Uvodne napomene

Novousvojene izmene i dopune Zakona o deviznom poslovanju stupile su na snagu 28. aprila 2018. godine, a nekoliko članova primenjivaće se od 1. januara 2019. godine, na koje će u nastavku biti posebno ukazano.

Izmene Zakona o deviznom poslovanju donete su u cilju:

1)  usklađivanja  propisa Republike Srbije sa propisima Evropske unije, pre svega sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske zajednice i njihovih  država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane („Sl. glasnik  RS – Međunarodni ugovori”, br. 83/08, 11/13 i 12 /14), koji je stupio na snagu 1. septembra 2013. godine, pri čemu se usklađivanje odnosi na obavezu da se u roku od 4 godine osigura slobodno kretanje kapitala u delu portfolio investicija i finansijskih zajmova i krediti sa rokom dospeća kraćim od godinu dana (kupovina i prodaja  kratkoročnih hartija od vrednosti i odobravanje i uzimanje zajmova i kredita sa rokom otplate kraćim od godinu dana);

2) usklađivanja sa međunarodnim standardima u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma, pre svega sa preporukama FATF – Međunarodne organizacije koja se  bori protiv pranja novca i finansiranja terorizma (propisivanjem ograničenja u pogledu obavljanja menjačkih poslova za pravna i fizička lica koja su osuđivana za određena krivična dela);

3) preciznijeg regulisanja uslova pod kojima može da se vrši ustupanje dugovanja, odnosno preuzimanje dugovanja i plaćanje odnosno naplata od drugog nerezidenta tako što se zahteva saglasnost poverioca za takve pravne poslove;

4) prenošenja ovlašćenja za uređivanje menjačkih poslova sa Poreske uprave na Narodnu banku Srbije i prenošenja ovlašćenja za kontrolu menjačkih poslova i deviznog poslovanja za sve subjekte na Narodnu banku Srbije od 1. januara 2019. godine;

5) dalje liberalizacije deviznog poslovanja kroz omogućavanje i pravnim licima da platni promet sa inostranstvom obavljaju preko platnih institucija i organizacija PTT saobraćaja, kao i kroz proširivanje mogućnosti naplate i plaćanja u devizama u Republici za isporuke softvera i drugih digitalnih proizvoda na internetu, pod određenim uslovima.

U nastavku slede konkretnije najbitnije izmene i dopune Zakona o deviznom poslovanju („Sl. glasnik RS”, br. 62/2006, 31/2011, 119/2012 i 139/2014 – u daljem tekstu: Zakon), a najpre odredbe koje se primenjuju od 28. 4. 2018. godine.

1. Preuzimanje dugovanja i naplata od drugog nerezidenta, uz saglasnost poverioca

1.1. Preuzimanje dugovanja po spoljnotrgovinskom prometu robe i usluga, uz saglasnost poverioca

U Zakonu je inoviran član 7. stav 2. Zakona tako što je propisano da banke odnosno rezidenti, osim rezidenata – fizičkih lica, i nerezidenti mogu prenositi, odnosno platiti ili naplatiti potraživanja i dugovanja koja su nastala po osnovu realizovanog spoljnotrgovinskog prometa robe i usluga rezidenata, koji se ne smatra komercijalnim kreditima i zajmovima „samo na osnovu ugovora zaključenog između prenosioca i primaoca potraživanja i dugovanja, uz obavezu prenosioca da dužnika iz osnovnog posla obavesti o izvršenom prenosu potraživanja, odnosno obavezu prenosioca da pribavi saglasnost poverioca iz osnovnog posla za prenos dugovanja.”

Novina je uvođenje obaveze pribavljanja saglasnosti poverioca na poslove zamene dužnika u određenom obligacionom odnosu, čime je izvršeno usklađivanje sa članom 446. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i otklonjena mogućnost zloupotreba prilikom prenosa dugovanja između nerezidenata, bez znanja rezidenta – poverioca po određenom spoljnotrgovinskom poslu.

1.2. Preuzimanje dugovanja po kreditnim poslovima sa inostranstvom, uz saglasnost poverioca

Članom 5. Izmena Zakona promenjene su odredbe člana 20. stav 2. Zakona propisivanjem da se prilikom ustupanja dugovanja odnosno potraživanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom, ovi poslovi mogu vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog između prenosioca i primaoca potraživanja i dugovanja, uz obavezu prenosioca da dužnika iz osnovnog posla obavesti o izvršenom prenosu potraživanja, odnosno obavezu prenosioca da pribavi saglasnost poverioca iz osnovnog posla za prenos dugovanja. 

