Iako je prošlo više od osam godina od primene Zakona o bibliotečko-informacionoj de- latnosti („Sl. glasnik RS” br. 52/2011), u praksi ponekad pretplatnici postavljaju pitanja u vezi sa obavezom škola koje imaju školske biblioteke da li treba da vrše reviziju bibliotečko-informa- cione građe, kako internim aktom treba da urede popis knjiga u biblioteci prema Uredbi o budžetskom računovodstvu („Sl. glasnik RS”, br. 125/2003 i 101/2005 – dalje: Uredba), da li treba da utvrde rok popisa fotosa, filmova, arhivske građe na rok duži od godine dana itd. Sve ove nedoumice proizlaze iz osnovnog pitanja da li su školske biblioteke dužne da vrše reviziju bibliotečke građe. U tom smislu u nastavku ćemo najpre da se osvrnemo na zakonsku regulativu koja uređuje po- pis knjiga i časopisa u bibliotekama u skladu sa propisima Uredbe o budžetskom računovodstvu, a nakon toga prokomentarisaćemo odredbe Zakona o bibliotečko-informacionoj delatnosti i njegove podzakonske akte koji uređuju obradu, reviziju i otpis bibliotečko-informacione građe i izvora, kao i vođenje evidencije o tome.
Skip to PDF contentBUDŽETSKI KORISNICI
mr Jovan Čanak
Revizija i otpis bibliotečke građe i
izvora u školskim bibliotekama
Uvod 1 U
Iako je prošlo više od osam godina od primene
Zakona
o bibliotečko-informacionoj
delatnosti
(„Sl. glasnik
RS”
br. 52/2011), u praksiponekad
pretplatnici
postavljaju
pitanja
u
vezi
saobavezom
škola
koje
imaju
školske
biblioteke
da
li
treba
da vrše
reviziju
bibliotečko-informacione
građe,
kako
internim
aktom
treba
da
urede
popis
knjiga
u biblioteci
prema
Uredbi
o budžetskom
računovodstvu
(„Sl.
glasnik
RS”,
br.
125/2003
i
101/2005 – dalje:
Uredb
a ), da li treba da utvrde
rok popisa fotosa, filmova, arhivske građe na
rok duži od godine dana itd. Sve ove nedoumice
proizlaze iz osnovnog pitanja da li su školske
biblioteke dužne da vrše reviziju bibliotečke
građe. U tom smislu u nastavku ćemo najpre da se
osvrnemo na zakonsku regulativu koja uređuje popis
knjiga
i časopisa
u bibliotekama
u skladu
sa
propisima
Uredbe
o budžetskom
računovodstvu,
a
nakon
toga
prokomentarisaćemo
odredbe
Zakona
o
bibliotečko-informacionoj
delatnosti
i njegove
podzakonske
akte
koji
uređuju
obradu,
reviziju
i
otpis
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
kao i vođenje evidencije o tome.
POSLOVNI SAVETNIK
ČLANAK POČINJE NIŽE NA STRANI
●
poslovnisavetnik.net
U skladu sa članom 18. st. 3. Uredbe propisuje se,
kao izuzetak od st. 2. ovog člana (usklađivanje stanja
imovine i obaveza sa stvarnim stanjem uređuje se
popisom), da internim opštim aktom može da se
predvidi i duži period za obavljanje popisa knjiga,
filmova,
fotosa,
arhivske
građe
i drugo,
ali
ne
duži
od
pet
godina.
Pitanje
je
šta
to
konkretno
podrazumeva.
Po
našem
mišljenju,
ovde
je reč
o
popisu
knjiga,
filmova,
fotosa,
arhivske
građe
i
drugih
stvari
čija nabavna
vrednost
može
da se
iskaže.
Poznato
je da se
prilikom
popisa
iskazuje
ne
samo
količinska
već
i
nabavna,
odnosno
sadašnja
vrednost
svega
što
je predmet
popisa
imovine.
U Pravilniku o načinu i rokovima vršenja
popisa imovine i obaveza korisnika budžetskih
sredstava Republike Srbije i usklađivanja knjigovodstvenog
stanja
sa
stvarnim
stanjem
(„Sl.
glasnik
RS”,
br.
33/2015
i 101/2018)
nema
posebne
odredbe
koja uređuje popis knjiga, fotosa, arhivske građe i
drugih stvari, ali je članom 3. tog pravilnika propisano
da popis
obuhvata
nefinansijsku
imovinu
(u
stalnim
sredstvima
i u zalihama),
finansijsku
imovinu
i obaveze
u skladu
sa
pravilnikom
koji
propisuje klasifikacioni okvir i Kontni plan
za budžetski sistem, kao i usklađivanje knjigovodstvenog
stanja
sa
stvarnim
stanjem
koje
je utvrđeno
popisom.
