Svi stranci koji rade u Republici Srbiji moraju da imaju odobrenje privremenog boravka i radnu dozvolu, a osnove za dobijanje istih mogu da budu različite. Oporezivanje ostvarenih zarada zavisi od toga da li je stranac stekao status rezidenta u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, a obaveza obračunavanja i plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje zavisi od osnova po kome rade, ali i od postojanja sporazuma o socijalnom osiguranju zaključenih između Republike Srbije i zemlje iz koje je stranac upućen na rad. U članku je ukazano i na specifičnosti angažovanja stranaca van radnog odnosa i na sezonskim poslovima.
Skip to PDF contentJUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 155
ZARADE
Dipl. pravnik, Ana Fuletin, glavni i odgovorni urednik časopisa „Lege Artis – PROPISI U PRAKSI”
Rad stranaca u Republici Srbiji
Svi stranci koji rade u Republici Srbiji moraju da imaju odobrenje privre-
menog boravka i radnu dozvolu, a osnove za dobijanje istih mogu da budu razli-
čite. Oporezivanje ostvarenih zarada zavisi od toga da li je stranac stekao
status rezidenta u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, a obaveza
obračunavanja i plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje zavisi od osnova
po kome rade, ali i od postojanja sporazuma o socijalnom osiguranju zaključe-
nih između Republike Srbije i zemlje iz koje je stranac upućen na rad. U članku
je ukazano i na specifičnosti angažovanja stranaca van radnog odnosa i na
sezonskim poslovima.
Uvod
Strani državljanin može da radi u Republici
Srbiji (dalje: Republici) po osnovu zapošljavanja
kod rezidentnog (domaćeg) poslodavca,
zatim po osnovu zapošljavanja u međunarodnim
organizacijama i ustanovama i stranim diplomatskim
i konzularnim predstavništvima na
teritoriji Republike, kao i po osnovu upućivanja
na rad u Republiku od strane inostranog
poslodavca.
Za uređenje pitanja od značaja za zapošljavanje
i rad stranaca u Republici, oporezivanje
ostvarenih zarada i regulisanje statusa socijalnog
osiguranja relevantni su sledeći propisi:
● Zakon o zapošljavanju stranaca („Sl. glasnik
RS”, br. 128/2014, 113/2017, 50/2018 i 31/2019),
● Pravilnik o dozvolama za rad („Sl. glasnik
RS”, br. 63/2018),
● Zakon o strancima („Sl. glasnik RS”, br.
24/2018 i 31/2019),
● Zakon o pojednostavljenom radnom angažovanju
na sezonskim poslovima u određenim delatnostima
(„Sl. glasnik RS”, br. 50/2018),
● Zakon o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik
RS”, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon,
135/2004, 62/2006, 65/2006, 31/2009, 44/2009,
18/2010, 50/2011, 91/2011 – Odluka US RS, 93/2012,
114/2012 – Odluka US RS, 47/2013, 48/2013, 108/2013,
57/2014, 68/2014 – dr. zakon, 112/2015 i 113/2017; vidi
usklađene dinarske neoporezive iznose – 10/2007,
7/2008, 7/2009, 3/2010, 4/2011, 7/2012, 8/2013, 6/2014,
5/2015, 5/2016, 7/2017, 7/2018, 95/2018 i 4/2019),
● Zakon o doprinosima za obavezno socijalno
osiguranje („Sl. glasnik RS”, br. 84/2004,
61/2005, 62/2006, 5/2009, 52/2011, 101/2011, 47/2013,
108/2013, 57/2014, 68/2014 – drugi zakon, 112/2015,
113/2017 i 95/2018; vidi usklađene dinarske iznose
– 7/2008, 7/2009, 3/2010, 4/2011, 7/2012, 8/2013,
6/2014, 5/2015, 5/2016, 7/2017, 7/2018 i 4/2019),
● Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
(„Sl. glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004 – Odluka
US RS, 84/2004 – drugi zakon, 85/2005, 101/2005
– drugi zakon, 63/2006 – Odluka US RS, 5/2009,
107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013,
75/2014, 142/2014 i 73/2018; vidi Rešenje US RS –
60/2011; vidi Rešenje US RS – 7/2013),
● međunarodni ugovori o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja i
● međunarodni sporazumi o socijalnom osiguranju.
Republika Srbija ima potpisane Ugovore o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja sa 59 zemalja:
Zemlja
Azerbejdžan Litvanija
Albanija Luksemburg
Austrija Mađarska
Belgija Makedonija
Belorusija Malta
Bosna i Hercegovina Moldavija
Bugarska Nemačka
V. Britanija i Severna
Irska
Norveška
Vijetnam Pakistan
Gruzija Poljska
Grčka Rumunija
156 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
Danska Ruska Federacija
Egipat San Marino
Estonija Slovačka
Indija Slovenija
Indonezija Tunis
Iran Turska
Irska Ujedinjeni Arapski Emirati
Italija Ukrajina
Jermenija Finska
Kazahstan Francuska
Kanada Holandija
Katar Hrvatska
Kina Crna Gora
Kipar Češka Republika
Koreja (DNR) Švajcarska
Koreja (Rep.) Švedska
Kuvajt Španija
Letonija Šri Lanka
Libija
Takođe, Republika Srbija ima potpisane Međunarodne
sporazume o socijalnom osiguranju
sa 31 zemljom (od kojih ugovori sa Grčkom i NR
Kinom još nisu u primeni):
Zemlja
Austrija Norveška
Belgija Panama
Bosna i Hercegovina Poljska
Bugarska Rumunija
Velika Britanija Ruska Federacija
Grčka Slovačka
Danska Slovenija
Italija Turska
Kanada Francuska
NR Kina Holandija
Kipar Hrvatska
Libija Crna Gora
Luksemburg Češka
Mađarska Švajcarska
Makedonija Švedska
Nemačka
Osnovne odredbe o boravku i radu
stranaca
Članom 9. Zakona o zapošljavanju stranaca zapošljavanje
stranca do 1. 1. 2020. godine ostvaruje
se pod uslovom da poseduje odobrenje za
privremeni boravak, bez obzira na vremensko
trajanje boravka ili stalno nastanjenje, u skladu
sa Zakonom, kao i dozvolu za rad u skladu sa ovim
zakonom, ako njim nije drugačije utvrđeno. Od 1.
1. 2020. godine zapošljavanje stranca ostvaruje
se pod uslovom da poseduje vizu za duži boravak
po osnovu zapošljavanja, odobrenje za privremeni
boravak ili stalno nastanjenje i dozvolu za
rad, ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
Dokazi o ispunjavanju uslova za zapošljavanje
stranca u skladu sa ovim zakonom obavezno se čuvaju
u poslovnom prostoru u kome stranac radi.
Viza za duži boravak po osnovu zapošljavanja
jeste odobrenje za ulazak i boravak na teritoriji
Republike u trajanju od 90 do 180 dana.
Ovom izmenom poslodavcu je od 1. januara 2020.
godine pružena mogućnost da tokom trajanja postupka
odobrenja vize za duži boravak po osnovu
zapošljavanja, koji pokreće stranac, a vodi
se pred nadležnim diplomatsko-konzularnim
predstavništvom Srbije u inostranstvu, pokrene
postupak za izdavanje radne dozvole pred
Nacionalnom službom za zapošljavanje. Dakle,
poslodavac može da pokrene postupak dok je
stranac u inostranstvu.
Uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Zakonom
o zapošljavanju stranaca ne primenjuju se
na zapošljavanje stranca koji:
1) ima pravo na privilegije i imunitete u skladu
sa potvrđenim međunarodnim ugovorima;
1a) član je porodice člana diplomatsko-konzularnog
predstavništva države sa kojom Republika
ima zaključen bilateralni sporazum kojim
se licu omogućava obavljanje plaćene delatnosti
u Republici;
2) boravi u Republici bez zasnivanja radnog odnosa,
radi obavljanja poslova na osnovu odgovarajućih
ugovora ili sporazuma sa međunarodnim
organizacijama, između nadležnih institucija
Republike i drugih država ili u okviru međunarodnih
projekata o stručno-tehničkoj saradnji,
obrazovanju ili istraživanju;
3) predstavnik je inostranog medija, upisan u
evidenciju predstavnika inostranih medija koja
se vodi u ministarstvu nadležnom za poslove
javnog informisanja u Republici;
4) u Republici boravi radi obavljanja verskih
poslova i verske službe ili organizuje, odnosno
sprovodi dobrotvorne akcije u okviru registrovanih
crkava i verskih zajednica u Republici, u
skladu sa zakonom;
5) volonter je u skladu sa zakonom kojim se uređuje
oblast volontiranja;
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 157
ZARADE
6) na osnovu ugovora zaključenih između organa
nadležnih za poslove odbrane ili unutrašnje
poslove obavlja poslove od interesa za Republiku
ili za potrebe odbrane ili bezbednosti
zemlje, ili se usavršava u ovim oblastima;
7) član je posade broda odnosno vazduhoplova
ili obavlja poslove u drumskom ili železničkom
saobraćaju i zaposlen je kod stranog poslodavca;
8) član je spasilačke jedinice koja pruža pomoć
prilikom otklanjanja posledica nesrećnih slučajeva
i prirodnih katastrofa, kao i slučajeva
humanitarne pomoći;
9) član je autorske ili glumačke ekipe koja na teritoriji
Republike proizvodi audio-vizuelno
delo, u skladu sa Zakonom.
Uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Zakonom
o zapošljavanju stranaca ne primenjuju se
i na stranca čiji boravak u Republici ne traje
duže od 90 dana u roku od šest meseci od dana
prvog ulaska u Republiku, i to na stranca koji:
1) vlasnik je, osnivač, zastupnik ili član organa
pravnog lica registrovan u Republici, u skladu
sa Zakonom, ako nije u radnom odnosu u tom pravnom
licu;
2) u Republici boravi radi uspostavljanja poslovnih
kontakata ili prisustvovanja poslovnim
sastancima i koji, bez ostvarivanja prihoda
u Republici, obavlja druge poslovne aktivnosti
koje se odnose na pripremu stranog poslodavca
da uspostavi prisustvo i otpočne sa radom u Republici;
3) predavač je ili istraživač koji učestvuje u
organizovanim profesionalnim skupovima ili
istraživačkim projektima ili obavlja rad u
cilju predstavljanja ili sprovođenja različitih
naučnih i tehničkih dostignuća, kao i njegovo
prateće osoblje;
4) obavlja privremene obrazovne, sportske,
umetničke, kulturne i druge slične aktivnosti
ili u Republici boravi na naučnom, umetničkom,
kulturnom ili sportskom događaju u organizaciji
ovlašćenih organizacija, državnih organa
ili organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne
samouprave, kao i prateće organizacijsko
i tehničko osoblje;
5) upućeno je lice koje u Republici izvodi radove
na osnovu ugovora o nabavci robe, nabavci
ili zakupu mašina ili opreme i njene isporuke,
instaliranja, montaže, opravke ili obučavanja
za rad na tim mašinama ili opremi;
6) samostalno ili za potrebe stranog poslodavca
u Republici boravi radi obavljanja poslova
opremanja i izlaganja opreme i eksponata na trgovinskim
i drugim sajmovima i izložbama.
Zapošljavanje stranca ostvaruje se pod uslovom
da poseduje:
● odobrenje za privremeni boravak, bez obzira
na vremensko trajanje boravka, ili odobrenje za
stalno nastanjenje, u skladu sa Zakonom o strancima,
i
● dozvolu za rad.
Privremeni boravak stranca
U skladu sa članom 18. Zakona o strancima,
viza je odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit,
koje stranac pribavlja pre ulaska na teritoriju
Republike Srbije.
Članom 40. Zakona o strancima definisano je
da je privremeni boravak dozvola boravka stranog
državljanina u Republici Srbiji i može da
se odobri strancu koji namerava da boravi u Re-
publici Srbiji duže od 90 dana po osnovu:
1) zapošljavanja;
2) školovanja ili učenja srpskog jezika;
3) studiranja;
4) učestvovanja u programima međunarodne razmene
učenika ili studenata;
5) stručne specijalizacije, obuke i prakse;
6) naučnoistraživačkog rada ili druge naučnoobrazovne
aktivnosti;
7) spajanja porodice;
8) obavljanja verske službe;
9) lečenja ili nege;
10) vlasništva nad nepokretnosti;
11) humanitarnog boravka;
12) statusa pretpostavljene žrtve trgovine ljudima;
13) statusa žrtve trgovine ljudima;
14) drugih opravdanih razloga u skladu sa zakonom
ili međunarodnim ugovorom.
U slučaju privremenog boravka po osnovu zapošljavanja,
isti može da se odobri i strancu
koji namerava da u Republici Srbiji boravi
kraće od 90 dana, a za taj rad mu je, u skladu sa
propisima koji uređuju zapošljavanje stranaca,
potrebna radna dozvola.
Uz zahtev za odobrenje, odnosno produženje
privremenog boravka stranac prilaže:
1) važeći lični ili službeni pasoš;
2) dokaz o sredstvima za izdržavanje tokom planiranog
boravka;
158 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
3) prijavu boravišta ili adrese stanovanja u Republici
Srbiji;
4) dokaz o zdravstvenom osiguranju tokom planiranog
boravka;
5) dokaze o opravdanosti zahteva za odobrenje
privremenog boravka u skladu sa osnovama propisanim
članom 40. ovog zakona, kao i druga dokumenta
na zahtev nadležnog organa;
6) dokaz o uplati propisane administrativne
takse.
Dokazom o ispunjenosti uslova u pogledu
zdravstvenog osiguranja smatraju se:
● međunarodna polisa o zdravstvenom osiguranju;
● obrazac, odnosno drugi dokument koji se izdaje
u skladu sa zaključenim bilateralnim sporazumima
o socijalnom osiguranju, merodavan za
utvrđivanje svojstva osiguranika;
● polisa dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja
koja je izdata u Republici Srbiji;
● isprava o zdravstvenom osiguranju izdata u
Republici Srbiji u skladu sa propisima koji se
primenjuju u oblasti zdravstvenog osiguranja.
Ukoliko stranac ne priloži neki od ovih
dokaza, potrebno je da dokaže da ima dovoljno
sredstava da pokrije troškove lečenja koji mogu
da nastanu na teritoriji Srbije za vreme dok se
ne odluči o njegovom zahtevu, kao i za vreme trajanja
privremenog boravka.
Dozvola za rad
Dozvola za rad može da se izda kao:
1) lična radna dozvola;
2) radna dozvola.
Radna dozvola je vrsta dozvole za rad koja se
izdaje kao:
1) radna dozvola za zapošljavanje;
2) radna dozvola za posebne slučajeve zapošljavanja;
3) radna dozvola za samozapošljavanje.
Stranac sa radnom dozvolom u Republici
može da obavlja samo poslove za koje je dobio
dozvolu.
Članom 15. Zakona o zapošljavanju stranaca
regulisano je da poslodavac na čiji je zahtev izdata
radna dozvola:
1) ne može da uputi stranca na rad kod drugog
poslodavca;
2) u obavezi je da prijavi stranca na obavezno
socijalno osiguranje, u skladu sa Zakonom;
3) snosi troškove izdavanja radne dozvole i
iste ne može da prenese na stranca.
Poslodavac koji je zaposlio stranca bez odgovarajućeg
odobrenja za boravak i radne dozvole
dužan je da mu isplati sva novčana potraživanja
u skladu sa propisima o radu, uz uplatu pripadajućih
poreza i doprinosa za obavezno socijalno
osiguranje. U ovom slučaju postoji pretpostavka
da je radni odnos trajao najmanje tri meseca,
ukoliko se ne dokaže suprotno.
Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se na
zahtev poslodavca, prema članu 16. Zakona o zapošljavanju
stranaca, a u skladu sa stanjem na tržištu
rada, pod uslovima da poslodavac:
1) pre podnošenja zahteva za radnu dozvolu za
zapošljavanje nije otpuštao zaposlene usled
tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih
promena na radnim mestima za koje se traži
radna dozvola za zapošljavanje, u skladu sa propisima
o radu;
2) deset dana pre podnošenja zahteva za radnu
dozvolu za zapošljavanje nije pronašao državljane
Republike, lica koja imaju slobodan
pristup tržištu rada ili stranca sa ličnom
radnom dozvolom, odgovarajućih kvalifikacija
sa evidencije organizacije nadležne za poslove
zapošljavanja, pri čemu, izuzetno, kada je to u interesu
Republike Srbije ili to nalažu međunarodno
prihvaćene obaveze, ministar nadležan
za poslove zapošljavanja može da odredi i rok
kraći od deset dana;
3) priloži predlog ugovora o radu ili drugog
ugovora kojim se ostvaruju prava po osnovu rada,
u skladu sa Zakonom.
Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se za
zapošljavanje stranca koji ima (vizu za duži
boravak po osnovu zapošljavanja od 1. 1. 2020.
godine) odobrenje za privremeni boravak i ispunjava
sve uslove iz zahteva poslodavca koji
se odnose na odgovarajuća znanja i sposobnosti,
kvalifikacije, prethodno iskustvo i dr.
Izuzetno, kada je to u interesu Republike
Srbije ili to nalažu međunarodno prihvaćene
obaveze, privremena radna dozvola za zapošljavanje
može da se izda strancu koji ispunjava sve
uslove iz zahteva poslodavca koji se odnose na
odgovarajuća znanja i sposobnosti, kvalifikacije,
prethodno iskustvo i dr., uz prethodno
pribavljenu saglasnost ministra nadležnog za
unutrašnje poslove, pod uslovom da je stranac
podneo zahtev za privremeni boravak. Ova radna
dozvola izdaje se za period koji ne može biti
duži od 45 dana.
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 159
ZARADE
Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se za
planirani period zaposlenja, a najduže dok traje
privremeni boravak.
Radna dozvola za posebne slučajeve zapošlja-
vanja izdaje se na zahtev poslodavca, i to za:
1) upućena lica;
2) kretanje u okviru privrednog društva;
3) nezavisne profesionalce;
4) osposobljavanje i usavršavanje.
Radna dozvola za upućena lica zaposlena kod
stranog poslodavca izdaje se, u skladu sa članom
19. Zakona o zapošljavanju stranaca, na zahtev poslodavca
radi obavljanja poslova ili vršenja
usluga na teritoriji Republike, na osnovu zaključenog
ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji sa
stranim poslodavcem, u skladu sa ovim zakonom.
