Poslovanje privrednih subjekata u uslovima modernog poslovanja podrazumeva sve veće korišćenje nematerijalne imovine. Celokupan tretman pomenute imovine utoliko je složeniji zbog njene nematerijalne prirode, što potencijalno dovodi do različitih nedoumica u pogledu njenog računovodstvenog i poreskog tretmana. U ovom tekstu ponuđena su objašnjenja pojma nematerijalne imovine i računovodstvenog obuhvata najčešćih oblika nematerijalne imovine, kao i razjašnjenja određenih poreskih nedoumica koje se javljaju u vezi sa tim.
Pojam nematerijalne imovine
U skladu sa MRS 38, nematerijalna imovina predstavlja nemonetarnu imovinu bez fizičke suštine, koja može da se identifikuje. Takva imovina će biti prepoznatljiva ukoliko ispuni jedan od sledeća dva uslova:
– da je takva imovina odvojiva, dakle da može da se odvoji od društva i proda, prenese, licencira, iznajmi ili razmeni, bilo pojedinačno bilo zajedno sa drugom prepoznatljivom imovinom ili obavezom, odnosno
– ukoliko ona nastaje po osnovu ugovornih ili drugih zakonskih prava, bez obzira na to da li su ta prava prenosiva ili odvojiva od društva ili od drugih prava ili obaveza.
U slučaju da određena stavka ne ispunjava uslove da bude klasifikovana kao nematerijalna imovina, izdaci koji su učinjeni radi njenog sticanja ili internog generisanja biće priznati kao rashod perioda u kom su nastali. Ukoliko je stavka stečena u okviru poslovne kombinacije, činiće deo goodwill-a priznatog na datum sticanja.
Pored toga, često je naknadne izdatke po osnovu nematerijalne imovine teže pripisati direktno određenoj nematerijalnoj imovini nego društvu u celini. S tim u vezi, samo će u retkim slučajevima naknadni izdaci, odnosno izdaci nastali nakon početnog priznavanja stečene nematerijalne imovine ili nakon dovršetka procesa internog generisanja nematerijalne imovine, biti priznati u knjigovodstvenoj vrednosti imovine.
Nematerijalnu imovinu treba priznati u poslovnim knjigama ako, i samo ako:
- postoji verovatnoća da će se buduće ekonomske koristi, koje mogu da se pripišu imovini, uliti u entitet, i
- ako nabavna vrednost imovine može pouzdano da se odmeri.
Nepriznavanje nematerijalne imovine
Ukoliko određena imovina ne ispunjava uslove za priznavanje nematerijalne imovine, ona neće biti priznata kao takva u finansijskim izveštajima, već će biti obuhvaćena kao rashod perioda.
S tim u vezi, u mišljenju Ministarstva finansija br. 023-02-00362/2011-16 navodi se da, ukoliko se naknada za franšizu utvrđuje u procentu od ukupnog godišnjeg prihoda i ne obezbeđuje posebna prava u dužem vremenskom periodu, ona ne ispunjava kriterijume da bude priznata kao nematerijalna imovina u smislu MRS 38, već se priznaje kao rashod perioda.
Pored toga, u internom mišljenju Ministarstva finansija od 9. 5. 2016. godine navodi se da, u situaciji kada je naknada za korišćenje žiga vezana za ostvareni promet korisnika žiga (i kada se određuje u procentu od ukupnog mesečnog prihoda korisnika), što predstavlja buduću i nepoznatu kategoriju, takva imovina ne može da se evidentira kao nematerijalna imovina budući da nisu ispunjeni uslovi za priznavanje nematerijalne imovine (nije moguće pouzdano odmeriti nabavnu vrednost licence za korišćenje žiga).
Dodatno, a u skladu sa paragrafom 63. MRS 38, interno generisani zaštitni znaci, impresumi, izdavački naslovi, liste kupaca i stavke slične po sadržini neće biti priznati kao nematerijalna imovina. Drugim rečima: pomenute stavke uvek će se priznavati kao trošak u bilansu uspeha u trenutku kada nastanu.