S obzirom na činjenicu da korisnici budžetskih
sredstava
i korisnici
sredstava
organizacija
za
obavezno
socijalno
osiguranje
i nadalje
vrše
otpis
osnovnih
sredstava
(nefinansijske
imovine
u stalnim
sredstvima)
u skladu
sa
Nomenklaturom
sredstava
za
amortizaciju,
koja
je sastavni
deo
Pravilnika
o
nomenklaturi
nematerijalnih
ulaganja
i
osnovnih
sredstava
sa
stopama
amortizacije
(„Sl. list
SRJ”,
br. 17/1997 i 24/2000),
u skladu
sa
članom
6. tog
pravilnika
propisano
je da knjige
i
časopisi
u bibliotekama
(koje
obavljaju
delatnost
u
skladu
sa
zakonom)
ne
podležu
redovnom
otpisivanju.
U 2. stavu
člana
6. propisano
je da se
ostale
knjige
i časopisi
otpisuju
kalkulativno
po
stopi
koja ne može biti manja od 20% ili, ako im je vek
upotrebe do jedne godine, otpisuju se stavljanjem u
upotrebu (jednokratno) i smatraju se zalihama, a ne
osnovnim sredstvima.
Na primer, ako je korisnik budžetskih sredstava
izvršio nabavku knjiga u 2018. godini, koje je platio
50.000,00 dinara,
ta
nabavka
knjižila
se
tako
što
je prilikom
prijema
fakture
od
dobavljača
zadužen
konto
131212,
a
odobren
konto
252111
za
50.000,00
dinara.
Kada
je faktura
plaćena
dobavljaču,
pojavio
se
drugi
stav
za
knjiženje
tako
da 50.000
dinara
duguje
konto
252111,
a potražuje
konto
121112.
Prema
trećem
stavu,
nakon
plaćanja
dobavljača
zadužuje
se
konto
515121, a potražuje
konto
131212
50.000 dinara.
Takođe
postoji
i četvrti
stav
za
knjiženje,
na
kom
se
kupljene
knjige
knjiže
na
dugovnoj
strani
subsubanalitičkog
konta
0161211
– Književna
i
umetnička
dela
– stručna
literatura,
koji
duguje
50.000 dinara,
a odobrava
se
takođe
subsubanalitički
konto
311113-1 – Ostale
nekretnine
i oprema
– stručna
literatura.
Pošto
se
ova
nabavka
knjiga
otpisuje
po
stopi
od
najmanje
20%, u 2019. godini
knjiženje
bi
bilo
takvo
da
konto
311113-1
duguje
10.000,00,
a
konto
016121-1
potražuje
10.000.
To
znači
da
će
nakon
pet
godina
od
kupovine
otpis
vrednosti
kupljenih
knjiga
biti
jednak
nuli.
Ukoliko
su
te
knjige
i nadalje
u funkciji
i imaju
svoju
upotrebnu
vrednost,
bez
obzira
na to što su otpisane 100%, ne isknjižavaju se sve
dotle dok ne dođe trenutak za rashodovanje.
Budući da iz dosadašnjeg izlaganja o navede-
nim propisima iz budžetskog računovodstva nije
uočena definicija bibliotečko-informacione
BUDŽETSKI KORISNICI
građe i izvora, može se zaključiti da su ti propisi,
naročito
podzakonski
akti,
u domenu
nadležnosti
ministra
kulture
i informisanja,
pa
treba
slediti
primenu
njihovih
odredbi
u pogledu
inventarisanja,
obrade,
revizije
i otpisa
bibliotečko-informacione
građe,
kao
i, shodno
tome,
u
pogledu
vođenja
propisane
evidencije.
2 Zak
U uvodnim odredbama ovog zakona propisano
je da se njime uređuju opšti interes, uslovi i resursi
za
obavljanje
bibliotečko-informacione
delatnosti,
ciljevi
razvoja
bibliotečko-informacione
delatnosti,
bibliotečko-informacioni
sistem,
prava
i
slobode
korisnika,
osnivanje
i
tipovi
biblioteka,
način
finansiranja
biblioteka
iz javnih sredstava, osnove nacionalnog sistema
uzajamne katalogizacije, matične funkcije u bibliotečko-informacionoj
delatnosti,
položaj
Narodne
biblioteke
Srbije
kao centralne
nacionalne
biblioteke
i Biblioteke
Matice
srpske
kao
ustanove
kulture
od
nacionalnog
značaja,
kao
i
druga
pitanja
od
važnosti
za
bibliotečko-informacionu
delatnost.
Važno je pomenuti kako su definisani bibliotečko-informaciona
građa
i
izvori
prema
članu
6.
Zakona
u
smislu
toga
šta
predstavlja
i
šta
čini
tu
građu
i izvore.