Uslov za izdavanje radne dozvole iz stava 1.
ovog člana jeste da stranac ima:
● vizu za duži boravak po osnovu zapošljavanja
ili odobrenje za privremeni boravak stranca
(od 1. 1. 2020. godine);
● dokaz da je upućeno lice zaposleno kod stranog
poslodavca najmanje jednu godinu;
● akt o upućivanju na privremeni rad u Republiku
kojim se utvrđuje način ostvarivanja prava i
obaveza iz rada, kao i način smeštaja i ishrane
za vreme boravka i rada u Republici.
Radna dozvola za upućena lica zaposlena kod
stranog poslodavca izdaje se za period za koji
je zaključen ugovor između poslodavca za koga se
vrše usluge i stranog poslodavca, ali ne duže
od godinu dana. Radna dozvola za upućena lica
može da se produži najduže do dve godine, uz
saglasnost ministarstva nadležnog za poslove
zapošljavanja, a po prethodno pribavljenom mišljenju
ministarstva nadležnog za oblast kojom
se uređuje delatnost poslodavca za poslove ili
usluge od interesa za Republiku.
Izuzetno od navedenog, radna dozvola za
upućena lica od strane stranog poslodavca registrovanog
za obavljanje delatnosti u državi
sa kojom Republika ima zaključen međunarodni
ugovor kojim se uređuje upućivanje, izdaje se u
postupku, saglasno uslovima i za period utvrđen
tim sporazumom.
Dozvola za upućena lica radi obavljanja poslova
ili vršenja usluga po osnovu ugovora o
nabavci robe, nabavci ili zakupu mašina ili
opreme i njene isporuke, instaliranja, montaže,
opravke ili obučavanja za rad na tim mašinama
ili opremi, izdaje se pod uslovima propisanim
u članu 19. Zakona o zapošljavanju stranaca, za
period duži od 90 dana, odnosno za period potreban
za obavljanje posla.
Radna dozvola za kretanje u okviru privred-
nog društva registrovanog u inostranstvu izdaje
se na zahtev ogranka, odnosno zavisnog društva
koje je registrovano u Republici, u cilju privremenog
upućivanja, odnosno premeštanja za-
poslenog na rad u taj ogranak, odnosno zavisno
društvo, pod uslovom da je lice kod stranog poslodavca
zaposleno najmanje godinu dana na poslovima
rukovodioca, menadžera ili specijaliste
za pojedine oblasti (ključno osoblje), kao i da će
u Republici obavljati iste poslove. Izuzetno,
radna dozvola za kretanje u okviru privrednog
društva registrovanog u inostranstvu izdaje se i
na zahtev ogranka, odnosno zavisnog društva koje
je registrovano u Republici, u cilju privremenog
upućivanja, odnosno premeštanja zaposlenog
pripravnika na rad u tu organizacionu jedinicu,
odnosno zavisno društvo. Ova radna dozvola izdaje
se pod uslovima utvrđenim u članu 19. ovog
zakona na period dok traje viza za duži boravak
po osnovu zapošljavanja (od 1. 1. 2020. godine) ili
privremeni boravak, ali ne duže od jedne godi-
ne. Radna dozvola za kretanje u okviru privrednog
društva može da se produži najduže do dve
godine, uz saglasnost ministarstva nadležnog za
poslove zapošljavanja, a po prethodno pribavljenom
mišljenju ministarstva nadležnog za oblast
kojom se uređuje delatnost poslodavca za poslove
ili usluge od interesa za Republiku.
Radna dozvola za nezavisnog profesionalca
izdaje se na zahtev poslodavca, odnosno krajnjeg
korisnika usluga, ako nezavisni profesionalac
poseduje:
1) vizu za duži boravak po osnovu zapošljavanja
(od 1. 1. 2020. godine) ili odobrenje za privremeni
boravak;
2) zaključen ugovor sa poslodavcem ili krajnjim
korisnikom usluga koji obavezno sadrži rok za
obavljanje posla;
3) odgovarajuće visoko obrazovanje i/ili tehničke
kvalifikacije i propisano radno iskustvo
u struci.
Radna dozvola za nezavisnog profesionalca
izdaje se na period potreban za obavljanje posla,
ali ne duže od godinu dana.
Radna dozvola za osposobljavanje i usavrša-
vanje izdaje se na zahtev poslodavca, odnosno
stranca radi obavljanja obuke, pripravničkog
160 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
staža, stručne prakse, stručnog osposobljavanja,
odnosno usavršavanja, ako stranac poseduje:
1) odobrenje za privremeni boravak;
2) zaključen ugovor sa poslodavcem o obavljanju
obuke, pripravničkog staža, stručne prakse,
stručnog osposobljavanja, odnosno usavršavanja,
koji sadrži mesto i rok trajanja.
Radna dozvola za osposobljavanje i usavršavanje
izdaje se na period trajanja obuke,
pripravničkog staža, stručne prakse, stručnog
osposobljavanja, odnosno usavršavanja, ali ne
duže od godinu dana, uz mogućnost produženja
za još godinu dana.
Radna dozvola za samozapošljavanje izdaje
se na zahtev stranca koji ima vizu za duži bo-
ravak po osnovu zapošljavanja ili (od 1. 1. 2020.
godine) odobrenje za privremeni boravak u Republici.
U postupku izdavanja radne dozvole za samozapošljavanje,
uz zahtev, stranac dostavlja i:
1) izjavu o vrsti, trajanju i obimu aktivnosti kojima
planira da se bavi;
2) dokaz da ima odgovarajuće kvalifikacije za
obavljanje konkretne delatnosti;
3) predugovor ili ugovor kojim se dokazuje pravo
vlasništva ili zakupa nad poslovnim prostorom
u kome će se obavljati delatnost;
4) – brisana – ;
5) izjavu o broju i strukturi lica koja planira
da zaposli, posebno državljana Republike, lica
koja imaju slobodan pristup tržištu rada i
stranaca sa ličnom radnom dozvolom.
Radna dozvola za samozapošljavanje izdaje
se na period dok traje odobrenje za privremeni
boravak, a najduže na godinu dana, uz mogućnost
produženja pod uslovom da stranac dokaže da
nastavlja obavljanje istog posla pod uslovima
pod kojima je dobio dozvolu.
Stranac koji dobije radnu dozvolu za samozapošljavanje
u obavezi je da započne obavljanje
poslova za koje je radna dozvola izdata u roku od
90 dana od dana dobijanja te dozvole.
Opšte odredbe o oporezivanju prihoda
stranaca
Osnovne odredbe o oporezivanju prihoda
stranaca sadržane su u Zakonu o porezu na dohodak
građana (u daljnjem tekstu: ZPDG).
Prema odredbi člana 7. stav 1. ZPDG-a, obveznik
poreza na dohodak građana je rezident Republike
Srbije za dohodak ostvaren na teritoriji
Republike Srbije i u drugoj državi.
Prema stavu 2. ovog člana, rezidentom Repu-
blike smatra se, u smislu ovog zakona, fizičko
lice koje:
● na teritoriji Republike ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa;
● na teritoriji Republike neprekidno ili sa
prekidima boravi 183 ili više dana u periodu
od 12 meseci, koji počinje i završava u odnosnoj
poreskoj godini.
U skladu sa odredbama člana 8. ZPDG-a, obve-
znik poreza na dohodak građana jeste i fizičko
lice koje nije rezident za dohodak ostvaren na
teritoriji Republike.
U vezi sa oporezivanjem rezidenata, odnosno
nerezidenata Republike, u smislu čl. 7. i 8. ZPDG-a,
izdvojeno je Mišljenje Ministarstva finansija
br. 413-00-00915/2003-04 od 2. 10. 2003. godine:
Prema odredbama čl. 7. i 8. Zakona o porezu
na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001
i 80/2002), obveznici poreza na dohodak građana
na prihode ostvarene na teritoriji Republike
Srbije su fizička lica koja ostvare te prihode,
kako rezidenti tako i nerezidenti Republike.
Smatramo da je prihod nesporno ostvaren na
teritoriji Republike Srbije ako je isplati-
lac prihoda pravno, odnosno fizičko lice koje
je rezident Republike Srbije.
Obračun i plaćanje poreza, ako obaveza pla-
ćanja postoji u Republici Srbiji, nezavisno od
toga da li prihod ostvaruje rezident ili nere-
zident, vrši se po propisima Republike Srbije,
ako međunarodnim ugovorom, odnosno sporazu-
mom kojim je uređeno izbegavanje dvostrukog opo-
rezivanja nije drukčije određeno.
Suština poreskog tretmana zarada strana-
ca jeste određivanje da li se strani državlja-
nin smatra rezidentom ili nerezidentom u
smislu Zakona o porezu na dohodak građana.
Porezi i doprinosi na primanja
stranih državljana zaposlenih kod
rezidentnog (domaćeg) poslodavca
Radni odnos sa stranim državljanima zasniva
se u skladu sa opštim propisima o radu i posebnim
propisima kojima su utvrđeni posebni
uslovi za zapošljavanje stranih državljana.
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 161
ZARADE
Prema odredbi člana 29. Zakona o radu, strani
državljanin ili lice bez državljanstva
može da zasnuje radni odnos pod uslovima utvrđenim
ovim zakonom i posebnim zakonom.
Kada strani državljanin, u skladu sa Zakonom
o zapošljavanju stranaca, ispuni propisane
uslove za zapošljavanje, radni odnos zasniva u
skladu sa Zakonom o radu i prava, obaveze i od-
govornosti iz radnog odnosa ostvaruje u skladu
sa tim zakonom. U članu 2. Zakona o radu propisano
je da se odredbe tog zakona primenjuju i na
zaposlene strane državljane i lica bez državljanstva
koja rade kod poslodavca na teritoriji
Republike Srbije, ako zakonom nije drukčije
određeno.
Strani državljanin koji zasnuje radni odnos
sa poslodavcem na teritoriji Republike Srbije
pod uslovima utvrđenim Zakonom o zapošljavanju
stranaca i propisima o radu, ostvaruje sva
prava iz radnog odnosa kao i ostali zaposleni.
To znači da ima pravo na zaradu, naknadu zarade,
naknadu troškova i druga primanja u skladu
sa odredbama članova od 104. do 123. Zakona o
radu.
Na primanja stranih državljana po osnovu
radnog odnosa plaćaju se porez i doprinosi
kao i na primanja ostalih zaposlenih drža-
vljana Republike Srbije.
Porez na zarade stranih državljana
Prema članu 7. ZPDG-a, obveznik poreza na
dohodak građana je rezident Republike Srbije
za dohodak ostvaren na teritoriji Republike
Srbije i u drugoj državi.
Rezidentom Republike smatra se, u smislu
ovog zakona, fizičko lice koje:
1) na teritoriji Republike ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa;
2) na teritoriji Republike neprekidno ili sa
prekidima boravi 183 ili više dana u periodu
od 12 meseci, koji počinje ili se završava u odnosnoj
poreskoj godini.
Navedeni uslovi iz člana 7. Zakona o porezu
na dohodak građana o nerezidentnosti stranog
lica posmatraju se pojedinačno, što znači da,
ako stranac ne ispunjava uslov iz tačke 2) – na
teritoriji Republike boravi neprekidno ili sa
prekidima 183 i više dana, uzima se u obzir ispunjenje
uslova pod tačkom 1) – da ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa
na teritoriji Republike i obratno.
Za sticanje rezidentnosti dovoljno je da stranac
ispuni samo jedan od navedenih uslova, o
čemu je dato i Mišljenje Ministarstva finansija
br. 413-00-1099/2003-04 od 17. 11. 2003. godine,
iz kojeg je izdvojeno sledeće:
Prema odredbi člana 7. Zakona o porezu na
dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001 i
80/2002 – dalje: Zakon), obveznik poreza na doho-
dak građana je rezident Republike Srbije, za do-
hodak ostvaren na teritoriji Republike Srbije,
u drugoj republici i u inostranstvu.
Rezident Republike jeste fizičko lice koje:
1) na teritoriji Republike ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa;
2) na teritoriji Republike neprekidno ili sa
prekidima boravi 183 ili više dana u periodu od
12 meseci, koji počinje ili se završava u odnosnoj
poreskoj godini.
Napred navedeni uslovi za sticanje poreskog
rezidentstva Republike Srbije iz člana 7. stav
2. Zakona, alternativno su postavljeni, tako da
ispunjenje samo jednog od tih uslova predstavlja
osnov za sticanje statusa poreskog rezidenta
Republike Srbije.
Strani državljanin koji je zasnovao radni
odnos ima pravo na neoporezive iznose iz člana
18. ZPDG-a, kao i svi drugi zaposleni, a to su naknade
troškova za dolazak na posao i povratak sa
posla; dnevnice za službeno putovanje u zemlji
i inostranstvo; solidarne pomoći; poklon deci
zaposlenih za Novu godinu i Božić i dr., do iznosa
propisanih ovim članom. Takođe ima pravo
na izuzimanje od oporezivanja primanja iz člana
9, kao i poresko izuzimanje neoporezivog iznosa
iz zarade po članu 15a ZPDG-a, koji u 2019. godini
iznosi 15.300 dinara.
Prilikom isplate prihoda stranim državljanima
koji, u smislu ZPDG-a, imaju status nerezidenata,
prilikom obračuna poreza po odbitku
isplatilac prihoda, u skladu sa odredbama člana
107a. ovog zakona, primenjuje odredbe ugovora
o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, pod
uslovom da nerezident dokaže status rezidenta
države sa kojom je Republika Srbija zaključila
ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja,
kao i da je on stvarni vlasnik prihoda, a ne posrednik
između isplatioca i nerezidentnog
primaoca.
162 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
Nerezident treba da dokaže isplatiocu prihoda
da ima status rezidenta države sa kojom
je zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja, podnošenjem potvrde ili drugog
odgovarajućeg dokumenta overenog od strane nadležnog
organa druge države ugovornice čiji je
rezident.
Ovaj princip nerezidentnosti ne primenjuje
se prilikom plaćanja poreza na zarade stranom
državljaninu koji je zasnovao radni odnos kod
poslodavca na teritoriji Republike, jer samim
ispunjenjem uslova za zasnivanje radnog odnosa
strani državljanin se smatra rezidentom od
dana zasnivanja radnog odnosa (izvesno je da
je već ispunio jedan od propisana dva uslova
za sticanje statusa rezidenta). Osim toga, isti
princip ne primenjuje se ni na lica koja rade po
ugovoru o privremenim i povremenim poslovima,
jer su ti poslovi izjednačeni sa radnim odnosom
i takav rad smatra se radom na poslovima
koji su slični poslovima iz člana 13. Zakona o
porezu na dohodak građana.
Prema tome, navedeni princip izbegavanja
dvostrukog oporezivanja primenjuje se prili-
kom plaćanja poreza po odbitku na sva druga
primanja stranaca, osim na zarade stranca
koji je u radnom odnosu na teritoriji Srbi-
je i primanja stranca koji radi po ugovoru o
privremenim i povremenim poslovima.
Doprinosi za socijalno osiguranje na zarade
stranih državljana
Plaćanje doprinosa za obavezno socijalno
osiguranje na zarade stranih državljana koji su
zasnovali radni odnos na teritoriji Republike
uređeno je Zakonom o doprinosima za obavezno
socijalno osiguranje.
Naime, Zakonom o doprinosima za obavezno
socijalno osiguranje propisano je da su osiguranici
zaposleni – fizička lica koja u radnom
odnosu obavljaju poslove za poslodavca prema
zakonima koji uređuju radne odnose.
Ova odredba odnosi se na sva zaposlena lica,
bez obzira na državljanstvo, pa prema tome i na
strane državljane koji su, u skladu sa Zakonom
o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim
državljanima i Zakonom o radu, zasnovali
radni odnos na teritoriji Republike.
Takođe, i po međunarodnim sporazumima
o socijalnom osiguranju, koje je Republika za-
ključila sa stranim državama, opšte pravi-
lo je da se doprinosi za socijalno osiguranje
plaćaju u skladu sa propisima države u kojoj
se obavlja rad, odnosno države koja zaposle-
nom pruža korišćenje prava po osnovu plaće-
nih doprinosa.
Izuzetak je napravljen skoro u svim spo-
razumima o socijalnom osiguranju za lica
upućena na rad u drugu državu radi rada u
predstavništvima svoje države – da za odre-
đeni period utvrđen sporazumom (obično 12
ili 24 meseca) socijalne doprinose plaćaju
prema propisima svoje zemlje (osigurani su
u svojoj zemlji).
Prema tome, svi strani državljani koji su
radni odnos zasnovali na osnovu odobrenja za
stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Republici
i imaju odobrenje za zasnivanje radnog
odnosa, imaju isti status kao i državljani Republike,
odnosno smatraju se osiguranicima zapo-
slenima i obveznici su plaćanja doprinosa za
obavezno socijalno osiguranje (za PIO, zdrav-
stvo i za slučaj nezaposlenosti), koji se plaćaju
na osnovicu i iz osnovice, po sledećim stopama:
● na teret stranog državljanina:
1. doprinos za PIO – po stopi – 14%,
2. doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%,
3. doprinos za osiguranje od nezaposlenosti –
0,75%;
● na teret poslodavca:
1. doprinos za PIO – po stopi – 12%,
2. doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%.
Osnovicu doprinosa za osiguranike i za poslodavce,
prema članu 13. Zakona o doprinosima
za obavezno socijalno osiguranje, čine zarada,
naknada zarade i druga primanja, u skladu sa zakonom
koji uređuje radne odnose, opštim aktom
i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog
organa.
Osnovica za plaćanje doprinosa, u skladu sa
čl. 36. i 42. Zakona o doprinosima za obavezno
socijalno osiguranje, ne može da bude niža od
najniže mesečne osnovice doprinosa, niti viša
od najviše mesečne osnovice doprinosa.
Prilikom isplate zarade i uplate poreza i
doprinosa popunjava se poreska prijava kao i za
ostale zaposlene, rezidente Srbije.
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 163
ZARADE
Porezi i doprinosi na primanja
stranih državljana zaposlenih u
međunarodnim organizacijama i
ustanovama i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavništvima
Obaveza plaćanja poreza na zarade
Strani državljani koji su na teritoriji Republike
zaposleni u međunarodnim organizacijama
i ustanovama i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavništvima, obveznici su
plaćanja poreza na zarade, osim za lica koja su
prema propisima Republike oslobođena obaveze
plaćanja poreza ili je međunarodnim ugovorom
drugačije uređeno.