Takođe, izdaci koji proističu iz istraživanja (ili iz faze istraživanja internog projekta) ne priznaju se u poslovnim knjigama društva kao nematerijalna imovina, odnosno biće priznati kao rashod u onom periodu u kom su nastali. Naime, u fazi istraživanja internog projekta društvo ne može da pokaže da nematerijalna imovina postoji i da će proizvesti izvesne buduće ekonomske koristi. Zbog toga se ovaj izdatak priznaje kao rashod onda kada je nastao. Kao primeri aktivnosti istraživanja mogu se navesti:
– aktivnosti čiji je cilj sticanje novog znanja;
– traganje za primenama nalaza istraživanja i drugog znanja njihovim vrednovanjem i konačnim izborom;
– traganje za alternativama za materijale, uređaje, proizvode, procese, sisteme ili usluge i
– formulisanje, dizajniranje, vrednovanje i konačni izbor mogućih alternativa za nove ili poboljšane materijale, uređaje, proizvode, procese, sisteme ili usluge.
Ukoliko društvo primenjuje MSFI (Međunarodne standarde za finansijsko izveštavanje) za MSP, ulaganje u razvoj nematerijalne imovine (ulaganja čiji se efekti očekuju u periodu dužem od jedne godine) neće se priznati kao nematerijalna imovina, već kao trošak perioda i evidentiraće se kao takvi na kontu 537 – Troškovi razvoja koji se ne kapitalizuju.
Vrednovanje nematerijalne imovine
U skladu sa paragrafom 24. MRS 38, nematerijalna imovina početno se odmerava po nabavnoj vrednosti.
Uobičajeno je da cena koju društvo plaća da bi zasebno steklo nematerijalnu imovinu odražava očekivanja u vezi sa verovatnoćom da će se buduće ekonomske koristi, sadržane u imovini, uliti u društvo. Pored toga, nabavna vrednost zasebno stečene nematerijalne imovine obično može pouzdano da se odmeri, posebno kada se naknada za kupovinu vrši u obliku gotovine ili drugih monetarnih sredstava.
Nabavna vrednost (cena koštanja) zasebno stečene nematerijalne imovine sastoji se od:
(a) nabavne cene, uključujući uvozne carine, i poreza po osnovu prometa, koji se ne refundira nakon odbitka trgovinskih popusta i rabata; i
(b) bilo kakvih direktno pripisivih troškova pripreme imovine za namenjenu upotrebu.
Tako, na primer, ukoliko se prilikom nabavke određene nematerijalne imovine obračunava porez na dobit po odbitku (kao u slučaju nabavke franšize za korišćenje na duži vremenski period), obračunati porez po odbitku uračunaće se u nabavnu vrednost tako nabavljene nematerijalne imovine. Kao primeri direktno pripisivih troškova mogu da se navedu:
– troškovi primanja zaposlenih nastali direktno u procesu dovođenja imovine u radno stanje;
– profesionalne naknade nastale direktno u procesu dovođenja imovine u radno stanje i
– troškovi testiranja pravilnog funkcionisanja imovine.
S druge strane, kao primeri izdataka koji ne čine deo nabavne vrednosti nematerijalne imovine mogu da se navedu:
– troškovi uvođenja novog proizvoda ili usluge (uključujući troškove reklamiranja i promovisanja);
– troškovi vođenja posla na novoj lokaciji ili sa novom grupom kupaca (uključujući troškove obuke osoblja) i
– administrativni i drugi opšti režijski troškovi.
Naknadno vrednovanje nematerijalne imovine
U slučaju naknadnog vrednovanja nematerijalne imovine, društva koja primenjuju MRS 38 opredeljuju se svojom računovodstvenom politikom za korišćenje modela nabavne vrednost ili modela revalorizacije.
Model nabavne vrednosti podrazumeva da se, nakon početnog priznavanja, nematerijalna imovina knjiži po svojoj nabavnoj vrednosti (ceni koštanja) umanjenoj za eventualnu akumuliranu amortizaciju i eventualne akumulirane gubitke od umanjenja vrednosti.