1.3. Naplata od drugog nerezidenta uz saglasnost poverioca

Članom 9. Izmena Zakona inoviran je član 33. stav 3. Zakona propisivanjem obaveze da se prilikom naplate odnosno plaćanja drugom nerezidentu, a ne onom kome se duguje ili od koga se potražuje po tekućem i kapitalnom poslu, kao i u slučaju plaćanja drugoj međunarodnoj finansijskoj organizaciji i razvojnoj banci ili finansijskoj instituciji čiji su osnivači strane države, a ne onoj kojoj se duguje po dinarskom kreditu, poslovi mogu vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog između svih učesnika u poslu ili izjave rezidenta da je obavešten o izvršenom prenosu potraživanja, odnosno da je saglasan sa prenosom dugovanja. I u slučaju naplate od drugog nerezidenta traži se saglasnost poverioca – rezidenta na takvu zamenu dužnika – nerezidenta.

2. Liberalizacija kreditnih poslova sa inostranstvom i portfolio investicija

2.1. Kupovina i prodaja dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti

Izvršene su izmene člana 13. stav 2. Zakona u odnosu na mogućnost rezidenata – pravnih lica, preduzetnika i fizičkih lica – da vrše plaćanja i naplatu radi kupovine i prodaje dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti, tako što je propisano da ovi rezidenti mogu da vrše plaćanje i naplatu radi kupovine i prodaje dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti čiji su izdavaoci Evropska unija, države članice Evropske unije i OECD, međunarodne finansijske organizacije i razvojne banke ili finansijske institucije čiji su osnivači strane države, kao i onih čiji su izdavaoci pravna lica koja imaju sedište u državama članicama Evropske unije.

Obe novine odnose se na proširenje izdavaoca dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti i na samu Evropsku uniju i na pravna lica koja imaju sedište u državama članicama Evropske unije, što do sada nije bio slučaj.

U istom članu 13. dodat je novi stav 5, kojim je propisano da banke slobodno mogu da vrše plaćanje i naplatu po osnovu kupovine i prodaje vlasničkih hartija od vrednosti, kao i dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti, čime su banke ne samo izjednačene sa rezidentima pravnim licima, preduzetnicima i fizičkim licima u pogledu mogućnosti kupovine i prodaje vlasničkih hartija od vrednosti i dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti, već za njih ne važi ograničenje u pogledu toga ko može biti izdavalac dužničkih dugoročnih hartija od vrednosti.

2.2. Kupovina i prodaja kratkoročnih hartija od vrednosti

Članom 3. Izmena Zakona inovirane su odredbe člana 15. Zakona, koje su  onemogućavale rezidentima pravnim licima, preduzetnicima i fizičkim licima da  kupuju i prodaju strane kratkoročne hartije od vrednosti, što je bilo onemogućeno i nerezidentima u Republici. Upravo su navedene odredbe direktno kočile slobodan promet kapitala. Zato je novim odredbama člana 15. Zakona propisano da:

REZIDENTI – pravna lica, preduzetnici i fizička lica – mogu vršiti plaćanje i naplatu radi kupovine i prodaje kratkoročnih hartija od vrednosti čiji su izdavaoci Evropska unija, države članice Evropske unije, međunarodne finansijske organizacije i razvojne banke ili finansijske institucije u kojima učestvuju države članice Evropske unije, kao i onih čiji su izdavaoci pravna lica koja imaju sedište u tim državama;

– BANKE slobodno mogu da vrše plaćanje i naplatu po osnovu kupovine i prodaje kratkoročnih hartija od vrednosti čiji su izdavaoci Evropska unija, države članice Evropske unije i OECD, međunarodne finansijske organizacije i razvojne banke ili finansijske institucije u kojima učestvuju države članice Evropske unije i OECD, kao i onih čiji su izdavaoci pravna lica koja imaju sedište u tim državama;

– NEREZIDENTI koji imaju sedište odnosno prebivalište u državama članicama Evropske unije, mogu da vrše plaćanje i naplatu radi kupovine i prodaje kratkoročnih hartija od vrednosti u Republici, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

Mogućnost kupovine i prodaje stranih kratkoročnih hartija od vrednosti uslovljeno je time što njihovi izdavaoci moraju biti iz Evropske unije i OECD, međunarodne  finansijske organizacije i razvojne banke ili finansijske institucije u kojima učestvuju države članice Evropske unije i OECD, kao i oni čiji su izdavaoci pravna lica koja imaju sedište u tim državama.