Oslobođenje od plaćanja poreza, prema članu
20. ZPDG-a, propisano je za zarade određenih
lica koja rade u stranim diplomatskim i konzularnim
predstavništvima ili međunarodnim
organizacijama, odnosno kod predstavnika ili
službenika takvih predstavništava ili organizacija,
za:
1) šefove stranih diplomatskih misija akreditovanih
u Srbiji, osoblje stranih diplomatskih
misija u Srbiji, kao i članove njihovih domaćinstava
ako nisu državljani ili rezidenti Republike;
2) šefove stranih konzulata u Srbiji i konzularne
funkcionere ovlašćene da obavljaju
konzularne funkcije, kao i članove njihovih domaćinstava
ako nisu državljani ili rezidenti
Republike;
3) funkcionere Organizacije ujedinjenih nacija
i njenih specijalizovanih agencija, stručnjake
tehničke pomoći Organizacije ujedinjenih nacija
i njenih specijalizovanih agencija;
3a) funkcionere, stručnjake i administrativno
osoblje međunarodnih organizacija, ako nisu državljani
ili rezidenti Republike;
4) zaposlene u stranim diplomatskim ili konzularnim
predstavništvima i međunarodnim
organizacijama, ako nisu državljani ili rezidenti
Republike;
5) počasne konzule stranih država za primanja
koja dobijaju od države koja ih je imenovala za
obavljanje konzularnih funkcija;
6) zaposlene kod lica iz t. od 1) do 5) ovog člana,
ako nisu državljani ili rezidenti Republike.
Ova lica porez plaćaju po propisima države
iz koje dolaze.
Plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje
Prema članu 11. stav 1. tačka 8) Zakona o penzijskom
i invalidskom osiguranju, osiguranici
zaposleni su i strani državljani koji su na teritoriji
Republike zaposleni kod stranih pravnih
i fizičkih lica, kao i u međunarodnim organizacijama
i ustanovama i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavništvima, ukoliko međunarodnim
sporazumom o socijalnom osiguranju
nije drugačije regulisano.
U međunarodnim sporazumima o socijalnom
osiguranju po pravilu je utvrđeno da strani
državljani koji su na teritoriji Republike zaposleni
u međunarodnim organizacijama i ustanovama
i stranim diplomatskim i konzularnim
predstavništvima nisu naši osiguranici i na
zarade koje ostvare u našoj zemlji ne plaćaju
doprinose za socijalno osiguranje. Na ova lica
primenjuju se pravni propisi o socijalnom osi-
guranju države iz koje su upućeni.
Izuzetak može da postoji ako je međunarodnim
sporazumom o socijalnom osiguranju predviđeno
da mogu da budu osigurani u skladu sa
našim propisima ili ako sa državom iz koje
dolaze Srbija nema zaključen sporazum o socijalnom
osiguranju, pa su automatski osiguranici
Srbije.
Porezi i doprinosi na primanja
stranih državljana upućenih na rad
Porez na dohodak stranih državljana
upućenih na rad
Jednak je poreski tretman lica zaposlenih
kod inostranog poslodavca (nerezidenta Republike)
upućenih na rad kod rezidentnog pravnog
lica u skladu sa ugovorom o poslovno-tehničkoj
saradnji i lica koja se premeštaju na rad u ogranak
inostranog pravnog lica (kretanje u okviru
privrednog društva registrovanog u inostranstvu).
Porez na zarade stranih državljana zaposle-
nih kod stranih pravnih lica na teritoriji Republike
Srbije po pravilu se plaća prema našim
propisima. Ovo pravilo sadržano je uglavnom
u svim međunarodnim ugovorima o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja.
Do sada zaključeni ugovori između Republike
Srbije i drugih država ugovornica o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja (dalje: UIDO) u članu 15
– Radni odnos/Nesamostalne lične delatnosti
164 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
– predviđaju rešenje prema kojem se zarade, naknade
i druga slična primanja (opcijska kupovina
akcija, korišćenje stana, upotreba automobila,
pogodnosti zdravstvenog i životnog osiguranja)
koja rezident strane države ostvari iz radnog
odnosa oporezuju samo u toj državi, osim ako se
rad obavlja u drugoj državi ugovornici (u Srbiji).
U smislu UIDO-a, radni odnos se obavlja
u drugoj državi ugovornici ako se delatnost
u odnosu na koju se isplaćuju zarade, naknade i
druga slična primanja stvarno/fizički obavlja
u toj državi, tj. ako je zaposleno lice fizički
prisutno u drugoj državi radi obavljanja rad-
nog odnosa i obrnuto. U tom slučaju primanja koja
se u drugoj državi ostvaruju mogu da se oporezuju
u njoj. Uslov za oporezivanje u državi izvora jeste
da se zarade, naknade i druga slična primanja
ostvaruju iz radnog odnosa koji se obavlja u
toj državi.
Navedeni princip primenjuje se bez obzira
na vremenski period u kojem taj dohodak (zarade
i druga slična primanja) može biti plaćen,
kreditiran ili na bilo koji drugi način definitivno
ostvaren od strane zaposlenog.
Međutim, član 15. stav 2. UIDO-a (u UIDO-u sa
Nemačkom, član 16) predviđa da se primanja koja
rezident strane države ugovornice ostvari iz
radnog odnosa u Republici Srbiji (i obrnuto)
oporezuju samo u državi rezidentnosti (dakle
samo u inostranstvu) ako su ispunjena tri kumu-
lativna uslova:
1) Primalac boravi u Republici Srbiji u pe-
riodu ili periodima koji ukupno ne prelaze 183
dana u periodu od 12 meseci, koji počinje ili se
završava u odnosnoj poreskoj godini.
2) Primanja se isplaćuju od strane ili u ime
poslodavca koji nije rezident Srbije.
Potrebno je da se posebno ukaže na to da je
međunarodna praksa pokazala da su u vezi sa
navedenim uslovima moguće zloupotrebe i to
naročito prilikom tzv. međunarodnog iznajmljivanja
radne snage, koje je veoma prisutno
u međunarodnim ekonomskim odnosima, ali
istovremeno predstavlja i pogodan način za
izbegavanje plaćanja poreza, što podrazumeva
energičnu borbu za njegovo suzbijanje.
Ilustracije radi, način na koji može da se
izbegne plaćanje poreza predstavlja situacija u
kojoj lokalni poslodavac koji želi da zaposli
inostranu radnu snagu u periodu ili periodima
koji ne prelaze 183 dana, to čini preko posrednika
u inostranstvu (u zemlji iz koje namerava
da „regrutuje” radnike) koji se formalno predstavlja
kao poslodavac radnika koji se upućuju u
inostranstvo. Na taj način radnici na prvi pogled
ispunjavaju sva tri uslova navedena u članu
15. stav 2. UIDO-a, čime stiču pravo da traže izuzimanje
od oporezivanja u zemlji u kojoj se rad
privremeno obavlja.
U cilju sprečavanja navedene prakse izraz
„poslodavac” treba da bude tumačen u širem
kontekstu i to tako da (iako eksplicitno nije
navedeno u UIDO-u) označava lice koje ima pra-
vo raspolaganja rezultatima rada i snosi odgo-
vornost i rizik poslovanja. To podrazumeva da u
svrhu UIDO-a poslodavac nije samo lice koje se
kao takvo označava na osnovu zakonodavstva koje
reguliše radno pravo i radne odnose, već da to
može biti svako fizičko ili pravno lice koje
snosi ekonomski teret isplate zarada. U velikom
broju slučajeva ove funkcije pripadaju licu
koje angažuje radnike. Kada su u pitanju ovakve
situacije, suština treba da nadvlada formu, odnosno
svaki poseban slučaj treba posmatrati izolovano,
sve u cilju utvrđivanja faktičnog stanja,
tj. da li rizik i odgovornost za posao snosi posrednik
ili pak lice kojem su radnici potrebni.
3) Primanja ne padaju na teret stalne poslov-
ne jedinice ili stalne baze koju poslodavac ima
u Srbiji.
Ovo praktično ne znači da stalna poslovna
jedinica efektivno ne isplaćuje zarade (ona to,
radi ispunjenja uslova za neoporezivanje, može
i da učini), već da, na osnovu propisa zemlje u
kojoj se rad obavlja, isplata zarada za stalnu po-
slovnu jedinicu ne može biti trošak poslova-
nja, odnosno odbitna stavka. Navedeno je u vezi
sa oporezivanjem stalne poslovne jedinice kojoj
se u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti pripisuje
ona dobit koju bi stalna poslovna jedinica
ostvarila da je poslovala potpuno samostalno
u odnosu na preduzeće čija je stalna poslovna
jedinica. Prilikom utvrđivanja dobiti stalne
poslovne jedinice, shodno članu 7. Dobit od poslovanja,
stav 3. UIDO-a, kao odbici priznaju se
troškovi koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne
jedinice, uključujući troškove upravljanja
i opšte administrativne troškove bilo u
državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica
bilo na drugom mestu.
Dakle, logika navedenog pristupa ogleda se
u tome da po jednom istom osnovu (isplata za-
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 165
ZARADE
rada) fizičko lice (radnik) i stalna poslovna
jedinica ne mogu da imaju pravo na poresku olak-
šicu. Ukoliko se stalnoj poslovnoj jedinici
prilikom utvrđivanja njene oporezive dobiti
isplaćene zarade priznaju kao rashod, odnosno
trošak poslovanja, smatra se da radnik nije is-
punio prethodno navedeni treći uslov i obr-
nuto.
4) Ako se (samo u Ugovoru sa Norveškom) ne
radi o radnom odnosu po osnovu iznajmljivanja
radnika.
Ako su, dakle, ispunjena sva tri (četiri
samo u UIDO-u sa Norveškom) navedena uslova,
zarade stranaca upućenih na rad u Srbiju
(fizičkih lica – radnika) ne oporezuju se u
Srbiji, već samo u drugoj državi, ali je nadležnim
poreskim organima Republike Srbije
potrebno pružiti dokaz da su lica upućena na
rad rezidenti druge države za potrebe pri-
mene UIDO-a.
U slučaju da nisu ispunjeni prethodno navedeni
uslovi, postoji obaveza plaćanja poreza na
zarade zaposlenih kod stranih pravnih lica, a
upućenih na rad u Republiku Srbiju, s obzirom
na to da se radi o zaradi iz radnog odnosa koja
se ostvaruje u Republici Srbiji, a primenjuju se
propisi o porezu na zarade za teritoriju Republike,
tako da se osnovica za oporezivanje umanjuje
za neoporezivi iznos (15.300,00 dinara),
dok se primenjuje poreska stopa od 10%.
U skladu sa članom 100a. ZPDG-a, obavezu obračunavanja
i plaćanja poreza ima i obveznik
– stranac upućen na rad u Republiku Srbiju, po
osnovu primanja koje ostvaruje od poslodavca u
ili iz druge države, samooporezivanjem.
Prijava se podnosi u skladu sa odredbama
Pravilnika o poreskoj prijavi o obračunatom
porezu samooporezivanjem i pripadajućim
doprinosima na zaradu, odnosno drugu vrstu
prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog
obveznika („Sl. glasnik RS”, br. 15/2016, 20/2018
i 27/2019), na obrascu PP OPO – Poreska prijava
o obračunatom porezu samooporezivanjem i pri-
padajućim doprinosima na zaradu/drugu vrstu
prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog
obveznika.
Pored toga, primanja koja lice ostvari u Srbiji
od rezidentnog pravnog lica u koje je upućeno
na rad ili od stalne poslovne jedinice
nerezidentnog pravnog lica u Srbiji, po osnovu
obezbeđenog smeštaja sa pripadajućim režijskim
troškovima, korišćenja službenog automobila
u privatne svrhe, plaćenog prevoza
u matično preduzeće u inostranstvo i slično,
predstavlja drugi prihod fizičkog lica i podleže
oporezivanju porezom na dohodak građana
u skladu sa odredbama članova 85. i 86. ZPDG-a,
a društvo isplatilac ima obavezu da utvrdi i
plati porez po odbitku. Prema opštem pravilu
iz člana 85. stav 3. ZPDG-a, oporezivi prihod za
ostale prihode čini bruto prihod umanjen za
normirane troškove u visini od 20%, na koji se
obračunava porez po stopi od 20%.
I u slučaju navedenih primanja ista se oporezuju
samo u zemlji rezidentnosti tog lica ukoliko
su (kumulativno) ispunjena dva uslova:
● da je lice rezident države sa kojom je zaključen
UIDO i
● da je lice dostavilo potvrdu o rezidentnosti
iz člana 159a. Zakona o poreskom postupku i
poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS”, br.
80/2002… 95/2018 – dalje: ZPPPA).
Član 159a. ZPPPA-a:
Status rezidenta države sa kojom je zaklju-
čen ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja
nerezident dokazuje potvrdom o rezidentno-
sti overenom od nadležnog organa druge države
ugovornice čiji je rezident i to na posebnom ob-
rascu ili overenom prevodu potvrde na obrascu
koji propisuje nadležni organ države sa kojom je
zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog opore-
zivanja.
U vezi sa tim navedeno je i Mišljenje Mini-
starstva finansija br. 011-00-281/2018-04 od 31. 5.
2018. god.:
Prema navodima, rezidentno pravno lice
(Društvo) zaključilo je 1. januara 2012. godine
Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji (Ugovor) sa
povezanim nerezidentnim pravnim licem koje
ima sedište u Švajcarskoj (Švajcarska kompa-
nija). Na osnovu Ugovora Švajcarska kompanija
uputila je svog zaposlenog na period od tri go-
dine (ali je lice iz određenih razloga ostalo u
Republici Srbiji oko 22 meseca) u Društvo, a u
cilju pružanja podrške i prenosa svog poslovnog
znanja rezidentnom pravnom licu, tako da to
lice bude angažovano na rukovodećoj poziciji
u Društvu za vreme trajanja Ugovora. Ukazuje se
na to da nerezidentno fizičko lice − upućeni
radnik ne zasniva radni odnos sa Društvom, već
166 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
ostaje u radnom odnosu kod svog poslodavca (Švaj-
carska kompanija). S obzirom na to da je Švajcar-
ska kompanija uputila svog zaposlenog, po osnovu
ugovora, da pruži uslugu prenosa poslovnog znanja
Društvu, Švajcarska kompanija je za tu uslugu
naplaćivala naknadu koju je odredila visinom
isplaćene zarade svog zaposlenog (utvrđene u
bruto iznosu) uvećane za proviziju (maržu) u iz-
nosu od 5%, izdavanjem računa. Dalje, navodi se da
je Društvo tako ispostavljene račune plaćalo
u skladu sa ugovorenom valutom plaćanja. Takođe,
ukazuje se na to da je Društvo imalo obavezu
da za upućenog radnika obezbedi smeštaj (do
određenog iznosa, uvećanog za troškove struje,
vode i grejanja), službeni automobil koji je ko-
ristio neograničeno i povratne avio-karte od
mesta rada do Švajcarske.
Saglasno odredbama čl. 7. i 8. Zakona o pore-
zu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/01,
80/02, 80/02 − dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06 −
ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 − US, 93/12,
114/12 − US, 47/13, 48/13 − ispravka, 108/13, 57/14,
68/14 − dr. zakon, 112/15 i 113/17, u daljem tekstu:
Zakon) obveznik poreza na dohodak građana je fi-
zičko lice − rezident Republike Srbije za doho-
dak ostvaren na teritoriji Republike i u drugoj
državi, kao i nerezident Republike za dohodak
ostvaren na teritoriji Republike.
Prema odredbama člana 107. st. 1. i 2. Zakona
o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br.
24/01, 80/02, 80/02 − dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06
− ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 − US, 93/12
i 114/12 − US), koja je bila na snazi do 31. maja 2013.
godine i uređivala je samooporezivanje fizičkih
lica, bilo je propisano da obveznik koji ostvaru-
je zarade u ili iz druge države, kod diplomatskog
ili konzularnog predstavništva strane drža-
ve, odnosno međunarodne organizacije ili kod
predstavnika i službenika takvog predstavni-
štva, odnosno organizacije, dužan je da sam ob-
računa i uplati porez po odbitku po odredbama
tog zakona, ako porez ne obračuna i ne uplati
drugi isplatilac, kao i ako prihod ostvari od
lica koje nije obveznik obračunavanja i plaćanja
poreza po odbitku.
Odredbom člana 100a stav 2. Zakona, kojom se
uređuje samooporezivanje fizičkih lica, propi-
sano je da ako isplatilac prihoda nema obavezu
da obračuna i plati porez po odbitku, obavezu
utvrđivanja i plaćanja poreza samooporeziva-
njem ima obveznik koji ostvaruje zarade i druge
prihode u ili iz druge države, kod diplomatskog
ili konzularnog predstavništva strane drža-
ve, odnosno međunarodne organizacije ili kod
predstavnika i službenika takvog predstavni-
štva, odnosno organizacije, kao i u drugom slu-
čaju kada isplatilac prihoda nema obavezu da
obračuna i plati porez po odbitku.
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao
i navode iz predmetnog zahteva, u slučaju kada je
fizičko lice upućeno na rad u Republiku Srbiju
radi obavljanja poslova na teritoriji Republi-
ke Srbije za potrebe Društva − domaće pravno
lice (s tim da sa Društvom ne zasniva radni
odnos niti Društvo isplaćuje zaradu upućenom
radniku), ostane u radnom odnosu kod inostranog
poslodavca (Švajcarska kompanija) koji isplaćuje
zaradu tom licu, a saglasno Ugovoru (o poslovno-
-tehničkoj saradnji) Švajcarska kompanija nak-
nadu za pružene usluge, kako se navodi, prenosa
poslovnog znanja fakturiše Društvu i naplaćuje
u visini isplaćene zarade uvećane za proviziju od
5%, to fizičko lice dužno je da samo obračuna
i uplati porez po osnovu zarade koju ostvaruje
od svog poslodavca (strano pravno lice), osim u
slučaju kada je ugovorom o izbegavanju dvostru-
kog oporezivanja drukčije uređeno (tj. ukoliko
Republika Srbija nema pravo oporezivanja) i
da nadležnom poreskom organu podnese poresku
prijavu o obračunatom i plaćenom porezu.
Poreska prijava podnosi se na obrascu PP OPO
− Poreska prijava o obračunatom i plaćenom po-
rezu samooporezivanjem i pripadajućim dopri-
nosima na zaradu/drugu vrstu prihoda od strane
fizičkog lica kao poreskog obveznika za prihod
primljen ________ 20__. godine, koji je propisan
Pravilnikom o obrascu poreske prijave o obra-
čunatom i plaćenom porezu samooporezivanjem
i pripadajućim doprinosima od strane fizičkog
lica kao poreskog obveznika („Sl. glasnik RS”, br.