Model revalorizacije podrazumeva da se, nakon početnog priznavanja, nematerijalna imovina knjiži po revalorizovanoj vrednosti, što je njena fer vrednost na dan revalorizacije, umanjena za akumuliranu amortizaciju koja je naknadno usledila i bilo kakve naknadne akumulirane gubitke od umanjenja vrednosti. U svrhu revalorizacije prema MRS 38, fer vrednost se utvrđuje pozivanjem na aktivno tržište. Revalorizacija se vrši toliko redovno da se knjigovodstvena vrednost imovine na kraju izveštajnog perioda bitno ne razlikuje od fer vrednosti pomenute imovine.
Ukoliko se nematerijalna imovina računovodstveno obuhvata primenom modela revalorizacije, sva druga imovina iz njene grupe takođe se odmerava primenom istog modela, osim ako ne postoji aktivno tržište za tu drugu imovinu.
S druge strane, društva koja primenjuju MSFI za MSP, kao i Pravilnik za mikro i druga pravna lica, prilikom naknadnog vrednovanja nematerijalne imovine obavezno primenjuju model nabavne vrednosti.
Model revalorizacije ne dozvoljava:
– revalorizaciju nematerijalne imovine koja nije prethodno priznata kao imovina ili
– početno priznavanje nematerijalne imovine u drugim iznosima, osim po nabavnoj vrednosti (ceni koštanja).
Korisni vek nematerijalne imovine
Na osnovu odredbi MRS 38 društvo treba da proceni da li je korisni vek nematerijalne imovine ograničen ili neograničen, a ukoliko je ograničen, treba da odredi vremenski period ili broj proizvedenih ili sličnih jedinica koje čine taj korisni vek trajanja. Smatra se da nematerijalna imovina ima neograničeni korisni vek ukoliko na osnovu analize svih relevantnih faktora ne može da se predvidi završetak perioda u kome se očekuje da će nematerijalna imovina generisati prilive neto tokova gotovine u društvo.
Ukoliko društvo primenjuje MRS 38, računovodstveno obuhvatanje nematerijalne imovine bazira se na njenom korisnom veku. Nematerijalna imovina sa ograničenim korisnim vekom po pravilu se amortizuje, dok se za nematerijalnu imovinu sa neograničenim vekom trajanja ne vrši amortizacija, već se testira na obezvređenje u skladu sa MRS 36.
S druge strane, prema MSFI za MSP nematerijalna imovina ne može imati neograničeni korisni vek trajanja. Ukoliko društvo ima problema prilikom njegove procene, amortizacija nematerijalne imovine vrši se tokom vremenskog perioda od deset godina.
Korisni vek će uglavnom biti jednak trajanju ugovornih ili drugih zakonskih prava ili kraći, u zavisnosti od perioda tokom kog entitet očekuje da koristi tu imovinu. Ukoliko postoji mogućnost obnavljanja ugovora, korisni vek može da se produži za period obnavljanja samo ukoliko obnavljanje može da se izvrši bez značajnih troškova.
Patent
U skladu sa Zakonom o patentima („Sl. glasnik RS”, br. 99/2011 i 113/2017 – dr. Zakon – u daljem tekstu: ZP), patent je pravo koje se priznaje za pronalazak iz bilo koje oblasti tehnike, koji je nov, ima inventivni nivo i industrijski je primenljiv. Predmet pronalaska koji se štiti patentom može biti:
– proizvod;
– postupak;
– primena proizvoda i primena postupka.
Patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave, dok mali patent traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave. Dopunski patent ne može da traje duže od osnovnog patenta. Ako dopunski patent postane osnovni, ne može da traje duže nego što bi trajao osnovni patent.
Primer računovodstvenog evidentiranja patenta:
1) U skladu sa Ugovorom o prenosu prava Društvo je steklo patent u iznosu od 4.000.000 dinara, uz iznos PDV-a od 200.000 dinara.
2) Društvo je uplatilo 100.000 dinara za registraciju patenta kod nadležnog poreskog organa.
3) Društvo je od dobavljača primilo fakturu za troškove testiranja pravilnog funkcionisanja nematerijalne imovine u iznosu od 600.000 dinara, plus PDV u iznosu od 120.000 dinara.
4) Društvo je izvršilo aktiviranje patenta i izmirilo obavezu prema dobavljaču.
5) Patent je aktiviran 1. 6. tekuće godine.
6) Procenjeni vek trajanja patenta je osam godina.