Kada su u pitanju nerezidenti, kupovinu i prodaju kratkoročnih hartija od vrednosti u Republici mogu da vrše samo nerezidenti koji imaju sedište odnosno prebivalište u državama članicama Evropske Unije.

U pogledu mogućnosti da banke kupuju i prodaju kratkoročne hartije od vrednosti, ukinuto je uslovljavanje ovog posla propisima NBS kada su u pitanju izdavaoci iz Evropske unije, čime se u potpunosti omogućava ispunjenje obaveze Republike preuzete Sporazumom o stabilizaciji i  pridruživanju u delu slobodnog kretanja  kapitala koje se odnosi na hartije od vrednosti.

2.3. Zaključivanje kreditnih poslova i u elektronskoj formi

Značajne izmene izvršene su u članu 18. Zakona koji uređuje kreditne poslove sa inostranstvom.

Naime, novim stavom 1. člana 18. propisano je da se kreditni poslovi iz člana 2. tačka 21, st. 2. i 3, stav 4. alineje prva i treća i stav 5. Zakona zaključuju  u pismenoj ili elektronskoj formi, odnosno na trajnom nosaču podataka koji omogućava čuvanje i reprodukovanje izvornih podataka u neizmenjenom obliku. Na ovaj način podstiče se elektronsko poslovanje i u domenu kreditnih poslova sa inostranstvom.

2.4. Uzimanje kratkoročnih kredita rezidenata i ogranaka stranih pravnih lica

U članu 18. Zakona dodat je novi stav 12, kojim je propisano da rezident – fizičko lice od nerezidenta sa sedištem odnosno prebivalištem u državi članici Evropske unije može da uzima kredite i zajmove i sa rokom otplate kraćim od godinu dana, koji se koriste uplatom sredstava kredita na račun tog rezidenta kod banke. Kratkoročne kredite i zajmove rezident – ogranak stranog pravnog lica – može uzimati od nerezidenta – osnivača sa sedištem u državi članici Evropske unije.

Navedenim odredbama omogućava se rezidentima fizičkim licima uzimanje kredita i zajmova sa rokom otplate kraćim od godinu dana ukoliko je kreditor iz države članice Evropske unije, što do sada nije bilo moguće, kao i ograncima stranih pravnih lica da se od osnivača sa sedištem u državi članici Evropske unije zadužuju i sa rokom kraćim od godinu dana, što takođe do sada nije bilo moguće.

2.5. Odobravanje finansijskih zajmova rezidenata nerezidentima

Značajne izmene u pogledu liberalizacije kreditnih poslova sa inostranstvom izvršene su izmenama člana 23. Zakona, koji se odnosi na uslove pod kojima rezident – pravno lice može da odobrava finansijske zajmove nerezidentu.

Novim odredbama u ovom članu predviđeno je da rezident – pravno lice može da odobrava finansijske zajmove nerezidentu – dužniku, kao i da daje jemstva i druga sredstva obezbeđenja po kreditnim poslovima sa inostranstvom i po kreditnim poslovima između nerezidenata, čime je ukinuto ograničenje da finansijski zajmovi mogu da se daju samo nerezidentima koji su u većinskom vlasništvu rezidenta.

Ukidanje ograničenja u pogledu davanja finansijskih zajmova nerezidentima od strane pravnih lica donekle je ograničeno propisivanjem u novim st. 2. i 3. ovog člana da Narodna banka Srbije može da propiše uslove i način obavljanja poslova iz ovog člana radi očuvanja javnog interesa i/ili finansijske stabilnosti, što će se precizirati u podzakonskom aktu koji može da donese NBS.

2.6. Pribavljanje garancija odnosno jemstava od strane rezidenta

U Zakonu je izmenjen stav 6. člana 26, koji se odnosi na pribavljanje garancija i jemstava rezidenta – pravnog lica od nerezidenata, proširivanjem broja slučajeva i na izvođenje investicionih radova u Republici. Tim novim stavom propisano je da rezident – pravno lice može da pribavi garanciju i jemstvo od nerezidenta po poslu izvoza i uvoza robe i usluga, po poslu izvođenja investicionih radova u inostranstvu drugom nerezidentu, po poslu izvođenja investicionih radova nerezidenta u Republici, kao i po poslu između tog rezidenta i drugog rezidenta – pravnog lica u Republici.

3. Platni promet sa inostranstvom

U Zakonu su izvršene izmene i dopune odredaba koje se odnose na platni promet sa inostranstvom – čl. od 32 do 36.