15/16 i 20/18), odnosno do 1. januara 2014. godine
podnosila se na obrascu PP OPO − Poreska prijava
o obračunatom i plaćenom porezu po odbitku i
pripadajućim doprinosima na zaradu/drugu vrstu
prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog ob-
veznika, koji je bio propisan Pravilnikom o ob-
rascu poreske prijave o obračunatom i plaćenom
porezu po odbitku i pripadajućim doprinosima
od strane fizičkog lica kao poreskog obveznika
(„Sl. glasnik RS”, br. 11/05).
Napominjemo da primanje koje ostvari upuće-
ni radnik − nerezidentno fizičko lice od Dru-
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 167
ZARADE
štva po osnovu naknade troškova (konkretno,
Društvo je obavezno da obezbedi smeštaj − do
određenog iznosa uvećanog za troškove struje,
vode i grejanja; neograničeno korišćenje slu-
žbenog automobila i povratne avio-karte od
mesta rada do Švajcarske) predstavlja drugi
prihod fizičkog lica i podleže oporezivanju
porezom na dohodak građana po odredbama čl. 85.
i 86. Zakona, na koje Društvo kao isplatilac
prihoda ima obavezu da utvrdi i plati porez
po odbitku.
Ipak, odredbama člana 85. stav 5. t. 3) i 4)
ZPDG-a propisano je da se, izuzetno od opšteg
pravila, porez na druge prihode ne plaća na
dokumentovane naknade troškova (najviše do
neoporezivih iznosa) po osnovu službenih putovanja
u svrhu obavljanja poslova za domaćeg
isplatioca, odnosno za lice koje upućuje na put
ako se isplata vrši fizičkim licima, odnosno
za fizička lica koja nisu zaposlena kod isplatioca,
i to:
● upućena na rad u Republiku Srbiju po nalogu
inostranog poslodavca, a u vezi sa delatnošću
domaćeg isplatioca;
● upućena kod isplatioca po nalogu poslodavca,
a u vezi sa delatnošću poslodavca.
Ovo izuzimanje od oporezivanja porezom na
druge prihode odnosi se na dokumentovane naknade
troškova po osnovu službenih putovanja,
najviše do iznosa tih troškova koji su izuzeti
od plaćanja poreza na zarade za zaposlene po članu
18. stav 1. t. od 2) do 5) ZPDG-a, i to:
2) Dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do
2.349 dinara po osnovu cele dnevnice, odnosno do
pripadajućeg iznosa za polovinu dnevnice, utvr-
đene na način i u skladu sa propisima nadležnog
državnog organa;
3) dnevnice za službeno putovanje u inostran-
stvo – do iznosa propisanog od strane nadležnog
državnog organa, a najviše do 50 evra dnevno,
utvrđene na način i u skladu sa uslovima propi-
sanim od strane nadležnog državnog organa;
4) naknade troškova smeštaja na službenom pu-
tovanju prema priloženom računu;
5) naknade prevoza na službenom putovanju pre-
ma priloženim računima prevoznika u javnom
saobraćaju, a kada je, saglasno Zakonu, drugim pro-
pisima, odnosno aktima, odobreno korišćenje
sopstvenog automobila za službeno putovanje
ili u druge službene svrhe – do iznosa od 30%
cene po osnovnoj jedinici mere pogonskog goriva
pomnoženog s brojem jedinica mere pogonskog go-
riva koje je potrošeno, a najviše do 6.850 dina-
ra mesečno.
Doprinosi za socijalno osiguranje stranih
državljana upućenih na rad
Strani državljani zaposleni kod stranih
pravnih lica nisu socijalno osigurani po na-
šim propisima jedino ako je to predviđeno
sporazumom o socijalnom osiguranju zaključe-
nim sa zemljom iz koje ti državljani dolaze.
Sa državama sa kojima imamo zaključen
sporazum o socijalnom osiguranju obično je
ugovoreno da su za određeni period (najče-
šće 12 ili 24 meseca) osiguranici države
koja ih je uputila u predstavništvo (poslov-
nu jedinicu), što znači da za to vreme nisu
obveznici socijalnih doprinosa prema na-
šim propisima.
Ukoliko sa državom iz koje je stranac upućen
na rad nije zaključen sporazum o socijalnom osiguranju
ili ukoliko potvrda nadležnog organa
nije blagovremeno pribavljena, upućeno lice
dužno je da obračuna i plati doprinose na iznos
zarade koji ostvaruje saglasno odredbama
Zakona o doprinosima za obavezno socijalno
osiguranje, i to:
● doprinos za PIO po stopi od 26%,
● doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi
od 10,3% i
● doprinos za slučaj nezaposlenosti po stopi od
1,5%.
Članom 51. stav 6. Zakona o doprinosima za
obavezno socijalno osiguranje propisano je da
je obveznik doprinosa koji ostvaruje zaradu ili
naknadu za privremene i povremene poslove kod
nerezidenta Republike (diplomatsko ili konzularno
predstavništvo strane države, odnosno
međunarodna organizacija ili predstavnik i
službenik takvog predstavništva, odnosno
organizacije i dr.) ili kod drugog lica koje po
Zakonu nije u obavezi da obračunava i plaća doprinose
po odbitku, a poslodavac ne obračuna i
ne uplati doprinose istovremeno sa obračunom
i isplatom zarade, odnosno naknade, dužan da
sam obračuna i plati doprinose po stopama iz
člana 44. stav 1. ovog zakona, na način koji je za
te slučajeve propisan za plaćanje poreza na dohodak
građana, po zakonu koji uređuje porez na
dohodak građana.
168 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
U skladu sa navedenim, prilikom obračunavanja
doprinosa za PIO u svakom konkretnom slučaju
treba utvrditi da li je sa državom čije je
lice državljanin zaključen sporazum o socijalnom
osiguranju i na koji način je tim sporazumom
rešeno pitanje obaveznog penzijskog i invalidskog
osiguranja.
U vezi sa plaćanjem doprinosa za zdravstveno
osiguranje, kao i u slučaju nezaposlenosti,
takođe treba utvrditi da li je sa državom čije
je lice državljanin potpisan sporazum i da li
je njime i kako uređeno pitanje plaćanja ovih doprinosa.
Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu
upućenih lica u Republici Srbiji, koja su osiguranici
svoje matične države sa kojom imamo
potpisan međunarodni sporazum o socijalnom
osiguranju, konstatuje se u našem Republičkom
fondu za zdravstveno osiguranje na osnovu potvrde
inostranog nosioca socijalnog osiguranja,
izdate na odgovarajućem obrascu (Potvrda
o pravnim propisima koji se primenjuju i Potvrda
o pravu na zdravstvene usluge za lica koja
su iz druge države upućena na rad u Republiku
Srbiju). Na osnovu dostavljenih obrazaca i priloženog
akta o upućivanju od strane inostranog
poslodavca filijala RFZO izdaje Zdravstveni
list – obrazac INO-1, za korišćenje zdravstvene
zaštite inostranih osiguranika za vreme privremenog
boravka u Republici Srbiji.
Pošto se, u slučaju kada ne postoji potpisan
međunarodni sporazum o socijalnom osiguranju,
primenjuju odredbe propisa o socijalnom osiguranju
Republike Srbije, bez obzira na to da li će
stranac koristiti prava iz obaveznog socijalnog
osiguranja ili ne, poslodavac je obavezan da
podnese prijavu na portalu CROSO.
Obaveze rezidentnog pravnog lica u koje su
stranci upućeni na rad
Sa aspekta poreza i doprinosa, domaće pravno
lice nema obaveze prema državi, s obzirom
na to da upućeno lice nije u radnom odnosu kod
njega, pa samim tim nije direktni isplatilac
zarade, a nema obavezu ni podnošenja poreske
prijave na obrascu PPP-PD.
Ipak, u slučaju da su strana lica upućena na
rad kod domaćeg poslodavca preko nerezidentnog
posrednika, koji za uslugu posredovanja
naplaćuje proviziju, potrebno je razmotriti
aspekt poreza na dodatu vrednost i poreza na
dobit pravnih lica.
U skladu sa članom 12. stav 7. Zakona o PDV-u,
mestom prometa usluge posredovanja koja se pruža
poreskom obvezniku u ovom slučaju smatra se
mesto u kojem primalac usluge ima sedište ili
stalnu poslovnu jedinicu ako se promet usluga
vrši stalnoj poslovnoj jedinici koja se ne nalazi
u mestu u kojem primalac usluga ima sedište,
odnosno mesto u kojem primalac usluga ima prebivalište
ili boravište.
Osim toga, za mesta prometa ove usluge nije od
značaja činjenica gde će upućeno osoblje stvarno
raditi, odnosno da li će raditi na teritoriji
Republike ili u inostranstvu, kao ni da li će
raditi u sedištu, predstavništvu ili ogranku
primaoca usluge. Dakle, po osnovu primljene
usluge stavljanja na raspolaganje osoblja, odnosno
upućivanja zaposlenih na rad kod primaoca
usluge, koju nerezidentno pravno lice vrši rezidentnom
pravnom licu, primalac usluge ima
obavezu da (ukoliko nerezidentno pravno lice
nije odredilo poreskog punomoćnika) kao pore-
ski dužnik obračuna PDV internim putem.
U skladu sa članom 17. stav 4. tačka 2) Zakona
o PDV-u, osnovica za obračun PDV-a ne sadrži
iznose koje obveznik naplaćuje u ime i za račun
drugog, ako taj iznos prenosi licu u čije ime i za
čiji je račun izvršilo naplatu. Takođe, u skladu
sa članom 17. stav 3. tačka 1) ZPDV-a, u osnovicu
za obračun PDV-a uračunavaju se i ostali javni
prihodi. U konkretnom slučaju, osnovicu za ob-
račun PDV-a čini iznos provizije nerezidenta
za uslugu posredovanja, odnosno stavljanja na
raspolaganje osoblja.
Porez po odbitku ne obračunava se na usluge
posredovanja u prometu dobara i usluga, u skladu
sa članom 4. stav 2. Pravilnika o vrstama usluga
po osnovu kojih nerezidentno pravno lice ostvaruje
prihod koji se oporezuje porezom po odbitku
(„Sl. glasnik RS”, br. 18/2018).
Obračunati iznos naknade koju domaće pravno
lice isplaćuje nerezidentnom pravnom licu
na ime troškova rada upućenih zaposlenih,
ukoliko je u poslovnim knjigama obveznika evidentiran
kao rashod prema odredbama Zakona
o računovodstvu, priznaje se kao rashod u poreskom
bilansu, u skladu sa članom 7. Zakona o porezu
na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br.
25/2001… 95/2018).
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 169
ZARADE
Angažovanje stranaca po osnovu ugovora
o pružanju usluga
Za obavljanje poslova na teritoriji Republike
sa nerezidentnim fizičkim licem može da
se zaključi neki od ugovora van radnog odnosa.
To su najčešće ugovori o pružanju različitih
usluga ili ugovor o delu, pri čemu ugovorne obaveze
mogu da se realizuju uz puno ili povremeno
prisustvo na teritoriji Republike.
Domaće pravno lice na osnovu ugovora o delu
ili sličnog ugovora (npr. ugovor o pravima i
obavezama) može da angažuje stranca za obavljanje
određene usluge. Sa aspekta oporezivanja
ugovorene naknade, opšte pravilo definisano
je članom 8. ZPDG-a, što znači da je nerezident
obveznik poreza na dohodak građana za dohodak
ostvaren na teritoriji Republike. Pod pojmom
ostvarenog dohotka na teritoriji Republike
podrazumeva se da je rad fizički obavljen (odnosno
usluga izvršena) na teritoriji Republike.
S tim u vezi, članom 85. ZPDG-a propisano je
da se porez na drugi prihod plaća po stopi od
20% koja se primenjuje na oporeziv prihod, odnosno
na osnovicu koju čini bruto prihod umanjen
za normirane troškove po stopi od 20%.
Međutim, ukoliko je sa državom rezidentnosti
angažovanog lica zaključen UIDO, mogu da se
primene odredbe tog ugovora. Naravno, isplatilac
prihoda (poslodavac) primenjuje odredbe
UIDO-a pod uslovom da nerezident dokaže
status rezidenta države sa kojom je Republika
zaključila UIDO (potvrdom o rezidentnosti u
skladu sa članom 159a. ZPPPA-a), kao i da je on
stvarni vlasnik prihoda – u skladu sa članom
107a. ZPDG-a.
Takav dohodak se ne oporezuje u Republici,
osim određenih izuzetaka koji se odnose na sledeće
slučajeve:
1) da nerezidentno fizičko lice ima stalnu bazu
u Republici (a dohodak se pripisuje toj stalnoj
bazi), pri čemu se pod izrazom „stalna baza”
podrazumeva centar aktivnosti stalnog ili
trajnog karaktera (minimum šest meseci) koji
rezident države ugovornice (fizičko lice) ima
u drugoj državi ugovornici (u konkretnom slučaju
u Republici) za obavljanje samostalnih ličnih
delatnosti ili
2) da lice u Republici boravi duže od 183 dana
u periodu od 12 meseci, koji počinje ili se završava
u odnosnoj poreskoj godini.
Navedena pravila oporezivanja primenjuje
se i na naknade troškova angažovanim licima.
Prema članu 85. ZPDG-a, primanje koje ostvari
fizičko lice po osnovu ugovorene naknade za
svoje radno angažovanje na određenim poslovima,
kao i po osnovu naknade troškova (prevoza,
smeštaja, ishrane i sl.) u vezi sa tim angažovanjem,
predstavlja prihod fizičkog lica koji
podleže plaćanju poreza na dohodak građana
na drugi prihod po stopi od 20%, uz priznavanje
normiranih troškova po stopi od 20%. Međutim,
navedena primanja oporezuju se samo u zemlji rezidentnosti
tog lica ukoliko su (kumulativno)
ispunjena dva uslova:
● da je lice rezident države sa kojom je zaključen
UIDO i
● da je lice dostavilo potvrdu o rezidentnosti
iz člana 159a. ZPPPA-a.
Prilikom utvrđivanja obaveze plaćanja doprinosa
za obavezno socijalno osiguranje po
osnovu ugovorene naknade koju ostvari stranac,
suština je u utvrđivanju činjenica:
● da li u konkretnom slučaju postoji oporeziv
prihod u smislu Zakona;
● ukoliko postoji oporeziv prihod, da li je sa
državom rezidentnosti fizičkog lica Republika
zaključila sporazum o socijalnom osiguranju.
S obzirom na to da je osnovica doprinosa za
lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu oporezivi
prihod od ugovorene naknade u skladu sa zakonom
koji uređuje porez na dohodak građana (član
28. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno
osiguranje), osnovica doprinosa u pogledu
drugih prihoda jeste oporeziv prihod. Dakle, u
slučaju kada nema oporezivog prihoda, odnosno
kada pravo oporezivanja ima država rezidentnosti
stranca ili kada stranac ne ostvaruje ugovorenu
naknadu, nema ni osnovice za plaćanje
doprinosa (nezavisno od toga da li je zaključen
sporazum o socijalnom osiguranju ili ne), pa ne
postoji ni obaveza podnošenja poreske prijave
na obrascu PPP-PD.
Međutim, ukoliko postoji oporeziv prihod,
treba sagledati da li je sa državom rezidentnosti
stranca Republika zaključila sporazum
o socijalnom osiguranju. U slučaju da jeste, doprinosi
za obavezno socijalno osiguranje ne
plaćaju se prema domaćim propisima, naravno
pod uslovom da stranac dostavi potvrdu o rezidentnosti
i potvrdu da je obavezno socijalno
osiguran u državi rezidentnosti, izdatu od
170 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
strane nadležnog organa države rezidentnosti.
U suprotnom slučaju, ako stranac ne obezbedi
ova dva dokaza ili ako nije zaključen Sporazum
o socijalnom osiguranju, doprinosi se plaćaju
prema domaćim propisima – plaća se doprinos
za PIO.
Specifičnosti u vezi sa sezonskim
radnicima
Zakon o zapošljavanju stranaca definiše sezonske
poslove kao poslove koji imaju sezonski
karakter u oblasti poljoprivrede, šumarstva,
građevinarstva ili drugih delatnosti, koje karakteriše
privremeno značajno povećanje obima
posla u periodu ne dužem od šest meseci u
toku 12 meseci.
U skladu sa članom 17. istog zakona, uslovi za
izdavanje radne dozvole za obavljanje sezonskih
poslova su da stranac ima:
1) odobrenje za privremeni boravak stranca;
2) zaključen ugovor o radu sa poslodavcem;
3) akt poslodavca kojim se utvrđuje način smeštaja
i ishrane za vreme boravka i rada u Republici.
Članom 3. Zakona o pojednostavljenom
radnom angažovanju na sezonskim poslovima
u određenim delatnostima uređeno je da se
na stranog državljanina koji se za vreme bo-
ravka na teritoriji Republike Srbije radno
angažuje na poslovima i pod uslovima propi-
sanim ovim zakonom ne primenjuju posebni
uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Za-
konom o zapošljavanju stranaca.
Dakle, sezonski radnici mogu biti i strani
državljanini čije je boravište u Srbiji prijavljeno
MUP-u. Na njih se u slučaju angažovanja na
sezonskim poslovima ne primenjuju posebni uslovi
za zapošljavanje stranaca, budući da angažovanje
na sezonskim poslovima predstavlja rad van
radnog odnosa, pa za njih važe isti uslovi kao i za
sva druga lica koja su državljani Srbije.
Prijava boravišta stranca vrši se ili elektronskim
putem ili u dežurnoj službi policijske
stanice na čijoj je teritoriji adresa hotela,
stana ili kuće u kojoj stranac boravi, a prijavu
vrše ili lica koja pružaju usluge smeštaja ili
lica kod kojih je stranac došao u posetu. Strani
državljanin nakon prijave boravišta MUP-u
dobija evidencioni broj za strance (EBS) koji
poslodavac koristi za prijavu tog radnika na
portalu www.sezonskiradnici.gov.rs.
Za angažovanje stranaca na sezonskim poslovima
po pojednostavljenoj proceduri
nije potrebno
da imaju radnu dozvolu, budući da je reč
o angažovanju van radnog odnosa i da je Zakonom
isključena primena posebnih propisa kojima se
uređuje rad stranaca.
