Preko bankarske garancije se najlakše i najbrže ostvaruje naplata neplaćenog carinskog duga jer u slučaju da carinski dužnik ne izvrši odgovarajuću uplatu, Uprava carina ne mora da pokreće sudski spor radi namirenja potraživanja, već se naplaćuje od poslovne banke
Shodno članu 110. Carinskog zakona („Sl. glasnik RS”, br. 18/2010 i 111/2012, u daljem tekstu: Zakon), tranzitni postupak se svrstava u postupke sa odlaganjem za koje je, prema članu 115. istog zakona, carinski organ ovlašćen da zahteva polaganje obezbeđenja u cilju naplate carinskog duga, a koji bi mogao nastati u vezi s robom stavljenom u neki od ovih postupaka.
Postupak tranzita može biti unutrašnji ili spoljni, a podrazumeva kretanje robe pod carinskim nadzorom između dva mesta unutar carinskog područja Republike Srbije.
U postupak spoljnog tranzita, shodno članu 118. Zakona, može se staviti kako strana roba za koju nisu naplaćene uvozne i druge dažbine, tako i domaća roba kada je to neophodno radi pravilne primene odredaba koje se odnose na povraćaj, odnosno otpust carinskog duga. Ovaj vid tranzita primenjuje se kada se strana roba prevozi između dva granična prelaza ili kada se roba namenjena uvozu kreće od graničnog prelaza ka nekom mestu u unutrašnjosti ili između dva mesta u unutrašnjosti ili kada se roba stavljena u određeni izvozni postupak kreće od nekog mesta u unutrašnjosti ka graničnom prelazu.
U postupak unutrašnjeg tranzita, shodno članu 125. Zakona, može se staviti samo domaća roba koja se prevozi od jednog mesta do drugog unutar carinskog područja Republike Srbije, prolazeći preko teritorije neke druge države. Nakon okončanja postupka unutrašnjeg tranzita ne dolazi do promene carinskog statusa robe, a sprovođenje ovog postupka odobrava se izuzetno retko.
Prilikom sprovođenja postupka spoljnog tranzita, carinski organ obavezno zahteva polaganje obezbeđenja za plaćanje carinskog duga ili drugih dažbina koje bi mogle nastati u vezi s robom u postupku tranzita (na primer, ukoliko se roba neovlašćeno stavi u slobodan promet).
Iznos carinskog duga jednak je iznosu svih dažbina, taksi i naknada koje su carinski organi posebnim propisima dužni da naplaćuju prilikom uvoza ili izvoza predmetne robe.
Obavezu polaganja obezbeđenja ima carinski dužnik ili drugo lice koje može postati odgovorno za taj dug, a položeno obezbeđenje važi na celoj teritoriji Republike Srbije.
Zakonom i Uredbom o carinski dozvoljenom postupanju s robom („Sl. glasnik RS”, br. 93/2010 i 63/2013) propisano je da se kao obezbeđenje za plaćanje carinskog duga mogu koristiti:
- bankarska garancija,
- deponovanje gotovine,
- hipoteka, zaduženje na zemljište, antihireza,
- potraživanja,
- cesija potraživanja,
- zaloga stvari s državinom ili bez nje,
- hartije od vrednosti,
- štedna knjižica,
- upis u registar javnog duga, ili
- menica.
Izuzeci od obaveze polaganja obezbeđenja
Obezbeđenje predviđeno za postupak tranzita ne podnosi se:
- u slučaju prevoza robe vazdušnim saobraćajem;
- u slučaju prenosa robe cevovodom i dalekovodom;
- u slučaju prevoza robe koji vrši domaća železnica;
- za prevoz domaće robe u okviru postupka unutrašnjeg tranzita;
- za postupak konačnog izvoza (JCI C1 sa postupkom 10);
- za postupak privremenog izvoza, osim ukoliko se u postupak privremenog izvoza ne stavlja roba koja je prethodno bila stavljena u postupak aktivnog oplemenjivanja (JCI C2 sa postupkom 23, osim ukoliko prethodni postupak nije bio 51, 55 i 57);
- za postupak pasivnog oplemenjivanja, osim ukoliko se u postupak pasivnog oplemenjivanja ne stavlja roba koja je prethodno bila stavljena u postupak aktivnog oplemenjivanja (JCI C2 sa postupkom 21, osim ukoliko prethodni postupak nije bio 51, 55 i 57).