3.1. Obavljanje platnog prometa sa inostranstvom rezidenata pravnih lica i preko platnih institucija i javnog poštanskog operatera

U članu 32. Zakona izmenjeni su stavovi 2. i 3. člana 32. Zakona, koji sada propisuju da rezidenti mogu da obavljaju platni promet sa inostranstvom i preko platne institucije i javnog poštanskog operatera koji pruža platne usluge u skladu sa zakonom kojim se uređuju platne usluge. Do sada su preko ovih pružaoca platnih usluga platni promet sa inostranstvom mogla da obavljaju samo fizička lica – rezidenti.

3.2. Prijem sredstava iz inostranstva od strane humanitarnih organizacija preko izdavaoca elektronskog novca

Član 32. stav 2. Zakona takođe je dopunjen odredbom da prijem sredstava iz inostranstva preko izdavaoca elektronskog novca rezidenti – humanitarne organizacije mogu da ostvare i po osnovu donacija u humanitarne svrhe, a ne samo po osnovu elektronske kupoprodaje robe i usluga, kako je bilo do sada uređeno. Bitna dopuna u stavu 3. člana 32. Zakona odnosi se na određenje da se sredstva rezidenta koja se vode kod strane institucije elektronskog novca po osnovu prijema donacija u humanitarne svrhe ne smatraju depozitom u smislu člana 27. stav 2. Zakona, čime su i sredstva donacija, kao i ostala sredstva koja se vode na računima kod institucija elektronskog novca, oslobođena obaveze vođenja na deviznim računima kod banaka.

3.3. Naplata softvera u Republici u devizama

Izvršene su dopune u članu 34. Zakona radi proširenja mogućnosti naplate u devizama u Republici. Novom tačkom 10) u stavu 2. člana 34. predviđeno je da plaćanje, naplaćivanje i prenos u devizama u Republici može da se vrši i za kupoprodaju softvera i drugih digitalnih proizvoda na internetu, koji se isporučuju isključivo putem telekomunikacionih, digitalnih ili informaciono-tehnoloških uređaja, pod uslovom da se plaćanje vrši korišćenjem platne kartice ili elektronskog novca preko pružaoca platnih usluga sa sedištem u Republici.

Omogućavanje plaćanja u devizama u Republici za kupoprodaju softvera treba da omogući brži razvoj digitalnog i informatičkog sektora u Republici.

3.4. Prenos sredstava u Republici na račune srodnika i supružnika

U članu 34. izmenjen je stav 7. tako što je omogućeno da banka na zahtev rezidenta može da vrši prenos sredstava u devizama sa deviznog računa tog rezidenta na njegov devizni račun kod druge banke, a na zahtev rezidenta – fizičkog lica i na devizni račun člana porodice kod te ili druge banke, uz dokaz da je u pitanju supružnik ili srodnik do trećeg stepena srodstva.

Izmena se odnosi pre svega na preciziranje same odredbe koja je postojala i do sada u Zakonu, s tim što je posebno navedeno da prenos sredstava može da se vrši i na račun supružnika.

3.5. Držanje deviznih sredstava KJS i na računima kod platne institucije i  izdavaoca elektronskog novca

Izvršene su izmene u članu 36. stav 2. Zakona, kojim se uređuje pitanje izuzetka od obaveze korisnika javnih sredstava da devizne račune vode kod Uprave za trezor. Novim odredbama u stavu 2. ovog člana predviđeno je da, izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ministar nadležan za poslove finansija može da odobri korisniku javnih sredstava otvaranje deviznog računa kod ovlašćene banke za plaćanja koja ne mogu da se izvrše preko Narodne banke Srbije ili obavljanje pojedinih poslova platnog prometa sa inostranstvom preko izdavaoca elektronskog novca ili platne institucije, ako to zahteva specifičnost poslova tog korisnika.

Ovim novinama je mogućnost otvaranja deviznih računa korisnika javnih sredstava proširena i na izdavaoce elektronskog novca i platne institucije, uz prethodno odobrenje  ministra za finansije. Na ovaj način je i korisnicima javnih sredstava omogućen platni promet preko pružaoca platnih usluga – institucija elektronskog novca i platnih institucija.

4. Izmene Zakona koje se primenjuju od 1. januara 2019. godine

Izmenama u čl. 39, 39a, 44. i 46. unete su značajne novine u uslove za obavljanje menjačkih poslova. Ove novine biće u primeni od 1. januara 2019. godine, pa će ovde samo biti ukazano na njih, a pred kraj detaljno će se pisati o tome.