Više o pojednostavljenom angažovanju radnika
na sezonskim poslovima pisano je u broju
4/2019 časopisa, pod nazivom „Novine u našoj
praksi – isplata naknade za radno angažovanje
na sezonskim poslovima.” PS
ZARADE
Dipl. pravnik, Ana Fuletin, glavni i odgovorni urednik časopisa „Lege Artis – PROPISI U PRAKSI”
Rad stranaca u Republici Srbiji
Svi stranci koji rade u Republici Srbiji moraju da imaju odobrenje privre-
menog boravka i radnu dozvolu, a osnove za dobijanje istih mogu da budu razli-
čite. Oporezivanje ostvarenih zarada zavisi od toga da li je stranac stekao
status rezidenta u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, a obaveza
obračunavanja i plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje zavisi od osnova
po kome rade, ali i od postojanja sporazuma o socijalnom osiguranju zaključe-
nih između Republike Srbije i zemlje iz koje je stranac upućen na rad. U članku
je ukazano i na specifičnosti angažovanja stranaca van radnog odnosa i na
sezonskim poslovima.
Uvod
Strani državljanin može da radi u Republici
Srbiji (dalje: Republici) po osnovu zapošljavanja
kod rezidentnog (domaćeg) poslodavca,
zatim po osnovu zapošljavanja u međunarodnim
organizacijama i ustanovama i stranim diplomatskim
i konzularnim predstavništvima na
teritoriji Republike, kao i po osnovu upućivanja
na rad u Republiku od strane inostranog
poslodavca.
Za uređenje pitanja od značaja za zapošljavanje
i rad stranaca u Republici, oporezivanje
ostvarenih zarada i regulisanje statusa socijalnog
osiguranja relevantni su sledeći propisi:
● Zakon o zapošljavanju stranaca („Sl. glasnik
RS”, br. 128/2014, 113/2017, 50/2018 i 31/2019),
● Pravilnik o dozvolama za rad („Sl. glasnik
RS”, br. 63/2018),
● Zakon o strancima („Sl. glasnik RS”, br.
24/2018 i 31/2019),
● Zakon o pojednostavljenom radnom angažovanju
na sezonskim poslovima u određenim delatnostima
(„Sl. glasnik RS”, br. 50/2018),
● Zakon o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik
RS”, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon,
135/2004, 62/2006, 65/2006, 31/2009, 44/2009,
18/2010, 50/2011, 91/2011 – Odluka US RS, 93/2012,
114/2012 – Odluka US RS, 47/2013, 48/2013, 108/2013,
57/2014, 68/2014 – dr. zakon, 112/2015 i 113/2017; vidi
usklađene dinarske neoporezive iznose – 10/2007,
7/2008, 7/2009, 3/2010, 4/2011, 7/2012, 8/2013, 6/2014,
5/2015, 5/2016, 7/2017, 7/2018, 95/2018 i 4/2019),
● Zakon o doprinosima za obavezno socijalno
osiguranje („Sl. glasnik RS”, br. 84/2004,
61/2005, 62/2006, 5/2009, 52/2011, 101/2011, 47/2013,
108/2013, 57/2014, 68/2014 – drugi zakon, 112/2015,
113/2017 i 95/2018; vidi usklađene dinarske iznose
– 7/2008, 7/2009, 3/2010, 4/2011, 7/2012, 8/2013,
6/2014, 5/2015, 5/2016, 7/2017, 7/2018 i 4/2019),
● Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
(„Sl. glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004 – Odluka
US RS, 84/2004 – drugi zakon, 85/2005, 101/2005
– drugi zakon, 63/2006 – Odluka US RS, 5/2009,
107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013,
75/2014, 142/2014 i 73/2018; vidi Rešenje US RS –
60/2011; vidi Rešenje US RS – 7/2013),
● međunarodni ugovori o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja i
● međunarodni sporazumi o socijalnom osiguranju.
Republika Srbija ima potpisane Ugovore o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja sa 59 zemalja:
Zemlja
Azerbejdžan Litvanija
Albanija Luksemburg
Austrija Mađarska
Belgija Makedonija
Belorusija Malta
Bosna i Hercegovina Moldavija
Bugarska Nemačka
V. Britanija i Severna
Irska
Norveška
Vijetnam Pakistan
Gruzija Poljska
Grčka Rumunija
156 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
Danska Ruska Federacija
Egipat San Marino
Estonija Slovačka
Indija Slovenija
Indonezija Tunis
Iran Turska
Irska Ujedinjeni Arapski Emirati
Italija Ukrajina
Jermenija Finska
Kazahstan Francuska
Kanada Holandija
Katar Hrvatska
Kina Crna Gora
Kipar Češka Republika
Koreja (DNR) Švajcarska
Koreja (Rep.) Švedska
Kuvajt Španija
Letonija Šri Lanka
Libija
Takođe, Republika Srbija ima potpisane Međunarodne
sporazume o socijalnom osiguranju
sa 31 zemljom (od kojih ugovori sa Grčkom i NR
Kinom još nisu u primeni):
Zemlja
Austrija Norveška
Belgija Panama
Bosna i Hercegovina Poljska
Bugarska Rumunija
Velika Britanija Ruska Federacija
Grčka Slovačka
Danska Slovenija
Italija Turska
Kanada Francuska
NR Kina Holandija
Kipar Hrvatska
Libija Crna Gora
Luksemburg Češka
Mađarska Švajcarska
Makedonija Švedska
Nemačka
Osnovne odredbe o boravku i radu
stranaca
Članom 9. Zakona o zapošljavanju stranaca zapošljavanje
stranca do 1. 1. 2020. godine ostvaruje
se pod uslovom da poseduje odobrenje za
privremeni boravak, bez obzira na vremensko
trajanje boravka ili stalno nastanjenje, u skladu
sa Zakonom, kao i dozvolu za rad u skladu sa ovim
zakonom, ako njim nije drugačije utvrđeno. Od 1.
1. 2020. godine zapošljavanje stranca ostvaruje
se pod uslovom da poseduje vizu za duži boravak
po osnovu zapošljavanja, odobrenje za privremeni
boravak ili stalno nastanjenje i dozvolu za
rad, ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
Dokazi o ispunjavanju uslova za zapošljavanje
stranca u skladu sa ovim zakonom obavezno se čuvaju
u poslovnom prostoru u kome stranac radi.
Viza za duži boravak po osnovu zapošljavanja
jeste odobrenje za ulazak i boravak na teritoriji
Republike u trajanju od 90 do 180 dana.
Ovom izmenom poslodavcu je od 1. januara 2020.
godine pružena mogućnost da tokom trajanja postupka
odobrenja vize za duži boravak po osnovu
zapošljavanja, koji pokreće stranac, a vodi
se pred nadležnim diplomatsko-konzularnim
predstavništvom Srbije u inostranstvu, pokrene
postupak za izdavanje radne dozvole pred
Nacionalnom službom za zapošljavanje. Dakle,
poslodavac može da pokrene postupak dok je
stranac u inostranstvu.
Uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Zakonom
o zapošljavanju stranaca ne primenjuju se
na zapošljavanje stranca koji:
1) ima pravo na privilegije i imunitete u skladu
sa potvrđenim međunarodnim ugovorima;
1a) član je porodice člana diplomatsko-konzularnog
predstavništva države sa kojom Republika
ima zaključen bilateralni sporazum kojim
se licu omogućava obavljanje plaćene delatnosti
u Republici;
2) boravi u Republici bez zasnivanja radnog odnosa,
radi obavljanja poslova na osnovu odgovarajućih
ugovora ili sporazuma sa međunarodnim
organizacijama, između nadležnih institucija
Republike i drugih država ili u okviru međunarodnih
projekata o stručno-tehničkoj saradnji,
obrazovanju ili istraživanju;
3) predstavnik je inostranog medija, upisan u
evidenciju predstavnika inostranih medija koja
se vodi u ministarstvu nadležnom za poslove
javnog informisanja u Republici;
4) u Republici boravi radi obavljanja verskih
poslova i verske službe ili organizuje, odnosno
sprovodi dobrotvorne akcije u okviru registrovanih
crkava i verskih zajednica u Republici, u
skladu sa zakonom;
5) volonter je u skladu sa zakonom kojim se uređuje
oblast volontiranja;
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 157
ZARADE
6) na osnovu ugovora zaključenih između organa
nadležnih za poslove odbrane ili unutrašnje
poslove obavlja poslove od interesa za Republiku
ili za potrebe odbrane ili bezbednosti
zemlje, ili se usavršava u ovim oblastima;
7) član je posade broda odnosno vazduhoplova
ili obavlja poslove u drumskom ili železničkom
saobraćaju i zaposlen je kod stranog poslodavca;
8) član je spasilačke jedinice koja pruža pomoć
prilikom otklanjanja posledica nesrećnih slučajeva
i prirodnih katastrofa, kao i slučajeva
humanitarne pomoći;
9) član je autorske ili glumačke ekipe koja na teritoriji
Republike proizvodi audio-vizuelno
delo, u skladu sa Zakonom.
Uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Zakonom
o zapošljavanju stranaca ne primenjuju se
i na stranca čiji boravak u Republici ne traje
duže od 90 dana u roku od šest meseci od dana
prvog ulaska u Republiku, i to na stranca koji:
1) vlasnik je, osnivač, zastupnik ili član organa
pravnog lica registrovan u Republici, u skladu
sa Zakonom, ako nije u radnom odnosu u tom pravnom
licu;
2) u Republici boravi radi uspostavljanja poslovnih
kontakata ili prisustvovanja poslovnim
sastancima i koji, bez ostvarivanja prihoda
u Republici, obavlja druge poslovne aktivnosti
koje se odnose na pripremu stranog poslodavca
da uspostavi prisustvo i otpočne sa radom u Republici;
3) predavač je ili istraživač koji učestvuje u
organizovanim profesionalnim skupovima ili
istraživačkim projektima ili obavlja rad u
cilju predstavljanja ili sprovođenja različitih
naučnih i tehničkih dostignuća, kao i njegovo
prateće osoblje;
4) obavlja privremene obrazovne, sportske,
umetničke, kulturne i druge slične aktivnosti
ili u Republici boravi na naučnom, umetničkom,
kulturnom ili sportskom događaju u organizaciji
ovlašćenih organizacija, državnih organa
ili organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne
samouprave, kao i prateće organizacijsko
i tehničko osoblje;
5) upućeno je lice koje u Republici izvodi radove
na osnovu ugovora o nabavci robe, nabavci
ili zakupu mašina ili opreme i njene isporuke,
instaliranja, montaže, opravke ili obučavanja
za rad na tim mašinama ili opremi;
6) samostalno ili za potrebe stranog poslodavca
u Republici boravi radi obavljanja poslova
opremanja i izlaganja opreme i eksponata na trgovinskim
i drugim sajmovima i izložbama.
Zapošljavanje stranca ostvaruje se pod uslovom
da poseduje:
● odobrenje za privremeni boravak, bez obzira
na vremensko trajanje boravka, ili odobrenje za
stalno nastanjenje, u skladu sa Zakonom o strancima,
i
● dozvolu za rad.
Privremeni boravak stranca
U skladu sa članom 18. Zakona o strancima,
viza je odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit,
koje stranac pribavlja pre ulaska na teritoriju
Republike Srbije.
Članom 40. Zakona o strancima definisano je
da je privremeni boravak dozvola boravka stranog
državljanina u Republici Srbiji i može da
se odobri strancu koji namerava da boravi u Re-
publici Srbiji duže od 90 dana po osnovu:
1) zapošljavanja;
2) školovanja ili učenja srpskog jezika;
3) studiranja;
4) učestvovanja u programima međunarodne razmene
učenika ili studenata;
5) stručne specijalizacije, obuke i prakse;
6) naučnoistraživačkog rada ili druge naučnoobrazovne
aktivnosti;
7) spajanja porodice;
8) obavljanja verske službe;
9) lečenja ili nege;
10) vlasništva nad nepokretnosti;
11) humanitarnog boravka;
12) statusa pretpostavljene žrtve trgovine ljudima;
13) statusa žrtve trgovine ljudima;
14) drugih opravdanih razloga u skladu sa zakonom
ili međunarodnim ugovorom.
U slučaju privremenog boravka po osnovu zapošljavanja,
isti može da se odobri i strancu
koji namerava da u Republici Srbiji boravi
kraće od 90 dana, a za taj rad mu je, u skladu sa
propisima koji uređuju zapošljavanje stranaca,
potrebna radna dozvola.
Uz zahtev za odobrenje, odnosno produženje
privremenog boravka stranac prilaže:
1) važeći lični ili službeni pasoš;
2) dokaz o sredstvima za izdržavanje tokom planiranog
boravka;
158 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
3) prijavu boravišta ili adrese stanovanja u Republici
Srbiji;
4) dokaz o zdravstvenom osiguranju tokom planiranog
boravka;
5) dokaze o opravdanosti zahteva za odobrenje
privremenog boravka u skladu sa osnovama propisanim
članom 40. ovog zakona, kao i druga dokumenta
na zahtev nadležnog organa;
6) dokaz o uplati propisane administrativne
takse.
Dokazom o ispunjenosti uslova u pogledu
zdravstvenog osiguranja smatraju se:
● međunarodna polisa o zdravstvenom osiguranju;
● obrazac, odnosno drugi dokument koji se izdaje
u skladu sa zaključenim bilateralnim sporazumima
o socijalnom osiguranju, merodavan za
utvrđivanje svojstva osiguranika;
● polisa dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja
koja je izdata u Republici Srbiji;
● isprava o zdravstvenom osiguranju izdata u
Republici Srbiji u skladu sa propisima koji se
primenjuju u oblasti zdravstvenog osiguranja.
Ukoliko stranac ne priloži neki od ovih
dokaza, potrebno je da dokaže da ima dovoljno
sredstava da pokrije troškove lečenja koji mogu
da nastanu na teritoriji Srbije za vreme dok se
ne odluči o njegovom zahtevu, kao i za vreme trajanja
privremenog boravka.
Dozvola za rad
Dozvola za rad može da se izda kao:
1) lična radna dozvola;
2) radna dozvola.
Radna dozvola je vrsta dozvole za rad koja se
izdaje kao:
1) radna dozvola za zapošljavanje;
2) radna dozvola za posebne slučajeve zapošljavanja;
3) radna dozvola za samozapošljavanje.
Stranac sa radnom dozvolom u Republici
može da obavlja samo poslove za koje je dobio
dozvolu.
Članom 15. Zakona o zapošljavanju stranaca
regulisano je da poslodavac na čiji je zahtev izdata
radna dozvola:
1) ne može da uputi stranca na rad kod drugog
poslodavca;
2) u obavezi je da prijavi stranca na obavezno
socijalno osiguranje, u skladu sa Zakonom;
3) snosi troškove izdavanja radne dozvole i
iste ne može da prenese na stranca.
Poslodavac koji je zaposlio stranca bez odgovarajućeg
odobrenja za boravak i radne dozvole
dužan je da mu isplati sva novčana potraživanja
u skladu sa propisima o radu, uz uplatu pripadajućih
poreza i doprinosa za obavezno socijalno
osiguranje. U ovom slučaju postoji pretpostavka
da je radni odnos trajao najmanje tri meseca,
ukoliko se ne dokaže suprotno.
Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se na
zahtev poslodavca, prema članu 16. Zakona o zapošljavanju
stranaca, a u skladu sa stanjem na tržištu
rada, pod uslovima da poslodavac:
1) pre podnošenja zahteva za radnu dozvolu za
zapošljavanje nije otpuštao zaposlene usled
tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih
promena na radnim mestima za koje se traži
radna dozvola za zapošljavanje, u skladu sa propisima
o radu;
2) deset dana pre podnošenja zahteva za radnu
dozvolu za zapošljavanje nije pronašao državljane
Republike, lica koja imaju slobodan
pristup tržištu rada ili stranca sa ličnom
radnom dozvolom, odgovarajućih kvalifikacija
sa evidencije organizacije nadležne za poslove
zapošljavanja, pri čemu, izuzetno, kada je to u interesu
Republike Srbije ili to nalažu međunarodno
prihvaćene obaveze, ministar nadležan
za poslove zapošljavanja može da odredi i rok
kraći od deset dana;
3) priloži predlog ugovora o radu ili drugog
ugovora kojim se ostvaruju prava po osnovu rada,
u skladu sa Zakonom.
Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se za
zapošljavanje stranca koji ima (vizu za duži
boravak po osnovu zapošljavanja od 1. 1. 2020.
godine) odobrenje za privremeni boravak i ispunjava
sve uslove iz zahteva poslodavca koji
se odnose na odgovarajuća znanja i sposobnosti,
kvalifikacije, prethodno iskustvo i dr.
Izuzetno, kada je to u interesu Republike
Srbije ili to nalažu međunarodno prihvaćene
obaveze, privremena radna dozvola za zapošljavanje
može da se izda strancu koji ispunjava sve
uslove iz zahteva poslodavca koji se odnose na
odgovarajuća znanja i sposobnosti, kvalifikacije,
prethodno iskustvo i dr., uz prethodno
pribavljenu saglasnost ministra nadležnog za
unutrašnje poslove, pod uslovom da je stranac
podneo zahtev za privremeni boravak. Ova radna
dozvola izdaje se za period koji ne može biti
duži od 45 dana.
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 159
ZARADE
Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se za
planirani period zaposlenja, a najduže dok traje
privremeni boravak.
Radna dozvola za posebne slučajeve zapošlja-
vanja izdaje se na zahtev poslodavca, i to za:
1) upućena lica;
2) kretanje u okviru privrednog društva;
3) nezavisne profesionalce;
4) osposobljavanje i usavršavanje.
Radna dozvola za upućena lica zaposlena kod
stranog poslodavca izdaje se, u skladu sa članom
19. Zakona o zapošljavanju stranaca, na zahtev poslodavca
radi obavljanja poslova ili vršenja
usluga na teritoriji Republike, na osnovu zaključenog
ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji sa
stranim poslodavcem, u skladu sa ovim zakonom.
Uslov za izdavanje radne dozvole iz stava 1.
ovog člana jeste da stranac ima:
● vizu za duži boravak po osnovu zapošljavanja
ili odobrenje za privremeni boravak stranca
(od 1. 1. 2020. godine);
● dokaz da je upućeno lice zaposleno kod stranog
poslodavca najmanje jednu godinu;
● akt o upućivanju na privremeni rad u Republiku
kojim se utvrđuje način ostvarivanja prava i
obaveza iz rada, kao i način smeštaja i ishrane
za vreme boravka i rada u Republici.