Po osnovu nabavljenog patenta obračunata je amortizacija na kraju godine za šest meseci (4.700.000 / 96 x 6 = 293.750).
| Red. br. | Konto | OPIS | Iznos | ||
| duguje | potražuje | duguje | potražuje | ||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 1) | 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 4.000.000 | ||
| 270 | Porez na dodatu vrednost u primljenim fakturama po opštoj stopi (osim plaćenih avansa) | 200.000 | |||
| 435 | Dobavljači u zemlji | 4.200.000 | |||
| – po računu za patent | |||||
| 2) | 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 100.000 | ||
| 241 | Tekući (poslovni) računi | 100.000 | |||
| – za plaćanje takse za registraciju patenta | |||||
| 3) | 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 600.000 | ||
| 270 | Porez na dodatu vrednost u primljenim fakturama po opštoj stopi (osim plaćenih avansa) | 120.000 | |||
| 435 | Dobavljači u zemlji | 720.000 | |||
| – po fakturi | |||||
| 4) | 011 | Koncesije, patenti, licence, robne i uslužne marke | 4.700.000 | ||
| 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 4.700.000 | |||
| – za aktiviranje po zapisniku | |||||
| 4a) | 435 | Dobavljači u zemlji | 4.920.000 | ||
| 241 | Tekući (poslovni) računi | 4.920.000 | |||
| – po izvodu | |||||
| 5) | 540 | Troškovi amortizacije | 293.750 | ||
| 0199 | Ispravka vrednosti nematerijalne imovine – amortizacija | 293.750 | |||
| – za obračunatu amortizaciju | |||||
Licenca
U skladu sa domaćim propisima, pravo iz prijave, kao i pravo na patent ili mali patent, mogu biti, sa ograničenjima ili bez njih, predmet ustupanja na osnovu ugovora o licenci. U tom slučaju naknada koju plaća sticalac licence predstavlja nematerijalnu imovinu samo ukoliko se plaća za duži vremenski period, odnosno za više godina. S druge strane, ukoliko se licenca plaća godišnje za poslovnu godinu u kojoj je korišćena, radi se o redovnom godišnjem trošku poslovanja, a ne o nematerijalnoj imovini.
Ukoliko se deo licence plati unapred za duži vremenski period (za period koji je duži od godinu dana), a drugi deo se plaća godišnje, deo koji je unapred plaćen za duži vremenski period predstavljaće nematerijalnu imovinu, a deo koji se plaća godišnje predstavljaće rashod perioda. Ovo pravilo važi i za svu ostalu nematerijalnu imovinu sličnu licenci, kao što su patenti, koncesije, franšize i dr.
Primer računovodstvenog evidentiranja licence:
1) Društvo je zaključilo Ugovor o licenci sa domaćim pravnim licem na pet godina za proizvodnju lekova po ceni od 8.000.000 dinara, uz iznos PDV-a od 1.600.000 dinara.
2) Društvo je platilo dodatnih 200.000 dinara kako bi Ugovor o licenci bio overen kod nadležnih organa.
3) U skladu sa zapisnikom licenca je aktivirana na dan 1. 6. 2018. godine.
4) Imajući u vidu da je Ugovor o licenci sklopljen na rok od pet godina (60 meseci), rukovodstvo je odlučilo da period amortizacije bude u istom periodu i izvršilo je obračun amortizacije za šest meseci.