Važno je ukazati na to da od 1. januara 2019. godine vlasnik, odnosno osnivač privrednog subjekta, odnosno direktor/član upravnog odbora i/ili drugo odgovorno lice privrednog subjekta, odnosno direktor/član upravnog odbora i/ili drugo odgovorno lice osnivača privrednog subjekta i radnik koji će neposredno obavljati menjačke poslove ne može biti lice koje je učinilo drugo krivično delo i/ili privredni prestup koji to lice čine nepodobnim u vezi sa obavljanjem menjačkih poslova. Takođe, od 1. januara 2019. godine rešenje o izdavanju ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova, na osnovu podnetog zahteva izdaje Narodna banka Srbije kada utvrdi da podnosilac zahteva ispunjava uslov da privredni subjekt – pravno lice koje podnosi zahtev i osnivač privrednog subjekta – pravno lice nisu osuđeni pravosnažnom presudom za krivično delo, kao i da se protiv njih ne vodi krivični postupak u smislu zakona kojim se uređuje odgovornost pravnih lica za krivična dela i/ili da nisu osuđeni pravosnažnom presudom za privredni prestup koji ta lica čini nepodobnima u vezi sa obavljanjem menjačkih poslova, u smislu zakona kojim se uređuje privredni prestup.

U svakom slučaju, od 1. januara 2019. godine Narodna banka Srbije preuzima  poslove izdavanja i oduzimanja ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova i poslove kontrole deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata i menjačkih poslova. Saglasno tome, Narodna banka Srbije propisaće bliže uslove i način davanja ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova, kao i bliže uslove i način obavljanja menjačkih poslova i kontrole obavljanja tih poslova, uključujući i sertifikate za obavljanje menjačkih poslova.

Izmenama Zakona, čl. 44. i 46. koji se odnose  na kontrolu deviznog poslovanja i menjačkih poslova, prilikom navođenja organa koji vrše kontrolu deviznog poslovanja brisana je nadležnost Poreske uprave, tako da ovaj organ od 1. januara 2019. godine više nema nadležnost za kontrolu deviznog poslovanja, a prema inoviranom članu 46. Zakona, Narodna banka Srbije vrši kontrolu deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata i menjačkog poslovanja u postupku koji je utvrđen ovim zakonom i propisom Narodne banke Srbije kojim se bliže uređuju uslovi i način vršenja ove kontrole, čime je nadležnost sa Poreske uprave preneta na Narodnu banku Srbije.

5. Prelazne odredbe izmena Zakona

1) Sve započete postupke izdavanja i oduzimanja ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova, kontrole deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata i menjačkih poslova koji nisu okončani do 31. decembra 2018. godine, okončaće Narodna banka Srbije u skladu sa izmenama Zakona.

2) Rešenja  o izdavanju ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova, izdata do 31. decembra 2018. godine, ostaju na snazi, a ovlašćeni menjači nastavljaju da rade u skladu sa odredbama Izmena Zakona.

3) Započeti prekršajni postupci do dana stupanja na snagu Izmena Zakona (dakle do 28. 4. 2018) okončaće se po odredbama Izmena Zakona ako je to povoljnije za učinioca.

4) Prava iz pojedinačnih akata, stečena na osnovu Zakona o deviznom poslovanju („Sl. glasnik RS”, br. 62/06, 31/11, 119/12 i 139/14), ostvaruju se u rokovima utvrđenim tim pojedinačnim aktima.

5) Odredbama člana 25. Izmena Zakona propisano je da će se u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu Izmena Zakona doneti:

propis o bližim uslovima  i načinu davanja ovlašćenja za obavljanje menjačkih poslova i

– propis o uslovima i načinu vršenja kontrole deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata i menjačkog poslovanja.

Do početka primene  ovih propisa primenjivaće se propisi doneti na osnovu Zakona o deviznom poslovanju („Sl. glasnik RS”, br. 62/06, 31/11, 119/12 i 139/14), osim ako nisu u suprotnosti sa odredbama Izmena Zakona.

6) Danom stupanja na snagu Izmena Zakona (28. 4. 2018.) prestaje da važi Odluka o uslovima pod kojima i načinu na koji banke mogu kupovati strane kratkoročne hartije od vrednosti na stranom i domaćem tržištu („Sl. glasnik RS”, broj 16/07). Prestanak važenja navedene odluke posledica je ukidanja ograničenja za banke za kupovinu stranih kratkoročnih hartija od vrednosti.