka, što bi i moralo tako da bude. U slučaju da takvih podataka nema, što je često kada je u pitanju manjak utvrđen popisom u maloprodajnim objektima koji se zadužuju finansijski a ne robno, onda mora da se primeni opšta stopa od 20%.