Obračun amortizacije licence prikazan je u nastavku:
- Vrednost ugovora o licenci za proizvodnju leka: 8.000.000 dinara
- Dodatni troškovi u vezi sa ugovorom o licenci: 200.000 dinara
- Ukupna vrednost ugovora o licenci koja se amortizuje: 200.000 dinara
- 200.000 / 60 meseci = 136.667 dinara
- 667 dinara x 6 meseci = 820.000 dinara
| Red. br. | Konto | OPIS | Iznos | ||
| duguje | potražuje | duguje | potražuje | ||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 1) | 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 8.000.000 | ||
| 270 | Porez na dodatu vrednost u primljenim fakturama po opštoj stopi (osim plaćenih avansa) | 1.600.000 | |||
| 435 | Dobavljači u zemlji | 9.600.000 | |||
| – po Ugovoru o licenci | |||||
| 2) | 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 200.000 | ||
| 241 | Tekući (poslovni) računi | 200.000 | |||
| – za plaćanje overe Ugovora | |||||
| 3) | 011 | Koncesije, patenti, licence, robne i uslužne marke | 8.200.000 | ||
| 015 | Nematerijalna imovina u pripremi | 8.200.000 | |||
| – po zapisniku o aktiviranju licence | |||||
| 4) | 540 | Troškovi amortizacije | 820.000 | ||
| 0199 | Ispravka vrednosti nematerijalne imovine – amortizacija | 820.000 | |||
| – za obračun amortizacije | |||||
Robne i uslužne marke
Robne i uslužne marke finansijski se obuhvataju preko konta 011 – Stalna imovina, pri čemu su robne i uslužne marke koje se na ovaj način iskazuju: zaštitni znak (uslužni, trgovački, fabrički), model, franšiza i sl.
Žig je, kao jedan od oblika nematerijalne imovine, detaljnije regulisan Zakonom o žigovima („Sl. glasnik RS”, br. 104/2009, 10/2013 i 44/2018 – dr. zakon), a predstavlja pravo kojim se štiti znak koji u prometu služi za razlikovanje robe, odnosno usluga jednog fizičkog ili pravnog lica od iste ili slične robe, odnosno usluga drugog fizičkog ili pravnog lica.
Model predstavlja pravo na osnovu kojeg se štiti spoljni oblik određenog industrijskog ili zanatskog proizvoda ili dela određenog proizvoda.
Uzorak predstavlja pravo kojim se štiti nova slika ili crtež koji može da se prenese na određeni industrijski, odnosno zanatski proizvod ili njegov deo. Zaštita uzoraka i modela regulisana je Zakonom o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna („Sl. glasnik RS”, br. 104/2009, 45/2015 i 44/2018 – dr. zakon).
Zaštitni znak i trgovačko ime podrazumevaju pravo korišćenja raznih simbola, crteža, reči i slično, po čemu je prepoznatljiv neki poslovni subjekt, odnosno njegov proizvod ili usluga. Vrednost zaštitnog znaka ili trgovačkog imena meri se sposobnošću poslovnog subjekta na koji se odnosi da stvara veće prihode većim obimom prodaje ili većim prodajnim cenama.
Franšiza je pravo koje se stiče pisanim ugovorom i predstavlja praksu korišćenja uspešnog poslovnog modela druge firme. Može da se definiše kao pravo dodeljeno pojedincu ili grupi da distribuira proizvode ili usluge određene kompanije unutar određenog područja pod njenim imenom i znakom, pod određenim pravilima i za određenu nadoknadu.
Ukoliko transakcija podrazumeva ustupanje određenog prava na korišćenje određene nematerijalne imovine (žig, franšizing itd.), to sa sobom nosi i određene poreske implikacije u smislu Zakona o porezu na dodatu vrednost (u daljem tekstu: Zakon o PDV-u) i Zakona o porezu na dobit pravnih lica (u daljem tekstu: Zakon o porezu na dobit).
Naime, Zakon o PDV-u definiše da se prometom usluga, između ostalog, smatra i prenos, ustupanje i davanje na korišćenje autorskih i srodnih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao i drugih prava intelektualne svojine.
Takođe, prema članu 40. Zakona o porezu na dobit, ukoliko međunarodnim ugovorom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno, porez na dobit po odbitku po stopi od 20% obračunava se i plaća na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica, pored ostalog, po osnovu naknada autorskog i srodnih prava i prava industrijske svojine.
S tim vezi, kako bi bila prikazana veza između ta dva poreska oblika, u nastavku je dat primer računovodstvenog i poreskog evidentiranja naknade po osnovu franšize koju rezidentno pravno lice isplaćuje nerezidentnom pravnom licu.
Primer 1: Pravno lice iz Nemačke (davalac franšize) sklopilo je Ugovor o franšizingu sa domaćim pravnim licem (primalac franšize), obveznikom PDV-a, na rok od četiri godine. Na osnovu Ugovora o franšizi davalac franšize ustupa primaocu franšize isključivo pravo prodaje određene robne marke, uz ustupanje prava na korišćenje zaštitnog znaka – trgovačkog imena društva iz Nemačke.