Bibliotečko-informaciona
građa
i izvori
predstavljaju
informacione
izvore
u kojima
su
na
bilo
koji
način
zabeležene
informacije,
i to
na
različitim
materijalima
i
medijima.
Bibliotečko-informaciona
građa
i
izvori
nosioci
su
duhovnog,
intelektualnog,
književnog,
umetničkog,
naučnog,
stručnog
ili
bilo
kog
drugog
sadržaja
namenjenog
za
komunikaciju
među
ljudima,
za
razmenu
ideja
i unapređenje
znanja.
Bibliotečko-informacionu
građu
i izvore
čine:
knjige,
rukopisi,
brošure,
separati,
serijske
publikacije,
muzička
dela,
kartografska
građa,
katalozi,
kalendari,
umnoženi
umetnički
i scenski
programi,
fotografije,
albumi,
razglednice
i
crteži,
prostorni
i drugi
planovi,
gravire,
plakati
i druga
likovna
i grafička
građa,
leci,
oglasi
i saopštenja,
zvučni
i video
zapisi
u bilo
kom obliku (izuzev na filmskoj traci), elektron-
ske publikacije distribuirane na fizičkim nosačima
i elektronske
publikacije
distribuirane
na
internetu,
sadržaj
internet
domena
Republike
Srbije,
kombinovane
i multimedijalne
publika-
APRIL 2020.
●
POSLOVNI SAVETNIK
145
146
BUDŽETSKI KORISNICI
cije, računarski programi u javnoj upotrebi i druge
publikacije
(dalje:
bibliotečka
građa
i izvori).
S obzirom na činjenicu da su predmet ovog razmatranja
revizija
i otpis
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
u školskim
bibliotekama,
poseban
osvrt
biće
načinjen
na
odredbe
zakona
koje
pobliže
uređuju
njihov
status
i delokrug
rada.
U skladu sa članom 12. Zakona biblioteke mogu
da se obrazuju i kao organizacione jedinice drugih
ustanova, organizacija, udruženja i drugih pravnih
lica, ako
ispunjavaju
propisane
uslove.
Bliže
uslove
za
obavljanje
bibliotečko-informacione
delatnosti
propisuje
ministar
nadležan
za
kulturu
i informisanje.
Shodno
tome,
ministar
je
doneo
Pravilnik
o bližim
uslovima
za
obavljanje
bibliotečko-informacione
delatnosti
javnih
biblioteka
(„Sl.
glasnik
RS”,
br.
13/2013).
Budući
da
su,
saglasno
članu
13. Zakona,
propisani
tipovi
bi-
blioteka prema sadržaju bibliotečko-informaci-
one građe i izvora, kao i prema profilu korisnika,
iste su razvrstane na sledeće tipove: nacionalna,
javna, školska, visokoškolska i univerzitetska
biblioteka, zatim biblioteka naučnoistraživačkog
instituta
i ustanove,
specijalna
biblioteka,
kao
i
informacioni
centri
pri
drugim
ustanovama,
organizacijama
ili
udruženjima.
Na
osnovu
prethodno
navedenog
uočava
se
da se
odredbe
Pravilnika
o bližim
uslovima
obavljanja
bibliotečko-informacione
delatnosti
javnih
biblioteka
ne
odnose
na
školske,
već
samo
na
javne
biblioteke.
Prema članu 42. Zakona, sve biblioteke (što
znači i školske) u bibliotečkoj mreži Republike
Srbije, radi utvrđivanja stvarnog stanja i otpisa
fondova, dužne su da obavljaju reviziju bibliotečko-informacione
građe
i izvora.
Na osnovu člana 43. Zakona određeno je da propise
kojima
se
uređuju
inventarisanje,
obrada,
revizija
i
otpis
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
kao i vođenje
evidencije
o bibliotečko-informacionoj
građi
i izvorima,
donosi
ministar
nadležan
za
kulturu
i informisanje.
U
tom
smislu
donet
je Pravilnik
o inventarisanju,
obradi,
reviziji
i otpisu
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
kao i vođenju
evidencije
o
bibliotečko-informacionoj
građi
i izvorima
(„Sl.
glasnik
RS”,
br, 47/2013).
U skladu sa članom 50. Zakona, školske bibli-
oteke organizuju se kao organizacione jedinice
obrazovne ustanove, s ciljem da pomažu i unapređuju
obrazovno-vaspitni
proces.
Dakle,
te
biblioteke
nemaju
svojstvo
pravnog
lica, već
su
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
organizacioni deo školskih ustanova koje primenjuju
odredbe
pomenutog
pravilnika
ukoliko
se
te
odredbe
na
njih odnose.
Na zaposlene u školskim bibliotekama, u pogledu
obrazovanja,
sticanja
zvanja
i dozvole
za
rad
(licence),
primenjuju
se
propisi
kojima
se
uređuju
osnove
sistema
obrazovanja
i vaspitanja.