Oblici obezbeđenja u postupku tranzita
Za plaćanje carinskog duga u postupku tranzita može se koristiti neki od sledećih oblika obezbeđenja:
- pojedinačno obezbeđenje (važi za jedan tranzitni postupak);
- generalno/zajedničko obezbeđenje (važi za više tranzitnih postupaka).
Kao zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita može se koristiti samo bankarska garancija, dok se kao pojedinačno obezbeđenje može koristiti i neki drugi dozvoljeni vid obezbeđenja. Razlike se ogledaju i u tome što pojedinačno obezbeđenje dužnik polaže kod carinarnice, a zajedničko obezbeđenje u Upravi carina. Za korišćenje zajedničkog obezbeđenja neophodno je i pismeno odobrenje carinskog organa.
Za robu koja se u carinskom postupku tranzita prevozi uz korišćenje TIR ili ATA karneta koristi se obezbeđenje propisano tim konvencijama.
Bankarska garancija
Preko bankarske garancije se najlakše i najbrže ostvaruje naplata neplaćenog carinskog duga jer u slučaju da carinski dužnik ne izvrši odgovarajuću uplatu, Uprava carina ne mora da pokreće sudski spor radi namirenja potraživanja, već se naplaćuje od garanta (poslovne banke).
Da li je u carinskom postupku tranzita moguće koristiti garantnu ispravu drugog lica?
Prilikom sprovođenja carinskog postupka tranzita, carinski organ može odobriti korišćenje garantne isprave drugog lica, ali samo ukoliko je predmetna garantna isprava takvog tipa da se može ustupati i ukoliko za to postoji saglasnost glavnog dužnika naznačenog u garantnoj ispravi (nosioca garancije).
Pod pojmom „drugo lice” podrazumeva se lice koje nije niti carinski dužnik u predmetnom carinskom postupku tranzita niti njegov carinski zastupnik.
Zahtev za korišćenje tuđe garantne isprave za postupak tranzita podnosi se Centrali Uprave carina (ul. Narodnih heroja 63, Novi Beograd), tako što se na overu podnese Potvrda o zajedničkoj garanciji ili Potvrda o odustajanju od garancije.
U rubriku broj 11 Potvrde o zajedničkoj garanciji, odnosno u rubriku broj 10 Potvrde o odustajanju od garancije unose se podaci o licima koja su ovlašćena da u ime glavnog obveznika potpišu deklaraciju za tranzitni postupak.
Nije propisana obaveza uplate Republičke administrativne takse prilikom podnošenja zahteva.
Prilikom odobravanja ovog zahteva neophodno je prisustvo ovlašćenih lica davaoca i primaoca ovlašćenja. Navedena fizička lica moraju imati pravo potpisa u ime pravnog lica koje zastupaju, lična dokumenta kojim mogu dokazati svoj identitet, kao i pečate koje predmetna pravna lica koriste u carinskom postupku.
Dato ovlašćenje može biti opozvano u bilo kom trenutku, s tim da opoziv neće onemogućiti naplatu sa već položenih garantnih isprava za tranzitne postupke koji nisu okončani.
