Obavljanje ugostiteljske delatnosti regulisano je Zakonom o turizmu („Sl. glasnik RS”, br. 36/2009, 88/2010, 99/2011 – drugi zakon, 93/2012 i 84/2015 – u daljem tekstu: Zakon), kao i:
– Uredbom o visini i vrsti troškova u postupku razvrstavanja ugostiteljskih objekata u kategorije u zavisnosti od njihove vrste, podvrste i veličine („Sl. glasnik RS”, br. 69/2011);
– Uredbom o uslovima koje mora da ispunjava zdravstvena ustanova za pružanje ugostiteljskih usluga trećim licima („Sl. glasnik RS”, br. 18/2012);
– Pravilnikom o standardima za kategorizaciju ugostiteljskih objekata za smeštaj („Sl. glasnik RS”, br. 41/2010 i 103/2010);
– Pravilnikom o uslovima i načinu obavljanja ugostiteljske delatnosti, načinu pružanja ugostiteljskih usluga, razvrstavanju ugostiteljskih objekata i minimalno tehničkim uslovima za uređenje i opremanje ugostiteljskih objekata („Sl. glasnik RS”, br. 48/2012 i 58/2016);
– Pravilnikom o obliku, sadržini i načinu vođenja evidencije gostiju u ugostiteljskom objektu za smeštaj („Sl. glasnik RS”, br. 96/2009).
Zakon definiše da je ugostiteljska delatnost pružanje usluga smeštaja, pripremanje i usluživanje hrane, pića i napitaka, kao i pripremanje i dostavljanje hrane korisnicima za potrošnju na drugom mestu, a ugostitelj je privredno društvo, preduzetnik, drugo pravno lice ili ogranak stranog pravnog lica ili fizičko lice koje obavlja ugostiteljsku delatnost pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Uredbom o klasifikaciji delatnosti („Sl. glasnik RS”, br. 54/2010) ugostiteljska delatnost je razvrstana u Sektor I – Usluge smeštaja i ishrane, a obavljanje ugostiteljske delatnosti definisano je čl. od 59. do 79. Zakona. Pravilnikom o uslovima i načinu obavljanja ugostiteljske delatnosti, načinu pružanja ugostiteljskih usluga, razvrstavanju ugostiteljskih objekata i minimalno tehničkim uslovima za uređenje i opremanje ugostiteljskih objekata (u daljem tekstu: Pravilnik o obavljanju ugostiteljske delatnosti) propisani su uslovi i način obavljanja ugostiteljske delatnosti, način pružanja ugostiteljskih usluga, razvrstavanje ugostiteljskih objekata, minimalni tehnički uslovi za uređenje i opremanje ugostiteljskih objekata u zavisnosti od načina usluživanja i vrste usluga koje se pretežno pružaju u ugostiteljskom objektu i van ugostiteljskog objekta, u pokretnom objektu, u domaćoj radinosti i u seoskom turističkom domaćinstvu.
- Obavljanje ugostiteljske delatnosti
Kako je već rečeno, ugostitelj obavlja delatnost pružanja usluga smeštaja, pripremanja i usluživanja hrane, pića i napitaka, u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona, pa, shodno tome, ovu delatnost može da obavlja privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik (osim u periodu prekida poslovanja), ogranak stranog pravnog lica, ako je registrovano u odgovarajućem registru. Pojedine ugostiteljske usluge može da pruža i fizičko lice, pod uslovima propisanim Zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona. Usluge smeštaja i ishrane trećim licima može da pruža i pravno lice koje ima odmarališta, domove ili druge objekte za pružanje usluga smeštaja i ishrane svojim zaposlenima, takođe na način propisan ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega.
Usluge smeštaja mogu da se pružaju u prostoriji i na otvorenom. Usluge ishrane i pića mogu da se pružaju:
– usluživanjem u prostoriji i usluživanjem na otvorenom prostoru;
– usluživanjem na ugostiteljski način (vrši se u posuđu, sa priborom za jelo, a hrana i piće najčešće se konzumiraju za stolom) i usluživanjem preko pulta ili šaltera;
– samousluživanjem.
