Uslovi za sticanje prava na penziju utvrđeni su odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004 – odluka USRS, 84/2004 – dr. zakon, 85/2005, 101/2005 – dr. zakon, 63/2006 – odluka USRS, 5/2009, 107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014 i 142/2014, u daljem tekstu: Zakon), a pošto se uslovi za penzionisanje menjaju po godinama, u nastavku ćemo podsetiti na odredbe Zakona koje se primenjuju na penzionisanje u 2017. godini.
- Uslovi za starosnu penziju u 2017. godini
Prema odredbama Zakona, utvrđeni su uslovi za starosnu penziju, ali i za tzv. prevremenu starosnu penziju.
Odredbom člana 19. Zakona alternativno su uređeni uslovi prema kojima osiguranik stiče pravo na starosnu penziju:
1) kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (važi za muškarca i ženu);
2) kad navrši 45 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života (važi za muškarca i ženu).
Izuzetno od navedenog, shodno članu 19a Zakona, osiguranik žena koja navrši najmanje 15 godina staža osiguranja stiče pravo na starosnu penziju u 2017. godini – kad navrši 61 godinu i šest meseci života.
Ovo su ujedno i jedina merila odlaska u penziju u Zakonu koja su na snazi u 2017. godini.
Uslovi u pogledu godina starosti i staža osiguranja su kumulativni, što znači da je za sticanje prava na starosnu penziju potrebno da osiguranik ispunjava oba navedena uslova (i u pogledu staža i u pogledu navršenih godina života).
Pošto se u ovim odredbama pominje staž osiguranja, podsećamo da se u staž osiguranja računa vreme koje je osiguranik proveo na radu, po osnovu koga je bio obavezno osiguran, i za koje je uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, uključujući i vreme koje je osiguranik proveo u svojstvu vojnog osiguranika.
- Uslovi za penziju osiguranika kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem
Posebni uslovi za sticanje prava na penziju u 2017. godini važe za zaposlene koji rade na naročito teškim, opasnim i za zdravlje štetnim poslovima, na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (tzv. beneficirani staž). Shodno članu 20. Zakona, zaposlenom koji je na radnim mestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem navršio najmanje 2/3 od ukupno navršenog staža osiguranja, starosna granica za sticanje prava na starosnu penziju, utvrđena u članu 19. tačka 1) Zakona (navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja), snižava se zavisno od stepena uvećanja staža za po jednu godinu, i to:
1) za svakih pet godina provedenih na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 14 meseci;
2) za svake četiri godine provedene na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 15 meseci;
3) za svake tri godine provedene na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 16 meseci;
4) za svaku jednu godinu i šest meseci provedenih na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 18 meseci.
St. 2. i 3. istog člana Zakona propisano je da se navedena starosna granica može snižavati najviše do 55 godina života, a izuzetno se starosna granica za osiguranike koji rade na poslovima na kojima se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 18 meseci, može snižavati najviše do 50 godina života.
Prema tome, kod sticanja prava na starosnu penziju osiguranika kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (beneficirani staž), starosna granica se može snižavati po ovim uslovima u 2017. godini najviše do 55 godina, izuzev za osiguranike koji rade na poslovima na kojima se efektivnih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 18 meseci, kojima se starosna granica može snižavati najviše do 50 godina života.
- Prevremena starosna penzija
Izmenama Zakona (objavljenim u „Službenom glasniku RS”, broj 75/2014) od 1. januara 2015. godinu u našu praksu je uvedeno „ostvarivanje prava na prevremenu starosnu penziju” kao zamena za ostvarivanje prava na starosnu penziju po osnovu tzv. punog staža. Što se tiče uslova za ostvarivanje prava na prevremenu starosnu penziju, članom 19b Zakona utvrđeno je da se ovo pravo stiče navršenjem najmanje 40 godina staža osiguranja i najmanje 60 godina života (važi i za muškarca i za ženu). Do navršenja navedenih uslova utvrđuje se prelazni period tokom koga se postepeno povećavaju uslovi u pogledu godina života i godina staža osiguranja. Konkretno, prema novom članu 19v Zakona, utvrđen je prelazni period od 2015. do 2023. godine tokom koga se definiše postepeno povećanje važećih uslova u pogledu godina života i godina staža osiguranja, koji se povećavaju za šest, odnosno osam meseci na godišnjem nivou, tako da izuzetno od člana 19b Zakona, osiguranik stiče pravo na prevremenu starosnu penziju kad navrši:
– u 2016. godini – 40 godina staža osiguranja i najmanje 55 godina i osam meseci života (muškarac), odnosno 37 godina staža osiguranja i najmanje 55 godina života (žena);
– u 2017. godini – 40 godina staža osiguranja i najmanje 56 godina i četiri meseca života (muškarac), odnosno 37 godina i šest meseci staža osiguranja i najmanje 55 godina i osam meseci života (žena).
U vezi sa ostvarivanjem prava na prevremenu starosnu penziju, ukazujemo da je članovima 70a–70v određena visina prevremene starosne penzije.