U cilju izdavanja bankarskih garancija koje se koriste u carinskom postupku, poslovna banka i carinski dužnik (uvoznik ili neki drugi učesnik u carinskom postupku koji ima obavezu da plati carinski dug) zaključuju ugovor na osnovu kojeg se poslovna banka obavezuje da će u svoje ime, a za račun carinskog dužnika, izdati garanciju u korist trećeg lica (Uprave carina), dok se dužnik obavezuje da će za to platiti banci određenu naknadu (proviziju), vratiti novčani iznos koji je banka platila korisniku i ispuniti druge obaveze predviđene ugovorom.
Shodno navedenom, poslovna banka – garant, koja mora biti osnovana u Republici Srbiji, pismeno se (bankarskom garancijom) obavezuje da će u roku dospelosti, solidarno s carinskim dužnikom, platiti iznos carinskog duga uključujući kamate i troškove nastale u postupku naplate neplaćenog carinskog duga.
Ukoliko oceni da se položenim obezbeđenjem ne obezbeđuje blagovremena i odgovarajuća naplata carinskog duga, carinski organ je ovlašćen da odbije banku garanta ili predloženi oblik garancije.
Sâm postupak dobijanja bankarske garancije za carinskog dužnika predstavlja izuzetan teret jer zahteva pribavljanje i prilaganje obimne dokumentacije u cilju dokazivanja njegove kreditne sposobnosti. Osim toga, dobijanje bankarske garancije podrazumeva i novčani izdatak budući da se dužnik obavezuje na plaćanje određenog iznosa banci na ime provizije. Dobijena bankarska garancija predstavlja vid zaduženja i kao takva negativno utiče na kreditnu sposobnost dužnika ukoliko želi da stupi u neki novi kreditni odnos.
Vidovi bankarskih garancija u postupku tranzita
U postupku tranzita mogu se koristiti sledeći vidovi bankarske garancije:
a) garantna isprava za pojedinačno obezbeđenje u postupku tranzita (pojedinačna garancija);
b) garantna isprava za pojedinačno obezbeđenje u postupku tranzita u obliku kupona (kupon pojedinačne garancije);
v) garantna isprava za zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita na osnovu koje Uprava carina izdaje potvrdu o zajedničkoj garanciji.
Izgled navedenih garantnih isprava propisan je i dat u obliku formulara (videti rubriku Korisni modeli pravnih akata).
Davalac pojedinačne garancije solidarno i pojedinačno garantuje otpremnoj (garantnoj) carinarnici da će do maksimalnog iznosa naznačenog na garantnoj ispravi, izmiriti nastali carinski dug uključujući i kamate nastale u postupku naplate. Pojedinačna garancija se ne može koristiti više puta niti se može koristiti za naplatu novčanih kazni izrečenih glavnom obvezniku u prekršajnom postupku. Koriste je uglavnom obveznici koji izuzetno retko koriste postupak tranzita, ali u unapred poznatim terminima, pa stoga imaju dovoljno vremena da obezbede izdavanje garantne isprave ili obveznici koji redovno koriste postupak tranzita u periodu dok čekaju izdavanje odobrenja za korišćenje zajedničkog obezbeđenja.
Davalac garantne isprave za pojedinačno obezbeđenje u postupku tranzita u obliku kupona obavezuje se da će izdati određeni broj kupona koji će se koristiti za pojedinačni postupak tranzita. Davalac garantne isprave odgovara po kuponu za iznos do 7.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti, a kupon izdaje licima koja nameravaju da postupaju kao glavni obveznik.
Glavni obveznik je u obavezi da otpremnoj carinarnici, pre započinjanja tranzitnog postupka, dostavi onoliko kupona od 7.000,00 evra koliko je potrebno da se pokrije ukupan iznos carinskog duga (na primer, dostavljaju se dva kupona ukoliko je utvrđeni iznos carinskog duga 8.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti). Stoga, korišćenje ovog vida obezbeđenja uglavnom odgovara obveznicima koji ređe koriste postupak tranzita i to za robu za koju iznos carinskog duga ne prelazi garantovani iznos kupona.