Školske biblioteke su deo jedinstvenog bibliotečko-informacionog
sistema
Republike
Srbije.
3 Pravilnik o otpisu bibliotečko-
-informacione građe i izvora
Pravilnik o inventarisanju, obradi, reviziji
i
otpisu
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora,
kao i vođenju
evidencije
o bibliotečko-informacionoj
građi
donet
je u skladu
sa
odredbom
člana
43. Zakona
o bibliotečko-informacionoj
delatnosti, kojom je propisano da je njegovo dono-
šenje u nadležnosti ministra kulture i informisanja.
Ipak,
mišljenja
smo
da
je
za
donošenje
tog
pravilnika
važnija
odredba
člana
42. pomenutog
zakona,
prema
kojoj
su
sve
biblioteke
obavezne
da,
radi
utvrđivanja
stvarnog
stanja
i otpisa
fondova,
obavljaju
reviziju
bibliotečko-informacione
građe
i izvora.
Pravilnik reguliše četiri oblasti u vezi sa
bibliotečko-informacionom građom i izvorima:
▶ inventarisanje bibliotečko-informacione građe
i izvora
(čl.
2–8),
▶
obradu bibliotečko-informacione građe i
izvora (čl. 9–28),
▶ r
eviziju bibliotečko-informacione građe i
izvora (čl. 29–35) i
▶ otpis bibliotečko-informacione građe i izvora
(čl.
36–38).
3.1 Inven
informacione građe i izvora
Prema članu 2. Pravilnika, inventarisanje bibliotečko-informacione
građe
i
izvora
predstavlja
evidentiranje
materijalnog
stanja
kolekcija
kojim
se
ostvaruje
njihova
pravna
zaštita.
Obaveza
inventarisanja
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
odnosi
se
na
sve
biblioteke,
pa
tako
i
na
školske.
Oblast inventarisanja bibliotečko-informa-
cione građe i izvora posebno reguliše tematiku
kao što su: određivanje predmeta evidencije i vrste
inventara,
ali
i
procedure
vođenja
i
sadržinu
knjige
inventara.
Sva
nabrojana
pitanja
u
vezi
sa
inventarisanjem bibliotečko-informacione građe
i izvora
vrlo
su
jasno
i nedvosmisleno
nabrojana,
što
bi
trebalo
da
olakša
primenu
Pravilnika
u
praksi.
Možda je u praksi bilo i nedoumica kada se
govori o inventarisanju. Ono što ovde treba suštinski
razlikovati
to
je da inventarisanje
bibliotečko-informacione
građe
ne
može
da se
podvede
pod
obavezu
godišnjeg
popisa
imovine
i
obaveza
koja
proističe
iz primene
odredbi
Uredbe
o
budžetskom
računovodstvu.
Tu
je reč
o popisu
imovine
i obaveza,
pri
čemu
se
knjigovodstveno
stanje
usklađuje
sa
stvarnim
popisom
imovine
i obaveza
po
pravilu
jedanput
godišnje,
pre
sastavljanja
godišnjih
finansijskih
izveštaja.
Već je u uvodnom
delu
istaknuto
da se
imovina
i obaveze
koje
se
popisuju,
shodno
Uredbi
o budžetskom
računovodstvu,
vode
u evidenciji
prema
materijalnim
i
finan-
sijskim pokazateljima. Međutim, inventarisanje
bibliotečko-informacione građe i izvora ne sme
nikako da se vezuje za računovodstvene propise,
već za propise koji proističu iz Zakona o bibliotečko-informacionoj
delatnosti,
a to
je navedeni
pravilnik.
Pre
svega
treba
imati
u vidu
da se
evidencija
bibliotečko-informacione
građe
ne
iskazuje
vrednosno,
već
opisno
u propisanim
tabelama.
Dakle, ovde je reč o obavezi biblioteka da
pri inventarisanju bibliotečko-informacione
građe
i izvora
postupaju
različito
od
sprovođenja
aktivnosti
pri
redovnom
godišnjem
popisu
imovine
i obaveza
u skladu
sa
računovodstvenim
propisima,
kao
i
da
primenjuju
propise
koji
uređuju
evidentiranje
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
u
skladu
sa
Pravilnikom
o inventarisanju,
obradi,
reviziji
i
otpisu
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora,
kao
i
o
vođenju
evidencije
o
bibliotečko-informacionoj
građi
i izvorima.
3.2 Obrad
Druga oblast koju uređuje Pravilnik odnosi se
na pitanje obrade bibliotečko-informacione gra-
đe i izvora, sa posebnim osvrtom na kataloge kao
osnovne instrumente u postupku obrade pomenute
materije.
