Ministarstvo finansija i Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija donela su 12. 12. 2017. godine Objašnjenje u vezi sa izdavanjem i knjiženjem računa (faktura) u papirnom i elektronskom obliku, bez upotrebe pečata i potpisa (u daljem tekstu: Objašnjenje). Suština Objašnjenja ogleda se u tome da pravna lica i preduzetnici fakture mogu da izdaju u papirnom ili elektronskom obliku. Ključno mišljenje se odnosi se na to da nije obavezno štampanje fakture koja je izvorno nastala u elektronskom obliku, niti da se na eventualno odštampan dokument stavlja pečat kako bi se faktura smatrala validnom.
Elektronska faktura validna je u elektronskom obliku, bez potpisa i pečata, ne mora da se štampa i ne mora da se šalje poštom, već može elektronskom poštom (putem mejla). Drugim rečima: račun (ili neki drugi dokument) koji je izvorno nastao u papirnom obliku ne mora da sadrži pečat i potpis odgovornog lica, već mogu da se koriste druge identifikacione oznake. Faktura koja je nastala u elektronskom obliku ili digitalizacijom takođe ne mora da bude potpisana elektronskim potpisom.
Izvod iz Objašnjenja sledi u nastavku:
| U cilju razjašnjenja nedoumica koje su se pojavile u praksi, a odnose se na način na koji se izdaju i knjiže fakture u poslovnim knjigama pravnih lica i preduzetnika, nastale u papirnom ili elektronskom obliku, ukazuje se na sledeće:
– Zakonom o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju („Sl. glasnik RS”, br. 94/2017) omogućeno je pravnim licima i preduzetnicima da svoje fakture izdaju u papirnom ili elektronskom obliku; – Zakonom o računovodstvu nije propisano da faktura koja je izvorno nastala u papirnom obliku mora da sadrži pečat i potpis odgovornog lica, već je dovoljno da ista sadrži „identifikacionu oznaku” koja upućuje na odgovorno lice, odnosno lice koje je ovlašćeno za izdavanje te fakture, a kojom potvrđuje verodostojnost iste u smislu člana 9. Zakona; – faktura koja je izvorno nastala u elektronskom obliku, kao i faktura nastala digitalizacijom (konverzijom dokumenta iz papirnog u elektronski oblik, npr. skenirana faktura), takođe ne moraju da budu potpisane (elektronskim) potpisom, već je dovoljno da iste sadrže pomenutu „identifikacionu oznaku”; – pravna lica i preduzetnici nemaju obavezu da štampaju fakturu koja je izvorno nastala u elektronskom obliku, niti da se na tako odštampan dokument stavlja otisak pečata kako bi isti bio smatran validnim. |
Odredbama člana 8. stav 1. Zakona o računovodstvu („Sl. glasnik RS”, br. 62/2013 – u daljem tekstu: Zakon) propisano je da se knjiženje poslovnih promena na računima imovine, obaveza i kapitalu, prihodima i rashodima vrši na osnovu verodostojnih računovodstvenih isprava. Računovodstvena isprava (uključujući fakturu) predstavlja pisani dokument ili elektronski zapis o nastaloj poslovnoj promeni, koji obuhvata sve podatke potrebne za knjiženje u poslovnim knjigama, tako da iz računovodstvene isprave nedvosmisleno mogu da se saznaju osnov, vrsta i sadržaj poslovne promene.
Saglasno članu 9. istog zakona, verodostojnom računovodstvenom ispravom smatra se računovodstvena isprava koja je potpuna, istinita, računski tačna i prikazuje poslovnu promenu, pri čemu njenu verodostojnost odgovorno lice potvrđuje potpisom, odnosno drugom identifikacionom oznakom.
Članom 7. Zakona o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju propisano je da se elektronskom dokumentu ne može osporiti punovažnost, dokazna snaga, kao ni pisana forma, samo zato što je u elektronskom obliku. Članom 10. stav 1. istog zakona elektronski dokument koji je izvorno nastao u elektronskom obliku smatra se originalom.
| Kako se navodi u Objašnjenju, ukoliko se radi o fakturi koja je izvorno nastala u elektronskom obliku, kao i o fakturi koja je nastala digitalizacijom (konverzijom dokumenta iz papirnog u elektronski oblik), ista ne mora da sadrži isključivo elektronski potpis, već umesto potpisa može da sadrži identifikacionu oznaku odgovornog lica, odnosno lica ovlašćenog za izdavanje te fakture. Pojam „identifikaciona oznaka” predstavlja svaku oznaku koja jednoznačno određuje, odnosno upućuje na odgovorno lice, odnosno lice koje je ovlašćeno za izdavanje računovodstvene isprave. Dakle, to može biti:
– ime i prezime, – potpis, – faksimil, – elektronski potpis i sl., – kao i kombinacija pomenutih ili drugih oznaka. |
Takođe, prema odredbi člana 25. stav 3. Zakona o privrednim društvima, privredno društvo nije dužno da upotrebljava pečat u poslovnoj komunikaciji. Dakle, nije postojala odredba koja bi privredna društva obavezivala na upotrebu pečata. Međutim, reč je o ustaljenoj poslovnoj praksi i običaju koji je već dugo vrlo snažno ustaljen u poslovnim odnosima, tako da se nije ni postavljalo pitanje da li treba ili ne treba koristiti pečat. Međutim, ovom odredbom nije propisana zabrana upotrebe pečata, tako da privredna društva i dalje mogu da koriste pečat u cilju zaštite, pa je preporučljivo da upotrebu pečata regulišu svojim statutom i internim aktima.
Pravo na odbitak prethodnog poreza po osnovu računa bez pečata i potpisa
U skladu sa članom 42. Zakona o PDV-u, pečat i potpis nisu obavezni elementi računa. S tim u vezi, ako su ispunjeni opšti uslovi iz člana 28. tog zakona, obveznik ima pravo na odbitak prethodnog poreza po osnovu računa koji je bez pečata i potpisa. U vezi sa istim Ministarstvo finansija je dalo Mišljenje, br. 430-00-149/2016-04 od 12. 12. 2016. godine, čiji izvod sledi u nastavku:
„Računom na osnovu kojeg obveznik PDV-a može da ostvari pravo na odbitak prethodnog poreza iz člana 28. stav 2. tačka 1) Zakona o PDV-u, smatra se i elektronski dokument sačinjen u skladu sa Zakonom o elektronskom dokumentu, ako sadrži podatke propisane Zakonom o PDV-u i Pravilnikom o određivanju slučajeva u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima kod kojih se mogu izostaviti pojedini podaci („Sl. glasnik RS”, br. 123/2012 i 86/2015). S tim u vezi, ako obveznik PDV-a poseduje račun prethodnog učesnika u prometu – obveznika PDV-a – koji mu je dostavljen elektronskom poštom u PDF formatu, obveznik PDV-a ima pravo na odbitak prethodnog poreza, ako su ispunjeni ostali uslovi za ostvarivanje ovog prava, propisani Zakonom o PDV-u.”