Davalac obezbeđenja na kuponu navodi krajnji rok upotrebe kupona, koji ne može biti duži od jedne godine nakon datuma izdavanja. Ukoliko davalac obezbeđenja ne želi da se kupon koristi za tranzitni postupak kojim se prevozi određena „osetljiva roba”, na kupon će dijagonalno uneti napomenu „vrednost ograničena”. Osetljivom robom se smatra roba za koju postoji visok rizik od prevare, a sve mere koje se odnose na tu robu primenjuju se samo ako količina te robe pređe propisanu minimalnu količinu.
Garantna isprava za zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita predstavlja najpovoljniju opciju za lica koja redovno koriste tranzitni postupak jer se ona može koristiti neograničen broj puta u toku roka važenja garantne isprave.
Korišćenje zajedničkog obezbeđenja može se odobriti samo licu koje:
- ima sedište u Republici Srbiji;
- redovno koristi postupak tranzita;
- može da dokaže Upravi carina da je sposobno da ispuni sve obaveze koje su propisane za korišćenje tranzitnog postupka;
- nije teže prekršilo ili nije ponavljalo kršenje carinskih ili poreskih propisa.
Utvrđivanje potrebnog iznosa garantne isprave za zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita
Visina maksimalnog iznosa zajedničkog obezbeđenja u postupku tranzita mora biti jednaka visini referentnog iznosa.
Referentni iznos je jednak iznosu carinskog duga koji može nastati za robu koju glavni obveznik stavlja u postupak tranzita u toku perioda od sedam dana.
Prilikom utvrđivanja referentnog iznosa, Uprava carina, pored podataka do kojih dođe na osnovu uvida u knjigovodstvenu dokumentaciju podnosioca zahteva, uzima u obzir i podatke koje je podnosilac zahteva naveo u samom zahtevu i to podatke o robi koju je ranije prevozio u postupku tranzita i podatke o obimu planiranog tranzita za naredni period.
Pri izračunavanju referentnog iznosa primenjuju se najviše stope carine koje se mogu primeniti pri stavljanju predmetne robe u slobodan promet i druge pripadajuće uvozne dažbine u najvišem iznosu.
Referentni iznos najčešće se izračunava tako što se iznos carinskog duga koji je mogao nastati za robu koju je glavni obveznik stavljao u postupak tranzita u toku poslednje kalendarske godine podeli sa brojem nedelja u toj godini. Ukoliko podnosilac zahteva smatra da će u narednom periodu u postupak tranzita stavljati robu za koju bi mogao nastati carinski dug većeg iznosa nego prethodne godine (na primer, usled većeg obima poslovanja, kursne razlike, korišćenja skuplje robe), referentni iznos izračunat na gore navedeni način uvećaće se za iznos koji bi trebalo da odgovara uvećanju carinskog duga.
U svakom slučaju, referentni iznos, odnosno odgovarajuće zajedničko obezbeđenje ne može biti niže od 700.000,00 dinara.
U interesu je podnosioca zahteva da se utvrdi stvarno potreban iznos jer će u slučaju preniskog iznosa biti onemogućen da koristi tranzitni postupak. Glavni obveznik može da koristi zajedničko obezbeđenje ili oslobođenje od polaganja obezbeđenja samo do visine utvrđenog referentnog iznosa.
Korišćenje zajedničkog obezbeđenja u umanjenom iznosu i oslobađanje od polaganja obezbeđenja
Glavni obveznik može ostvariti određene pogodnosti/uštede ukoliko mu carinski organ odobri korišćenje zajedničkog obezbeđenja u tranzitu u umanjenom iznosu ili ga u potpunosti oslobodi obaveze polaganja obezbeđenja.
Iznos koji treba da bude pokriven zajedničkim obezbeđenjem može biti umanjen:
1) na 50% od visine referentnog iznosa ako glavni obveznik dokaže da je finansijski solventan i ima dovoljno iskustva u postupku tranzita,
2) na 30% od visine referentnog iznosa ako glavni obveznik dokaže da je finansijski solventan, ima dovoljno iskustva u postupku tranzita i da vrlo blisko sarađuje s carinskim organima.