Radna dozvola za upućena lica zaposlena kod
stranog poslodavca izdaje se za period za koji
je zaključen ugovor između poslodavca za koga se
vrše usluge i stranog poslodavca, ali ne duže
od godinu dana. Radna dozvola za upućena lica
može da se produži najduže do dve godine, uz
saglasnost ministarstva nadležnog za poslove
zapošljavanja, a po prethodno pribavljenom mišljenju
ministarstva nadležnog za oblast kojom
se uređuje delatnost poslodavca za poslove ili
usluge od interesa za Republiku.
Izuzetno od navedenog, radna dozvola za
upućena lica od strane stranog poslodavca registrovanog
za obavljanje delatnosti u državi
sa kojom Republika ima zaključen međunarodni
ugovor kojim se uređuje upućivanje, izdaje se u
postupku, saglasno uslovima i za period utvrđen
tim sporazumom.
Dozvola za upućena lica radi obavljanja poslova
ili vršenja usluga po osnovu ugovora o
nabavci robe, nabavci ili zakupu mašina ili
opreme i njene isporuke, instaliranja, montaže,
opravke ili obučavanja za rad na tim mašinama
ili opremi, izdaje se pod uslovima propisanim
u članu 19. Zakona o zapošljavanju stranaca, za
period duži od 90 dana, odnosno za period potreban
za obavljanje posla.
Radna dozvola za kretanje u okviru privred-
nog društva registrovanog u inostranstvu izdaje
se na zahtev ogranka, odnosno zavisnog društva
koje je registrovano u Republici, u cilju privremenog
upućivanja, odnosno premeštanja za-
poslenog na rad u taj ogranak, odnosno zavisno
društvo, pod uslovom da je lice kod stranog poslodavca
zaposleno najmanje godinu dana na poslovima
rukovodioca, menadžera ili specijaliste
za pojedine oblasti (ključno osoblje), kao i da će
u Republici obavljati iste poslove. Izuzetno,
radna dozvola za kretanje u okviru privrednog
društva registrovanog u inostranstvu izdaje se i
na zahtev ogranka, odnosno zavisnog društva koje
je registrovano u Republici, u cilju privremenog
upućivanja, odnosno premeštanja zaposlenog
pripravnika na rad u tu organizacionu jedinicu,
odnosno zavisno društvo. Ova radna dozvola izdaje
se pod uslovima utvrđenim u članu 19. ovog
zakona na period dok traje viza za duži boravak
po osnovu zapošljavanja (od 1. 1. 2020. godine) ili
privremeni boravak, ali ne duže od jedne godi-
ne. Radna dozvola za kretanje u okviru privrednog
društva može da se produži najduže do dve
godine, uz saglasnost ministarstva nadležnog za
poslove zapošljavanja, a po prethodno pribavljenom
mišljenju ministarstva nadležnog za oblast
kojom se uređuje delatnost poslodavca za poslove
ili usluge od interesa za Republiku.
Radna dozvola za nezavisnog profesionalca
izdaje se na zahtev poslodavca, odnosno krajnjeg
korisnika usluga, ako nezavisni profesionalac
poseduje:
1) vizu za duži boravak po osnovu zapošljavanja
(od 1. 1. 2020. godine) ili odobrenje za privremeni
boravak;
2) zaključen ugovor sa poslodavcem ili krajnjim
korisnikom usluga koji obavezno sadrži rok za
obavljanje posla;
3) odgovarajuće visoko obrazovanje i/ili tehničke
kvalifikacije i propisano radno iskustvo
u struci.
Radna dozvola za nezavisnog profesionalca
izdaje se na period potreban za obavljanje posla,
ali ne duže od godinu dana.
Radna dozvola za osposobljavanje i usavrša-
vanje izdaje se na zahtev poslodavca, odnosno
stranca radi obavljanja obuke, pripravničkog
160 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
staža, stručne prakse, stručnog osposobljavanja,
odnosno usavršavanja, ako stranac poseduje:
1) odobrenje za privremeni boravak;
2) zaključen ugovor sa poslodavcem o obavljanju
obuke, pripravničkog staža, stručne prakse,
stručnog osposobljavanja, odnosno usavršavanja,
koji sadrži mesto i rok trajanja.
Radna dozvola za osposobljavanje i usavršavanje
izdaje se na period trajanja obuke,
pripravničkog staža, stručne prakse, stručnog
osposobljavanja, odnosno usavršavanja, ali ne
duže od godinu dana, uz mogućnost produženja
za još godinu dana.
Radna dozvola za samozapošljavanje izdaje
se na zahtev stranca koji ima vizu za duži bo-
ravak po osnovu zapošljavanja ili (od 1. 1. 2020.
godine) odobrenje za privremeni boravak u Republici.
U postupku izdavanja radne dozvole za samozapošljavanje,
uz zahtev, stranac dostavlja i:
1) izjavu o vrsti, trajanju i obimu aktivnosti kojima
planira da se bavi;
2) dokaz da ima odgovarajuće kvalifikacije za
obavljanje konkretne delatnosti;
3) predugovor ili ugovor kojim se dokazuje pravo
vlasništva ili zakupa nad poslovnim prostorom
u kome će se obavljati delatnost;
4) – brisana – ;
5) izjavu o broju i strukturi lica koja planira
da zaposli, posebno državljana Republike, lica
koja imaju slobodan pristup tržištu rada i
stranaca sa ličnom radnom dozvolom.
Radna dozvola za samozapošljavanje izdaje
se na period dok traje odobrenje za privremeni
boravak, a najduže na godinu dana, uz mogućnost
produženja pod uslovom da stranac dokaže da
nastavlja obavljanje istog posla pod uslovima
pod kojima je dobio dozvolu.
Stranac koji dobije radnu dozvolu za samozapošljavanje
u obavezi je da započne obavljanje
poslova za koje je radna dozvola izdata u roku od
90 dana od dana dobijanja te dozvole.
Opšte odredbe o oporezivanju prihoda
stranaca
Osnovne odredbe o oporezivanju prihoda
stranaca sadržane su u Zakonu o porezu na dohodak
građana (u daljnjem tekstu: ZPDG).
Prema odredbi člana 7. stav 1. ZPDG-a, obveznik
poreza na dohodak građana je rezident Republike
Srbije za dohodak ostvaren na teritoriji
Republike Srbije i u drugoj državi.
Prema stavu 2. ovog člana, rezidentom Repu-
blike smatra se, u smislu ovog zakona, fizičko
lice koje:
● na teritoriji Republike ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa;
● na teritoriji Republike neprekidno ili sa
prekidima boravi 183 ili više dana u periodu
od 12 meseci, koji počinje i završava u odnosnoj
poreskoj godini.
U skladu sa odredbama člana 8. ZPDG-a, obve-
znik poreza na dohodak građana jeste i fizičko
lice koje nije rezident za dohodak ostvaren na
teritoriji Republike.
U vezi sa oporezivanjem rezidenata, odnosno
nerezidenata Republike, u smislu čl. 7. i 8. ZPDG-a,
izdvojeno je Mišljenje Ministarstva finansija
br. 413-00-00915/2003-04 od 2. 10. 2003. godine:
Prema odredbama čl. 7. i 8. Zakona o porezu
na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001
i 80/2002), obveznici poreza na dohodak građana
na prihode ostvarene na teritoriji Republike
Srbije su fizička lica koja ostvare te prihode,
kako rezidenti tako i nerezidenti Republike.
Smatramo da je prihod nesporno ostvaren na
teritoriji Republike Srbije ako je isplati-
lac prihoda pravno, odnosno fizičko lice koje
je rezident Republike Srbije.
Obračun i plaćanje poreza, ako obaveza pla-
ćanja postoji u Republici Srbiji, nezavisno od
toga da li prihod ostvaruje rezident ili nere-
zident, vrši se po propisima Republike Srbije,
ako međunarodnim ugovorom, odnosno sporazu-
mom kojim je uređeno izbegavanje dvostrukog opo-
rezivanja nije drukčije određeno.
Suština poreskog tretmana zarada strana-
ca jeste određivanje da li se strani državlja-
nin smatra rezidentom ili nerezidentom u
smislu Zakona o porezu na dohodak građana.
Porezi i doprinosi na primanja
stranih državljana zaposlenih kod
rezidentnog (domaćeg) poslodavca
Radni odnos sa stranim državljanima zasniva
se u skladu sa opštim propisima o radu i posebnim
propisima kojima su utvrđeni posebni
uslovi za zapošljavanje stranih državljana.
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 161
ZARADE
Prema odredbi člana 29. Zakona o radu, strani
državljanin ili lice bez državljanstva
može da zasnuje radni odnos pod uslovima utvrđenim
ovim zakonom i posebnim zakonom.
Kada strani državljanin, u skladu sa Zakonom
o zapošljavanju stranaca, ispuni propisane
uslove za zapošljavanje, radni odnos zasniva u
skladu sa Zakonom o radu i prava, obaveze i od-
govornosti iz radnog odnosa ostvaruje u skladu
sa tim zakonom. U članu 2. Zakona o radu propisano
je da se odredbe tog zakona primenjuju i na
zaposlene strane državljane i lica bez državljanstva
koja rade kod poslodavca na teritoriji
Republike Srbije, ako zakonom nije drukčije
određeno.
Strani državljanin koji zasnuje radni odnos
sa poslodavcem na teritoriji Republike Srbije
pod uslovima utvrđenim Zakonom o zapošljavanju
stranaca i propisima o radu, ostvaruje sva
prava iz radnog odnosa kao i ostali zaposleni.
To znači da ima pravo na zaradu, naknadu zarade,
naknadu troškova i druga primanja u skladu
sa odredbama članova od 104. do 123. Zakona o
radu.
Na primanja stranih državljana po osnovu
radnog odnosa plaćaju se porez i doprinosi
kao i na primanja ostalih zaposlenih drža-
vljana Republike Srbije.
Porez na zarade stranih državljana
Prema članu 7. ZPDG-a, obveznik poreza na
dohodak građana je rezident Republike Srbije
za dohodak ostvaren na teritoriji Republike
Srbije i u drugoj državi.
Rezidentom Republike smatra se, u smislu
ovog zakona, fizičko lice koje:
1) na teritoriji Republike ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa;
2) na teritoriji Republike neprekidno ili sa
prekidima boravi 183 ili više dana u periodu
od 12 meseci, koji počinje ili se završava u odnosnoj
poreskoj godini.
Navedeni uslovi iz člana 7. Zakona o porezu
na dohodak građana o nerezidentnosti stranog
lica posmatraju se pojedinačno, što znači da,
ako stranac ne ispunjava uslov iz tačke 2) – na
teritoriji Republike boravi neprekidno ili sa
prekidima 183 i više dana, uzima se u obzir ispunjenje
uslova pod tačkom 1) – da ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa
na teritoriji Republike i obratno.
Za sticanje rezidentnosti dovoljno je da stranac
ispuni samo jedan od navedenih uslova, o
čemu je dato i Mišljenje Ministarstva finansija
br. 413-00-1099/2003-04 od 17. 11. 2003. godine,
iz kojeg je izdvojeno sledeće:
Prema odredbi člana 7. Zakona o porezu na
dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001 i
80/2002 – dalje: Zakon), obveznik poreza na doho-
dak građana je rezident Republike Srbije, za do-
hodak ostvaren na teritoriji Republike Srbije,
u drugoj republici i u inostranstvu.
Rezident Republike jeste fizičko lice koje:
1) na teritoriji Republike ima prebivalište
ili centar poslovnih i životnih interesa;
2) na teritoriji Republike neprekidno ili sa
prekidima boravi 183 ili više dana u periodu od
12 meseci, koji počinje ili se završava u odnosnoj
poreskoj godini.
Napred navedeni uslovi za sticanje poreskog
rezidentstva Republike Srbije iz člana 7. stav
2. Zakona, alternativno su postavljeni, tako da
ispunjenje samo jednog od tih uslova predstavlja
osnov za sticanje statusa poreskog rezidenta
Republike Srbije.
Strani državljanin koji je zasnovao radni
odnos ima pravo na neoporezive iznose iz člana
18. ZPDG-a, kao i svi drugi zaposleni, a to su naknade
troškova za dolazak na posao i povratak sa
posla; dnevnice za službeno putovanje u zemlji
i inostranstvo; solidarne pomoći; poklon deci
zaposlenih za Novu godinu i Božić i dr., do iznosa
propisanih ovim članom. Takođe ima pravo
na izuzimanje od oporezivanja primanja iz člana
9, kao i poresko izuzimanje neoporezivog iznosa
iz zarade po članu 15a ZPDG-a, koji u 2019. godini
iznosi 15.300 dinara.
Prilikom isplate prihoda stranim državljanima
koji, u smislu ZPDG-a, imaju status nerezidenata,
prilikom obračuna poreza po odbitku
isplatilac prihoda, u skladu sa odredbama člana
107a. ovog zakona, primenjuje odredbe ugovora
o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, pod
uslovom da nerezident dokaže status rezidenta
države sa kojom je Republika Srbija zaključila
ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja,
kao i da je on stvarni vlasnik prihoda, a ne posrednik
između isplatioca i nerezidentnog
primaoca.
162 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
Nerezident treba da dokaže isplatiocu prihoda
da ima status rezidenta države sa kojom
je zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog
oporezivanja, podnošenjem potvrde ili drugog
odgovarajućeg dokumenta overenog od strane nadležnog
organa druge države ugovornice čiji je
rezident.
Ovaj princip nerezidentnosti ne primenjuje
se prilikom plaćanja poreza na zarade stranom
državljaninu koji je zasnovao radni odnos kod
poslodavca na teritoriji Republike, jer samim
ispunjenjem uslova za zasnivanje radnog odnosa
strani državljanin se smatra rezidentom od
dana zasnivanja radnog odnosa (izvesno je da
je već ispunio jedan od propisana dva uslova
za sticanje statusa rezidenta). Osim toga, isti
princip ne primenjuje se ni na lica koja rade po
ugovoru o privremenim i povremenim poslovima,
jer su ti poslovi izjednačeni sa radnim odnosom
i takav rad smatra se radom na poslovima
koji su slični poslovima iz člana 13. Zakona o
porezu na dohodak građana.
Prema tome, navedeni princip izbegavanja
dvostrukog oporezivanja primenjuje se prili-
kom plaćanja poreza po odbitku na sva druga
primanja stranaca, osim na zarade stranca
koji je u radnom odnosu na teritoriji Srbi-
je i primanja stranca koji radi po ugovoru o
privremenim i povremenim poslovima.
Doprinosi za socijalno osiguranje na zarade
stranih državljana
Plaćanje doprinosa za obavezno socijalno
osiguranje na zarade stranih državljana koji su
zasnovali radni odnos na teritoriji Republike
uređeno je Zakonom o doprinosima za obavezno
socijalno osiguranje.
Naime, Zakonom o doprinosima za obavezno
socijalno osiguranje propisano je da su osiguranici
zaposleni – fizička lica koja u radnom
odnosu obavljaju poslove za poslodavca prema
zakonima koji uređuju radne odnose.
Ova odredba odnosi se na sva zaposlena lica,
bez obzira na državljanstvo, pa prema tome i na
strane državljane koji su, u skladu sa Zakonom
o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim
državljanima i Zakonom o radu, zasnovali
radni odnos na teritoriji Republike.
Takođe, i po međunarodnim sporazumima
o socijalnom osiguranju, koje je Republika za-
ključila sa stranim državama, opšte pravi-
lo je da se doprinosi za socijalno osiguranje
plaćaju u skladu sa propisima države u kojoj
se obavlja rad, odnosno države koja zaposle-
nom pruža korišćenje prava po osnovu plaće-
nih doprinosa.
Izuzetak je napravljen skoro u svim spo-
razumima o socijalnom osiguranju za lica
upućena na rad u drugu državu radi rada u
predstavništvima svoje države – da za odre-
đeni period utvrđen sporazumom (obično 12
ili 24 meseca) socijalne doprinose plaćaju
prema propisima svoje zemlje (osigurani su
u svojoj zemlji).
Prema tome, svi strani državljani koji su
radni odnos zasnovali na osnovu odobrenja za
stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Republici
i imaju odobrenje za zasnivanje radnog
odnosa, imaju isti status kao i državljani Republike,
odnosno smatraju se osiguranicima zapo-
slenima i obveznici su plaćanja doprinosa za
obavezno socijalno osiguranje (za PIO, zdrav-
stvo i za slučaj nezaposlenosti), koji se plaćaju
na osnovicu i iz osnovice, po sledećim stopama:
● na teret stranog državljanina:
1. doprinos za PIO – po stopi – 14%,
2. doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%,
3. doprinos za osiguranje od nezaposlenosti –
0,75%;
● na teret poslodavca:
1. doprinos za PIO – po stopi – 12%,
2. doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%.
Osnovicu doprinosa za osiguranike i za poslodavce,
prema članu 13. Zakona o doprinosima
za obavezno socijalno osiguranje, čine zarada,
naknada zarade i druga primanja, u skladu sa zakonom
koji uređuje radne odnose, opštim aktom
i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog
organa.
Osnovica za plaćanje doprinosa, u skladu sa
čl. 36. i 42. Zakona o doprinosima za obavezno
socijalno osiguranje, ne može da bude niža od
najniže mesečne osnovice doprinosa, niti viša
od najviše mesečne osnovice doprinosa.
Prilikom isplate zarade i uplate poreza i
doprinosa popunjava se poreska prijava kao i za
ostale zaposlene, rezidente Srbije.
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 163
ZARADE
Porezi i doprinosi na primanja
stranih državljana zaposlenih u
međunarodnim organizacijama i
ustanovama i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavništvima
Obaveza plaćanja poreza na zarade
Strani državljani koji su na teritoriji Republike
zaposleni u međunarodnim organizacijama
i ustanovama i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavništvima, obveznici su
plaćanja poreza na zarade, osim za lica koja su
prema propisima Republike oslobođena obaveze
plaćanja poreza ili je međunarodnim ugovorom
drugačije uređeno.