1) Franšiza je ugovorena u iznosu od 100.000 EUR, što predstavlja ugovorenu neto naknadu. Kurs na dan transakcije iznosi 1 EUR = 112 RSD.
2) Sa Republikom Nemačkom postoji potpisan Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, prema kojem je stopa poreza po odbitku na autorske naknade 10%, pa shodno tome u nastavku sledi primer obračuna poreza po odbitku.
| Red. br. | Opis | Iznos |
| 1. | Neto naknada (EUR 100.000 x 112 RSD) | 11.200.000 |
| 2. | Koeficijent za preračun u bruto naknadu | 1,111111 |
| 3. | Bruto naknada (red. br. 1 x red. br. 2) | 12.444.443 |
| 4. | Porez po odbitku po stopi od 10% (red. br. 3 x 10%) | 1.244.444 |
Kao što je prethodno i navedeno, naknada po osnovu franšize smatra se uslugom sa aspekta Zakona o PDV-u, pa srpsko pravno lice (primalac franšize) treba da obračuna PDV u svojstvu poreskog dužnika, na osnovu člana 10. stav 1. tačka 3) Zakona o PDV-u (interni PDV obračun), s obzirom na to da se na ove usluge porez obračunava prema mestu u kojem primalac usluge ima sedište, saglasno članu 12. Zakona o PDV-u.
Pored navedenog, Zakon o PDV-u u svom članu 17. stav 3. tačka 1) definiše da se u PDV osnovicu uračunavaju i akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-a. To bi značilo da se u PDV osnovici, prilikom obračuna PDV-a putem internog obračuna, iskazuje i iznos poreza po odbitku od 1.244.444 dinara.
Obračun PDV-a sproveden je na sledeći način:
| Red. br. | Opis | Iznos |
| 1. | Neto naknada (EUR 100.000 x 112 RSD) | 11.200.000 |
| 2. | Koeficijent za preračun u bruto naknadu | 1,111111 |
| 3. | PDV osnovica (red. br. 1 x red. br. 2) | 12.444.443 |
| 4. | PDV po stopi od 20% (red. br. 3 x 20%) | 2.488.889 |
| 5. | Ukupno (3 + 4) | 14.933.332 |
Pomenuti iznos interno obračunatog PDV-a biće PDV neutralan za poreskog obveznika, odnosno poreski obveznik će ovaj PDV iskazati kao izlazni i ulazni PDV u svojoj prijavi.
3) Obračunata je i godišnja amortizacija po stopi od 25%, jer je franšiza uzeta na četiri godine (100 / 4 = 25%).
| Red. br. | Konto | OPIS | Iznos | ||
| duguje | potražuje | duguje | potražuje | ||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 1) | 011 | Koncesije, patenti, licence, robne i uslužne marke | 12.444.443 | ||
| 276 | Porez na dodatu vrednost obračunat na usluge inostranih lica | 2.488.889 | |||
| 436 | Dobavljači u inostranstvu | 11.200.000 | |||
| 499 | Ostala pasivna vremenska razgraničenja | 1.244.444 | |||
| 470 | Obaveze za porez na dodatu vrednost po izdatim fakturama po opštoj stopi | 2.488.888 | |||
| – po Ugovoru o franšizi za inicijalnu naknadu i obračunati PDV i ukalkulisani porez po odbitku | |||||
| 2) | 540 | Troškovi amortizacije | 3.111.111 | ||
| 0199 | Ispravka vrednosti nematerijalne imovine – amortizacija | 3.111.111 | |||
| – za obračunatu amortizaciju | |||||
Primer 2: Rezidentno lice iz Srbije ugovorilo je da se izvrši prenos robnog žiga koji je registrovan u Zavodu za intelektualnu svojinu nerezidentnom pravnom licu iz Italije. U pitanju je interno generisani žig, koji nije bio evidentiran u knjigama društva iz Republike Srbije. Ukupna ugovorena vrednost žiga je 50.000 EUR. Sve eventualne poreze, u skladu sa Ugovorom, snosi rezident Srbije.