Oslobođenje od polaganja zajedničkog obezbeđenja u postupku tranzita može se odobriti ako glavni obveznik dokaže:
- da je finansijski solventan;
- da ima dovoljno iskustva u postupku tranzita (potrebno iskustvo od jedne do tri godine u zavisnosti od podnetog zahteva);
- da vrlo blisko sarađuje s carinskim organima tako što olakšava sprovođenje potrebnih provera (kontrola);
- da sâm upravlja prevozom uz primenu visokih standarda sigurnosti ili ima dugogodišnji ugovor s prevoznikom koji ispunjava te standarde;
- da raspolaže finansijskim sredstvima dovoljnim za ispunjenje svojih obaveza.
Da bi se podnosiocu zahteva odobrila neka od gore navedenih pogodnosti, on uz zahtev mora priložiti i sledeću dokumentaciju:
- izvod iz evidencije vezane za tranzitne postupke koju vodi glavni obveznik;
- detaljan spisak robe koju je u prethodnom periodu podnosilac zahteva stavljao u tranzitni postupak;
- detaljan spisak prekršaja predviđenih carinskim i poreskim propisima za koje je glavni obveznik oglašen odgovornim;
- izveštaj o izmirenim poreskim obavezama izdat od Poreske uprave;
- izveštaje BON 1, BON 2 i Scoring izdate od APR-a;
- dokaze o posedovanju finansijskih sredstava (dokazi o vlasništvu, izvodi iz zemljišnih knjiga, bankarski depoziti…).
Zaduženje i razduženje garantne isprave
Odgovarajuća garantna isprava se u postupku tranzita zadužuje u trenutku kada carinski službenik verifikuje podnetu tranzitnu ispravu u kojoj je naveden evidencioni broj predmetne garantne isprave ili stornira potvrdu prijema tranzitne isprave.
U carinskom postupku ponovnog izvoza robe ili kada je u postupak privremenog izvoza ili pasivnog oplemenjivanja robe stavljena roba koja je prethodno bila u postupku aktivnog oplemenjivanja, odgovarajuća garantna isprava se zadužuje u trenutku kada predmetna Jedinstvena carinska isprava u Informacionom sistemu carinske službe dobije status „ocarinjeno” i kada preuzima funkciju tranzitne isprave.
Odgovarajući iznos uvoznih i drugih dažbina za koji se zadužuje garantna isprava, postupajući carinski službenik utvrđuje na osnovu podataka o robi deklarisanih u Jedinstvenoj carinskoj ispravi.
Garantna isprava se razdužuje u trenutku kada carinski službenik izvrši potvrdu prijema tranzitne isprave ili stornira verifikaciju tranzitne isprave.
Postupak izdavanja odobrenja za zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita
Zahtev za izdavanje odobrenja za upotrebu zajedničkog obezbeđenja u postupku tranzita podnosi se mesno nadležnoj carinarnici prema mestu sedišta i mestu glavnog knjigovodstva podnosioca zahteva.
Podnosilac zahteva mora predložiti visinu referentnog iznosa i dati predlog načina vođenja evidencije za praćenje iskorišćenosti tog iznosa.
U zahtevu mora biti navedeno da li se traži odobrenje za korišćenje zajedničkog obezbeđenja u umanjenom iznosu ili oslobođenje od polaganja obezbeđenja.
O podnetom zahtevu odlučuje Centrala Uprave carina nakon što nadležna carinarnica i stručne službe Uprave carina izvrše potrebne provere podataka unetih u zahtev. Na osnovu donete odluke, a najkasnije u roku od tri meseca od dana podnošenja urednog zahteva, postupajuća carinarnica izdaje Odobrenje o prihvatanju zahteva za izdavanje i upotrebu zajedničkog obezbeđenja ili Odobrenje za oslobođenje od polaganja obezbeđenja u postupku tranzita ili donosi rešenje o odbijanju zahteva.