Oslobođenje od plaćanja poreza, prema članu
20. ZPDG-a, propisano je za zarade određenih
lica koja rade u stranim diplomatskim i konzularnim
predstavništvima ili međunarodnim
organizacijama, odnosno kod predstavnika ili
službenika takvih predstavništava ili organizacija,
za:
1) šefove stranih diplomatskih misija akreditovanih
u Srbiji, osoblje stranih diplomatskih
misija u Srbiji, kao i članove njihovih domaćinstava
ako nisu državljani ili rezidenti Republike;
2) šefove stranih konzulata u Srbiji i konzularne
funkcionere ovlašćene da obavljaju
konzularne funkcije, kao i članove njihovih domaćinstava
ako nisu državljani ili rezidenti
Republike;
3) funkcionere Organizacije ujedinjenih nacija
i njenih specijalizovanih agencija, stručnjake
tehničke pomoći Organizacije ujedinjenih nacija
i njenih specijalizovanih agencija;
3a) funkcionere, stručnjake i administrativno
osoblje međunarodnih organizacija, ako nisu državljani
ili rezidenti Republike;
4) zaposlene u stranim diplomatskim ili konzularnim
predstavništvima i međunarodnim
organizacijama, ako nisu državljani ili rezidenti
Republike;
5) počasne konzule stranih država za primanja
koja dobijaju od države koja ih je imenovala za
obavljanje konzularnih funkcija;
6) zaposlene kod lica iz t. od 1) do 5) ovog člana,
ako nisu državljani ili rezidenti Republike.
Ova lica porez plaćaju po propisima države
iz koje dolaze.
Plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje
Prema članu 11. stav 1. tačka 8) Zakona o penzijskom
i invalidskom osiguranju, osiguranici
zaposleni su i strani državljani koji su na teritoriji
Republike zaposleni kod stranih pravnih
i fizičkih lica, kao i u međunarodnim organizacijama
i ustanovama i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavništvima, ukoliko međunarodnim
sporazumom o socijalnom osiguranju
nije drugačije regulisano.
U međunarodnim sporazumima o socijalnom
osiguranju po pravilu je utvrđeno da strani
državljani koji su na teritoriji Republike zaposleni
u međunarodnim organizacijama i ustanovama
i stranim diplomatskim i konzularnim
predstavništvima nisu naši osiguranici i na
zarade koje ostvare u našoj zemlji ne plaćaju
doprinose za socijalno osiguranje. Na ova lica
primenjuju se pravni propisi o socijalnom osi-
guranju države iz koje su upućeni.
Izuzetak može da postoji ako je međunarodnim
sporazumom o socijalnom osiguranju predviđeno
da mogu da budu osigurani u skladu sa
našim propisima ili ako sa državom iz koje
dolaze Srbija nema zaključen sporazum o socijalnom
osiguranju, pa su automatski osiguranici
Srbije.
Porezi i doprinosi na primanja
stranih državljana upućenih na rad
Porez na dohodak stranih državljana
upućenih na rad
Jednak je poreski tretman lica zaposlenih
kod inostranog poslodavca (nerezidenta Republike)
upućenih na rad kod rezidentnog pravnog
lica u skladu sa ugovorom o poslovno-tehničkoj
saradnji i lica koja se premeštaju na rad u ogranak
inostranog pravnog lica (kretanje u okviru
privrednog društva registrovanog u inostranstvu).
Porez na zarade stranih državljana zaposle-
nih kod stranih pravnih lica na teritoriji Republike
Srbije po pravilu se plaća prema našim
propisima. Ovo pravilo sadržano je uglavnom
u svim međunarodnim ugovorima o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja.
Do sada zaključeni ugovori između Republike
Srbije i drugih država ugovornica o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja (dalje: UIDO) u članu 15
– Radni odnos/Nesamostalne lične delatnosti
164 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
– predviđaju rešenje prema kojem se zarade, naknade
i druga slična primanja (opcijska kupovina
akcija, korišćenje stana, upotreba automobila,
pogodnosti zdravstvenog i životnog osiguranja)
koja rezident strane države ostvari iz radnog
odnosa oporezuju samo u toj državi, osim ako se
rad obavlja u drugoj državi ugovornici (u Srbiji).
U smislu UIDO-a, radni odnos se obavlja
u drugoj državi ugovornici ako se delatnost
u odnosu na koju se isplaćuju zarade, naknade i
druga slična primanja stvarno/fizički obavlja
u toj državi, tj. ako je zaposleno lice fizički
prisutno u drugoj državi radi obavljanja rad-
nog odnosa i obrnuto. U tom slučaju primanja koja
se u drugoj državi ostvaruju mogu da se oporezuju
u njoj. Uslov za oporezivanje u državi izvora jeste
da se zarade, naknade i druga slična primanja
ostvaruju iz radnog odnosa koji se obavlja u
toj državi.
Navedeni princip primenjuje se bez obzira
na vremenski period u kojem taj dohodak (zarade
i druga slična primanja) može biti plaćen,
kreditiran ili na bilo koji drugi način definitivno
ostvaren od strane zaposlenog.
Međutim, član 15. stav 2. UIDO-a (u UIDO-u sa
Nemačkom, član 16) predviđa da se primanja koja
rezident strane države ugovornice ostvari iz
radnog odnosa u Republici Srbiji (i obrnuto)
oporezuju samo u državi rezidentnosti (dakle
samo u inostranstvu) ako su ispunjena tri kumu-
lativna uslova:
1) Primalac boravi u Republici Srbiji u pe-
riodu ili periodima koji ukupno ne prelaze 183
dana u periodu od 12 meseci, koji počinje ili se
završava u odnosnoj poreskoj godini.
2) Primanja se isplaćuju od strane ili u ime
poslodavca koji nije rezident Srbije.
Potrebno je da se posebno ukaže na to da je
međunarodna praksa pokazala da su u vezi sa
navedenim uslovima moguće zloupotrebe i to
naročito prilikom tzv. međunarodnog iznajmljivanja
radne snage, koje je veoma prisutno
u međunarodnim ekonomskim odnosima, ali
istovremeno predstavlja i pogodan način za
izbegavanje plaćanja poreza, što podrazumeva
energičnu borbu za njegovo suzbijanje.
Ilustracije radi, način na koji može da se
izbegne plaćanje poreza predstavlja situacija u
kojoj lokalni poslodavac koji želi da zaposli
inostranu radnu snagu u periodu ili periodima
koji ne prelaze 183 dana, to čini preko posrednika
u inostranstvu (u zemlji iz koje namerava
da „regrutuje” radnike) koji se formalno predstavlja
kao poslodavac radnika koji se upućuju u
inostranstvo. Na taj način radnici na prvi pogled
ispunjavaju sva tri uslova navedena u članu
15. stav 2. UIDO-a, čime stiču pravo da traže izuzimanje
od oporezivanja u zemlji u kojoj se rad
privremeno obavlja.
U cilju sprečavanja navedene prakse izraz
„poslodavac” treba da bude tumačen u širem
kontekstu i to tako da (iako eksplicitno nije
navedeno u UIDO-u) označava lice koje ima pra-
vo raspolaganja rezultatima rada i snosi odgo-
vornost i rizik poslovanja. To podrazumeva da u
svrhu UIDO-a poslodavac nije samo lice koje se
kao takvo označava na osnovu zakonodavstva koje
reguliše radno pravo i radne odnose, već da to
može biti svako fizičko ili pravno lice koje
snosi ekonomski teret isplate zarada. U velikom
broju slučajeva ove funkcije pripadaju licu
koje angažuje radnike. Kada su u pitanju ovakve
situacije, suština treba da nadvlada formu, odnosno
svaki poseban slučaj treba posmatrati izolovano,
sve u cilju utvrđivanja faktičnog stanja,
tj. da li rizik i odgovornost za posao snosi posrednik
ili pak lice kojem su radnici potrebni.
3) Primanja ne padaju na teret stalne poslov-
ne jedinice ili stalne baze koju poslodavac ima
u Srbiji.
Ovo praktično ne znači da stalna poslovna
jedinica efektivno ne isplaćuje zarade (ona to,
radi ispunjenja uslova za neoporezivanje, može
i da učini), već da, na osnovu propisa zemlje u
kojoj se rad obavlja, isplata zarada za stalnu po-
slovnu jedinicu ne može biti trošak poslova-
nja, odnosno odbitna stavka. Navedeno je u vezi
sa oporezivanjem stalne poslovne jedinice kojoj
se u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti pripisuje
ona dobit koju bi stalna poslovna jedinica
ostvarila da je poslovala potpuno samostalno
u odnosu na preduzeće čija je stalna poslovna
jedinica. Prilikom utvrđivanja dobiti stalne
poslovne jedinice, shodno članu 7. Dobit od poslovanja,
stav 3. UIDO-a, kao odbici priznaju se
troškovi koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne
jedinice, uključujući troškove upravljanja
i opšte administrativne troškove bilo u
državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica
bilo na drugom mestu.
Dakle, logika navedenog pristupa ogleda se
u tome da po jednom istom osnovu (isplata za-
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 165
ZARADE
rada) fizičko lice (radnik) i stalna poslovna
jedinica ne mogu da imaju pravo na poresku olak-
šicu. Ukoliko se stalnoj poslovnoj jedinici
prilikom utvrđivanja njene oporezive dobiti
isplaćene zarade priznaju kao rashod, odnosno
trošak poslovanja, smatra se da radnik nije is-
punio prethodno navedeni treći uslov i obr-
nuto.
4) Ako se (samo u Ugovoru sa Norveškom) ne
radi o radnom odnosu po osnovu iznajmljivanja
radnika.
Ako su, dakle, ispunjena sva tri (četiri
samo u UIDO-u sa Norveškom) navedena uslova,
zarade stranaca upućenih na rad u Srbiju
(fizičkih lica – radnika) ne oporezuju se u
Srbiji, već samo u drugoj državi, ali je nadležnim
poreskim organima Republike Srbije
potrebno pružiti dokaz da su lica upućena na
rad rezidenti druge države za potrebe pri-
mene UIDO-a.
U slučaju da nisu ispunjeni prethodno navedeni
uslovi, postoji obaveza plaćanja poreza na
zarade zaposlenih kod stranih pravnih lica, a
upućenih na rad u Republiku Srbiju, s obzirom
na to da se radi o zaradi iz radnog odnosa koja
se ostvaruje u Republici Srbiji, a primenjuju se
propisi o porezu na zarade za teritoriju Republike,
tako da se osnovica za oporezivanje umanjuje
za neoporezivi iznos (15.300,00 dinara),
dok se primenjuje poreska stopa od 10%.
U skladu sa članom 100a. ZPDG-a, obavezu obračunavanja
i plaćanja poreza ima i obveznik
– stranac upućen na rad u Republiku Srbiju, po
osnovu primanja koje ostvaruje od poslodavca u
ili iz druge države, samooporezivanjem.
Prijava se podnosi u skladu sa odredbama
Pravilnika o poreskoj prijavi o obračunatom
porezu samooporezivanjem i pripadajućim
doprinosima na zaradu, odnosno drugu vrstu
prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog
obveznika („Sl. glasnik RS”, br. 15/2016, 20/2018
i 27/2019), na obrascu PP OPO – Poreska prijava
o obračunatom porezu samooporezivanjem i pri-
padajućim doprinosima na zaradu/drugu vrstu
prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog
obveznika.
Pored toga, primanja koja lice ostvari u Srbiji
od rezidentnog pravnog lica u koje je upućeno
na rad ili od stalne poslovne jedinice
nerezidentnog pravnog lica u Srbiji, po osnovu
obezbeđenog smeštaja sa pripadajućim režijskim
troškovima, korišćenja službenog automobila
u privatne svrhe, plaćenog prevoza
u matično preduzeće u inostranstvo i slično,
predstavlja drugi prihod fizičkog lica i podleže
oporezivanju porezom na dohodak građana
u skladu sa odredbama članova 85. i 86. ZPDG-a,
a društvo isplatilac ima obavezu da utvrdi i
plati porez po odbitku. Prema opštem pravilu
iz člana 85. stav 3. ZPDG-a, oporezivi prihod za
ostale prihode čini bruto prihod umanjen za
normirane troškove u visini od 20%, na koji se
obračunava porez po stopi od 20%.
I u slučaju navedenih primanja ista se oporezuju
samo u zemlji rezidentnosti tog lica ukoliko
su (kumulativno) ispunjena dva uslova:
● da je lice rezident države sa kojom je zaključen
UIDO i
● da je lice dostavilo potvrdu o rezidentnosti
iz člana 159a. Zakona o poreskom postupku i
poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS”, br.
80/2002… 95/2018 – dalje: ZPPPA).
Član 159a. ZPPPA-a:
Status rezidenta države sa kojom je zaklju-
čen ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja
nerezident dokazuje potvrdom o rezidentno-
sti overenom od nadležnog organa druge države
ugovornice čiji je rezident i to na posebnom ob-
rascu ili overenom prevodu potvrde na obrascu
koji propisuje nadležni organ države sa kojom je
zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog opore-
zivanja.
U vezi sa tim navedeno je i Mišljenje Mini-
starstva finansija br. 011-00-281/2018-04 od 31. 5.
2018. god.:
Prema navodima, rezidentno pravno lice
(Društvo) zaključilo je 1. januara 2012. godine
Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji (Ugovor) sa
povezanim nerezidentnim pravnim licem koje
ima sedište u Švajcarskoj (Švajcarska kompa-
nija). Na osnovu Ugovora Švajcarska kompanija
uputila je svog zaposlenog na period od tri go-
dine (ali je lice iz određenih razloga ostalo u
Republici Srbiji oko 22 meseca) u Društvo, a u
cilju pružanja podrške i prenosa svog poslovnog
znanja rezidentnom pravnom licu, tako da to
lice bude angažovano na rukovodećoj poziciji
u Društvu za vreme trajanja Ugovora. Ukazuje se
na to da nerezidentno fizičko lice − upućeni
radnik ne zasniva radni odnos sa Društvom, već
166 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
ostaje u radnom odnosu kod svog poslodavca (Švaj-
carska kompanija). S obzirom na to da je Švajcar-
ska kompanija uputila svog zaposlenog, po osnovu
ugovora, da pruži uslugu prenosa poslovnog znanja
Društvu, Švajcarska kompanija je za tu uslugu
naplaćivala naknadu koju je odredila visinom
isplaćene zarade svog zaposlenog (utvrđene u
bruto iznosu) uvećane za proviziju (maržu) u iz-
nosu od 5%, izdavanjem računa. Dalje, navodi se da
je Društvo tako ispostavljene račune plaćalo
u skladu sa ugovorenom valutom plaćanja. Takođe,
ukazuje se na to da je Društvo imalo obavezu
da za upućenog radnika obezbedi smeštaj (do
određenog iznosa, uvećanog za troškove struje,
vode i grejanja), službeni automobil koji je ko-
ristio neograničeno i povratne avio-karte od
mesta rada do Švajcarske.
Saglasno odredbama čl. 7. i 8. Zakona o pore-
zu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/01,
80/02, 80/02 − dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06 −
ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 − US, 93/12,
114/12 − US, 47/13, 48/13 − ispravka, 108/13, 57/14,
68/14 − dr. zakon, 112/15 i 113/17, u daljem tekstu:
Zakon) obveznik poreza na dohodak građana je fi-
zičko lice − rezident Republike Srbije za doho-
dak ostvaren na teritoriji Republike i u drugoj
državi, kao i nerezident Republike za dohodak
ostvaren na teritoriji Republike.
Prema odredbama člana 107. st. 1. i 2. Zakona
o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br.
24/01, 80/02, 80/02 − dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06
− ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 − US, 93/12
i 114/12 − US), koja je bila na snazi do 31. maja 2013.
godine i uređivala je samooporezivanje fizičkih
lica, bilo je propisano da obveznik koji ostvaru-
je zarade u ili iz druge države, kod diplomatskog
ili konzularnog predstavništva strane drža-
ve, odnosno međunarodne organizacije ili kod
predstavnika i službenika takvog predstavni-
štva, odnosno organizacije, dužan je da sam ob-
računa i uplati porez po odbitku po odredbama
tog zakona, ako porez ne obračuna i ne uplati
drugi isplatilac, kao i ako prihod ostvari od
lica koje nije obveznik obračunavanja i plaćanja
poreza po odbitku.
Odredbom člana 100a stav 2. Zakona, kojom se
uređuje samooporezivanje fizičkih lica, propi-
sano je da ako isplatilac prihoda nema obavezu
da obračuna i plati porez po odbitku, obavezu
utvrđivanja i plaćanja poreza samooporeziva-
njem ima obveznik koji ostvaruje zarade i druge
prihode u ili iz druge države, kod diplomatskog
ili konzularnog predstavništva strane drža-
ve, odnosno međunarodne organizacije ili kod
predstavnika i službenika takvog predstavni-
štva, odnosno organizacije, kao i u drugom slu-
čaju kada isplatilac prihoda nema obavezu da
obračuna i plati porez po odbitku.
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao
i navode iz predmetnog zahteva, u slučaju kada je
fizičko lice upućeno na rad u Republiku Srbiju
radi obavljanja poslova na teritoriji Republi-
ke Srbije za potrebe Društva − domaće pravno
lice (s tim da sa Društvom ne zasniva radni
odnos niti Društvo isplaćuje zaradu upućenom
radniku), ostane u radnom odnosu kod inostranog
poslodavca (Švajcarska kompanija) koji isplaćuje
zaradu tom licu, a saglasno Ugovoru (o poslovno-
-tehničkoj saradnji) Švajcarska kompanija nak-
nadu za pružene usluge, kako se navodi, prenosa
poslovnog znanja fakturiše Društvu i naplaćuje
u visini isplaćene zarade uvećane za proviziju od
5%, to fizičko lice dužno je da samo obračuna
i uplati porez po osnovu zarade koju ostvaruje
od svog poslodavca (strano pravno lice), osim u
slučaju kada je ugovorom o izbegavanju dvostru-
kog oporezivanja drukčije uređeno (tj. ukoliko
Republika Srbija nema pravo oporezivanja) i
da nadležnom poreskom organu podnese poresku
prijavu o obračunatom i plaćenom porezu.
Poreska prijava podnosi se na obrascu PP OPO
− Poreska prijava o obračunatom i plaćenom po-
rezu samooporezivanjem i pripadajućim dopri-
nosima na zaradu/drugu vrstu prihoda od strane
fizičkog lica kao poreskog obveznika za prihod
primljen ________ 20__. godine, koji je propisan
Pravilnikom o obrascu poreske prijave o obra-
čunatom i plaćenom porezu samooporezivanjem
i pripadajućim doprinosima od strane fizičkog
lica kao poreskog obveznika („Sl. glasnik RS”, br.