U odredbama koje se tiču obrade regulišu se pitanja
vrste
i sadržaja
kataloga,
kao
i strukture
BUDŽETSKI KORISNICI
kataloških zapisa. Osim toga, regulišu se i pitanja
kataloško-bibliografske
obrade
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
i to
u
skladu
sa
tehnološkim
dostignućima,
kao i naročito
važno
pitanje
sadržine
i vrste
odrednica
u
elektronskoj
bazi
podataka
bibliotečko-informacione
građe
i izvora.
Mišljenja smo da su i ove obaveze u vezi sa obradom
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
Pravilnikom
veoma
jasno
propisane
i taksativno
i
nedvosmisleno
nabrojane,
pa
u
pogledu
njihove
praktične
primene
ne
bi
trebalo
da bude
bilo
kakvih
nedoumica.
3.3 R
Treća po redu oblast koju uređuje Pravilnik
odnosi se na reviziju bibliotečko-informacione
građe. Na prvom mestu definiše se pojam revizije,
a zatim se posebno obrađuju procedure za vršenje
redovne i vanredne revizije i postupak pripreme
bibliotečko-informacione građe i izvora za reviziju,
kao i zapisnik
o izvršenoj
reviziji.
Revizija je, prema članu 29. Pravilnika, postupak
kojim
se
utvrđuje
stvarno
brojčano
i fizičko
stanje
inventarisane
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
koji
su
vlasništvo
biblioteke,
kao
i
pravna
zaštita
i
aktuelnost
bibliotečkih
fondova.
Reviziju
vrše
biblioteke
i druge
ustanove
koje
obavljaju
bibliotečko-informacionu
delatnost.
Članom 30. propisuje se da revizija može da
bude redovna i vanredna.
Redovna revizija bibliotečke građe i izvora
obavlja se kontinuirano, najmanje jednom u deset
godina, bez obzira na vrstu biblioteke i veličinu
fonda, a obuhvata celokupni bibliotečki fond.
U zavisnosti od obima bibliotečke građe i
izvora koje biblioteka poseduje redovna revizija
može da se vrši u kraćim vremenskim periodima,
i to:
1) do 50 000 jedinica bibliotečko-informacione
građe i izvora u roku od tri godine;
2) do 150 000 jedinica bibliotečko-informacione
građe i izvora u roku od četiri godine;
3) do 300 000 jedinica bibliotečko-informacione
građe i izvora u roku od pet godina.
Biblioteke koje imaju preko 300 000 jedinica
bibliotečko-informacione građe i izvora redovnu
reviziju
obavljaju
najmanje
jedanput
u deset
godina.
APRIL 2020.
●
POSLOVNI SAVETNIK
147
148
BUDŽETSKI KORISNICI
Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice
srpske,
Univerzitetska
biblioteka
„Svetozar
Marković”
i
Biblioteka
Srpske
akademije
nauka
i umetnosti
vrše
reviziju
10% fonda
godišnje.
Vanredna revizija bibliotečko-informacione
građe
i izvora
može
biti
potpuna
ili
delimična
i obavlja
se,
bez
obzira
na
propisane
rokove
za
redovnu
reviziju,
u slučajevima
preseljenja
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora,
požara
i
poplave
u prostorijama
u kojima
se
nalaze
bibliotečko-informaciona
građa
i izvori,
rušenja
prostorija
i
drugih
uzroka
koji
mogu
da
se
pripišu
dejstvu
više
sile,
krađe
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora,
statusnih
promena,
otvaranja
postupka
redovne
likvidacije
i u drugim
slučajevima
određenim
zakonom.
Shodno članu 31. Pravilnika uređeno je da pri-
premnim radom na reviziji, postupkom revizije,
okončanjem revizije i prezentiranjem rezultata
revizije rukovodi direktor, odnosno upravnik
biblioteke ili druge ustanove koja obavlja bibliotečko-informacionu
delatnost
ili
drugo
lice
koje
on
ovlasti.
Direktor,
odnosno
upravnik
biblioteke
ili
druge
ustanove
koja
obavlja
bibliotečko-informacionu
delatnost
obrazuje
komisiju
za
reviziju
(i po
potrebi
jednu
ili
više
radnih
grupa)
od
najmanje
tri
člana,
imenuje
predsednika
i
članove
komisije,
određuje
dan
početka
i vreme
trajanja
revizije,
utvrđuje
način
korišćenja
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
za
vreme
trajanja
revizije
i
rok
za
dostavljanje
izveštaja
o
izvršenoj
reviziji.
I ovom prilikom naglašavamo da ne možemo
poistovetiti ovaj postupak revizije, propisan
Pravilnikom, sa postupkom kojim se uređuje popis
imovine
i obaveza
prema
odredbama
Uredbe
o
računovodstvu.
To
su
dve
različite
stvari
koje
se
ne
podudaraju
i podrazumevaju
posebno
pravno
uređene
procedure
koje
moraju
odvojeno
da
se
sprovode.