Prema odredbama člana 61. Zakona, obavljanjem ugostiteljske delatnosti ne smatra se:
– pružanje usluga smeštaja i ishrane zaposlenima i korisnicima u odmaralištima, ustanovama društvene brige o deci, starim licima, učenicima i studentima, zdravstvenim, socijalnim, obrazovnovaspitnim i drugim sličnim ustanovama, ako usluge pružaju lica zaposlena u tim ustanovama;
– pružanje usluga ishrane i pića zaposlenima u sopstvenim prostorijama u toku procesa rada u privrednim subjektima, ustanovama, državnim organima i drugim organizacijama, ako usluge pružaju lica zaposlena u tim privrednim subjektima, ustanovama, organima i organizacijama.
Objekti odnosno prostorije, uređaji i oprema, kao i lica koja pružaju navedene usluge, moraju da ispunjavaju sanitarno-higijenske i zdravstvene uslove propisane za ugostiteljski objekat, u delu objekta u kome se te usluge pružaju.
Pružanje ugostiteljskih usluga određenim grupama korisnika (u okviru sportskih klubova, strukovnih i drugih udruženja i sl.) mora da se vrši samo u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim u skladu sa njim.
Radi obavljanja ugostiteljske delatnosti, prema odredbama člana 62. Zakona, ugostitelj je dužan da:
– na ulazu u ugostiteljski objekat vidno istakne poslovno ime i sedište, naziv i vrstu ugostiteljskog objekta prema pretežnoj vrsti usluga koje se u njemu pružaju, kao i radno vreme i da se u svom poslovanju pridržava propisanog radnog vremena;
– na ulazu u ugostiteljski objekat vidno istakne oznaku kategorije, odnosno posebnog standarda koji se u njemu pruža, utvrđenog rešenjem ministra odnosno nadležnog organa jedinice lokalne samouprave;
– evidentira se u Registru turizma i da u svakom poslovnom prostoru, odnosno mestu poslovanja u kom obavlja ugostiteljsku delatnost, drži rešenje o upisu u odgovarajući registar i uverenje o evidentiranju u Registru turizma;
– u ugostiteljskom objektu održava prostorije i opremu i pruža usluge prema propisanim minimalno tehničkim i sanitarno-higijenskim uslovima, kao i standardima za vrstu objekta u kojoj obavlja delatnost i za kategoriju koja mu je određena rešenjem ministra, odnosno nadležnog organa jedinice lokalne samouprave;
– istakne cene smeštaja, pansiona i polupansiona, iznos boravišne takse u svakoj sobi i na recepciji, kao i da istakne cene hrane, pića i napitaka u cenovnicima koji moraju biti dostupni korisnicima usluga u dovoljnom broju primeraka i na svakom mestu gde se korisnici uslužuju;
– za svaku pruženu uslugu izda propisani račun;
– utvrdi normative hrane i pića koje uslužuje i na zahtev korisnika usluga omogući uvid u te normative, kao i da usluge pruža u odgovarajućoj količini i prema tim normativima;
– u ugostiteljskom objektu za smeštaj vodi evidenciju gostiju dnevno i uredno na propisan način;
– utvrdi kućni red u svim objektima za smeštaj i istakne ga na recepciji, kao i da izvode iz kućnog reda istakne u svim smeštajnim jedinicama;
– za ugostiteljski objekat obezbedi propisane uslove u pogledu uređaja i opreme za odvođenje dima, pare i mirisa i drugih neprijatnih emisija, radi sprečavanja njihovog širenja u okolinu;
– za ugostiteljski objekat u kojem se emituje muzika ili izvodi zabavni program obezbedi propisane uslove u pogledu uređenja i opremanja, radi obezbeđenja zaštite od buke;
– za ugostiteljski objekat koji se nalazi u stambenoj zgradi obezbedi tehničke i druge propisane uslove, u zavisnosti od načina usluživanja i vrste usluga koje se pretežno pružaju u tom ugostiteljskom objektu;
– obavlja delatnost sa pažnjom dobrog privrednika.
Važno je napomenuti da je Skupština Privredne komore Srbije donela Posebne uzanse u turizmu („Sl. glasnik RS”, br. 33/2001), iz kojih detaljnije mogu da se sagledaju sva prava i obaveze ugostitelja, pravila ponašanja i postupanja i dr.
- Primena PDV-a u obavljanju ugostiteljske delatnosti
Oporezivanje prometa u ugostiteljstvu vrši se u skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, br. 84/2004… i 30/2018 – u daljem tekstu: Zakon o PDV) i podzakonskim aktima donetim na osnovu njega, pa shodno tome treba znati šta može biti predmet oporezivanja, šta čini poresku osnovicu, koja poreska stopa se primenjuje i dr.
2.1. Predmet oporezivanja PDV-om
U ugostiteljskoj delatnosti predmet oporezivanja PDV-om su usluge smeštaja, kao i usluge pripremanja i usluživanja hrane i pića u ugostiteljskim objektima. Kada je u pitanju promet jela i pića, u zavisnosti od načina, odnosno mesta konzumiranja zavisi i da li će taj promet imati tretman prometa usluga ili prometa dobara, pa je neophodno da se precizira kada se smatra da je izvršen promet usluga, a kada promet dobara.
a) Promet usluga u ugostiteljstvu
Prema odredbi člana 5. stav 3. tačka 5) Zakona o PDV-u, prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatra se predaja jela i pića za konzumaciju na licu mesta. Kako bi se prodaja jela i pića smatrala prometom usluga, neophodno je da se ista konzumiraju na licu mesta, tj. u ugostiteljskom objektu, odnosno objektu koji je prostorno vezan za ugostiteljski objekat ili je u neposrednoj blizini istog (npr. bašta, terasa i sl.). Prometom usluga smatraju se i usluge smeštaja, kao i sve druge usluge koje se u okviru ugostiteljske delatnosti pružaju gostima i posebno naplaćuju (npr. pranje i peglanje odeće, izdavanje soba za dnevni boravak, boravak kućnih ljubimaca, izdavanje prostora u zakup na kraći ili duži vremenski period).
b) Promet dobara u ugostiteljstvu je:
– pripremanje i posluživanje hrane na osnovu ugovornih aranžmana sa potrošačima i na lokaciji naznačenoj od strane potrošača, i to za određene prilike – ketering (šifra delatnosti 56.21);
– pripremanje i dostavljanje hrane na osnovu ugovornih aranžmana s potrošačima za određeni period, npr. za preduzeća koja se bave saobraćajem; na osnovu koncesije – u sportskim i sličnim objektima; poslovanje kantina i kafeterija (npr. u fabrikama, ustanovama, bolnicama ili školama) na osnovu ugovora (šifra delatnosti 56.29).
Pored navedenog, u ugostiteljskim objektima mogu da se prodaju i druga dobra (cigarete, suveniri i sl.).
2.2. Mesto i vreme prometa usluga u ugostiteljstvu (čl. 12. i 15. Zakona o PDV-u)
a) Mestom prometa usluga smeštaja smatra se mesto u kojem se nalazi objekat u kojem se pružaju ove usluge, odnosno, shodno članu 12. stav 6. tačka 1) Zakona o PDV-u, mestom prometa usluga u vezi sa nepokretnostima smatra se mesto u kojem se nalazi nepokretnost. Koje su to usluge – definisano je Pravilnikom o utvrđivanju usluga u vezi sa nepokretnostima za svrhu određivanja mesta prometa usluga, u smislu Zakona o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, broj 21/2017) koji je u primeni od 1. 4. 2017. godine. U članu 2. propisano je da se uslugama u vezi sa nepokretnostima smatraju samo one usluge koje su neposredno povezane sa nepokretnostima. Prema odredbi stava 2. istog člana Pravilnika, smatra se da su usluge neposredno povezane sa nepokretnostima ako se pružaju pomoću nepokretnosti u smislu da je nepokretnost ključna i nužna za pružanje usluge i ako se pružaju na nepokretnosti ili su usmerene ka nepokretnosti, a za cilj imaju promenu koja se odnosi na nepokretnost (pravnu ili fizičku). Odredbom člana 3. stav 1. tačka 11) ovog pravilnika propisano je da se uslugama iz člana 2. ovog pravilnika smatraju usluge smeštaja u hotelima, motelima, kampovima i drugim ugostiteljskim objektima za smeštaj.