15/16 i 20/18), odnosno do 1. januara 2014. godine
podnosila se na obrascu PP OPO − Poreska prijava
o obračunatom i plaćenom porezu po odbitku i
pripadajućim doprinosima na zaradu/drugu vrstu
prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog ob-
veznika, koji je bio propisan Pravilnikom o ob-
rascu poreske prijave o obračunatom i plaćenom
porezu po odbitku i pripadajućim doprinosima
od strane fizičkog lica kao poreskog obveznika
(„Sl. glasnik RS”, br. 11/05).
Napominjemo da primanje koje ostvari upuće-
ni radnik − nerezidentno fizičko lice od Dru-
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 167
ZARADE
štva po osnovu naknade troškova (konkretno,
Društvo je obavezno da obezbedi smeštaj − do
određenog iznosa uvećanog za troškove struje,
vode i grejanja; neograničeno korišćenje slu-
žbenog automobila i povratne avio-karte od
mesta rada do Švajcarske) predstavlja drugi
prihod fizičkog lica i podleže oporezivanju
porezom na dohodak građana po odredbama čl. 85.
i 86. Zakona, na koje Društvo kao isplatilac
prihoda ima obavezu da utvrdi i plati porez
po odbitku.
Ipak, odredbama člana 85. stav 5. t. 3) i 4)
ZPDG-a propisano je da se, izuzetno od opšteg
pravila, porez na druge prihode ne plaća na
dokumentovane naknade troškova (najviše do
neoporezivih iznosa) po osnovu službenih putovanja
u svrhu obavljanja poslova za domaćeg
isplatioca, odnosno za lice koje upućuje na put
ako se isplata vrši fizičkim licima, odnosno
za fizička lica koja nisu zaposlena kod isplatioca,
i to:
● upućena na rad u Republiku Srbiju po nalogu
inostranog poslodavca, a u vezi sa delatnošću
domaćeg isplatioca;
● upućena kod isplatioca po nalogu poslodavca,
a u vezi sa delatnošću poslodavca.
Ovo izuzimanje od oporezivanja porezom na
druge prihode odnosi se na dokumentovane naknade
troškova po osnovu službenih putovanja,
najviše do iznosa tih troškova koji su izuzeti
od plaćanja poreza na zarade za zaposlene po članu
18. stav 1. t. od 2) do 5) ZPDG-a, i to:
2) Dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do
2.349 dinara po osnovu cele dnevnice, odnosno do
pripadajućeg iznosa za polovinu dnevnice, utvr-
đene na način i u skladu sa propisima nadležnog
državnog organa;
3) dnevnice za službeno putovanje u inostran-
stvo – do iznosa propisanog od strane nadležnog
državnog organa, a najviše do 50 evra dnevno,
utvrđene na način i u skladu sa uslovima propi-
sanim od strane nadležnog državnog organa;
4) naknade troškova smeštaja na službenom pu-
tovanju prema priloženom računu;
5) naknade prevoza na službenom putovanju pre-
ma priloženim računima prevoznika u javnom
saobraćaju, a kada je, saglasno Zakonu, drugim pro-
pisima, odnosno aktima, odobreno korišćenje
sopstvenog automobila za službeno putovanje
ili u druge službene svrhe – do iznosa od 30%
cene po osnovnoj jedinici mere pogonskog goriva
pomnoženog s brojem jedinica mere pogonskog go-
riva koje je potrošeno, a najviše do 6.850 dina-
ra mesečno.
Doprinosi za socijalno osiguranje stranih
državljana upućenih na rad
Strani državljani zaposleni kod stranih
pravnih lica nisu socijalno osigurani po na-
šim propisima jedino ako je to predviđeno
sporazumom o socijalnom osiguranju zaključe-
nim sa zemljom iz koje ti državljani dolaze.
Sa državama sa kojima imamo zaključen
sporazum o socijalnom osiguranju obično je
ugovoreno da su za određeni period (najče-
šće 12 ili 24 meseca) osiguranici države
koja ih je uputila u predstavništvo (poslov-
nu jedinicu), što znači da za to vreme nisu
obveznici socijalnih doprinosa prema na-
šim propisima.
Ukoliko sa državom iz koje je stranac upućen
na rad nije zaključen sporazum o socijalnom osiguranju
ili ukoliko potvrda nadležnog organa
nije blagovremeno pribavljena, upućeno lice
dužno je da obračuna i plati doprinose na iznos
zarade koji ostvaruje saglasno odredbama
Zakona o doprinosima za obavezno socijalno
osiguranje, i to:
● doprinos za PIO po stopi od 26%,
● doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi
od 10,3% i
● doprinos za slučaj nezaposlenosti po stopi od
1,5%.
Članom 51. stav 6. Zakona o doprinosima za
obavezno socijalno osiguranje propisano je da
je obveznik doprinosa koji ostvaruje zaradu ili
naknadu za privremene i povremene poslove kod
nerezidenta Republike (diplomatsko ili konzularno
predstavništvo strane države, odnosno
međunarodna organizacija ili predstavnik i
službenik takvog predstavništva, odnosno
organizacije i dr.) ili kod drugog lica koje po
Zakonu nije u obavezi da obračunava i plaća doprinose
po odbitku, a poslodavac ne obračuna i
ne uplati doprinose istovremeno sa obračunom
i isplatom zarade, odnosno naknade, dužan da
sam obračuna i plati doprinose po stopama iz
člana 44. stav 1. ovog zakona, na način koji je za
te slučajeve propisan za plaćanje poreza na dohodak
građana, po zakonu koji uređuje porez na
dohodak građana.
168 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
U skladu sa navedenim, prilikom obračunavanja
doprinosa za PIO u svakom konkretnom slučaju
treba utvrditi da li je sa državom čije je
lice državljanin zaključen sporazum o socijalnom
osiguranju i na koji način je tim sporazumom
rešeno pitanje obaveznog penzijskog i invalidskog
osiguranja.
U vezi sa plaćanjem doprinosa za zdravstveno
osiguranje, kao i u slučaju nezaposlenosti,
takođe treba utvrditi da li je sa državom čije
je lice državljanin potpisan sporazum i da li
je njime i kako uređeno pitanje plaćanja ovih doprinosa.
Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu
upućenih lica u Republici Srbiji, koja su osiguranici
svoje matične države sa kojom imamo
potpisan međunarodni sporazum o socijalnom
osiguranju, konstatuje se u našem Republičkom
fondu za zdravstveno osiguranje na osnovu potvrde
inostranog nosioca socijalnog osiguranja,
izdate na odgovarajućem obrascu (Potvrda
o pravnim propisima koji se primenjuju i Potvrda
o pravu na zdravstvene usluge za lica koja
su iz druge države upućena na rad u Republiku
Srbiju). Na osnovu dostavljenih obrazaca i priloženog
akta o upućivanju od strane inostranog
poslodavca filijala RFZO izdaje Zdravstveni
list – obrazac INO-1, za korišćenje zdravstvene
zaštite inostranih osiguranika za vreme privremenog
boravka u Republici Srbiji.
Pošto se, u slučaju kada ne postoji potpisan
međunarodni sporazum o socijalnom osiguranju,
primenjuju odredbe propisa o socijalnom osiguranju
Republike Srbije, bez obzira na to da li će
stranac koristiti prava iz obaveznog socijalnog
osiguranja ili ne, poslodavac je obavezan da
podnese prijavu na portalu CROSO.
Obaveze rezidentnog pravnog lica u koje su
stranci upućeni na rad
Sa aspekta poreza i doprinosa, domaće pravno
lice nema obaveze prema državi, s obzirom
na to da upućeno lice nije u radnom odnosu kod
njega, pa samim tim nije direktni isplatilac
zarade, a nema obavezu ni podnošenja poreske
prijave na obrascu PPP-PD.
Ipak, u slučaju da su strana lica upućena na
rad kod domaćeg poslodavca preko nerezidentnog
posrednika, koji za uslugu posredovanja
naplaćuje proviziju, potrebno je razmotriti
aspekt poreza na dodatu vrednost i poreza na
dobit pravnih lica.
U skladu sa članom 12. stav 7. Zakona o PDV-u,
mestom prometa usluge posredovanja koja se pruža
poreskom obvezniku u ovom slučaju smatra se
mesto u kojem primalac usluge ima sedište ili
stalnu poslovnu jedinicu ako se promet usluga
vrši stalnoj poslovnoj jedinici koja se ne nalazi
u mestu u kojem primalac usluga ima sedište,
odnosno mesto u kojem primalac usluga ima prebivalište
ili boravište.
Osim toga, za mesta prometa ove usluge nije od
značaja činjenica gde će upućeno osoblje stvarno
raditi, odnosno da li će raditi na teritoriji
Republike ili u inostranstvu, kao ni da li će
raditi u sedištu, predstavništvu ili ogranku
primaoca usluge. Dakle, po osnovu primljene
usluge stavljanja na raspolaganje osoblja, odnosno
upućivanja zaposlenih na rad kod primaoca
usluge, koju nerezidentno pravno lice vrši rezidentnom
pravnom licu, primalac usluge ima
obavezu da (ukoliko nerezidentno pravno lice
nije odredilo poreskog punomoćnika) kao pore-
ski dužnik obračuna PDV internim putem.
U skladu sa članom 17. stav 4. tačka 2) Zakona
o PDV-u, osnovica za obračun PDV-a ne sadrži
iznose koje obveznik naplaćuje u ime i za račun
drugog, ako taj iznos prenosi licu u čije ime i za
čiji je račun izvršilo naplatu. Takođe, u skladu
sa članom 17. stav 3. tačka 1) ZPDV-a, u osnovicu
za obračun PDV-a uračunavaju se i ostali javni
prihodi. U konkretnom slučaju, osnovicu za ob-
račun PDV-a čini iznos provizije nerezidenta
za uslugu posredovanja, odnosno stavljanja na
raspolaganje osoblja.
Porez po odbitku ne obračunava se na usluge
posredovanja u prometu dobara i usluga, u skladu
sa članom 4. stav 2. Pravilnika o vrstama usluga
po osnovu kojih nerezidentno pravno lice ostvaruje
prihod koji se oporezuje porezom po odbitku
(„Sl. glasnik RS”, br. 18/2018).
Obračunati iznos naknade koju domaće pravno
lice isplaćuje nerezidentnom pravnom licu
na ime troškova rada upućenih zaposlenih,
ukoliko je u poslovnim knjigama obveznika evidentiran
kao rashod prema odredbama Zakona
o računovodstvu, priznaje se kao rashod u poreskom
bilansu, u skladu sa članom 7. Zakona o porezu
na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br.
25/2001… 95/2018).
JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 169
ZARADE
Angažovanje stranaca po osnovu ugovora
o pružanju usluga
Za obavljanje poslova na teritoriji Republike
sa nerezidentnim fizičkim licem može da
se zaključi neki od ugovora van radnog odnosa.
To su najčešće ugovori o pružanju različitih
usluga ili ugovor o delu, pri čemu ugovorne obaveze
mogu da se realizuju uz puno ili povremeno
prisustvo na teritoriji Republike.
Domaće pravno lice na osnovu ugovora o delu
ili sličnog ugovora (npr. ugovor o pravima i
obavezama) može da angažuje stranca za obavljanje
određene usluge. Sa aspekta oporezivanja
ugovorene naknade, opšte pravilo definisano
je članom 8. ZPDG-a, što znači da je nerezident
obveznik poreza na dohodak građana za dohodak
ostvaren na teritoriji Republike. Pod pojmom
ostvarenog dohotka na teritoriji Republike
podrazumeva se da je rad fizički obavljen (odnosno
usluga izvršena) na teritoriji Republike.
S tim u vezi, članom 85. ZPDG-a propisano je
da se porez na drugi prihod plaća po stopi od
20% koja se primenjuje na oporeziv prihod, odnosno
na osnovicu koju čini bruto prihod umanjen
za normirane troškove po stopi od 20%.
Međutim, ukoliko je sa državom rezidentnosti
angažovanog lica zaključen UIDO, mogu da se
primene odredbe tog ugovora. Naravno, isplatilac
prihoda (poslodavac) primenjuje odredbe
UIDO-a pod uslovom da nerezident dokaže
status rezidenta države sa kojom je Republika
zaključila UIDO (potvrdom o rezidentnosti u
skladu sa članom 159a. ZPPPA-a), kao i da je on
stvarni vlasnik prihoda – u skladu sa članom
107a. ZPDG-a.
Takav dohodak se ne oporezuje u Republici,
osim određenih izuzetaka koji se odnose na sledeće
slučajeve:
1) da nerezidentno fizičko lice ima stalnu bazu
u Republici (a dohodak se pripisuje toj stalnoj
bazi), pri čemu se pod izrazom „stalna baza”
podrazumeva centar aktivnosti stalnog ili
trajnog karaktera (minimum šest meseci) koji
rezident države ugovornice (fizičko lice) ima
u drugoj državi ugovornici (u konkretnom slučaju
u Republici) za obavljanje samostalnih ličnih
delatnosti ili
2) da lice u Republici boravi duže od 183 dana
u periodu od 12 meseci, koji počinje ili se završava
u odnosnoj poreskoj godini.
Navedena pravila oporezivanja primenjuje
se i na naknade troškova angažovanim licima.
Prema članu 85. ZPDG-a, primanje koje ostvari
fizičko lice po osnovu ugovorene naknade za
svoje radno angažovanje na određenim poslovima,
kao i po osnovu naknade troškova (prevoza,
smeštaja, ishrane i sl.) u vezi sa tim angažovanjem,
predstavlja prihod fizičkog lica koji
podleže plaćanju poreza na dohodak građana
na drugi prihod po stopi od 20%, uz priznavanje
normiranih troškova po stopi od 20%. Međutim,
navedena primanja oporezuju se samo u zemlji rezidentnosti
tog lica ukoliko su (kumulativno)
ispunjena dva uslova:
● da je lice rezident države sa kojom je zaključen
UIDO i
● da je lice dostavilo potvrdu o rezidentnosti
iz člana 159a. ZPPPA-a.
Prilikom utvrđivanja obaveze plaćanja doprinosa
za obavezno socijalno osiguranje po
osnovu ugovorene naknade koju ostvari stranac,
suština je u utvrđivanju činjenica:
● da li u konkretnom slučaju postoji oporeziv
prihod u smislu Zakona;
● ukoliko postoji oporeziv prihod, da li je sa
državom rezidentnosti fizičkog lica Republika
zaključila sporazum o socijalnom osiguranju.
S obzirom na to da je osnovica doprinosa za
lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu oporezivi
prihod od ugovorene naknade u skladu sa zakonom
koji uređuje porez na dohodak građana (član
28. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno
osiguranje), osnovica doprinosa u pogledu
drugih prihoda jeste oporeziv prihod. Dakle, u
slučaju kada nema oporezivog prihoda, odnosno
kada pravo oporezivanja ima država rezidentnosti
stranca ili kada stranac ne ostvaruje ugovorenu
naknadu, nema ni osnovice za plaćanje
doprinosa (nezavisno od toga da li je zaključen
sporazum o socijalnom osiguranju ili ne), pa ne
postoji ni obaveza podnošenja poreske prijave
na obrascu PPP-PD.
Međutim, ukoliko postoji oporeziv prihod,
treba sagledati da li je sa državom rezidentnosti
stranca Republika zaključila sporazum
o socijalnom osiguranju. U slučaju da jeste, doprinosi
za obavezno socijalno osiguranje ne
plaćaju se prema domaćim propisima, naravno
pod uslovom da stranac dostavi potvrdu o rezidentnosti
i potvrdu da je obavezno socijalno
osiguran u državi rezidentnosti, izdatu od
170 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
ZARADE
strane nadležnog organa države rezidentnosti.
U suprotnom slučaju, ako stranac ne obezbedi
ova dva dokaza ili ako nije zaključen Sporazum
o socijalnom osiguranju, doprinosi se plaćaju
prema domaćim propisima – plaća se doprinos
za PIO.
Specifičnosti u vezi sa sezonskim
radnicima
Zakon o zapošljavanju stranaca definiše sezonske
poslove kao poslove koji imaju sezonski
karakter u oblasti poljoprivrede, šumarstva,
građevinarstva ili drugih delatnosti, koje karakteriše
privremeno značajno povećanje obima
posla u periodu ne dužem od šest meseci u
toku 12 meseci.
U skladu sa članom 17. istog zakona, uslovi za
izdavanje radne dozvole za obavljanje sezonskih
poslova su da stranac ima:
1) odobrenje za privremeni boravak stranca;
2) zaključen ugovor o radu sa poslodavcem;
3) akt poslodavca kojim se utvrđuje način smeštaja
i ishrane za vreme boravka i rada u Republici.
Članom 3. Zakona o pojednostavljenom
radnom angažovanju na sezonskim poslovima
u određenim delatnostima uređeno je da se
na stranog državljanina koji se za vreme bo-
ravka na teritoriji Republike Srbije radno
angažuje na poslovima i pod uslovima propi-
sanim ovim zakonom ne primenjuju posebni
uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Za-
konom o zapošljavanju stranaca.
Dakle, sezonski radnici mogu biti i strani
državljanini čije je boravište u Srbiji prijavljeno
MUP-u. Na njih se u slučaju angažovanja na
sezonskim poslovima ne primenjuju posebni uslovi
za zapošljavanje stranaca, budući da angažovanje
na sezonskim poslovima predstavlja rad van
radnog odnosa, pa za njih važe isti uslovi kao i za
sva druga lica koja su državljani Srbije.
Prijava boravišta stranca vrši se ili elektronskim
putem ili u dežurnoj službi policijske
stanice na čijoj je teritoriji adresa hotela,
stana ili kuće u kojoj stranac boravi, a prijavu
vrše ili lica koja pružaju usluge smeštaja ili
lica kod kojih je stranac došao u posetu. Strani
državljanin nakon prijave boravišta MUP-u
dobija evidencioni broj za strance (EBS) koji
poslodavac koristi za prijavu tog radnika na
portalu www.sezonskiradnici.gov.rs.
Za angažovanje stranaca na sezonskim poslovima
po pojednostavljenoj proceduri
nije potrebno
da imaju radnu dozvolu, budući da je reč
o angažovanju van radnog odnosa i da je Zakonom
isključena primena posebnih propisa kojima se
uređuje rad stranaca.
Više o pojednostavljenom angažovanju radnika
na sezonskim poslovima pisano je u broju
4/2019 časopisa, pod nazivom „Novine u našoj
praksi – isplata naknade za radno angažovanje
na sezonskim poslovima.” PS