1) Privredno društvo iz Republike Srbije ispostavilo je fakturu društvu iz Italije na ugovoreni iznos od 50.000 EUR. Kurs na dan ispostavljanja fakture je 1 EUR = 112 RSD.
2) Izvršen je obračun poreza na prenos apsolutnih prava po stopi od 2,5% na ugovorenu vrednost, što iznosi 140.000 dinara. Porez je plaćen sa tekućeg računa privrednog društva iz Republike Srbije.
| Red. br. | Konto | OPIS | Iznos | ||
| duguje | potražuje | duguje | potražuje | ||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 1) | 203 | Kupci u inostranstvu | 6.000.000 | ||
| 670 | Dobici od prodaje nematerijalnih ulaganja, nekretnina, postrojenja i opreme | 6.000.000 | |||
| – po fakturi | |||||
| 2) | 555 | Troškovi poreza | 140.000 | ||
| 489 | Ostale obaveze za poreze, doprinose i druge dažbine | 140.000 | |||
| – za obračunati porez na prenos apsolutnih prava | |||||
| 3) | 489 | Ostale obaveze za poreze, doprinose i druge dažbine | 140.000 | ||
| 241 | Tekući račun | 140.000 | |||
| – za plaćanje poreza na prenos apsolutnih prava | |||||
Važno je napomenuti da se na prenos uz naknadu prava svojine na žigu, koji domaće privredno društvo – obveznik PDV-a vrši stranom licu, ne plaća PDV, već se na taj prenos plaća porez na prenos apsolutnih prava.
Prodaja nematerijalne imovine u obliku industrijske svojine, koja je prethodno bila evidentirana u knjigama preduzeća, odnosno koja nije generisana internim putem, takođe bi bila predmet utvrđivanja kapitalnog dobitka odnosno gubitka u skladu sa odredbama Zakona o porezu na dobit. Drugim rečima: ukoliko bi nosilac prava na industrijskoj svojini (npr. žiga), koju je u poslovnim knjigama evidentirao kao nematerijalnu imovinu, izvršio prenos prava vlasništva na drugo lice uz naknadu, eventualno ostvareni kapitalni dobitak od predmetnog prenosa utvrdio bi se kao pozitivna razlika između prodajne cene predmetnog prava i njegove nabavne (stvarno plaćene) cene, umanjene po osnovu amortizacije utvrđene u skladu sa Zakonom o porezu na dobit.
Softver i ostala prava
Postoje dva načina iskazivanja nabavljenog softvera. Ukoliko se softver kupuje zajedno sa računarom, obračunava se u okviru nabavne vrednosti računara na odgovarajućem kontu. S druge strane, ukoliko se softver posebno nabavlja, odnosno ukoliko se nabavlja zasebno (nakon aktiviranja računara), iskazuje se na računu 012 – Softver i ostala prava. U okviru ovog računa iskazuje se softver koji je kupljen odvojeno od računara na osnovu licencnog ugovora na osnovu kojeg može da se koristi u periodu dužem od godinu dana (uključujući i pravo na neograničeno korišćenje i druga prava u skladu sa MRS 38).
Ukoliko se prilikom sticanja softvera ne stiče pravo korišćenja duže od godinu dana, knjiženje se vrši upotrebom računa 550 – Troškovi nematerijalnih usluga.
S tim vezi, u nastavku je dat primer računovodstvenog evidentiranja naknade po osnovu posebno nabavljenog softvera.
1) Kupljen je poseban računovodstveni softver od dobavljača u vrednosti od 200.000 dinara, plus PDV u iznosu od 40.000 dinara.
2) Obračunata je amortizacija za celu poslovnu godinu. Procenjeni vek trajanja je 5 godina.
| Red. br. | Konto | OPIS | Iznos | ||
| duguje | potražuje | duguje | potražuje | ||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 1) | 012 | Softver i ostala prava | 200.000 | ||
| 435 | Dobavljači u zemlji | 240.000 | |||
| 270 | Porez na dodatu vrednost u primljenim fakturama po opštoj stopi | 40.000 | |||
| – za kupovinu softvera | |||||
| 2) | 540 | Troškovi amortizacije | 40.000 | ||
| 0199 | Ispravka vrednosti nematerijalne imovine | 40.000 | |||
| – za obračunatu amortizaciju | |||||