Članom 32. Pravilnika regulisana je sadržina
pripreme
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora
za
reviziju,
koja
se
sastoji
od:
pregleda
i
sređivanja bibliotečko-informacione građe i
izvora u okviru postojećeg sistema smeštaja, ulaganja
u police
onih
publikacija
koje
se
trenutno
ne
nalaze
na
mestu,
vraćanja
pozajmljene
bibliotečko-informacione
građe
u biblioteku
(kako
bi
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
svaka jedinica mogla da bude identifikovana na
licu mesta), inventarisanja onih jedinica koje
nisu bile uvedene u knjigu inventara, sređivanja
kartoteke pozajmljenih publikacija, odnosno zaduženja
korisnika
i slično.
Prema članu 33. Pravilnika, komisija za reviziju
izrađuje
plan
rada
koji
obuhvata
obim
revizije,
redosled
fondova,
odnosno
ogranaka,
određuje
metod
revizije
i sve
radnje
koje
će se
obaviti
pre,
za
vreme
i posle
završene
revizije.
Metodi revizije odštampani su uz ovaj pravilnik
i čine
njegov
sastavni
deo.
Ti
metodi
su:
1)
revizija
pomoću
inventara,
2)
revizija
pomoću
kartoteke
kontrolnih
listića,
3)
revizija
pomoću
topografskog
kataloga,
4)
revizija
pomoću
elektronskog
bar-kod
čitača,
5)
metod
vanredne
revizije.
U skladu sa članom 35. Pravilnika, revizija
se obavlja sravnjivanjem određenih podataka sva-
ke jedinice bibliotečko-informacione građe i
izvora sa odgovarajućim podacima u inventaru.
Sravnjivanje podataka može da se obavlja i posredno,
putem
pomoćnih
instrumenata
(topografski
katalog,
kartoteka
kontrolnih
listića
i slično),
s
tim
što
je tada
obavezno
sravnjivanje
sa
inventarom
radi
utvrđivanja
stvarnog
stanja.
Posle izvršene provere celokupne bibliotečko-informacione
građe
i izvora
i utvrđivanja
brojčanog
i fizičkog
stanja
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
komisija
sastavlja
zapisnik
o reviziji
čija je sadržina
propisana
članom
35.
Pravilnika,
tako
da isti
sadrži:
1)
vreme
trajanja
revizije,
2)
imena
članova
komisije
za
reviziju,
3)
obim
i vrstu
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora
obuhvaćenih
revizijom,
4)
metod
revizije,
5)
broj
jedinica
prema
inventaru,
6)
broj
jedinica
rashodovanih
u prethodnim
revizijama,
7)
broj
jedinica
koje
nisu
nađene
na
licu
mesta,
8)
broj
nevraćenih
jedinica,
9)
broj
jedinica
utvrđenih
revizijom
(stvarno
stanje
fonda),
10)
broj
fizički
dotrajalih
i
neupotrebljivih
jedinica
i
11) broj neaktuelnih jedinica.
Zapisnik o reviziji može da sadrži i druge
podatke od značaja za utvrđivanje stvarnog stanja
fonda za koje komisija oceni da ih treba uneti u zapisnik
(ovi
podaci
daju se
uz
zapisnik
kao
prilog).
Uz zapisnik o reviziji prilaže se i popis jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
koje
nisu
nađene
na
licu
mesta
(lista
1), popis
nevraćenih
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
(lista
2), popis
dotrajalih
i neupotrebljivih
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
(lista
3), kao i popis
neaktuelnih
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora
(lista
4).
Navedene liste sadrže sledeće rubrike: redni
broj jedinice bibliotečko-informacione građe
i izvora, inventarni broj, signaturu, ime autora
i naslov jedinice, mesto i godinu izdavanja, cenu
i napomenu. Ukoliko su bibliografski podaci o
otpisanoj građi uključeni u elektronsku bazu, spisak
sadrži
i identifikacioni
(ID) broj
bibliografskog
zapisa.
Obrazac zapisnika o reviziji bibliotečke gra-
đe (prilog 2) i obrasci lista iz stava 3. ovog čla-
na odštampani su uz ovaj pravilnik i čine njegov
sastavni deo.
Zapisnik o reviziji potpisuju svi članovi
komisije i isti se dostavlja direktoru, odnosno
upravniku biblioteke ili druge ustanove koja
obavlja bibliotečko-informacionu delatnost.
Na osnovu zapisnika komisija o reviziji sastavlja
izveštaj o reviziji i dostavlja ga direktoru, odnosno
upravniku
biblioteke
ili
druge
ustanove
koja
obavlja
bibliotečko-informacionu
delatnost,
a
on
organu
upravljanja
na
razmatranje.
U izveštaj
komisija
unosi
i broj
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
koje
predlaže
za
otpis,
kao i objašnjenje
osnovu
za
to
(nevraćene
jedinice,
fizički
dotrajale
i
neupotrebljive
jedinice,
neaktuelne
jedinice
i jedinice
koje
nisu
nađene
na
licu
mesta).
3.4 O
i izvora
Četvrta po redu oblast koju uređuje Pravilnik
odnosi se na otpis bibliotečko-informacione
građe i izvora. Ova oblast, po logici stvari, čini
nastavak revizije bibliotečko-informacione
građe ili finale celokupnog posla koji je normativno
uredio
pomenuti
pravilnik.
Otpis
o kome
je
reč
uređuju
sledeća
tri
člana
Pravilnika:
Saglasno članu 36. Pravilnika, organ upra-
vljanja biblioteke, odnosno druge ustanove koja
obavlja bibliotečko-informacionu delatnost
razmatra izveštaj o izvršenoj reviziji u prisustvu
predsednika
komisije
za
reviziju
i rukovodi-
BUDŽETSKI KORISNICI
oca organizacione jedinice u čijoj je nadležnosti
čuvanje i korišćenje bibliotečko-informacione
građe i izvora, pa odlučuje o otpisu:
1) jedinica bibliotečko-informacione građe i
izvora koje nisu pronađene u fondu;
2) dotrajalih i neupotrebljivih jedinica koje merama
tehničke
zaštite
ne
mogu
da
se
dovedu
u
stanje
da
mogu
da budu
dalje
korišćene;
3)
neaktuelne
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora;
4)
nevraćenih
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
usled
nemogućnosti
njihovog
povraćaja
(posle
tri
godine,
kada
su
iscrpljene
sve
mere
potraživanja).
Jedinice bibliotečko-informacione građe i
izvora za koje je utvrđeno da su kulturna dobra ne
mogu da se otpišu.
Odluka organa upravljanja o otpisu, zajedno sa
izveštajem o izvršenoj reviziji, dostavlja se di-
rektoru, odnosno upravniku biblioteke ili druge
ustanove koja obavlja bibliotečko-informacionu
delatnost, odgovarajućim rukovodiocima organizacionih
jedinica,
kao i knjigovodstvenoj
službi,
radi
usklađivanja
stanja
iz materijalnog
inventara
i knjigovodstvenog
(bolje
reći
utvrđenog)
stanja
sa
stvarnim
stanjem
po
reviziji.
Prema članu 37. Pravilnika, na osnovu odluke
o otpisu
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora
određena
jedinica
isključuje
se
iz knjige
inventara
(upisom
oznake
„rash.”
crvenom
olovkom
i
broja
odluke
o otpisu
sa
datumom
u rubrici
„Napomena”),
pri
čemu
se
povlače
kataloške
jedinice
iz
lisnih
kataloga.
Otpisanu bibliotečko-informacionu građu
i izvore po osnovu neaktuelnosti biblioteka će
ponuditi Narodnoj biblioteci Srbije, odnosno
Biblioteci Matice srpske, koje će se u pisanoj
formi izjasniti o ponudi u roku od petnaest dana
od dana dostavljanja ponude. Ukoliko navedene
biblioteke odbiju ponuđenu bibliotečku građu i
izvore, ona može da se pokloni, proda ili otuđi
na drugi način.
Dužni smo upozoriti na odredbu iz poslednjeg
stava
člana
37.
Pravilnika,
koja
je u
suprotnosti
sa
drugim
zakonskim
propisima.
Naime, otpisana bibliotečko-informaciona
građa, ukoliko navedene biblioteke kojima je
ponuđena odbiju tu ponudu, nakon toga „može da
se pokloni, proda ili otuđi na drugi način”. Ta-
APRIL 2020.
●
POSLOVNI SAVETNIK
149
150
BUDŽETSKI KORISNICI
kva formulacija je u suprotnosti sa sledećim
propisima:
▶ Z
akon o donacijama i humanitarnoj pomoći
(„Sl. list
SRJ”,
br. 53/2001, 61/2001 – ispr.
i
36/2002,
„Sl. glasnik
RS”,
br. 101/2005 – dr. zakon),
kojim
je propisano
da ne
postoji
pravni
osnov
da
korisnici
javnih
sredstava
vrše
poklanjanje
(što
se
odnosi
i na
bibliotečko-informacionu
građu),
već
je regulisano
da
mogu
biti
samo
poklonoprimci;
▶ U
redba o određivanju opreme veće vrednosti
i utvrđivanju slučajeva pod kojima se pokretne
stvari iz javne svojine mogu otuđivati neposrednom
pogodbom
(„Sl.
glasnik
RS”
br. 53/2012),
kojom
je propisan
poseban
režim
otuđenja
javne
svojine
(kada
su
bibliotečko-informaciona
građa
i
izvori
javna
svojina),
a ne
onako
kako
je to
for-
mulisano u Pravilniku.
I napokon, poslednjim članom – članom 38.
Pravilnika, koji reguliše otpis bibliotečko-informacione
građe,
propisano
je da se
izveštaj
o
reviziji
i otpisu
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
sa
dokumentacijom,
trajno
čuva
u
arhivi
biblioteke.
Zaključak
Narodna Skupština Republike Srbije usvojila
je još
u julu
2011. godine
tri
zakona
u oblasti
funkcionisanja
bibliotečkog
sistema,
sa
osnovnom
porukom
da se
ova
oblast
uredi
u skladu
sa
modernim
evropskim
tendencijama
razvoja
bibliotečko-informacione
delatnosti.
Tada
usvojeni
zakoni
su:
Zakon
o bibliotečko-informacionoj
delatnosti,
koji
predstavlja
temeljni
deo
sistema
pravne
uređenosti
ove
oblasti,
zatim
Zakon
o staroj
i retkoj
bibliotečkoj
građi
i, kao treći,
Zakon
o
obaveznom
primerku
publikacija.
Sva
tri
zakona
objavljena
su
u „Službenom
glasniku
Republike
Srbije”
br. 52/2011. Na
osnovu
tih zakona,
a u
svrhu
njihovog
sprovođenja
doneto
je više
veoma
bitnih
podzakonskih
akata.
Jedan
od
njih, o kojem
je
ovde
bilo
najviše
reči,
jeste
Pravilnik
o
inventarisanju,
obradi,
reviziji
i otpisu
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
kao i vođenju
evidencije o bibliotečko-informacionoj građi
i izvorima, koji je utemeljen na savremenom konceptu
bibliotečko-informacione
delatnosti
sa
aspekta
proklamovanih
načela
i definicije
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
i
u tom
POSLOVNI SAVETNIK
●
poslovnisavetnik.net
smislu razvijanja bibliotečko-informacionog
sistema u nacionalnim okvirima.
Na osnovu svega prethodno iznetog može se zaključiti
da ono
što
treba
znati
o bibliotečko-informacionoj
građi
i izvorima
jeste
kako
se
vrše
njihovo
inventarisanje,
obrada,
revizija
i otpis.
Da
bi
u praksi
mogao
da se
sprovodi
postupak
iznetih
radnji
koje
sadrži
pomenuti
pravilnik,
neophodno
je
da
se
u
bibliotekama
ili
pravnom
licu
u
kom
su
biblioteke
njegovi
organizacioni
delovi
donese
interni
akt
kojim
bi
se
regulisala
sledeća
pitanja:
▶
Biblioteke su obavezne da vode najmanje jedan inventar
u kojem
se
evidentira
svaka
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora.
Zavisno
od
vrste
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
prema
vidu
nabavke,
smeštaja
i kolekcijama,
biblioteke
mogu
da vode
i više
inventara.
Da
li će
biti jedan inventar ili više njih, treba predvi-
deti u internom opštem aktu.
▶ Redovna revizija bibliotečke građe i izvora
obavlja se kontinuirano, najmanje jednom u deset
godina, bez obzira na vrstu biblioteke, veličinu
fonda i obuhvata celokupni bibliotečki fond.
▶ Prilikom obavljanja redovne revizije, u zavisnosti
od
obima
bibliotečke
građe
i izvora
koje
biblioteka
poseduje,
u internom
aktu
treba
predvideti
i kraće
vremenske
intervale,
kao što
su
tri
godine
za
biblioteke
koje
poseduju
do
50.000
jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i
izvora,
četiri
godine
za
do
150.000 jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
pet
godina
za
do
300.000 jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora,
dok
biblioteke
koje
imaju
preko
300.000 jedinica
bibliotečko-informacione
građe
i izvora
redovnu
reviziju
obavljaju
najmanje
jedanput
u deset
godina.
▶
D
a se otpisana bibliotečko-informaciona građa
i izvori
po
osnovu
neaktuelnosti,
ukoliko
nije
prihvaćena
ponuda
od
strane
Narodne
biblioteke
Srbije,
odnosno
Matice
srpske,
prodaju
u skladu
sa
odredbama
Uredbe
o određivanju
opreme
veće
vrednosti
i utvrđivanju
slučajeva
i uslova
pod
kojima
pokretne
stvari
iz javne
svojine
mogu
da se
otuđuju
neposrednom
pogodbom.
Sve
navedene
odredbe,
koje
bi
trebalo
da sadrži
interni akt o bibliotečko-informacionoj građi
i izvorima, odnose se i na školske biblioteke, kao
organizacione jedinice obrazovne ustanove s ciljem
da pomažu
i unapređuju
obrazovno-vaspitni
proces.
PS