U članu 70a Zakona propisano je da se visina prevremene starosne penzije određuje na isti način kao i visina starosne penzije, međutim, iznos tako određene penzije trajno se umanjuje za 0,34% za svaki mesec pre navršenih 65 godina života i za osiguranika ženu i za osiguranika muškarca (što daje umanjenje od 4,08% za jednu kalendarsku godinu). Radi se o trajnom umanjenju, odnosno jednom obračunato umanjenje se ne ukida kada se navrše godine potrebne za starosnu penziju. Na primer, ako muškarac ode u prevremenu starosnu penziju sedam meseci pre navršenih 65 godina života, dakle sa navršene 64 godine i 5 meseci života, visina njegove prevremene penzije trajno se umanjuje za 2,38% (7 x 0,34%).
Članom 70b Zakona definisan je izuzetak od ovih merila za osiguranike žene za umanjenje prevremene starosne penzije u odnosu na opštu starosnu granicu od 65 godina života, u periodu od 2015. do 2023. godine, radi usaglašavanja sa dinamikom povećanja opšte starosne granice žena za odlazak u penziju. Konkretno, prema članu 70b Zakona, osiguraniku ženi se prevremena starosna penzija određuje na način na koji se određuje starosna penzija, s tim što se iznos te penzije trajno umanjuje za 0,34% za svaki mesec ranijeg odlaska u penziju pre navršene:
– u 2016. godini – 61 godine života, i
– u 2017. godini – 61 godine i šest meseci života.
Takođe, članom 70v Zakona utvrđen je limit umanjenja prevremenih starosnih penzija tako što je propisano da se iznos prevremene penzije umanjuje najviše do 20,4%. Time je praktično utvrđen najveći procenat umanjenja starosne penzije, koje važi bez obzira na to koliko godina ili meseci zaposleni ostvaruje pravo na prevremenu starosnu penziju u odnosu na opštu starosnu granicu.
Dodajmo još da korisnik starosne penzije može bez ograničenja ponovo ući u osiguranje (da se zaposli) po ugovoru o radu, ugovoru o delu, autorskom ugovoru, i uz to da prima i penziju, izuzev kada se zaposli u inostranstvu (uključujući i bivše jugoslovenske republike), ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Penzioner koji se ponovo zaposli ili obavlja samostalnu delatnost najmanje 12 meseci, ima pravo na novi obračun penzije.
- Ostvarivanje prava na invalidsku penziju
Invalidnost, u smislu Zakona, postoji kad kod osiguranika nastane potpuni gubitak radne sposobnosti zbog promena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom van rada ili bolešću, a ne mogu se otkloniti lečenjem ili medicinskom rehabilitacijom.
Prema članu 25. Zakona, osiguranik kod koga nastane potpuni gubitak radne sposobnosti stiče pravo na invalidsku penziju:
1) ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, pri čemu u ovom slučaju nije propisan uslov u pogledu dužine staža osiguranja (šta se smatra povredom na radu ili profesionalnom bolešću propisano je u čl. 22, 23. i 24. Zakona);
2) ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod uslovom da je gubitak radne sposobnosti nastao pre navršenja godina života propisanih za sticanje prava na starosnu penziju, utvrđenih u članu 19. tačka 1. Zakona, i da osiguranik ima navršenih pet godina staža osiguranja.
U posebnom slučaju, prema članu 26. Zakona, osiguranik kod koga je invalidnost prouzrokovana bolešću ili povredom van rada nastala pre navršene 30. godine života, stiče pravo na invalidsku penziju:
1) kad je invalidnost nastala do navršene 20. godine života – ako ima godinu dana staža osiguranja;
2) kad je invalidnost nastala do navršene 25. godine života – ako do nastanka invalidnosti ima najmanje dve godine staža osiguranja;
3) kad je invalidnost nastala do navršene 30. godine života – ako do nastanka invalidnosti ima najmanje tri godine staža osiguranja.
Prema članu 94. Zakona, postupak za ostvarivanje prava po osnovu invalidnosti pokreće Fond PIO na zahtev osiguranika, na osnovu predloga za utvrđivanje invalidnosti koji daje izabrani lekar, a saglasnost na predlog daje lekarska komisija u zdravstvenoj ustanovi. Ako ne postoji saglasnost navedene komisije, troškove postupka snosi osiguranik koji je podneo zahtev.
Lice koje je ostvarilo pravo na invalidsku penziju ne može da radi jer je u pitanju gubitak radne sposobnosti. Zato je u članu 176. Zakona o radu utvrđeno da zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca, ako je na način propisan zakonom utvrđeno da je kod zaposlenog došlo do gubitka radne sposobnosti – danom dostavljanja pravnosnažnog rešenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti. Stoga je zasnivanje radnog odnosa sa invalidskim penzionerom nevažeće i automatski prestaje po sili zakona, sve dok je na snazi rešenje o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti.