Uslovi za sticanje prava na penziju utvrđeni su odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS”, br. 34/2003… i 73/2018 – u daljem tekstu: Zakon), a pošto se uslovi za penzionisanje menjaju po godinama, u nastavku sledi podsetnik na odredbe Zakona koje se primenjuju na penzionisanje u 2019. godini.
Uslovi za starosnu penziju u 2018. godini
Prema odredbama Zakona, utvrđeni su uslovi za starosnu penziju, ali takođe i za tzv. prevremenu starosnu penziju.
Odredbom člana 19. Zakona alternativno su uređeni uslovi na osnovu kojih osiguranik stiče pravo na starosnu penziju:
1) kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (važi za muškarca i ženu);
2) kad navrši 45 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života (važi za muškarca i ženu).
Izuzetno od navedenog, shodno članu 19a Zakona, osiguranik žena koja navrši najmanje 15 godina staža osiguranja, stiče pravo na starosnu penziju u 2019. godini kad navrši 62 godine i šest meseci života.
Ovo su ujedno i jedina merila odlaska u penziju u Zakonu, koja su na snazi u 2019. godini.
Uslovi u pogledu godina starosti i staža osiguranja jesu kumulativni, što znači da je za sticanje prava na starosnu penziju potrebno da osiguranik ispunjava oba navedena uslova (i u pogledu staža i u pogledu navršenih godina života).
Pošto se u ovim odredbama pominje staž osiguranja, važno je podsetiti da se u staž osiguranja računa vreme koje je osiguranik proveo na radu po osnovu koga je bio obavezno osiguran i za koje je uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, uključujući i vreme koje je osiguranik proveo u svojstvu vojnog osiguranika.
Prevremena starosna penzija
Izmenama Zakona (objavljenim u „Službenom glasniku RS” broj 75/2014) od 1. januara 2015. godinu u našu praksu je uvedeno „ostvarivanje prava na prevremenu starosnu penziju” kao zamena za ostvarivanje prava na starosnu penziju po osnovu tzv. punog staža. Što se tiče uslova za ostvarivanje prava na prevremenu starosnu penziju, članom 19b Zakona utvrđeno je da se ovo pravo stiče navršenjem najmanje 40 godina staža osiguranja i najmanje 60 godina života (važi i za muškarca i za ženu). Do navršenja navedenih uslova utvrđuje se prelazni period tokom koga se postepeno povećavaju uslovi u pogledu godina života i godina staža osiguranja. Konkretno, prema novom članu 19v Zakona, utvrđen je prelazni period od 2015. do 2023. godine, tokom koga se definiše postepeno povećanje važećih uslova u pogledu godina života i godina staža osiguranja, koje se povećavaju za šest, odnosno osam meseci na godišnjem nivou, tako da, izuzetno od člana 19b Zakona, osiguranik stiče pravo na prevremenu starosnu penziju kad navrši:
– u 2018. godini – 40 godina staža osiguranja i najmanje 57 godina života (muškarac), odnosno 38 godina staža osiguranja i najmanje 56 godina i četiri meseca života (žena);
– u 2019. godini – 40 godina staža osiguranja i najmanje 57 godina i osam meseci života (muškarac), odnosno 38 godina i šest meseci staža osiguranja i najmanje 57 godina života (žena).
U vezi sa ostvarivanjem prava na prevremenu starosnu penziju ukazuje se na to da je članovima 70a–70g Zakona određena visina prevremene starosne penzije.
U članu 70a Zakona propisano je da se visina prevremene starosne penzije određuje na isti način kao i visina starosne penzije, međutim, iznos tako određene penzije trajno se umanjuje za 0,34% za svaki mesec pre navršenih 65 godina života i za osiguranika ženu i za osiguranika muškarca (što daje umanjenje od 4,08% za jednu kalendarsku godinu). Radi se o trajnom umanjenju, odnosno jednom obračunato umanjenje ne ukida se kada se navrše godine potrebne za starosnu penziju. Na primer, ako muškarac ode u prevremenu starosnu penziju sedam meseci pre navršenih 65 godina života, dakle sa navršene 64 godine i 5 meseci života, visina njegove prevremene penzije trajno se umanjuje za 2,38% (7 x 0,34%).
Izuzetno, članom 70b Zakona definisan je izuzetak od ovih merila za osiguranike žene, za umanjenje prevremene starosne penzije u odnosu na opštu starosnu granicu od 65 godina života, u periodu 2015–2031. godine, radi usaglašavanja sa dinamikom povećanja opšte starosne granice žena za odlazak u penziju. Konkretno, prema članu 70b Zakona, osiguraniku ženi prevremena starosna penzija određuje se onako kako se određuje starosna penzija, s tim što se iznos te penzije trajno umanjuje za 0,34% za svaki mesec ranijeg odlaska u penziju pre navršenih:
– u 2018. godini – 62 godine života i
– u 2019. godini – 62 godine i šest meseci života.
Takođe, članom 70v Zakona utvrđen je limit umanjenja prevremenih starosnih penzija tako što je propisano da se iznos prevremene penzije umanjuje najviše do 20,4%. Time je praktično utvrđen najveći procenat umanjenja starosne penzije, koje važi bez obzira na to koliko godina ili meseci zaposleni ostvaruje pravo na prevremenu starosnu penziju u odnosu na opštu starosnu granicu.
Izuzetno, prema novom članu 70g Zakona, koji je u primeni od 30. 9. 2018. godine, osiguranicima kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i koji imaju pravo na snižavanje starosne granice za sticanje prava na starosnu penziju, za priznavanje prava na starosnu penziju visina prevremene starosne penzije određuje se tako što se umanjenje vrši za svaki mesec ranijeg odlaska u penziju u odnosu na starosnu granicu utvrđenu snižavanjem. Naime, pošto se ovim osiguranicima starosna granica za starosnu penziju snižava u zavisnosti od stepena uvećanja staža osiguranja, utvrđeno je da se „penali” za ove osiguranike računaju u odnosu na tu sniženu starosnu granicu za svakog konkretnog osiguranika sa „beneficiranim stažomˮ, umesto, kao do 30. 9. 2019. godine, u odnosu na opštu starosnu granicu od 65 godina života.