Odobrenjem o prihvatanju zahteva za izdavanje i upotrebu zajedničkog obezbeđenja podnosilac zahteva se obavezuje da u najkraćem mogućem roku od trenutka prijema odobrenja, dostavi garantnu ispravu za zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita u visini utvrđenog referentnog iznosa ili odobrenog umanjenja.
Nakon dostave garantne isprave, Centrala Uprave carina izdaje i overava jednu ili više potvrda o zajedničkoj garanciji (uverenja o generalnom obezbeđenju) na koje se dužnik u carinskom postupku može pozvati tek narednog radnog dana od dana kada ju je Uprava carina izdala.
Ukoliko je pozitivno rešen zahtev za oslobađanje od polaganja zajedničkog obezbeđenja, carinarnica odobrenjem za oslobođenje od polaganja obezbeđenja u postupku tranzita nalaže glavnom obvezniku da Centrali Uprave carina – Odeljenju za naplatu budžetskih prihoda, radi izdavanja i overe, podnese potreban broj potvrda o odustajanju od garancije.
Potvrda o zajedničkoj garanciji i potvrda o odustajanju od garancije važe najduže dve godine od trenutka izdavanja, a na zahtev nosioca odobrenja, Uprava carina taj rok može produžiti najduže za još dve godine (sveukupno četiri godine). Uprava carina neće odobriti produženje važenja postojećeg niti će izdati novo uverenje o generalnom obezbeđenju dok nosilac uverenja ne razduži sve prethodno sprovedene tranzitne postupke, odnosno dok ne izmiri sve carinske dugove u vezi sa prethodnim uverenjem. Carinski organ neće vratiti staru garantnu ispravu sve dok se ne razduže sva zaduženja po njoj.
Potvrda o zajedničkoj garanciji kojom je odobreno polaganje obezbeđenja u umanjenom iznosu i potvrda o odustajanju od garancije ne mogu se koristiti u postupku tranzita robe koja je na osnovu odluke Vlade određena kao roba povećanog rizika („osetljiva roba”).
Ukidanje i opoziv odobrenja
U slučajevima kada glavni obveznik ne postupi po nalogu carinskog organa da umesto nevažeće bankarske garancije podnese novu ili da obezbedi obezbeđenje u većem iznosu ili kada se utvrdi da više nisu ispunjeni uslovi potrebni za donošenje odobrenja ili kada glavni obveznik ne ispunjava opšte i posebne uslove, nadležna carinarnica će ukinuti doneto odobrenje.
Glavnom obvezniku se rešenjem o ukidanju odobrenja nalaže da preda sve prethodno overene potvrde o zajedničkoj garanciji i potvrde o odustajanju od garancije. Centrala Uprave carina će navedene potvrde poništiti i o tome obavestiti poslovnu banku – garanta.
Postupak opoziva odobrenja carinarnica sprovodi po zahtevu poslovne banke ili glavnog obveznika. Usvajajući zahtev, carinarnica donosi rešenje o ukidanju odobrenja, nakon čega Centrala Uprave carina vrši poništavanje izdatih potvrda.
Odluka o ukidanju ili opozivu odobrenja stupa na snagu u roku od 15 dana od dana kada je Centrala Uprave carina o svojoj odluci obavestila davaoca obezbeđenja ili carinski organ obezbeđenja.
Garantna isprava za pojedinačno obezbeđenje u postupku tranzita
Garantna isprava za pojedinačno obezbeđenje u postupku tranzita u obliku kupona
Garantna isprava za zajedničko obezbeđenje u postupku tranzita
TC 32 – kupon pojedinačne garancije
TC31 – potvrda o zajedničkoj garanciji