b) Mesto prometa usluga predaje jela i pića za konzumaciju na licu mesta jeste, shodno članu 12. stav 6. tačka 4) podtačka (5) Zakona, mesto gde je usluga stvarno i pružena. Šta se podrazumeva pod tim uslugama, bliže je uređeno Pravilnikom o utvrđivanju usluga predaje jela i pića za konzumaciju na licu mesta za svrhu određivanja mesta prometa usluga, u smislu Zakona o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS”, br. 21/2017 i 41/2017), koji je takođe u primeni od 1. 4. 2017. godine. Prema odredbama člana 2. ovog pravilnika, uslugama predaje jela i pića za konzumaciju na licu mesta, u smislu člana 12. stav 6. tačka 4) podtačka (5) Zakona, smatraju se usluge predaje pripremljene ili nepripremljene hrane, pića ili hrane i pića za ljudsku potrošnju, uz dodatne usluge koje omogućavaju njihovu trenutnu potrošnju (serviranje, posluživanje i dr.), nezavisno od toga da li se konzumacija vrši u ugostiteljskom objektu u kojem je hrana pripremljena, u ugostiteljskom objektu u kojem hrana nije pripremljena, u poslovnom ili stambenom prostoru primaoca usluga ili na drugom mestu. Stavom 2. istog člana ovog pravilnika propisano je da se predaja hrane, pića ili hrane i pića, sa ili bez prevoza, ali bez dodatnih usluga koje omogućavaju njihovu trenutnu potrošnju, ne smatra uslugom predaje jela i pića za konzumaciju na licu mesta iz stava 1. ovog člana, već se smatra isporukom dobara.
v) Vreme prometa usluga u ugostiteljstvu utvrđuje se u skladu sa odredbama člana 15. stav 1. tačka 1) Zakona o PDV-u, odnosno usluga se smatra pruženom onog dana kada je završeno pojedinačno pružanje usluge. Kada su u pitanju usluge smeštaja za period duži od jednog dana, usluga se smatra pruženom poslednjeg dana boravka u ugostiteljskom objektu (hotelu, motelu i sl.). U slučaju kada usluga smeštaja počinje u jednom poreskom periodu, a završava se u drugom, takođe se smatra pruženom poslednjeg dana boravka do napuštanja objekta, tj. u drugom poreskom periodu.
2.3. Poreska osnovica i poreska stopa
Prema odredbama člana 17. Zakona o PDV-u, poreska osnovica prilikom prometa dobara i usluga jeste iznos naknade koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. Ugostitelj koji pruža usluge smeštaja, pored usluge koju pruža, od gosta naplaćuje i boravišnu taksu i osiguranje (ako ima takvu uslugu). Međutim, boravišna taksa (naplaćuje se u skladu sa Zakonom o finansiranju lokalne samouprave i Zakonom o turizmu) ne ulazi u poresku osnovicu shodno članu 17. stav 4. tačka 2) Zakona o PDV-u, s obzirom na to da je ugostitelji naplaćuju u ime i za račun lokalne samouprave, a naplaćena sredstva prebacuju na njen račun.
Kada su u pitanju usluge osiguranja gostiju u hotelskom smeštaju, ako hotelijer želi da ima i takvo osiguranje za goste, ova usluga ulazi u poresku osnovicu (što je potvrđeno u Mišljenju Ministarstva finansija RS, br. 413-00-02556/2009-04 od 30. 12. 2009. godine).
Ugostitelji prilikom pružanja usluge konzumiranja jela i pića naplaćuju i posebnu naknadu za slušanje muzike, tzv. muzički dinar, koji se iskazuje na fiskalnom isečku i oporezuje opštom stopom PDV-a.
Kada je u pitanju primena poreske stope za promet dobara i usluga u ugostiteljstvu, moraju se imati u vidu odredbe člana 23. Zakona o PDV-u i Pravilnika o utvrđivanju dobara i usluga čiji se promet oporezuje po posebnoj stopi PDV-a („Sl. glasnik RS”, br. 108/04… i 48/2018). Naime, prema odredbi člana 23. stav 1. Zakona o PDV-u, opšta stopa PDV-a za oporezivi promet dobara i usluga ili uvoz dobara iznosi 20%, dok je odredbom stav 2. tačka 11) istog člana propisano da se po posebnoj stopi PDV-a od 10% oporezuje promet usluga smeštaja u ugostiteljskim objektima za smeštaj, u skladu sa Zakonom o turizmu (usluga prenoćišta u hotelima, motelima, turističkim naseljima, kampovima, pansionima, hostelima, prenoćištima, odmaralištima, apartmanima, sobama, seoskim turističkim domaćinstvima, lovačkim vilama, kućama, kolibama i drugim objektima za pružanje usluga smeštaja).
Prema odredbi stava 2. člana 11. Pravilnika, ako se uz uslugu smeštaja pruža i usluga konzumacije jela i pića na licu mesta (noćenje sa doručkom, polupansion, pansion i sl.), posebna stopa primenjuje se samo na uslugu smeštaja (prenoćišta), dok je stavom 3. propisano da je obveznik dužan da u računu posebno iskaže naknadu za uslugu smeštaja, a posebno naknadu za uslugu konzumacije jela i pića na licu mesta.
Što se tiče oporezivanja prometa usluga izdavanja soba za dnevni boravak, one se oporezuju se po opštoj stopi PDV-a od 20%, dok se promet usluge boravka životinje u hotelu oporezuje opštom stopom PDV-a.
2.4. Pravo na odbitak PDV-a za nabavku dobara i usluga u obavljanju ugostiteljske delatnosti
Obveznici PDV-a koji se bave ugostiteljstvom ostvaruju pravo na odbitak PDV-a ukoliko ispunjavaju sve uslove iz člana 28. Zakona o PDV-u. Međutim, ova delatnost često iziskuje nabavke dobara i usluga od lica koja nisu u sistemu PDV-a ili od lica koja ne mogu da izdaju račun (nabavka poljoprivrednih proizvoda od poljoprivrednih proizvođača ili na pijačnim tezgama).
Kada je u pitanju nabavka poljoprivrednih proizvoda od poljoprivrednika, primenjuju se odredbe člana 34. Zakona o PDV-u, što znači da ugostitelj, kao obveznik PDV-a, za svaku nabavku poljoprivredniku izdaje priznanicu na kojoj iskazuje podatke koji su propisani članom 16. Pravilnika o određivanju slučajeva u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima kod kojih se mogu izostaviti pojedini podaci („Sl. glasnik RS”, br. 123/12, 86/15 i 52/2018). Ovim članom propisano je da se računom, u smislu člana 42. stav 1. Zakona o PDV-u, smatra i dokument za obračun PDV nadoknade (priznanica) koju obveznik izdaje poljoprivredniku u smislu člana 34. stav 3. Zakona o PDV-u. Na osnovu ovog dokumenta ugostitelj ima sve podatke za pravilno evidentiranje ulaza poljoprivrednih proizvoda, kao i za pravo na odbitak isplaćene PDV nadoknade, koja se obračunava po stopi od 8% na vrednost otkupljenih poljoprivrednih dobara. Pravo da odbiju iznos PDV nadoknade kao prethodni porez, shodno članu 34. stav 4. Zakona o PDV-u, obveznici imaju pod uslovom da su PDV nadoknadu i vrednost primljenih dobara i usluga platili poljoprivredniku. PDV nadoknada ne može biti plaćena u dobrima ili uslugama, već na tekući račun ili račun štednje poljoprivrednika.
2.5. Promet u ugostiteljstvu koji je oslobođen PDV-a uz ispunjenje propisanih uslova
Članom 24. Zakona o PDV-u propisano je koji je promet dobara i usluga oslobođen PDV-a sa pravom na odbitak prethodnog poreza. Obveznici PDV-a koji obavljaju ugostiteljsku delatnost za određeni promet dobara i usluga takođe mogu da ostvare poresko oslobođenje, što je utvrđeno odredbama člana 24. stav 1. t. 2), 3), 11), 14) i 16) Zakona o PDV-u.
Pošto se poresko oslobođenje odnosi na promet dobara i usluga, odnosno promet pića (alkoholna i bezalkoholna), duvanskih prerađevina, jelo i piće radi konzumiranja na licu mesta i druge usluge u ugostiteljstvu, obveznik PDV-a koji vrši ovaj promet mora da ima obrazac SNPDV – za službene potrebe ili obrazac LNPDV – za lične potrebe kupaca, tj. korisnika usluga. Uz poresku prijavu za poreski period u kojem je izvršio promet dobara, odnosno usluga iz člana 24. stav 1. tačka 16) Zakona o PDV-u, obveznik PDV-a dostavlja jedan primerak naloga na obrascu SNPDV, odnosno na obrascu LNPDV. Kada je ugovoreno da će se usluge pružati, odnosno promet dobra vršiti, odnosno isporučivati u periodu dužem od godinu dana, primerak naloga na obrascu SNPDV, odnosno na obrascu LNPDV obveznik dostavlja uz poresku prijavu za poreski period u kojem otpočinje naredna godina pružanja usluge, odnosno isporuke dobara.
2.6. Evidentiranje prometa u ugostiteljstvu, izdavanje računa i obračun PDV-a
Evidentiranje prometa u ugostiteljstvu, izdavanje računa i obračun PDV-a takođe se vrši u skladu sa odredbama Zakona o PDV-u, odnosno u skladu sa odredbama propisa koji regulišu evidentiranje prometa u maloprodajnim objektima. Obveznik je dužan da, radi pravilnog obračunavanja i plaćanja PDV-a, vodi evidenciju koja obezbeđuje vršenje kontrole, kao i da za svaki poreski period sačini Pregled obračuna PDV-a (član 46. Zakona o PDV-u). Pravilnik o obliku, sadržini i načinu vođenja evidencije o PDV-u i o obliku i sadržini Pregleda obračuna PDV-a („Sl. glasnik RS”, br. 90/2017) propisuje sadržinu i način vođenja evidencije o PDV-u koja obezbeđuje vršenje kontrole pravilnog obračunavanja i plaćanja PDV-a, kao i oblik i sadržinu Pregleda obračuna PDV-a, koji se sastavlja na obrascu POPDV.
Promet koji se obavlja u ugostiteljstvu, s obzirom na to da se vrši fizičkim licima, evidentira se preko fiskalne kase ili fiskalnog štampača, u skladu sa Zakonom o fiskalnim kasama, što obvezniku daje dnevno ažurne podatke realizovanog prometa. Takođe obezbeđuje i tačan iznos obračunatog PDV-a po odgovarajućim poreskim stopama za realizovan promet, štampanjem dnevnog ili periodičnih izveštaja, pa se dnevni izveštaj evidentira i kroz PDV evidenciju kao promet za jedan dan.
- Poslovne knjige i evidentiranje prometa u ugostiteljstvu
Način vođenja poslovnih knjiga do kraja 2018. godine zavisi od toga da li je u pitanju pravno lice ili preduzetnik, s obzirom na to da ih pravna lica vode u skladu sa propisima iz oblasti računovodstva, dok preduzetnici imaju mogućnost da se opredele da li će ih voditi po sistemu dvojnog ili prostog knjigovodstva. Međutim, od 1. 1. 2019. godine preduzetnici koji obavlja ugostiteljsku delatnost iz oblasti hotela i restorana moraju da vode poslovne knjige po sistemu dvojnog knjigovodstva (upućujemo na tekst o poslovnim knjigama preduzetnika u broju 23/2018 ovog časopisa). Samo preduzetnik-poljoprivrednik i preduzetnik – drugo lice od 1. 1. 2019. mogu da vode poslovne knjige po sistemu prostog knjigovodstva, što znači da svi ostali preduzetnici moraju da ih vode po sistemu dvojnog knjigovodstva u skladu sa Zakonom o računovodstvu.
Zakonom o računovodstvu („Sl. glasnik RS”, br. 62/2013 i 30/2018) uređuju se, pored ostalog, i organizacija računovodstva i računovodstvene isprave, uslovi i način vođenja poslovnih knjiga. Računovodstveno evidentiranje poslovnih promena u ugostiteljskoj delatnosti ima određenih specifičnosti, s obzirom na to da je u pitanju uslužno pripremanje i posluživanja hrane, odnosno istovremena proizvodnja i promet hrane i pića. S obzirom na to da je u pitanju uslužno pripremanje hrane, po pravilu se ne pojavljuju zalihe gotovih proizvoda ili nedovršene proizvodnje, izuzev u slučaju kada je u pitanju ugostitelj koji sam spravlja neke namirnice (npr. zimske salate, sušeno meso i sl.).
Ugostitelji u finansijskom knjigovodstvu moraju da evidentiraju materijale koje nabavljaju za pripremanje jela i pića po nabavnim cenama, u koje ulazi fakturna vrednost dobavljača (osim PDV-a koji obveznik PDV-a odbija kao prethodni porez) i svi zavisni troškovi (prevoz, kalo u transportu, pretovar, akciza i sl.). Takođe se za svaku vrstu materijala vodi i analitika po vrsti i količini, što je važno za pravilno pravdanje normativa utrošaka.
Evidenciju prometa ugostitelj vodi u skladu sa propisima iz oblasti računovodstva, turizma, PDV-a, što je bitno i zbog praćenja utrošaka, stanja zaliha i ažurnog praćenja prihoda i rashoda, pri čemu je dužan da svaki promet evidentira preko fiskalne kase u skladu sa Zakonom o fiskalnim kasama, što je bitno i za pravilno utvrđivanje PDV obaveze. Mada propisima iz oblasti računovodstva nije propisana obaveza vođenja obrasca DPU – List dnevnog prometa ugostitelja (propisan je Pravilnikom o poslovnim knjigama i iskazivanju finansijskog rezultata po sistemu prostog knjigovodstva – „Sl. glasnik RS”, br. 140/2004 i 44/2018), zbog njegove praktične primene mogu da ga vode svi ugostitelji pošto obveznicima omogućava kvalitetno i jednostavno evidentiranje dnevnog prometa, praćenje zaliha, utrošaka materijala i dr. Naime, prema odredbi člana 9. Pravilnika o prostom knjigovodstvu, obrazac DPU popunjava se najkasnije pre početka rada, narednog dana za prethodni dan, a podaci se unose na sledeći način:
1) u kolonu 1 – redni broj;
2) u kolonu 2 – naziv jela i pića;
3) u kolonu 3 – propisana stopa PDV-a na usluge konzumiranja jela i pića na licu mesta;
4) u kolonu 4 – jedinica mere (litar, kilogram, flaša, čaša, porcija, komad i dr.);
5) u kolonu 5 – stanje zaliha jela i pića iz prethodnog radnog dana;
6) u kolonu 6 – nabavljene količine jela i pića u toku dana;
7) u kolonu 7 – zbir iznosa iz kol. 5 i 6;
8) u kolonu 8 – zalihe jela i pića na kraju radnog dana, koje se utvrđuju popisom;
9) u kolonu 9 – utrošene količine jela i pića, kao razlika iznosa iz kol. 7 i 8;
10) u kolonu 10 – prodajna cena robe po jedinici mere, sa PDV-om na usluge konzumiranja jela i pića na licu mesta;
11) u kol. 11 i 12 – ostvareni promet od usluga konzumiranja pića, odnosno jela na licu mesta;
12) u kolonu 13 – prodajna vrednost nabavljenih količina jela i pića, sa PDV-om na usluge konzumiranja jela i pića na licu mesta, koja se dobija množenjem iznosa iz kolone 6 sa iznosom iz kolone 10.
Kao što može da se vidi na osnovu ovih podataka, ugostitelj ima sve bitne podatke na dnevnom nivou.
Evidentiranje prometa preko fiskalne kase je, kako je već rečeno, obaveza koja je propisana Zakonom o fiskalnim kasama. Evidentira se svaki pojedinačni promet, nezavisno od načina naplate. Evidentira se i promet usluga koje se neposredno vrše fizičkom licu, koji plaća pravno lice ili preduzetnik. Ipak, u slučaju prometa bez naknade, npr. konzumiranja jela i pića prilikom sopstvene reprezentacije, taj se promet ne evidentira preko fiskalne kase. U Mišljenju Ministarstva finansija RS, br. 430-00-00740/2006-04 od 20. 6. 2006. godine, u vezi sa tim rečeno je sledeće: „Kada privredni subjekt pruža usluge za sopstvene poslovne potrebe (reprezentacija), prema našem mišljenju takvo uzimanje dobara, odnosno pružanje usluga nije dužan da evidentira preko fiskalne kase, s obzirom na to da nije izvršen promet, odnosno ne postoji naknada za uzeta dobra, odnosno za pružene usluge. Iz gorenavedenog proizlazi da je privredni subjekt u obavezi da za tako uzeta dobra izvrši razduženje, u konkretnom slučaju ugostiteljskog objekta, i internim računom zaduži mesto troška (trošak reprezentacije) u privrednom subjektu po nabavnoj ceni, u skladu sa propisima koji regulišu oblast računovodstva i revizije.”
Ugostitelj ima mogućnost izbora vrste fiskalne kase, pa ima i izbor da evidentira promet na kasi koja ima restoranski režim rada. Ako evidentira promet na fiskalnoj kasi koja nema restoranski režim rada, odnosno podršku za takozvane otvorene stolove, dužan je da izdaje fiskalne isečke pri svakom evidentiranju prometa, odnosno po svakoj porudžbini. Međutim, ukoliko evidentira promet na fiskalnoj kasi koja ima restoranski režim rada, ova kasa može da pamti sve porudžbine za svaki sto ponaosob i da štampa fiskalni isečak kada to korisnik usluge zahteva.
Kada je u pitanju mogućnost objedinjenog evidentiranja usluge konzumacije hrane i pića na licu mesta i usluge noćenja, odnosno mogućnosti da se konzumacija hrane i pića na licu mesta priključi na račun sobe i evidentira prilikom odlaska gosta, fiskalni isečak korisniku usluga obveznik može da izda prilikom konzumacije hrane i pića na licu mesta, nezavisno od izdavanja fiskalnog isečka za uslugu noćenja, ili može da izda objedinjeni fiskalni isečak za sve pružene usluge do momenta napuštanja hotela korisnika usluga, u kojem će predmetne usluge biti posebno evidentirane. Ovakav stav je dat i u Mišljenju Ministarstva finansija RS, br. 413-00-1532/2008-04 od 9. 3. 2010. godine.
Pri unosu podataka u bazu fiskalne kase o dobrima i usluga koje se prometuju, moraju se uneti nedvosmisleni nazivi i ne postoji mogućnost uopštavanja (npr. „sokovi”), već mora da se označi tačan naziv soka, pića i sl. (o čemu postoji Mišljenje Ministarstva finansija RS, br. 430-00-00535/2011-04 od 22. 12. 2011. godine).
Kada je u pitanju evidentiranje prometa putem tzv. kompletnih menija, u čijem su sastavu i pojedinačni artikli koji čine kompletan meni ugovoren po konzumentu (npr. maturska večera za jednog konzumenta), u bazi podataka fiskalne kase može da se formira artikal „kompletni meni”, odnosno maturska večera, a cena artikla je u tom slučaju ukupna naknada ugovorena po konzumentu, s tim da u ugovoru ili nekom drugom dokumentu mora biti naznačen kompletan meni, razvrstan po pojedinačnim artiklima, njihovim cenama i količini, kao i ukupna naknada ugovorena za kompletan meni (deo Mišljenja Ministarstva finansija RS, br. 430-00-00206/2006-04 od 19. 6. 2006. godine).
Ugostiteljski objekti u najvećem broju slučajeva pružaju posebne usluge muzičkog programa, za koje naplaćuju naknadu (tzv. muzički dinar), koju takođe evidentiraju preko fiskalne kase, izuzev u slučaju kada se privredni subjekt – restoran pojavljuje kao organizator (Mišljenje MF RS, br. 430-00-00069/2008-04 od 23. 4. 2008. godine).
Ovde je potrebno skrenuti pažnju na obavezu ugostitelja koji otpočinju da obavljaju delatnost da podnesu prijavu nadležnoj Poreskoj upravi koja vodi Registar isplatilaca prihoda po osnovu estradnih programa zabavne i narodne muzike i drugih zabavnih programa, na koje se porez plaća po odbitku interpretatorima, kao i autorima ili nosiocima srodnih prava, ansamblima i orkestrima, imitatorima, iluzionistima i drugim izvođačima (u daljem tekstu: interpretator), menadžerima i drugim angažovanim licima, ako su isplatioci prihoda po osnovu izvođenja estradnih programa zabavne i narodne muzike i drugih zabavnih programa, kako je to propisano članom 108a Zakona o porezu na dohodak građana i Pravilnikom o sadržini prijave za upis u Registar isplatilaca prihoda po osnovu estradnih programa zabavne i narodne muzike i drugih zabavnih programa i sadržini obaveštenja o zaključenim ugovorima o izvođenju tih programa („Sl. glasnik RS”, br. 139/04 i 44/2018).